PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudija Fausto Pocar, predsjedavajući
sudija Florence Mumba
sudija Mehmet Güney
sudija Wolfgang Schomburg
sudija Inés Mónica Weinberg de Roca

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 8. marta 2004.

TUŽILAC
protiv
TIHOMIRA BLAŠKIĆA

ODLUKA PO ZAHTJEVU OPTUŽBE ZA POJAŠNJENJE ODLUKE ŽALBENOG VIJEĆA OD 4. DECEMBRA 2002. PO ZAHTJEVU PAŠKA LJUBIČIĆA ZA PRISTUP POVJERLJIVOM MATERIJALU, ZAPISNICIMA I DOKAZNIM PREDMETIMA U PREDMETU BLAŠKIĆ
Tužilac protiv Blaškića
Tužilaštvo: Zastupnici žalioca:
g. Norman Farrell g. Anto Nobilo
g. Russell Hayman
g. Andrew Paley
Tužilac protiv Paška Ljubičića
Tužilaštvo: Odbrana:
g. Mark Harmon g. Tomislav Jonjić

I. KONTEKST

  1. Dana 3. juna 2002., Paško Ljubičić je shodno pravilu 75 (D) Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik) podnio "Zahtjev za pristup povjerljivom propratnom materijalu, transkriptima i dokaznim predmetima" (dalje u tekstu: Ljubičićev zahtjev) koji se zasniva na argumentu da su optužnica podignuta protiv Tihomira Blaškića (dalje u tekstu: žalilac) i presuda koja je žaliocu izrečena u direktnoj vezi s optužbama u izmijenjenoj optužnici protiv Paška Ljubičića (dalje u tekstu: molilac),[1]

  2. Dana 4. decembra 2002., Žalbeno vijeće je izdalo "Odluku po zahtjevu Paška Ljubičića za pristup povjerljivom materijalu, zapisnicima i dokaznim predmetima" (dalje u tekstu: Odluka od 4. decembra) u kojoj se kaže da je molilac traženi materijal opisao u opštim crtama, te dokazao da postoji legitimna forenzička svrha za pristup. Žalbeno vijeće je stoga djelimično odobrilo Ljubičićev zahtjev i naložilo:

    (a) optužbi da zatraži saglasnost davalaca informacije prije nego što moliocu objelodani materijal koji nije javnog karaktera a koji potpada pod pravilo 70 (C) koji su kao takav izdvojili optužba i žalilac Blaškić u svojim povjerljivim podnescima Žalbenom vijeću;

    (b) Sekretarijatu da moliocu odobri pristup svim dokumentima koji nisu javnog karaktera, materijalima i dokaznim predmetima iz predmeta Blaškić uključujući i postpretresne podneske koji nisu javnog karaktera, žalbene podneske i zahtjeve prema pravilu 115 koji su podneseni u Blaškićevoj žalbi do dana donošenja ove odluke - sa izuzetkom: (a) "Trećeg zahtjeva žalioca za usvajanje dodatnih dokaza u žalbenom postupku prema pravilu 115" koji je podnesen 10. juna 2002., (b) svih podnesaka u vezi sa rečenim zahtjevom, i (c) svih ex parte zahtjeva i odluka koji su podneseni u ovom žalbenom postupku.

  3. Dana 21. februara 2003., optužba je podnijela "Preliminarni odgovor i zahtjev za pojašnjenje Odluke po zahtjevu Paška Ljubičića za pristup od 4. decembra 2002." (dalje u tekstu: Zahtjev optužbe za pojašnjenje).

  4. Dana 6. marta 2003., molilac je podnio "Odgovor odbrane na Preliminarni odgovor i zahtjev Tužilaštva za pojašnjenje Odluke po zahtjevu Paška Ljubičića za pristup od 4. decembra 2002." (dalje u tekstu: Odgovor molioca).

  5. Dana 10. marta 2003., Tužilaštvo je podnijelo "Repliku Tužilaštva na zahtjev za pojašnjenje zahtjeva Paška Ljubičića" (dalje u tekstu: Replika Tužilaštva).

    6. II. ARGUMENTI

  6. U Zahtjevu Tužilaštva za pojašnjenje traži se: (1) pojašnjenje Žalbenog vijeća u vezi s tačkama (a) i (b) Odluke od 4. decembra; i 2) upute Žalbenog vijeća u pogledu odgovarajuće procedure za postupanje sa sve brojnijim zahtjevima za pristup podnesenim "na ovom Međunarodnom sudu".[2] Osim toga, optužba traži sljedeći pravni lijek:

    (i) pojašnjenje u vezi s pitanjem da li se zadaci izneseni u tački (a) dispozitiva Odluke od 4. decembra odnose samo na žalbenu fazu ili i na pretpretresnu i pretresnu fazu postupka.

    (ii) nalog kojim se zastupniku žalioca nalaže da utvrdi koji materijal u žaliočevom predmetu spada u djelokrug pravila 70 (C) i, ukoliko to bude potrebno, stupi u vezu s davaocima informacija, te o ishodu izvijesti Sekretarijat Suda.

    (iii) pojašnjenje u vezi s pitanjem da li se tačkom (b) dispozitiva Odluke od 4. decembra moliocu takođe odobrava pristup povjerljivim inter partes podnescima i povjerljivim inter partes odlukama iz faza suđenja prije žalbenog postupka, ili mu je pristup ograničen na propratni materijal, transkripte svjedočenja i dokazne predmete u predmetu Blaškić.

    (iv) pojašnjenje u vezi s pitanjem da li se tačkom (b) dispozitiva Odluke od 4. decembra, kojom se uskraćuje pristup svim ex parte podnescima u žalbenom postupku, uskraćuje i pristup svim ex parte podnescima i ex parte odlukama iz faza suđenja prije žalbenog postupka.

    (v) nalog da zaštitne mjere navedene u Nalogu po Ljubičićevom zahtjevu za pristup[3] ostaju na snazi i u ovom predmetu, odnosno: (a) da Odjel za žrtve i svjedoke Međunarodnog suda stupi u kontakt sa svjedocima koji su svjedočili povjerljivo; (b) da strane u postupku stupe u kontakt s relevantnim vlastima i entitetima kako bi utvrdile što oni misle o davanju pristupa moliocu; (c) da u materijalu koji se odnosi na te svjedoke Sekretarijat Suda rediguje sve informacije koje bi mogle ukazivati na to da su oni svjedočili pred Međunarodnim sudom; i (d) da molilac po dobivanju tog materijala u redigovanom obliku iznese ubjedljive razloge zbog kojih ima prava na pristup tom materijalu u neredigovanom obliku.

    (vi) nalog kojim se Odjel za žrtve i svjedoke zadužuje da na zahtjev stupi u kontakt s povjerljivim svjedocima Tužilaštva, odbrane i Suda, pri čemu se to ne odnosi na svjedoke s kojima strane u postupku žele same kontaktirati.[4]

    (vii) nalog Sekretarijatu Suda da moliocu dâ pristup traženom materijalu nakon (a) redigovanja svih informacija koje bi mogla ukazivati na identitet osoba koje su svjedočile pred Međunarodnim sudom i (b) eventualnog dodatnog redigovanja prema predstavkama strana u postupku i Odjela za žrtve i svjedoke.

    (viii) pojašnjenje procedure u skladu s kojom treba postupati u vezi s svjedocima koji su svjedočili povjerljivo u predmetu Blaškić a koji ne pristanu da se materijal u vezi s njima objelodani moliocu i to ni pod kojim uslovima.

    (ix) pružanje prilike stranama u postupku za dodatno izjašnjavanje u vezi s redigovanjem i dodatnim zaštitnim mjerama u vezi s materijalom koji će se moliocu staviti na raspolaganje nakon donošenja odluke Žalbenog vijeća po Zahtjevu Tužilaštva za pojašnjenje.

    7. A. Traženo pojašnjenje u vezi s tačkom (a) dispozitiva Odluke od 4. decembra

    1. Da li se tačka (a) odnosi na pretpretresni i postpretresni materijal

  7. Sudeći po formulaciji tačke (a) dispozitiva Odluke od 4. decembra, Tužilaštvo tvrdi da se "po svemu sudeći, obaveze prema pravilu 70 (C) ograničavaju na materijal koji se navodi u ranijim povjerljivim podnescima pred Žalbenim vijećem" i za Odluku od 4. decembra kaže da se "čini da ne traži, niti dopušta, da se materijal iz pravila 70 navede na suđenju prije nego što se objelodani moliocu."[5] Tužilaštvo navodi da se u fusnoti 6 Odluke od 4. decembra pominju obraćanja Sudu u vezi s drugim predmetom a koja se odnose isključivo na materijal podnesen u žalbenom postupku, te je stoga moguće da Odluka od 4. decembra ostavlja prostora za tumačenja obima obaveza prema pravilu 70 (C).[6] Tužilaštvo od Žalbenog vijeća traži da stranama u postupku i Sekretarijatu pomogne objašnjenjem da obaveze koje se navode u dijelu (a) dispozitiva Odluke od 4. decembra uključuju pretpretresni, pretresni i postpretresni povjerljivi materijal u predmetu Blaškić.[7]

  8. Molilac u svom odgovoru ne govori o obavezama u vezi s pravilom 70 (C). Nadalje, tvrdi da Zahtjev Tužilaštva za pojašnjenje treba odbaciti.[8] U svojoj replici, Tužilaštvo tvrdi da "nema smisla smjesta odbaciti Molbu Tužilaštva".[9]

  9. Tužilaštvo tvrdi da se Ljubičićev zahtjev "kako se čini, ne odnosi samo na žalbeni postupak koji je u toku, nego i na pretpretresnu i pretresnu fazu suđenja u predmetu Blaškić."[10] U Odluci od 4. decembra koristi se izraz "materijal koji nije javnog karaktera", što prema tački (a) dispozitiva spada u djelokrug pravila 70 (C). U pravilu 70 (C) stoji:

    U slučaju da, nakon što je pribavio pristanak osobe ili tijela koje je pružilo informaciju u skladu s ovim pravilom, tužilac odluči podastrijeti kao dokaz bilo koji iskaz, dokument ili drugi materijal pribavljen na ovaj način, pretresno vijeće, bez obzira na pravilo 98, ne može naložiti nijednoj od strana da dostavi dodatne dokaze pribavljene od osobe ili tijela koje je pružilo početnu informaciju, niti može u svrhu pribavljanja takvih dodatnih dokaza sâmo uputiti sudski poziv toj osobi ili predstavniku tog tijela kao svjedoku ili naložiti njihovo prisustvovanje. Pretresno vijeće ne može iskoristiti svoje ovlašćenje da naloži prisustvovanje svjedoka ili da zahtijeva predočenje dokaza da bi primoralo na predočenje takvih dodatnih dokaza.

  10. U Odluci od 4. Decembra se kaže da će se moliocu dati pristup svim povjerljivim dokumentima, propratnom materijalu, transkriptima, dokaznim predmetima te postpretresnim podnescima, žalbenim podnescima i zahtjevima prema pravilu 115 u predmetu Blaškić. Iz konteksta u kojem se u Odluci od 4. decembra govori o nejavnom materijalu jasno je što taj materijal uključuje. Žalbeno vijeće smatra da u pravilu 70 nema naznaka koje bi ukazivale na to da se pravilo odnosi samo na predžalbenu fazu postupka. Po svojoj prirodi, materijal predviđen pravilom 70 i pravilom 70 (C), može se pojaviti u pretpretresnoj, pretresnoj ili žalbenoj fazi. Stoga, Žalbeno vijeće smatra da se izraz "materijal koji nije javnog karaktera a koji potpada pod pravilo 70 (C)" odnosi na materijal koji spada u djelokrug pravila 70 i koji je uvršten u postupak u bilo kojoj fazi tog postupka.

    11. 2. Materijal iz pravila 70 (C) dostavljen u ime molioca

  11. Tačkom (a) dispozitiva Odluke od 4. decembra Tužilaštvu se nalaže da zatraži saglasnost davalaca informacije prije nego što moliocu objelodani materijal koji nije javnog karaktera i potpada pod pravilo 70. Tužilaštvo, međutim, tvrdi da bi Žalbeno vijeće trebalo takođe objasniti da je zastupnik žalioca dužan navesti materijal u predmetu Blaškić koji potpada pod pravilo 70 (C) i o tome obavijestiti Sekretarijat, budući da Tužilaštvo nije upoznato s kontaktima i dogovorima žalioca s licima ili tijelima koja su odbrani u predmetu Blaškić dostavila materijal iz pravila 70.[11] U svom odgovoru, molilac ne govori o tom pitanju.

  12. U svojoj replici, Tužilaštvo obavještava Žalbeno vijeće da je Sekretarijat moliocu već odobrio pristup transkriptima i dokaznim predmetima u suđenju u predmetu Blaškić.[12] Prema tumačenju Tužilaštva, Odluka od 4. decembra dopušta Sekretarijatu davanje pristupa povjerljivom pretresnom materijalu bez pristanka davalaca informacija iz pravila 70. Tužilaštvo dodaje kako Odluka od 4. decembra ne dopušta zastupniku žalioca da zatraži pristanak osoba ili tijela iz pravila 70 koji su pružili dokaze koje je žalilac podnio na pretresu ili u žalbenom postupku.[13] Tužilaštvo je pogrešno protumačilo Odluku od 4. decembra, koja očito ne dopušta Sekretarijatu da bez saglasnosti davalaca informacija odobri pristup povjerljivom materijalu iz pravila 70.

  13. Žalbeno vijeće napominje da se pravilo 70 ne odnosi samo na relevantne informacije u posjedu Tužilaštva. Pravilo 70 (F) optuženom daje pravo na povjerljivo postupanje s određenim informacijama u njegovom posjedu:

    Pretresno vijeće može, na zahtjev optuženog ili njegovog branioca, naložiti da se, u interesu pravde, odredbe ovog pravila primijene mutatis mutandis na određene informacije u posjedu optuženog.

  14. Tačka (a) dispozitiva Odluke od 4. decembra odnosi se i na žalioca. Žalilac se mora izjasniti o tome potpada li nejavni materijal za koji je zatražen pristup pod pravilo 70. Ako među pretresnim i postpretresnim materijalom podnesenim na ovom suđenju postoji materijal koji spada u djelokrug pravila 70 (F), žalilac će zatražiti pristanak davalaca informacija iz pravila 70 (F) u svrhu objelodanjivanja tih informacija moliocu.

    15. 3. Uloga Sekretarijata u vezi sa tačkom (a) dispozitiva Odluke od 4. decembra

  15. Tužilaštvo tvrdi da je "na Sekretarijatu, a ne na optužbi, da moliocu 'objelodani' pretresni i žalbeni spis",[14] premda obje strane u predmetu Blaškić trebaju u svojim dokazima identifikovati materijal koji potpada pod pravilo 70 (C) i stupiti u vezu s davaocima informacija. Dodaje da je poželjno da sav materijal koji podliježe objelodanjivanju "dostavi jedan izvor kako bi se izbjegla konfuzija i nehotična nepoštivanja zaštitnih mjera ili ograničenja koja će se eventualno odrediti".[15] Tužilaštvo tvrdi da bi Žalbeno vijeće trebalo objasniti da je Sekretarijat, kao službeni čuvar sudskog spisa, zadužen za dostavljanje sveg relevantnog materijala, uključujući materijal iz pravila 70 (C). U vezi s tim, Tužilaštvo priznaje da je stavak (b) dispozitiva Odluke od 4. decembra jasno formulisan, ali navodi da se stavak (a) "može drukčije tumačiti".[16] U svom odgovoru, molilac ne govori o ulozi Sekretarijata u vezi s tačkom (a) dispozitiva.

  16. Shodno tački (b) dispozitiva Odluke od 4. decembra Sekretarijat će izvršiti objelodanjivanje "svih dokumenata koji nisu javnog karaktera, materijala i dokaznih predmeta iz predmeta Blaškić".[17] Prema pravilu 70, obje strane moraju pribaviti saglasnost davalaca materijala koji podliježe pravilu 70 (B) za objelodanjivanje tog materijala. U skladu s tačkom (b) dispozitiva Odluke od 4. decembra, na stranama u postupku je da zatraže pristanak davalaca materijala iz pravila 70, a nakon što taj pristanak dobiju, pristup materijalu treba tražiti preko Sekretarijata; stoga Sekretarijat treba dostaviti taj materijal.

    17. B. Traženo pojašnjenje u vezi sa tačkom (b) dispozitiva

    1. Da li je moliocu odobren pristup inter partes povjerljivim podnescima i povjerljivim odlukama koje je donijelo Pretresno vijeće u predmetu Blaškić

  17. Tužilaštvo tvrdi da nije jasno je li Odlukom od 4. decembra moliocu odobren pristup inter partes povjerljivim podnescima, te odlukama Pretresnog i Žalbenog vijeća u predmetu Blaškić.[18] Tužilaštvo tvrdi da se Odluka od 4. decembra ne može tumačiti kao odluka kojom se "moliocu odobrava pristup svim (inter partes) [sic] povjerljivim podnescima poput zahtjeva, odgovora, replika i sl. kao i svim inter partes [sic] odlukama Pretresnog i Žalbenog vijeća",[19] zato što se u Ljubičićevom zahtjevu ne traži pristup tom materijalu.[20] Tužilaštvo od Žalbenog vijeća traži potvrdu za svoje tumačenje opsega odobrenog pristupa.[21] U slučaju da Žalbeno vijeće objasni da je tumačenje Tužilaštva pogrešno, Tužilaštvo traži dodatno vrijeme za pregled povjerljivih podnesaka i odluka iz faza prije žalbenog postupka – kako bi utvrdilo postoji li potreba da se zatraže dodatne zaštitne mjere.[22]

  18. Molilac tvrdi da je Tužilaštvo pogrešno protumačilo opseg odluke, budući da je molilac izričito zatražio pristup "cjelokupnom povjerljivom propratnom materijalu, transkriptima i dokaznim predmetima, uključujući postpretresne materijale", zbog čega se pojam "materijali" nikako ne može ograničiti na propratni materijal i dokaze uvrštene u sudski spis.[23] Molilac nadalje tvrdi da odluka ne može biti jasnija, te da bi svako "daljnje ograničavanje njenog djelokruga, čak i ako je to ograničavanje svrsishodno, ugrozilo pravo molioca na pravedno suđenje."[24]

  19. Tužilaštvo odgovara da je, imajući u vidu materijal koji je molilac zatražio u svom prvom podnesku, pročitalo Odluku od 4. decembra. U svojoj replici, Tužilaštvo iznosi sljedeće argumente:

    U svom prvom podnesku, odbrana je zatražila pristup propratnom materijalu, transkriptima i dokaznim predmetima uključujući postpretresne materijale. U vezi s traženim materijalom, Tužilaštvo nije shvatilo da su u Odluci (inter partes i ex parte) podnesci uključeni u materijal kojem je odobren pristup.[25]

    U svom odgovoru, odbrana je navela kako u prvom zahtjevu za pristup stoji "uključujući postpretresne materijale". Tužilaštvo ne vidi kako se iz te formulacije u prvom zahtjevu za pristup vidi da je molilac Ljubičić zatražio pristup tom pretresnom materijalu.[26]

  20. Tužilaštvo je, čini se, donekle nejasno protumačilo Odluku od 4. decembra. Ljubičićevim zahtjevom molilac traži pristup "povjerljivom propratnom materijalu, transkriptima i dokaznim predmetima, uključujući postpretresne materijale u predmetu Blaškić."[27] Iz traženog pravnog lijeka jasno se vidi da molilac ne traži samo materijal iz žalbene faze postupka u predmetu Blaškić. Osim toga, iz prethodnih podnesaka u kojima Tužilaštvo odgovara na Ljubičićev zahtjev jasno se vidi da Tužilaštvo o tom zahtjevu govori kao o zahtjevu kojim se traži pristup svim povjerljivim materijalima u predmetu Blaškić, te da je i samo Tužilaštvo priznalo da je molilac dokazao postojanje legitimne forenzičke svrhe pristupa materijalu sa suđenja:

    U vezi sa povjerljivim propratnim materijalom, transkriptima i dokaznim predmetima sa suđenja u predmetu Blaškić... Tužilaštvo priznaje da je Ljubičić zadovoljava kriterije za pristup povjerljivom materijalu relevantnom za njegov predmet.[28]

  21. Tužilaštvo je pogrešno shvatilo opseg odobrenog pristupa. U tački (b) dispozitiva Odluke od 4. decembra navodi se da će Sekretarijat odobriti moliocu pristup svim dokumentima koji nisu javnog karaktera, materijalima i dokaznim predmetima iz predmeta Blaškić uključujući, između ostalih, žalbene podneske i zahtjeve za izvođenje dodatnih dokaza, s određenim izuzecima. Odluka od 4. decembra ne odnosi se samo na nejavne postpretresne podneske budući da je zaključeno da postoji legitimna forenzička svrha za moliočev pristup svim povjerljivim materijalima za koje je taj pristup zatražen. Odlukom od 4. decembra moliocu se daje pristup povjerljivim inter partes podnescima i povjerljivim odlukama koje je donijelo Pretresno vijeće u predmetu Blaškić.

  22. Nejasno je zašto bi Tužilaštvu trebalo dodatno vrijeme za pregledavanje predžalbenih podnesaka i odluka jednom kada je test bitnosti zadovoljen i pristup moliocu odobren. Te dokumente, podnesene inter partes u predmetu Blaškić, Sekretarijat će objelodaniti moliocu u skladu s tačkom (b) dispozitiva Odluke od 4. decembra u sklopu žalbenog spisa (koji se sastoji od spisa prvostepenog postupka). Objelodanjivanje traženog materijala neće izvršiti Tužilaštvo. Odlukom od 4. decembra odobren je pristup uz određene zaštitne mjere. Taj argument Tužilaštva se odbacuje.

    23. 2. Pitanje da li se Odluka od 4. decembra odnosi i na ex parte podneske i odluke Pretresnog vijeća prije žalbenog postupka

  23. Stanovište Tužilaštva je da "molilac nije zatražio pristup podnescima strana u postupku Sudu ni odlukama Pretresnog i Žalbenog vijeća" u predmetu Blaškić, te stoga nema pravo pristupa ni inter partes ni ex parte podnescima i odlukama u ovom predmetu. Tužilaštvo od Žalbenog vijeća traži da "objasni kako molilac nema pravo pristupa nijednom ex parte podnesku ili odluci, bilo da je riječ o žalbenom ili predžalbenom postupku".[29]

  24. U slučaju da Žalbeno vijeće objasni da nije odobren pristup samo ex parte podnescima u žalbenom postupku, Tužilaštvo traži dodatno vrijeme za pregled svih pretpretresnih i pretresnih ex parte podnesaka kako bi utvrdilo je li potrebno primijeniti dodatne zaštitne mjere ili izvršiti dodatna redigovanja.[30]

  25. Odgovarajući na zahtjev kojim Tužilaštvo traži dodatno vrijeme za pregled ex parte podnesaka i odluka iz faza suđenja prije žalbenog postupka, molilac tvrdi:

    Iako je odbrana svjesna da su, s obzirom na obim materijala, neke opaske Tužilaštva umjesne, i to posebno ona da Tužilaštvu treba dodatno vrijeme u kojem će pregledati pretpretresne i pretresne ex parte podneske i odluke, odbrana izražava i bojazan da bi eventualno prihvaćanje zahtjeva Tužilaštva moglo dovesti do produženja postupka i ugrožavanja prava optuženog na ekspeditivno suđenje.[31]

  26. Žalbeno vijeće smatra da su uslovi iz tačke (b) dispozitiva Odluke od 4. decembra u tom pogledu jasni. U tački (b) dispozitiva odbija se zahtjev molioca za pristup isključivo ex parte podnescima u žalbenom postupku zato što ex parte podnesci u ovom žalbenom postupku nisu bitni za moliočev predmet. U vezi s pretresnim materijalom u ovom predmetu, molilac je dokazao postojanje legitimne forenzičke svrhe. Žalbeno vijeće se ne bavi pitanjem da li je objelodanjivanje pretresnog materijala već uznapredovalo. Međutim, ako to Tužilaštvo još uvijek bude željelo, ono može u roku od deset dana od datuma donošenja ove odluke podnijeti ex parte podnesak u kojem navodi sve ex parte podneske iz suđenja u predmetu Blaškić za koje smatra da ih ne treba objelodaniti moliocu, uz obrazloženje.

    27. 3. Dodatne zaštitne mjere za svjedoke

  27. Što se tiče procedure za odobravanje zahtjeva za pristup povjerljivim transkriptima svjedočenja, Tužilaštvo izražava bojazan u vezi s eventualnim "mogućim nedosljednostima u pogledu postupanja sa zaštićenim svjedocima u predmetima kojima je pristup odobren".[32] Tužilaštvo, osim toga, tvrdi da:

    (a) treba stupiti u kontakt sa svjedocima o kojima je riječ kako bi se utvrdilo da li imaju još bojazni u vezi s bezbjednosti koje bi opravdale dodatne zaštitne mjere i (b) treba redigovati sva mjesta u transkriptima koja ukazuju na identitet svjedoka i otkrivaju da je svjedok svjedočio pred Međunarodnim sudom.[33]

  28. Tužilaštvo je zatražilo određivanje istih zaštitnih mjera koje su navedene u Nalogu po Ljubičićevom zahtjevu[34] izdanom u predmetu Blaškić.[35] Tužilaštvo tvrdi da je "zaštita svjedoka jednako goruće pitanje" u predmetu Blaškić kao što je to bila kada je bilo riječ o moliočevom zahtjevu za pristup materijalu u predmetu Kordić i Čerkez.[36]

  29. Tužilaštvo traži da Odjel za žrtve i svjedoke stupi u kontakt sa svjedocima koji su svjedočili povjerljivo, te vladama i pravnim licima koji su eventualno svjedočili povjerljivo, u predmetu Blaškić i utvrdi njihov stav u vezi s davanjem pristupa njihovim svjedočenjima moliocu.[37] Ustvrdivši da u određenim okolnostima, npr. kada je riječ o materijalu iz pravila 70 (C), strane u postupku ponekad radije same kontaktiraju svjedoke, Tužilaštvo predlaže da ono stupi u kontakt s dvoje svjedoka Tužilaštva koji su svjedočili na zatvorenoj sjednici u predmetu Blaškić.[38] Tužilaštvo nadalje tvrdi da moliocu treba dati pristup svjedočenjima svjedoka koji su pristali na objelodanjivanje tek nakon što Sekretarijat rediguje sve što bi moglo ukazivati na identitet tih svjedoka i činjenicu da su svjedočili pred ovim Međunarodnim sudom.[39] Tužilaštvo predlaže da se dokazni predmeti, propratni materijal koji je bio priložen uz optužnicu, kao i sav drugi materijal u žalbenom spisu ili spisu prvostepenog postupka koji bi mogao ukazivati na identitet svjedoka koji su svjedočili povjerljivo, objelodani isključivo u redigovanom obliku, te da se zastupniku žalioca da prilika za izjašnjavanje o tom pitanju.[40] Tužilaštvo nadalje tvrdi da je Sekretarijat, kao "službeni čuvar sudskog spisa", dužan izbrisati sve što bi moglo ukazivati na identitet svjedoka i da to ne zahtijeva nikakvo posebno znanje ili poznavanje postupka.[41] U vezi sa svjedocima koji ne pristaju na objelodanjivanje njihovih transkripata u bilo kom obliku, Tužilaštvo predlaže da Odjel za žrtve i svjedoke stupi u kontakt s tim svjedocima i obavijesti ih o tome što je Žalbeno vijeće s tim u vezi odlučilo, te da se u njihovim transkriptima "rediguje sve što bi moglo ukazivati na njihov identitet prije nego što se stave na raspolaganje moliocu" koji za objelodanjivanje transkripta u neredigovanom obliku mora iznijeti uvjerljive razloge.[42]

  30. Tužilaštvo traži dodatno vrijeme u kojem će pregledati sve iskaze svjedoka Tužilaštva i dokazne predmete kako bi ustanovilo jesu li potrebne dodatne zaštitne mjere "ako Žalbeno vijeće odluči da se materijal, u principu, treba odmah staviti na raspolaganje moliocu i to u neredigovanom obliku".[43] Osim toga, Tužilaštvo traži da se, u slučaju da molilac zatraži izmjenu zaštitnih mjera određenih u ovom predmetu ili zatraži dozvolu da stupi u kontakt sa svjedocima, Tužilaštvo o tom zahtjevu obavijesti i dobije priliku da na taj zahtjev odgovori.[44]

  31. Molilac odgovara da je svjestan potrebe da se zaštite interesi žrtava i svjedoka i kaže sljedeće:

    ...odbrani je potpuno svejedno...hoće li Tužilaštvo izvršiti Odluku...ili će izvršenje Odluke biti povjereno Sekretarijatu ili Odjelu za žrtve i svjedoke. Odbrana samo želi istaći da je potreban jedinstven, principijelan pristup... Prijedlog Tužilaštva da 'Odjel za žrtve i svjedoke stupi u kontakt sa svim svjedocima Tužilaštva koji su svjedočili na zatvorenoj sjednici na suđenju u predmetu Blaškić, osim s dvoje svjedoka za koje je Tužilaštvo izjavilo da će samo s njima stupiti u kontakt' jasno pokazuje da Tužilaštvo pravi razliku među svjedocima koji su svjedočili na zatvorenoj sjednici. Uz dužno poštovanje, odbrana napominje da ne razumije kako se to različito postupanje može objasniti potrebom za zaštitom žrtava i svjedoka.[45]

  32. U svojoj replici, Tužilaštvo izjavljuje da "ne shvaća u potpunosti" što molilac time misli reći i pojašnjava da "ne pravi razliku među svjedocima koji su svjedočili na zatvorenoj sjednici ni traženim zaštitnim mjerama" te dodaje kako je, u svakom slučaju, "pitanje ko će stupiti u kontakt sa svjedocima, proceduralno pitanje."[46]

  33. Žalbeno vijeće smatra da je Tužilaštvo u svojoj argumentaciji izašlo iz okvira zahtjeva za pojašnjenje. Pojašnjavaju se uslovi iz Odluke od 4. decembra ukoliko su oni nejasni ili zbunjujući. Tvrdnje koje se ne iznose u toj odluci zato što ih strane u postupku nisu iznijele prije donošenja odluke trebale su biti predmet zasebnog podneska. Premda te tvrdnje Žalbeno vijeće ne mora razmatrati, u ovoj odluci će ipak razmatrati one koje se tiču pitanja relevantnosti.

  34. Žalbeno vijeće smatra da se prilikom izdavanja Naloga po Ljubičićevom zahtjevu i Odluke od 4. decembra Žalbeno vijeće u predmetima Kordić i Blaškić bavilo istim pitanjem, odnosno, uspostavljanjem razumne ravnoteže između prava optuženog i zaštite svjedoka i žrtava. U cilju uspostavljanja te ravnoteže, i jednom i drugom odlukom određeni su razni stupnjevi zaštite. Potreba određivanja zaštitnih mjera i karakter tih mjera ovise o okolnostima pojedinog predmeta. U ovom predmetu, zaštitne mjere navedene u Odluci od 4. decembra su dodatne mjere određene uz već postojeće zaštitne mjere koje je odredilo Pretresno vijeće. Ova kombinacija zaštitnih mjera koje su trenutno na snazi dovoljna je da spriječi otkrivanje identiteta svjedoka javnosti ili trećoj strani, kako je definisano u Odluci od 4. decembra. Shodno tome, Žalbeno vijeće ponavlja da je moliocu odobren pristup povjerljivom materijalu u neredigovanom obliku i odbija zahtjev Tužilaštva za produženje roka u kojem će pregledati sve dokazne predmete i iskaze svjedoka Tužilaštva kako bi utvrdilo jesu li potrebne dodatne zaštitne mjere. Kada se na Sudu dâ iskaz, taj iskaz ulazi u sudski spis, odnosno spis Međunarodnog suda. Taj spis se može koristiti u drugim postupcima na Međunarodnom sudu u skladu s postojećim zaštitnim mjerama koje je Vijeće odredilo shodno Pravilniku uzevši u obzir legitimne bojazni koje su svjedoci imali prije svjedočenja. Pravilo 75 predviđa mogućnost podnošenja zahtjeva za izmjenu zaštitnih mjera a Tužilaštvo ima pravo biti saslušano u vezi sa zahtjevom koji je optuženi podnio shodno pravilu 75. U ovom predmetu, molilac nije podnio zahtjev za izmjenu zaštitnih mjera koje su na snazi, tako da nije potrebno odlučivati o zahtjevu Tužilaštva s tim u vezi.[47]

  35. Žalbeno vijeće prihvaća da je na Sekretarijatu, kao službenom čuvaru spisa Međunarodnog spisa, a ne na jednoj od strana u postupku, da dostavi materijal kojem je jednoj od strana u postupku odobren pristup. Žalbeno vijeće neće razmatrati tvrdnju Tužilaštva da je Sekretarijat dužan redigovati relevantni materijal budući da nisu potrebna dodatna redigovanja materijala za koji je moliocu odobren pristup. Žalbeno vijeće ponovo ističe da bez pristanka davaoca informacije - prije nego što je pristanak zatražen ili kada je pristanak uskraćen – molilac nema pravo da mu se objelodani materijal koji spada u djelokrug pravila 70. Ukratko, pristup će se odobriti samo ako i kada se pribavi pristanak davalaca informacija.

  36. Žalbeno vijeće odbacuje zahtjev Tužilaštva da Odjel za žrtve i svjedoke stupi u kontakt sa svjedocima koji su svjedočili povjerljivo, te vladama i pravnim licima koji su eventualno svjedočili povjerljivo, u predmetu Blaškić i utvrdi njihov stav u vezi s davanjem pristupa njihovim svjedočenjima moliocu. Žalbeno vijeće odbacuje tvrdnju Tužilaštva da je Odjel za žrtve i svjedoke na zahtjev dužan stupiti u kontakt s svjedocima Tužilaštva, odbrane ili Suda koji su svjedočili povjerljivo. Stranama u postupku je, zbog njihovog odnosa sa njihovim svjedocima, lakše stupiti u kontakt sa svjedocima koje su one pozvale da svjedoče u ovom predmetu. Osim toga, i u potparagrafu (C) pravila 75 stoji da je Odjel za žrtve i svjedoke dužan "osigurat[i] da svjedok prije svjedočenja bude obaviješten da njegov iskaz i njegov identitet mogu biti otkriveni kasnije u drugom predmetu, u skladu sa pravilom 75 (F)".

  37. Odbacuju se druge tvrdnje Tužilaštva koje izlaze iz okvira Odluke od 4. decembra.

    38. C. Predložena procedura rješavanja zahtjeva za pristup povjerljivom materijalu

  38. Tužilaštvo predlaže proceduru rješavanja zahtjeva za pristup povjerljivom materijalu koja je razrađena i proširena u odnosu na ranije podneske Tužilaštva. Tužilaštvo tvrdi da bi predložena procedura "mogla doprinijeti formulaciji jedinstvene procedure za sve slučajeve traženja pristupa kako bi se povećala dosljednost i izbjegla zbrka koja bi mogla dovesti do nehotičnog objelodanjivanja materijala bez primjene odgovarajućih zaštitnih mjera."[48] U vezi sa zahtjevom prema pravilu 75 o kojemu je riječ (Ljubičićev zahtjev), Žalbeno vijeće smatra da su zaštitne mjere na snazi dovoljne i primjerene.

  39. Ravnoteža između prava optuženog i drugih interesa koje je Međunarodni sud dužan štititi, poput dužnosti da se zaštite svjedoci i žrtve, mora se uspostaviti u kontekstu konkretnog predmeta.[49] U sličnoj odluci o istim pitanjama naglašava se da se: "podrška Žalbenog vijeća nekoj praksi u postupku po žalbi uvijek [...] daje u svjetlu okolnosti tog žalbenog postupka".[50] Žalbeno vijeće se nije uvjerilo u ispravnost argumenta Tužilaštva da je potrebno uvesti jedinstvenu proceduru u skladu s kojom će se na istovjetan način postupati sa svim zahtjevima za pristup povjerljivom materijalu. Shodno tome, nije potrebno dalje razmatrati tvrdnje Tužilaštva s tim u vezi.

    40. Sastavljeno na engleskom i francuskom, pri čemu je mjerodavan engleski tekst.

/potpis na originalu/
Fausto Pocar,
predsjedavajući sudija
Dana 8. marta 2004.
U Hagu,
Nizozemska

[1] Zahtjev je podnesen na osnovu potparagrafa (D) pravila 75 u skladu sa starijom verzijom Pravilnika, dokument br. IT/32 Rev. 21. od 26. jula 2001.

[2] Zahtjev Tužilaštva za pojašnjenje, par. 2 i 4, str. 4 (čini se da je došlo do greške u navođenju paragrafa, to bi trebalo biti "par. 6").

[3] Tužilac protiv Kordića i Čerkeza, "Nalog po zahtjevu Paška Ljubičića za pristup povjerljivom propratnom materijalu, transkriptima i dokaznim predmetima u predmetu Tužilac protiv Kordića i Čerkeza" (dalje u tekstu: Nalog po Ljubičićevom zahtjevu za pristup), predmet br. IT-95-14/2-A, 19. juli 2002.

[4] Zahtjev Tužilaštva za pojašnjenje, par. 2, fusnota 2. Tužilaštvo, između ostalog, tvrdi da bi Odjel za svjedoke i žrtve trebao stupiti u vezu sa svim svjedocima Tužilaštva koji su svjedočili na zatvorenoj sjednici na suđenju u predmetu Blaškić, pri čemu se to ne odnosi na dvoje svjedoka za koje Tužilaštvo tvrdi da ih ono samo treba kontaktirati. Tužilaštvo je zatražilo saglasnost lica ili tijela koje je dostavilo relevantni materijal iz pravila 70 (C) da taj materijal dostavi moliocu, te obavijestilo Žalbeno vijeće da će u kasnijem podnesku iznijeti rezultate svojih nastojanja u vezi s povjerljivim svjedocima i davaocima informacija iz pravila 70.

[5] Zahtjev Tužilaštva za pojašnjenje, par. 6.

[6] Ibid. Čini se da je Tužilaštvo pogriješilo, budući da se fusnota 6 Odluke od 4. decembra odnosi na paragrafe 23-26 "Odgovora optužbe na zahtjev Paška Ljubičića za pristup povjerljivom propratnom materijalu, transkriptima i dokaznim predmetima od 3. juna 2002. i zahtjev za produženje roka" podnesenog 13. juna 2002.

[7] Zahtjev Tužilaštva za pojašnjenje, par. 8.

[8] Odgovor molioca, par. 9.

[9] Replika Tužilaštva, par. 4

[10] Zahtjev Tužilaštva za pojašnjenje, par. 7.

[11] Zahtjev Tužilaštva za pojašnjenje, par. 9-11.

[12] Replika Tužilaštva, par. 2.

[13] Ibid., par. 3. Tužilaštvo tvrdi da se u tome vide problemi do kojih može doći "kada odluka ne govori o potrebi da se pribavi pristanak lica ili tijela koja su na suđenju dala informacije shodno pravilu 70." Tužilaštvo je obavijestilo Žalbeno vijeće da je stupilo u vezu sa Sekretarijatom radi utvrđivanja je li zastupnik žalioca napravio kopiju materijala iz pravila 70. Ibid, par. 5.

[14] Zahtjev Tužilaštva za pojašnjenje, par. 12.

[15] Ibid., par. 13.

[16] Ibid., par. 14.

[17] Odluka od 4. decembra, str. 9.

[18] Zahtjev Tužilaštva za pojašnjenje, par. 15.

[19] Zahtjev Tužilaštva za pojašnjenje, par. 16.

[20] Ibid., par. 17.

[21] Ibid., par. 20.

[22] Ibid., par. 21.

[23] Odgovor molioca, par. 3.

[24] Odgovor molioca, par. 5.

[25] Replika Tužilaštva, par. 7.

[26] Ibid., par. 8.

[27] Ljubičićev zahtjev, par. 1, 15.

[28] Tužilac protiv Tihomira Blaškića, "Odgovor Tužilaštva na zahtjev Paška Ljubičića za pristup povjerljivom propratnom materijalu, transkriptima i dokaznim predmetima od 3. juna 2002. i zahtjev za produženje roka", predmet br. IT-95-14-A, 13. juni 2002., par. 29

[29] Zahtjev Tužilaštva za pojašnjenje, par. 22, 23.

[30] Ibid., par. 24.

[31] Odgovor molioca, par. 8.

[32] Ibid., par. 27.

[33] Zahtjev Tužilaštva za pojašnjenje, par. 29.

[34] Tužilac protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza, "Nalog po zahtjevu Paška Ljubičića za pristup povjerljivom propratnom materijalu, transkriptima i dokaznim predmetima, u predmetu Tužilac protiv Kordića i Čerkeza", predmet br. IT-95-14/2-A, 19. juli 2002. Nalog kojim se podnosiocu zahtjeva odobrava pristup povjerljivom materijalu u predmetu Kordić i Čerkez.

[35] Zahtjev Tužilaštva za pojašnjenje, par. 35.

[36] Ibid., par. 36.

[37] Ibid., par. 38.

[38] Ibid., par. 40.

[39] Ibid., par. 39.

[40] Ibidem.

[41] Ibid., par. 45.

[42] Ibid., par. 46.

[43] Ibid., par. 47.

[44] Ibid., par. 48.

[45] Odgovor molioca, par. 7.

[46] Replika Tužilaštva, par. 9.

[47] Zahtjev Tužilaštva za pojašnjenje, par. 48.

[48] Ibid., par. 41.

[49] Tužilac protiv Blaškića, "Odluka po molbi u kojoj optužba od Žalbenog vijeća traži upute u vezi s redigovanjem izjave 'svjedoka Dva' u svrhu objelodanjivanja Dariju Kordiću prema pravilu 68", povjerljivo, predmet br. IT-95-14-A, 4. mart 2004., par. 52.

[50] Tužilac protiv Tihomira Blaškića, "Odluka po 'Preliminarnom odgovoru optužbe i zahtjevu za razjašnjenje odluke po zajedničkom zahtjevu Hadžihasanovića, Alagića i Kubure od 24. januara 2003.”, predmet br. IT-95-14-A, 23. maj 2003.