MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

PREDMET BR. IT-01-46-PT

TUŽITELJ
MEĐUNARODNOG SUDA
PROTIV
Rahima ADEMIJA

IZMIJENJENA OPTUŽNICA

Tužitelj Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu sa svojim ovlastima iz članka 18 Statuta Međunarodnog suda, optužuje:

Rahima ADEMIJA

za ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI i KRŠENJA ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kako se navodi dalje u tekstu:

OPTUŽENI

Rahim ADEMI

1. Rahim ADEMI je rođen u Karaču/Karaqe/, općina Vučitrn/Vushtrri/, Kosovo, 30. siječnja 1954. godine. Diplomirao je na Vojnoj akademiji Jugoslavenske narodne armije (JNA) 1976. godine.

2. Rahim ADEMI je od 1991. godine službovao u Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP) u Hrvatskoj.

3. Dana 5. prosinca 1992. godine, imenovan je načelnikom stožera Zbornog područja Gospić (Lika), pod zapovjedništvom brigadira Izidora ČEŠNAJA.

4. Godine 1993., brigadir ČEŠNAJ je bio zapovjednik Zbornog područja Gospić. U travnju ili svibnju 1993. godine, pošto je brigadiru ČEŠNAJU odobreno bolovanje, Rahim ADEMI je imenovan vršiocem dužnosti zapovjednika, te je tu zapovjedničku dužnost obnašao tokom cijele vojne operacije “Medački džep”, koja je trajala od 9. rujna 1993. do 17. rujna 1993. ili do otprilike tog datuma.

5. Dana 23. rujna 1995. godine, Rahim ADEMI je promaknut u čin general-bojnika. Na svoju sadašnju dužnost pomoćnika glavnog inspektora Inspektorata HV postavljen je 11. veljače 1999. godine.

   INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST

6. Rahim ADEMI je sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica bio na položaju vršioca dužnosti zapovjednika Zbornog područja Gospić, u činu brigadira. Kao vršilac dužnosti zapovjednika, Rahim ADEMI je bio nadređeni časnik HV-a za to područje i imao ovlasti da hrvatskim snagama pod svojom operativnom kontrolom izdaje zapovijedi i daje dopunske upute kojima će osigurati da se te zapovijedi i izvršavaju. Njegove dužnosti uključivale su planiranje, rukovođenje i nadzor aktivnosti svih podređenih formacija unutar Zbornog područja Gospić.

7. Rahim ADEMI je, po osnovi svojeg visokog položaja brigadira u HV i vršioca dužnosti zapovjednika Zbornog područja Gospić, odigrao središnju ulogu u razradi, planiranju, zapovijedanju i/ili izvođenju hrvatske vojne operacije u Medačkom džepu, koja je rezultirala počinjenjem teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uključujući progon i ubijanje srpskih civila i vojnika koji su se predali, te pljačku i uništavanje zgrada i imovine srpskih civila u Medačkom džepu, kako je opisano u ovoj optužnici.

8. Rahim ADEMI je, po osnovi svog visokog položaja, imao moć, vlast i dužnost da spriječi ili kazni teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena u toku hrvatske vojne operacije u Medačkom džepu. U svakom je trenutku ne samo bilo razloga da zna da razne podređene osobe pod njegovom operativnom kontrolom sudjeluju u progonu i ubijanju srpskih civila i vojnika koji su se predali, te u pljački i uništavanju zgrada i imovine srpskih civila u Medačkom džepu, nego je on stvarno i znao za takva djela, budući da su ga o tome obavijestili predstavnici međunarodnih organizacija i drugi. Rahim ADEMI nije poduzeo nužne i razumne mjere da takva djela spriječi ili da kazni njihove počinitelje.

   OPĆI NAVODI OPTUŽBE

9. Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, u regiji Krajina u Republici Hrvatskoj postojalo je stanje oružanog sukoba, kako je opisano u ovoj optužnici.

10. Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, optuženi Rahim ADEMI bio je dužan pridržavati se zakona i običaja koji reguliraju vođenje rata, uključujući zajednički članak 3 Ženevskih konvencija iz 1949.

11. Djela odnosno propusti za koje se tereti, a koji predstavljaju zločine protiv čovječnosti kažnjive po članku 5 Statuta Međunarodnog suda, bili su dio rasprostranjenog ili sustavnog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva, u ovom slučaju civilnog stanovništva Medačkog džepa.

12. U ovoj optužnici svako pozivanje na hrvatske snage podrazumijeva i obuhvaća oružane snage Republike Hrvatske, uključujući HV i sve postrojbe MUP-a, uključujući specijalnu policiju.

13. Rahim ADEMI je individualno odgovoran za krivična djela za koja se tereti u ovoj optužnici po članku 7(1) Statuta Međunarodnog suda. Individualna krivična odgovornost uključuje planiranje, poticanje, naređivanje, počinjenje te pomaganje i podržavanje, na drugi način, u planiranju, pripremi ili izvršenju bilo kojeg od djela ili propusta navedenih u ovoj optužnici.

14. Rahim ADEMI je također, ili alternativno, kao nadređeni krivično odgovoran za djela svojih podređenih sukladno članku 7(3) Statuta Međunarodnog suda. Nadređeni je krivično odgovoran za djela svojih podređenih ako je znao, ili je bilo razloga da zna, da se njegovi podređeni spremaju počiniti takva djela ili su ih već počinili, a nadređeni nije poduzeo nužne i razumne mjere da spriječi takva djela ili kazni njihove počinitelje.

15. Opći navodi optužbe sadržani u paragrafima 9 do 14 ponovno su navedeni i inkorporirani u svaku točku optužnice na koju se odnose kako slijedi.

    OPTUŽBE

    TOČKA 1
    (PROGONI)

16. Prije i za vrijeme hrvatske vojne operacije u Medačkom džepu, od 9. rujna 1993. do 17. rujna 1993., ili do otprilike tog datuma Rahim ADEMI je, djelujući sam i/ili u dogovoru s drugima, planirao, poticao, naređivao, počinjao ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje progona srpskih civila u Medačkom džepu na rasnoj, političkoj ili vjerskoj osnovi.

17. Zločin progona počinjen je na sljedeći način:

1. protupravnim lišavanjem života srpskih civila i zarobljenih i/ili ranjenih vojnika iz Medačkog džepa. Podaci o nekima od tih ubijenih osoba kao primjer se navode u Dodatku 1 ovoj optužnici;

2. okrutnim i nečovječnim postupanjem sa srpskim civilima i zarobljenim i/ili ranjenim vojnicima iz Medačkog džepa, što je, između ostalog, uključivalo i nanošenje teških povreda vatrenim oružjem, ubodima nožem, rezanjem prstiju, okrutnim premlaćivanjem kundacima pušaka, gašenjem cigareta na tijelu, gaženjem po tijelu, vezanjem tijela za automobil i povlačenjem niz cestu, osakaćivanjem i drugim oblicima zlostavljanja. Kao primjer, pojedinosti nekih radnji tog okrutnog i nečovječnog postupanja navedene su u Dodatku 2 ovoj optužnici;

3. teroriziranjem uglavnom srpskog civilnog stanovništva Medačkog džepa što je, između ostalog, uključivalo sakaćenje i oskrvnuće tijela BOJE PJEVAĆ; javno lišavanje života BOJE VUJNOVIĆ tako što je živa zapaljena uz istovremeno izrugivanje; iskazivanjem namjere da će svi civili biti ubijeni; pisanjem rasističkih natpisa po zgradama; ostavljanjem zlokobnih i prijetećih poruka na jednoj uništenoj zgradi, što je sve imalo za posljedicu prisiljavanje civilnog stanovništva da napusti svoje domove i imovinu i da trajno ode s tog područja;

4. uništavanjem osobne imovine srpskih civila iz Medačkog džepa na način da su 9. rujna 1993. ili nakon tog datuma hrvatske snage na tom području sustavno uništile oko 164 kuće i 148 drugih zgrada (i njihov sadržaj) podmetanjem eksploziva i požara nakon što je započela hrvatska vojna operacija, kao i na načine dodatno opisane u paragrafima 35 i 37 optužnice. To je uništavanje nastavljeno nesmanjenom žestinom nakon stupanja na snagu primirja 15. rujna i trajalo je još nekoliko dana do konačnog povlačenja hrvatskih snaga, 17. rujna 1993. godine.

5. sustavnim pljačkanjem imovine srpskih civila za vrijeme i nakon vojne operacije u Medačkom džepu od strane elemenata hrvatskih snaga i hrvatskih civila koji su nezakonito otuđivali osobne stvari kao što su električne naprave i namještaj iz zgrada koje su bile ili su potom trebale biti uništene, odvodili stoku i odnosili poljoprivredne strojeve, demontirali zgrade i kamionima odvozili njihove dijelove, kao i na načine dodatno opisane u paragrafu 36 optužnice.

18. Alternativno, Rahim ADEMI je znao, ili je bilo razloga da zna, da hrvatske snage pod njegovim zapovjedništvom, vodstvom i/ili kontrolom, odnosno snage koje su mu bile podređene, čine djela opisana u paragrafu 17, ili su ih već počinile. Rahim ADEMI nije poduzeo nužne i razumne mjere da spriječi počinjenje takvih djela ili kazni njihove počinitelje.

    Tim djelima i propustima Rahim ADEMI je počinio:

Točka 1: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, odnosno progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, kažnjiv po članku 5(h) u vezi s člancima 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

TOČKE 2 i 3

(UBOJSTVO)

19. Rahim ADEMI je znao, ili je bilo razloga da zna, da hrvatske snage pod njegovim zapovjedništvom, vodstvom i/ili kontrolom, odnosno snage koje su mu bile podređene, u razdoblju od 9. rujna 1993. do 17. rujna 1993. čine protupravno ubijanje srpskih civila koji su živjeli u Medačkom džepu i srpskih vojnika koji su bili zarobljeni i/ili ranjeni, ili su to već učinile. Rahim ADEMI nije poduzeo nužne i razumne mjere da spriječi počinjenje takvih djela ili kazni njihove počinitelje.

    Tim djelima i propustima, Rahim ADEMI je počinio:

    Točka 2: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, odnosno ubojstvo, kažnjivo po članku 5(a) u vezi s člankom 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

Točka 3: KRŠENJE ZAKONA ILI OBIČAJA RATOVANJA, odnosno ubojstvo, sankcionirano zajedničkim člankom 3(1)(a) Ženevskih konvencija iz 1949., kažnjivo po članku 3 u vezi s člankom 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

TOČKA 4

(PLJAČKANJE IMOVINE)

20. Od 9. rujna 1993. do 17. rujna 1993. ili do otprilike tog datuma opljačkana je imovina srpskih civila koji su živjeli u Medačkom džepu. Rahim ADEMI je, djelujući sam i/ili u dogovoru s drugima, planirao, poticao, naređivao, počinjao ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje pljačke imovine srpskih civila iz Medačkog džepa.

21. Alternativno, Rahim ADEMI je znao, ili je bilo razloga da zna, da hrvatske snage pod njegovim zapovjedništvom, vodstvom i/ili kontrolom, odnosno snage koje su mu bile podređene, čine djela opisana u paragrafu 20, ili su ih već počinile. Rahim ADEMI nije poduzeo nužne i razumne mjere da spriječi počinjenje takvih djela ili kazni njihove počinitelje.

    Tim djelima i propustima, Rahim ADEMI je počinio:

Točka 4: KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, odnosno pljačkanje javne ili privatne imovine, kažnjivo po članku 3(e) u vezi s člancima 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

TOČKA 5

(BEZOBZIRNO RAZARANJE GRADOVA, NASELJA ILI SELA)

22. Od 9. rujna 1993. do 17. rujna 1993. ili do otprilike tog datuma uništena je većina srpskih sela u Medačkom džepu. Rahim ADEMI je, djelujući sam i/ili u dogovoru s drugima, planirao, poticao, naređivao, počinjao ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje uništavanja imovine srpskih civila iz Medačkog džepa.

23. Alternativno, Rahim ADEMI je znao, ili je bilo razloga da zna, da hrvatske snage pod njegovim zapovjedništvom, vodstvom i/ili kontrolom, odnosno snage koje su mu bile podređene, čine djela opisana u paragrafu 22, ili su ih već počinile. Rahim ADEMI nije poduzeo nužne i razumne mjere da spriječi počinjenje takvih djela ili kazni njihove počinitelje.

    Tim djelima i propustima, Rahim ADEMI je počinio:

Točka 5: Bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kažnjivo po članku 3(b) u vezi s člancima 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

DOPUNSKE ČINJENICE

24. Područje koje se u daljnjem tekstu naziva “Medački džep” prostire se otprilike četiri do pet kilometara u širinu i pet do šest kilometara u dužinu, a obuhvaća mjesta Divoselo, Čitluk i dio Počitelja, te brojne male zaseoke. Ono se nalazilo u sklopu samoproglašene Republike Srpske Krajine (u daljnjem tekstu: RSK), južno od grada Gospića u Republici Hrvatskoj. Bilo je to ruralno područje, gdje se šume izmjenjuju s poljima. Prije napada je u tom području živjelo oko 400 civila Srba.

25. Nakon višestranačkih izbora održanih u Hrvatskoj 1990. godine, Hrvatska je dana 25. lipnja 1991. proglasila nezavisnost. Nešto prije toga, između hrvatskih Srba i hrvatskih snaga je izbio oružani sukob. U rujnu 1991. godine hrvatska Vlada je izjavila da hrvatski Srbi i JNA kontroliraju približno jednu trećinu teritorija Hrvatske.

26. Dana 19. prosinca 1991. godine, Skupština Srpske autonomne oblasti Krajina, zajedno sa Srbima iz drugih područja Hrvatske, formalno je proglasila nezavisnost od Hrvatske i ustanovila RSK, koja je imala vlastitu vojsku, Srpsku vojsku Krajine (SVK).

27. U veljači 1992. godine, u skladu s Vanceovim planom, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda formiralo je na temelju svojih ovlasti Zaštitne snage Ujedinjenih naroda (u daljnjem tekstu: UNPROFOR) koje će potom biti razmještene u zone pod zaštitom Ujedinjenih naroda (u daljnjem tekstu: UNPA zone) u Hrvatskoj. UNPA zone bila su ona područja u Hrvatskoj u kojima su Srbi bili većina ili značajna manjina stanovništva i u kojima su napetosti između dvije nacionalne zajednice u nedavnoj prošlosti već dovele do oružanog sukoba. Postojala su četiri takve UNPA zone, poznate pod nazivima Sektor sjever, Sektor jug, Sektor istok i Sektor zapad. Područja u rukama Srba i sporna područja u Hrvatskoj koja su ostala izvan područja UNPA općenito su bila poznata kao “ružičaste zone”. Medački džep se nalazio u jednoj takvoj “ružičastoj zoni”, neposredno uz Sektor jug.

28. Godine 1992. i 1993. hrvatske snage povele su nekoliko vojnih operacija protiv RSK. Hrvatske snage su tim operacijama krenule u područja UNPA ili susjednih “ružičastih zona” na Miljevačkom platou u lipnju 1992., u predjelu Masleničkog mosta u sjevernoj Dalmaciji u siječnju 1993. i u Medačkom džepu u rujnu 1993.

29. Hrvatski napad na Medački džep započeo je granatiranjem tog područja u ranim jutarnjim satima 9. rujna 1993. Oko 06:00 sati, hrvatske snage, u čijem su sastavu bile postrojbe HV iz Operativne zone Gospić, uključujući 9. gardijsku brigadu i 118. domobransku pukovniju, te specijalne policijske postrojbe MUP-a, ušle su u Medački džep. Nakon borbi koje su trajale oko dva dana, uspostavile su kontrolu nad Divoselom, Čitlukom i dijelom Počitelja, nakon čega je hrvatska stana zaustavila napredovanje.

30. U to je vrijeme vršitelj dužnosti zapovjednika Zbornog područja Gospić bio brigadir Rahim ADEMI.

31. Nakon intervencije predstavnika međunarodne zajednice, ubrzo poslije napada započeli su pregovori na političkoj i vojnoj razini između hrvatskih vlasti i vlasti RSK, u cilju obustave neprijateljstava i hrvatskog povlačenja iz područja koja su osvojili tokom operacije.

32. Rezultat pregovora bio je sporazum koji su 15. rujna 1993. godine potpisali general Mile Novaković, sa srpske strane, i general-bojnik Petar Stipetić s hrvatske strane.

33. Prema odredbama tog sporazuma, prekid vatre trebao je nastupiti 15. rujna 1993. u 12:00 sati, a hrvatske snage su trebale “napustiti područje na koje su ušle 9. rujna 1993.” i UNPROFOR-u prepustiti kontrolu nad Medačkim džepom. Hrvatsko povlačenje iz Medačkog džepa dovršeno je 17. rujna 1993. u 18:00 sati.

34. Tokom hrvatske vojne operacije u Medačkom džepu najmanje je 29 tamošnjih srpskih civila protupravno lišeno života, a drugi su pretrpjeli teške ozljede. Mnogi ubijeni i ranjeni civili bili su žene i starije osobe. Hrvatske snage su osim toga ubile i najmanje pet srpskih vojnika koji su bili zarobljeni i/ili ranjeni. Podaci o nekima od ubijenih – o 29 civila i 5 vojnika izvan bojnog ustroja– sadržani su u Dodatku 1 optužnice.

35. Otprilike 164 kuće i 148 staja i gospodarskih zgrada, što čini većinu objekata u selima Medačkog džepa, uništeno je, uglavnom paljenjem i eksplozivom, nakon što su hrvatske snage ostvarile efektivnu kontrolu. Znatnim dijelom to se uništavanje dogodilo nakon prekida vatre 15. rujna 1993., a prije potpunog hrvatskog povlačenja 17. rujna 1993. u 18:00 sati.

36. Tokom tog razdoblja hrvatske su snage, ili osobe u civilnoj odjeći a pod nadzorom hrvatskih snaga, pljačkale imovinu srpskih civila, sve što je imalo neku vrijednost. To je uključivalo osobnu imovinu, kućanske predmete, namještaj, kućne potrepštine, domaće životinje, poljoprivredne strojeve i drugu opremu.

37. Imovina u vlasništvu srpskih civila koja nije postala predmetom pljačke na gore opisani način, paljena je ili uništavana na drugi način. Kućanski predmeti i namještaj su uništavani, poljoprivredni strojevi izrešetani mecima, domaće životinje ubijane, a bunari zagađeni.

38. Posljedica tih rasprostranjenih i sustavnih protupravnih djela tokom hrvatske vojne operacije jest činjenica da je Medački džep postao potpuno nepogodan za stanovanje. Sela u Medačkom džepu potpuno su uništena, čime su srpskom civilnom stanovništvu oduzeti dom i sredstva za život.

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

PREDMET BR: IT-01-46-PT

PRVI DODATAK OPTUŽNICI

Točka 1 – Progon (protupravno lišavanje života)

Točke 2 i 3 – (ubojstvo)

CIVILI

VOJNICI izvan bojnog ustroja

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

PREDMET BR: IT-01-46-PT

DRUGI DODATAK OPTUŽNICI

Točka 1 – Progon (okrutno i nečovječno postupanje)

CIVILI i VOJNICI izvan bojnog ustroja