PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudija Fausto Pocar, predsjedavajući
sudija David Hunt
sudija Mehmet Güney
sudija Asoka de Zoysa Gunawardana
sudija Theodor Meron

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 24. septembra 2002.

TUŽILAC

protiv

TIHOMIRA BLAŠKIĆA

Tužilaštvo:

g. Norman Farrell

Odbrana:

g. Anto Nobilo
g. Russell Hayman
g. Andrew M. Paley

ŽALBENO VIJEĆE Međunarodnog sudaza krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (dalje u tekstu: Međunarodni sud),

RJEŠAVAJUĆI PO povjerljivom podnesku pod nazivom"Pojašnjenja optužbe uz podnesak respondenta i prigovori na doseg replike žalioca na podnesak respondenta", koji je optužba podnijela 26. juna 2002. (dalje u tekstu: podnesak), u kojem: 1) odbacuje tvrdnju žalioca iz povjerljive replike na podnesak respondenta od 3. juna 2002. (dalje u tekstu: replika na podnesak respondenta) da je optužba, time što je odabrala da u podnesku respondenta (dalje u tekstu: podnesak respondenta) ne odgovori na dodatne dokaze čije je prihvatanje zatraženo u dva prethodna zahtjeva na osnovu pravila 115 Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda (dalje u tekstu: Pravilnik) (prvi podnesen 19. januara, a drugi 18. oktobra 2001.) (dalje u tekstu: zahtjevi na osnovu pravila 115), implicitno prihvatila argumente žalioca koji se zansivaju na ponuđenim dodatnim dokazima; 2) tvrdi da replika na podnesak respondenta izlazi is propisanih okvira utoliko što se u njoj ponovo iscrpno govori o dodatnim dokazima koji se nalaze u prilogu prva dva zahtjeva kojima se traži prihvatanje dodatnih dokaza, te se čak pominju i novi dokazi o kojima se ne govori u prva dva zahtjeva; 3) tvrdi da, budući da se optužba u podnesku respondenta nije izjasnila o argumentima koji se zasnivaju na dodatnim dokazima, žalilac u replici na podnesak respondenta ne smije u vezi novih dokaza iznova iznositi "nove argumente" jer se, u tom slučaju, ni na jedan argument ne može jamčiti odgovor; te 4) traži da se iz replike na podnesak respodenta izbace svi paragrafi koji se ne odnose na argumente iz podneska respondenta;[1]

IMAJUĆI U VIDU povjerljivi"Odgovor žalioca na Pojašnjenja optužbe uz podnesak respondenta i prigovore na doseg replike žalioca na podnesak respondenta", podnesen 8. jula 2002., u kojem žalilac tvrdi da: 1) na optužbi leži obaveza da odgovori na dodatne dokaze koje on razmatra u povjerljivom žalbenom podnesku od 14. januara 2002. (dalje u tekstu: podnesak žalioca); 2) da bi dozvoliti optužbi da podnese dodatni podnesak nakon prihvatanja dodatnih dokaza imalo za posljedicu nepropisno povećanje broja stranica podneska respondenta, za koji je sudija u predžalbenom postupku već dozvolio povećanje od 300 stranica, te da mjerodavne odredbe Uputstva IT/201, od 7. marta 2002. (dalje u tekstu: Uputstvo), na koje se optužba u zahtjevu pozvala, ne zahtijevaju od žalioca da svoju repliku na podnesak respondenta ograniči na razmatranje dokaza navedenih u podnesku respondenta već na arugmente koji su u njemu navedeni;

IMAJUĆI U VIDU da žalilac prihvata da je svrha Uputstva da žalioca spriječi da u replici na podnesak respondenta iznosi nove argumete jer respondent ne bi imao priliku da na te nove argumente odgovori, da žalilac tvrdi da njegova replika na podnesak respondenta ne sadrži nove argumente, te da stoga prigovore iz zahtjeva treba odbaciti;

PRIZNAJUĆI da činjenicu da se optužba u podnesku respondenta nije izjasnila u vezi sa dodatnim dokazima sadržanim u zahtjevima na osnovu pravila 115 ne bi trebalo tumačiti kao prihvatanje takvih dokaza u ovoj fazi žalbenog postupka;

UZIMAJUĆI U OBZIR da je Žalbeno vijeće ranije izjavilo da bi mu bilo lakše da donese odluku u vezi prihvatanja ponuđenih dokaza kad bi raspolagalo detaljnim argumentima u prilog žalbenoj osnovi,[2]

UZIMAJUĆI U OBZIR da obje strane mogu podnijeti dodatne podneske u slučaju da dodatni dokazi budu prihvaćeni;

UZIMAJUĆI U OBZIR da se paragrafi za koje optužba tvrdi da ih treba izbaciti iz replike na podnesak respondenta odnose na dodante dokaze u prilog argumenata o činjeničnim i pravnim pitanjima koja su navedena u žalbenom podnesku;

OVIME ODBACUJE tačke 2, 3 i 4 zahtjeva, a prihvata tvrdnju iz tačke 1.

Sastavljeno na engeskom i francuskom, pri čemu je mjerodavna engleska verzija.

[2] Tužilac protiv Blaškića, predmet br. IT-95-14-A, Nalog od 16. oktobra 2001., vidi transkript statusne konferencije održane 18. oktobra 2001., str. 29, 30.