PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II

U sastavu:

sudija Wolfgang Schomburg, predsjedavajući
sudija Florence Ndepele Mwachande Mumba
sudija Liu Daqun

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 19. decembra 2003.

TUŽILAC
protiv
MIROSLAVA DERONJIĆA


NALOG O UVRŠTAVANJU U DOKAZE PSIHOLOŠKOG IZVEŠTAJA

 

Tužilaštvo:
g. Mark Harmon

Odbrana:
g. Slobodan Cvijetić
g. Slobodan Zečević

PRETRESNO VIJEĆE II Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (dalje u tekstu: Međunarodni sud),

IMAJUĆI U VIDU da član 24 (2) Statuta nalaže da “ŠpĆrilikom izricanja kazni, pretresna vijeća uzimaju u obzir faktore poput težine krivičnog djela i individualnih prilika osuđenika”,

IMAJUĆI U VIDU da Pretresno vijeće smatra da je ”stoga nužno da ima izvještaj vještaka o sposobnosti optuženog da se socijalizira u kojem će, između ostalog, biti navedeni podaci o djetinjstvu optuženog, uslovima pod kojima je odrastao, školovanju i radnom iskustvu, te odnosima s prijateljima i porodicom do danas”,[1]

IMAJUĆI U VIDU da je Ana Najman, stručnjak za kliničku psihologiju iz Beograda i sudski vještak za psihologiju, nakon što ju je sekretar Suda imenovao za konsultanta u periodu od 18. novembra 2003. do 18. decembra 2003., podnijela izvještaj o psihološkom stanju Miroslava Deronjića (dalje u tekstu: psihološki izvještaj)[2]

IMAJUĆI U VIDU da na osnovu pravila 89 (C) Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik) “vijeće može prihvatiti bilo koji relevantan dokaz za koji smatra da ima dokaznu vrijednost”,

IMAJUĆI U VIDU da na osnovu pravila 89 (F) Pravilnika “vijeće svjedočenje svjedoka može primiti usmeno ili, kad to dopuštaju interesi pravde, u pismenom obliku”,

UZIMAJUĆI U OBZIR da se psihološki izvještaj zasniva na (i) čitanju izmijenjene optužnice od 29. novembra 2002.; (ii) psihološkom pregledu obavljenom 1., 3., 4. i 5. decembra 2003. u Pritvorskoj jedinici UN-a; (iii) potkrepljujućim podacima dobivenim od porodice; i (iv) razgovorima sa stranama u postupku,[3] te da stoga može pomoći Pretresnom vijeću prilikom izricanja odgovarajuće kazne,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je u interesu pravde da se dozvoli uvrštenje u dokaze psihološkog izvještaja u pismenom obliku, pošto to štedi sredstva Međunarodnog suda,

UZIMAJUĆI U OBZIR da obje strane u postupku imaju pravo da se izjasne prije nego što Međunarodni sud donese odluke prioprio motu,

NA OSNOVU pravila 54, 89 (C), 89 (F), 94 bis i 98, druga rečenica, Pravilnika,

OVIM

POZIVA svaku stranu u postupku da najkasnije do 9. januara 2004. dostavi obavještenje u kojem će navesti da li:

(1) prihvaća psihološki izvještaj

(2) želi da unakrsno ispita Anu Najman;

(3) osporava kvalifikacije Ane Najman kao vještaka ili relevantnost kompletnog ili dijelova psihološkog izvještaja i koje dijelove osporava;

OBJAVLJUJE

da će, ako nijedna od strana u postupku nema prigovora, psihološki izvještaj biti proprio motu uvršten u dokaze bez pozivanja Ane Najman da lično svjedoči.

NALAŽE

Sekretarijatu da stranama u postupku dostavi kopije psihološkog izvještaja.

Sačinjeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu se tekst na engleskom smatra mjerodavnim.

Dana 19. decembra 2003.,

 

U Hagu,

 

Nizozemska

 
 

/potpis na originalu/

 

sudija Wolfgang Schomburg,

 

predsjedavajući

[pečat Međunarodnog suda]



[1] Tužilac protiv Miroslava Deronjića, predmet br. IT-02-61-S, “Nalog o rasporedu”, 3. oktobra 2003., str. 2.

[2] Tužilac protiv Miroslava Deronjića, predmet br. IT-02-61-S, “Izvještaj o psihološkom stanju Miroslava Deronjića, od oca Milovana, rođenog 6. juna 1954. u selu Medveđa u opštini Bratunac, po profesiji profesora književnosti”, 16. decembra 2003.

[3] Psihološki izvještaj, str. 2.