MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

PREDMETI BR. IT-01-46 & IT-04-76

TUŽITELJ
MEĐUNARODNOG SUDA
protiv
Rahima ADEMIJA
i
Mirka NORCA

OBJEDINJENA OPTUŽNICA

Tužitelj Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu sa svojim ovlastima iz članka 18 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (dalje u tekstu: Statut Međunarodnog suda), optužuje:

Rahima ADEMIJA

Mirka NORCA

za ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI te KRŠENJA ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kako slijedi:

OPTUŽENI

    RAHIM ADEMI

  1. Rahim ADEMI je rođen u Karaču /Karaqe/, Vučitrn /Vushtrri/, na Kosovu, 30. siječnja 1954. godine. Diplomirao je na Vojnoj akademiji Jugoslavenske narodne armije (JNA) 1976. godine.

  2. Rahim ADEMI je od 1991. godine službovao u Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP-u) u Hrvatskoj.

  3. Dana 5. prosinca 1992. godine, imenovan je načelnikom stožera Zbornog područja Gospić (Lika), pod zapovjedništvom brigadira Izidora ČEŠNAJA.

  4. Godine 1993., brigadir ČEŠNAJ je bio zapovjednik Zbornog područja Gospić. U travnju ili svibnju 1993. godine, nakon što je brigadiru ČEŠNAJ otišao na bolovanje, Rahim ADEMI je imenovan vršiteljem dužnosti zapovjednika te je tu zapovjedničku dužnost obnašao tijekom cijele vojne operacije “Medački džep”, koja je trajala od 9. rujna 1993. do 17. rujna 1993. godine ili približno do tog datuma.

  5. Dana 23. rujna 1995. godine, Rahim ADEMI je promaknut u čin general-bojnika. Na svoju sadašnju dužnost pomoćnika glavnog inspektora Inspektorata HV-a postavljen je 11. veljače 1999. godine.

    6. MIRKO NORAC

  6. Mirko NORAC je rođen 19. rujna 1967. u Otoku, općina Sinj, u Republici Hrvatskoj.

  7. U kolovozu 1990. Mirko NORAC stupio je u službu Ministarstva unutarnjih poslova (MUP-a). U rujnu iste godine postao je pripadnik Antiterorističke postrojbe Lučko.

  8. Dana 12. ili 13. rujna 1991. Mirko NORAC imenovan je zapovjednikom 118. brigade Hrvatske vojske (HV-a).

  9. U studenom 1992. Mirko NORAC imenovan je zapovjednikom 6. gardijske brigade HV-a. Godine 1993., 6. gardijska brigada preimenovana je u 9. motoriziranu gardijsku brigadu. Na položaju zapovjednika 9. motorizirane gardijske brigade bio je i u vrijeme hrvatske vojne operacije u medačkom džepu (operacija "Medački džep").

  10. Tijekom operacije "Medački džep" imenovan je zapovjednikom Sektora 1, borbene grupe osnovane za svrhe vođenja te operacije.

  11. Godine 1994. Mirko NORAC promaknut je u čin brigadira i imenovan zapovjednikom Operativne zone (Zbornog područja) Gospić. Taj je čin imao i na tom položaju ostao do 25. rujna 1995., kad ga je predsjednik Franjo Tuđman promaknuo u čin general-bojnika. Dana 15. ožujka 1996., Mirko NORAC imenovan je zapovjednikom Zbornog područja Knin. Dana 29. rujna 2000. Mirko NORAC otpušten je iz HV-a.

    12. INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST I KRIVIČNA ODGOVORNOST NADREĐENOG

  12. Rahim ADEMI i Mirko NORAC individualno su odgovorni za krivična djela za koja ih ova optužnica tereti temeljem članka 7(1) Statuta Međunarodnog suda. Individualna krivična odgovornost uključuje planiranje, poticanje, naređivanje te pomaganje i podržavanje na druge načine u planiranju, pripremi ili izvođenju bilo koje od radnji ili propusta navedenih u optužnici.

  13. Rahim ADEMI je, po osnovi svojeg visokog čina brigadira u HV-u i položaja vršitelja dužnosti zapovjednika Zbornog područja Gospić, od 9. do 17. rujna 1993. godine, odigrao središnju ulogu u razradi, planiranju, naređivanju i/ili izvođenju operacije "Medački džep", tijekom koje su počinjena teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava i zločini protiv čovječnosti, na način opisan u ovoj optužnici.

  14. Rahim ADEMI se sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica nalazio na položaju vršitelja dužnosti zapovjednika Zbornog područja Gospić, u činu brigadira. Kao vršitelj dužnosti zapovjednika, Rahim ADEMI je bio nadređeni časnik HV-a u tom području i imao ovlasti da izdaje zapovijedi, te ih je doista i izdavao. Njegove dužnosti uključivale su planiranje, raspoređivanje, rukovođenje, izvođenje i nadzor aktivnosti svih podređenih postrojbi i formacija unutar Zbornog područja Gospić.

  15. Mirko NORAC je, po osnovi svojeg visokog položaja kao pukovnik u HV-u i zapovjednik 9. motorizirane gardijske brigade HV-a i Sektora 1, od 9. do 17. rujna 1993. godine, odigrao središnju ulogu u razradi, planiranju, naređivanju i/ili izvođenju operacije "Medački džep", tijekom koje su počinjena teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava i zločini protiv čovječnosti, na način opisan u ovoj optužnici.

  16. Mirko NORAC je sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica bio na položaju zapovjednika 9. motorizirane gardijske brigade HV-a, u činu pukovnika. Deveta motorizirana gardijska brigada HV-a bila je jedna od postrojbi u sastavu Sektora 1 Operativne zone Gospić i glavna postrojba HV-a koja je sudjelovala u operaciji "Medački džep". Kao zapovjednik Sektora 1, Mirko NORAC je imao ovlasti da izdaje zapovijedi, te ih je doista i izdavao. Njegove dužnosti uključivale su planiranje, raspoređivanje, rukovođenje, izvođenje i nadzor aktivnosti svih podređenih postrojbi i formacija iz sastava Sektora 1. Sastav Sektora 1 činile su 9. motorizirana gardijska brigada, Domobranska bojna Gospić, Domobranska bojna Lovinac, postrojbe 111. brigade i postrojbe specijalnih snaga MUP-a.

  17. Rahim ADEMI i Mirko NORAC su također, ili alternativno, krivično odgovorni u svojstvu nadređenih, za djela svojih podređenih, temeljem članka 7(3) Statuta Međunarodnog suda. Nadređeni je krivično odgovoran za radnje svojih podređenih onda kada je znao ili je bilo razloga da zna da se njegovi podređeni spremaju na činjenje tih radnji ili su ih već počinili, a on nije poduzeo potrebne i objektivno moguće mjere da te radnje spriječi ili da kazni njihove počinitelje.

  18. Rahim ADEMI je, po osnovi svojeg visokog položaja, imao moć, ovlast i dužnost da spriječi ili kazni teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena tijekom operacije "Medački džep".

  19. Rahim ADEMI nije samo imao razloga da zna da su, tijekom operacije "Medački džep", razne podređene osobe pod njegovom operativnom kontrolom odgovorne za progon i lišavanje života srpskih civila i vojnika koji su se predali, te za pljačku i uništavanje zgrada i imovine, nego je za te radnje doista i znao. Rahim ADEMI nije poduzeo potrebne i objektivno moguće mjere da te radnje spriječi ili da kazni njihove počinitelje.

  20. Mirko NORAC je, po osnovi svojeg visokog položaja kao pukovnik u HV-u i zapovjednik 9. motorizirane gardijske brigade HV-a i Sektora 1, imao moć, ovlast i dužnost da spriječi ili kazni teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena tijekom operacije "Medački džep".

  21. Mirko NORAC nije samo imao razloga da zna da su, tijekom operacije "Medački džep", razne podređene osobe pod njegovom operativnom kontrolom odgovorne za progon i lišavanje života srpskih civila i vojnika koji su se predali, te za pljačku i uništavanje zgrada i imovine, nego je za te radnje doista i znao. Mirko NORAC nije poduzeo potrebne i objektivno moguće mjere da te radnje spriječi ili da kazni njihove počinitelje.

    22. OPĆI NAVODI OPTUŽBE

  22. Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, u Krajini, regiji Republike Hrvatske, na teritoriju bivše Jugoslavije, postojalo je stanje oružanog sukoba.

  23. Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, optuženi Mirko NORAC bio je dužan pridržavati se zakona i običaja koji uređuju vođenje rata, uključujući zajednički članak 3 Ženevskih konvencija iz 1949. godine.

  24. Radnje odnosno propusti za koje se optuženi u ovoj optužnici terete, a koji predstavljaju zločine protiv čovječnosti kažnjive po članku 5 Statuta Međunarodnog suda, bili su dio rasprostranjenog ili sustavnog napada na civilno stanovništvo, konkretno, na srpsko stanovništvo medačkog džepa.

  25. Kad god se u ovoj optužnici spominju "hrvatske snage", tim se izrazom označuju i obuhvaćaju oružane snage Republike Hrvatske, odnosno HV, a također i postrojbe MUP-a koje su sudjelovale u operaciji "Medački džep".

  26. Kad god se spominje operacija "Medački džep", tim se izrazom označuju i obuhvaćaju sve akcije hrvatskih snaga u medačkom džepu i njegovoj neposrednoj okolici, odnosno u području opisanom u paragrafu 36. niže u tekstu.

  27. Opći navodi optužbe sadržani u paragrafima od 22 do 26 ponovno se navode i sadržani su u svakoj točki optužnice na koju se odnose, kako slijedi.

    28. OPTUŽBE

    TOČKA 1
    (PROGON)

  28. Prije i za vrijeme hrvatske vojne operacije u medačkom džepu, od 9. rujna pa do 17. rujna 1993. ili približno do tog datuma, Rahim ADEMI i Mirko NORAC, djelujući individualno i/ili u dogovoru s drugima, među kojima i Jankom BOBETKOM, planirali su, poticali, naređivali, počinili ili na druge načine pomagali i podržavali planiranje, pripremu ili izvršenje progona srpskih civila u medačkom džepu na rasnoj, političkoj ili vjerskoj osnovi. Utoliko ukoliko je svaki od optuženih za kažnjivo ponašanje koje konstituira krivično djelo progona odgovoran po osnovu članka 7(1) Statuta, njegova se odgovornost utvrđuje, među ostalim, putem dokaza njegove prisutnosti u predmetnom vremenu na mjestima gdje se to ponašanje odvijalo, dokaza njegovih saznanja o tom ponašanju proisteklih iz prisutnosti, te putem zaključka koji se iz toga može izvesti da je to ponašanje moglo biti tako rasprostranjeno i sustavno upravo kao posljedica njegovih zapovijedi.

  29. Krivično djelo progona počinjeno je na sljedeći način:

    a) protupravnim lišavanjem života srpskih civila i zarobljenih i/ili ranjenih vojnika iz medačkog džepa. Podaci o nekima od tih ubijenih osoba kao primjer se navode u Prilogu 1 ovoj optužnici;

    b) okrutnim i nečovječnim postupanjem sa srpskim civilima i zarobljenim i/ili ranjenim vojnicima iz medačkog džepa putem, među ostalim, nanošenja teških ozljeda pucanjem, ubadanjem, rezanjem prstiju, teškim premlaćivanjem kundacima, nanošenjem opekotina cigaretama, gaženjem po tijelu, povlačenjem niz cestu tijela vezanih za vozilo, sakaćenjem i drugim načinima zlostavljanja. Kao primjeri, pojedinosti nekih od tih radnji okrutnog i nečovječnog postupanja navode se u Prilogu 2 ove optužnice;

    c) teroriziranjem civilnog, većinom srpskog stanovništva medačkog džepa putem, među ostalim, sakaćenja i oskvrnuća leša Boje PJEVAC, javnog lišenja života Boje VUJNOVIĆ na način da je živa zapaljena uz pogrde, iskazivanja namjere da se pobiju svi civili, pisanja rasističkih natpisa po zgradama, ostavljanja zlokobnih i prijetećih poruka na jednoj uništenoj zgradi, što je sve za posljedicu imalo to da je civilno stanovništvo bilo prisiljeno napustiti svoje domove i imovinu te zauvijek otići iz tog područja;

    d) uništavanjem osobne imovine srpskih civila u medačkom džepu na način da su 9. rujna 1993. ili nakon tog datuma hrvatske snage u tom području sustavno uništile do 164 kuće i približno 148 drugih zgrada (zajedno s onim što se u njima nalazilo), putem podmetanja eksploziva i vatre, te na načine opisane u paragrafima 47 i 49 ove optužnice. To se uništavanje nastavilo nesmanjenom žestinom i nakon stupanja na snagu primirja od 15. rujna i potrajalo je još nekoliko dana, do konačnog povlačenja hrvatskih snaga 17. rujna 1993. godine. Kao primjeri, u Prilogu 3 ove optužnice navode se neka od sela, zaselaka ili područja u kojima su počinjene radnje pljačkanja imovine.

    e) sustavnim pljačkanjem imovine srpskih civila tijekom vojne operacije u medačkom džepu i poslije nje od strane elemenata hrvatskih snaga, u sprezi s hrvatskim civilima koji su protupravno odnosili osobnu imovinu poput električnih uređaja i namještaja iz zgrada koje su već bile uništene ili će to odmah potom biti, odvodili stoku i odvozili poljoprivredne strojeve, demontirali zgrade i kamionima odvozili njihove dijelove, kao i na načine opisane dalje u tekstu. Kao primjeri, neka od sela, zaselaka ili područja u kojima su počinjene radnje pljačkanja imovine navode se u Prilogu 3 ove optužnice.

  30. Alternativno, Rahim ADEMI i Mirko NORAC znali su, ili je bilo razloga da znaju, da hrvatske snage pod njihovim zapovjedništvom, rukovođenjem i/ili kontrolom, odnosno snage koje su im bile podređene, čine radnje opisane u paragrafu 29 gore u tekstu, ili da su ih već počinile. Rahim ADEMI i Mirko NORAC nisu poduzeli potrebne i objektivno moguće mjere da spriječe činjenje tih radnji ili da kazne njihove počinitelje.

    31. Tim radnjama i propustima Rahim ADEMI i Mirko NORAC počinili su:

    Točka 1: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, odnosno progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, kažnjiv temeljem članka 5(h) u vezi s člancima 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

    TOČKE 2 i 3
    (UBOJSTVO)

  31. U razdoblju od 9. rujna do 17. rujna 1993. Rahim ADEMI i Mirko NORAC znali su, ili je bilo razloga da znaju, da hrvatske snage pod njihovim zapovjedništvom, rukovođenjem i/ili kontrolom, odnosno snage koje su im bile podređene, sudjeluju u protupravnom lišavanju života srpskih civila, žitelja medačkog džepa, i zarobljenih i/ili ranjenih srpskih vojnika, odnosno da su to već činile. Rahim ADEMI i Mirko NORAC nisu poduzeli potrebne i objektivno moguće mjere da spriječe činjenje tih radnji ili da kazne njihove počinitelje. Podaci o nekima od ubijenih civila i vojnika izvan borbenog ustroja navode se u Prilogu 1 ove optužnice.

    32. Tim radnjama i propustima, Rahim ADEMI i Mirko NORAC počinili su:

    Točka 2: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, odnosno ubojstvo, kažnjivo po članku 5(a) u vezi s člankom 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

    Točka 3: KRŠENJE ZAKONA ILI OBIČAJA RATOVANJA, odnosno ubojstvo, sankcionirano zajedničkim člankom 3(1)(a) Ženevskih konvencija iz 1949., kažnjivo po članku 3 u vezi s člankom 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

    TOČKA 4
    (PLJAČKANJE IMOVINE)

  32. Od 9. rujna 1993. do 17. rujna 1993. ili do približno tog datuma, opljačkana je imovina srpskih civila koji su živjeli u medačkom džepu. Rahim ADEMI i Mirko NORAC, djelujući individualno i/ili u dogovoru s drugima, među kojima i Jankom BOBETKOM, planirali su, poticali, naređivali, počinili ili na druge načine pomagali i podržavali planiranje, pripremu ili izvršenje pljačke imovine srpskih civila iz medačkog džepa. Kao primjeri, neka od sela, zaselaka ili područja u kojima su počinjene radnje pljačkanja imovine navode se u Prilogu 3 ove optužnice.

  33. Alternativno, Rahim ADEMI i Mirko NORAC znali su, ili je bilo razloga da znaju, da hrvatske snage pod njihovim zapovjedništvom, rukovođenjem i/ili kontrolom, odnosno snage koje su im bile podređene, čine radnje opisane u paragrafu 32 gore u tekstu, ili da su ih već počinile. Rahim ADEMI i Mirko NORAC nisu poduzeli potrebne i objektivno moguće mjere da spriječe činjenje tih radnji ili da kazne njihove počinitelje.

    34. Tim radnjama i propustima, Rahim ADEMI i Mirko NORAC počinili su:

    Točka 4: KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, odnosno pljačkanje javne ili privatne imovine, kažnjivo po članku 3(e) u vezi s člancima 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

    TOČKA 5
    (BEZOBZIRNO RAZARANJE GRADOVA, NASELJA ILI SELA)

  34. Od 9. rujna 1993. do 17. rujna 1993. ili do približno tog datuma, uništena je većina srpskih sela u medačkom džepu. Rahim ADEMI i Mirko NORAC, djelujući individualno i/ili u dogovoru s drugima, među kojima i Jankom BOBETKOM, planirali su, poticali, naređivali, počinili ili na druge načine pomagali i podržavali planiranje, pripremu ili izvršenje uništavanja imovine srpskih civila iz medačkog džepa. Kao primjeri, u Prilogu 3 ove optužnice navode se neka od sela, zaselaka ili područja u kojima su počinjene radnje bezobzirnog razaranja.

  35. Alternativno, Rahim ADEMI i Mirko NORAC znali su, ili je bilo razloga da znaju, da hrvatske snage pod njihovim zapovjedništvom, rukovođenjem i/ili kontrolom, odnosno snage koje su im bile podređene, čine radnje opisane u paragrafu 34 gore u tekstu, ili da su ih već počinile. Rahim ADEMI i Mirko NORAC nisu poduzeli potrebne i objektivno moguće mjere da spriječe činjenje tih radnji ili da kazne njihove počinitelje.

    36. Tim radnjama i propustima, Rahim ADEMI i Mirko NORAC počinili su:

    Točka 5: KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, odnosno bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, kažnjivo po članku 3(b) u vezi s člancima 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

    NOTORNE ČINJENICE

  36. Medački džep je područje koje se prostire približno četiri do pet kilometara u širinu te pet do šest kilometara u duljinu, a obuhvaća mjesta Divoselo, Čitluk i dio Počitelja, te brojne male zaseoke. Nalazio se unutar samoproglašene Republike Srpske Krajine (dalje u tekstu: RSK), južno od grada Gospića u Republici Hrvatskoj. Bilo je to prvenstveno ruralno područje, gdje se šume izmjenjuju s poljima. Prije napada u tom je području živjelo oko 400 civila Srba.

  37. Nakon višestranačkih izbora održanih u Hrvatskoj 1990. godine, 25. lipnja 1991. Hrvatska je proglasila neovisnost. Nekoliko mjeseci prije toga između hrvatskih Srba i snaga Hrvatske izbio je oružani sukob. U rujnu 1991. godine Vlada Hrvatske je izjavila da hrvatski Srbi i JNA kontroliraju približno jednu trećinu teritorija Hrvatske.

  38. Dana 19. prosinca 1991. godine, Skupština Srpske autonomne oblasti Krajina, zajedno sa Srbima iz drugih dijelova Hrvatske, proglasila je neovisnost od Hrvatske i ustanovila RSK, s vlastitom vojskom, Srpskom vojskom Krajine (SVK).

  39. U veljači 1992. godine, u skladu s Vanceovim planom, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda formiralo je Zaštitne snage Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) pod svojom nadležnošću, koje će potom biti razmještene u zone pod zaštitom Ujedinjenih naroda (UNPA-zone) u Hrvatskoj. UNPA-zone bila su ona područja u Hrvatskoj u kojima su Srbi bili većina ili značajna manjina stanovništva i u kojima su napetosti između dvije nacionalne zajednice u novijoj prošlosti već dovele do oružanog sukoba. Postojale su četiri takve UNPA-zone, poznate pod nazivima Sektor sjever, Sektor jug, Sektor istok i Sektor zapad. Područja u rukama Srba i sporna područja u Hrvatskoj izvan UNPA-zona obično su nazivana “ružičastim zonama”. Medački džep nalazio se u jednoj takvoj “ružičastoj zoni”, u neposrednoj blizini Sektora jug.

  40. Godine 1992. i 1993. hrvatske su snage povele nekoliko vojnih operacija protiv RSK-a. Takve operacije, koje su ciljale UNPA-zone ili susjedne “ružičaste zone”, bile su akcije na Miljevačkoj visoravni u lipnju 1992., u zoni Masleničkog mosta u sjevernoj Dalmaciji u siječnju 1993., te u medačkom džepu u rujnu 1993. godine.

  41. Hrvatski napad na medački džep započeo je granatiranjem tog područja u ranim jutarnjim satima 9. rujna 1993. godine. Oko 06:00 sati, hrvatske snage, čiji su sastav činile postrojbe HV-a iz Operativne zone Gospić, uključujući 9. gardijsku brigadu, 111. brigadu, Domobransku bojnu Gospić, Domobransku bojnu Lovinac i postrojbe specijalnih snaga MUP-a, ušle su u medački džep. Nakon borbi koje su trajale oko dva dana, uspostavile su kontrolu nad Divoselom, Čitlukom i dijelom Počitelja, nakon čega je hrvatska strana zaustavila napredovanje.

  42. U to vrijeme, general zbora Janko BOBETKO bio je načelnik Glavnog stožera HV-a dok je brigadir Rahim ADEMI bio vršitelj dužnosti zapovjednika Operativne zone Gospić. Pukovnik Mirko NORAC bio je zapovjednik 9. gardijske brigade.

  43. Nakon intervencije predstavnika međunarodne zajednice, ubrzo poslije napada započeli su pregovori na političkoj i vojnoj razini između hrvatskih vlasti i vlasti RSK, a s ciljem postizanja prekida neprijateljstava i povlačenja hrvatskih snaga iz područja osvojenih tijekom operacije.

  44. Rezultat tih pregovora bio je sporazum koji su 15. rujna 1993. godine potpisali general Mile Novaković za srpsku stranu, te general-bojnik Petar Stipetić za hrvatsku stranu. Potonji je naređenje da potpiše sporazum dobio od Janka BOBETKA.

  45. Prema odredbama tog sporazuma, prekid vatre trebalo je da nastupi 15. rujna 1993. u 12:00 sati, a hrvatske snage su imale napustiti teritorij na koji su ušle 9. rujna 1993. i kontrolu nad medačkim džepom prepustiti UNPROFOR-u. Hrvatsko povlačenje iz medačkog džepa dovršeno je 17. rujna 1993. u 18:00 sati.

  46. Tijekom hrvatske vojne operacije u medačkom džepu najmanje je 29 tamošnjih srpskih civila protupravno lišeno života, a drugi su pretrpjeli teške ozljede. Mnogi ubijeni i ranjeni civili bili su žene i starije osobe. Hrvatske snage su ubile i najmanje pet srpskih vojnika koji su bili zarobljeni i/ili ranjeni. Podaci o nekima od ubijenih civila i vojnika izvan bojnog ustroja sadržani su u Prilogu 1 ove optužnice.

  47. Približno 164 kuće i 148 staja i gospodarskih zgrada, što čini većinu građevinskih objekata u selima medačkog džepa, uništene su, uglavnom paljenjem i eksplozivom, nakon što su hrvatske snage ostvarile efektivnu kontrolu. Znatan dio tog uništavanja dogodio se između prekida vatre 15. rujna 1993. i dovršenja hrvatskog povlačenja 17. rujna 1993. u 18:00 sati.

  48. U razdoblju od 9. do 17. rujna 1993., hrvatske su snage ili osobe u civilnoj odjeći pod nadzorom hrvatskih snaga, pljačkale imovinu srpskih civila, sve što je imalo bilo kakvu vrijednost. To je uključivalo osobnu imovinu, kućansku opremu, namještaj, kućne potrepštine, domaće životinje, poljoprivredne strojeve i drugu opremu.

  49. Imovina u vlasništvu srpskih civila koja nije postala predmetom pljačke na gore opisani način, paljena je ili uništavana na druge načine. Kućanska oprema i namještaj su uništavani, poljoprivredni strojevi izrešetani mecima, domaće životinje ubijane, a bunari zagađeni.

  50. Posljedica tih rasprostranjenih i sustavnih protupravnih radnji tijekom hrvatske vojne operacije jest to da je medački džep postao potpuno nepogodan za življenje. Sela u medačkom džepu potpuno su uništena, čime su srpskom civilnom stanovništvu oduzeti dom i sredstva za egzistenciju.

/potpis na izvorniku/
Carla Del Ponte,
tužiteljica
Dana 27. svibnja 2004.
Den Haag,
Nizozemska

[žig Tužiteljstva MKSJ-a]