PRED PREDŽALBENIM SUDIJOM

Rješava: sudija Florence Ndepele Mwachande Mumba

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 16. jula 2004.

TUŽILAC
protiv
STANISLAVA GALIĆA


ODLUKA PO ZAHTJEVU ODBRANE ZA PREISPITIVANJE

Tužilaštvo:
g. Norman Farrell
g. Mathias Marcussen

Odbrana:
gđa Mara Pilipović, glavni branilac
g. Stéphane Piletta-Zanin, kobranilac

JA, FLORENCE NDEPELE MWACHANDE MUMBA sudija Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (dalje u tekstu: Međunarodni sud);

IMAJUĆI U VIDU "Nalog kojim se imenuju sudije u Žalbeno vijeće i imenuje predžalbeni sudija" od 18. decembra 2003. kojim sam, između ostalog, imenovana za predžalbenog sudiju u ovom predmetu;

IMAJUĆI U VIDU "Zahtjev odbrane da se odobri prekoračenje dopuštenog broja stranica za žalbeni podnesak odbrane", koji je 10. maja 2004. podnijela odbrana Stanislava Galića (dalje u tekstu: Zahtjev, odnosno, žalilac), u kojem žalilac u suštini tvrdi da dužina prvostepene presude, priloženog izdvojenog mišljenja sudije Nieto-Navia, kao i činjenica da on namjerava da pobija sve zaključke o činjenicama u prvostepenoj presudi, opravdavaju traženo produženje roka;

IMAJUĆI U VIDU "Odluku po zahtjevu odbrane da joj se odobri prekoračenje dopuštenog broja stranica žalbenog podneska" od 19. maja 2004., kojom je Žalbeno vijeće odbilo Zahtjev s obrazloženjem da okolnosti u ovom predmetu kako ih je predočio žalilac ne predstavljaju izuzetne okolnosti u smislu Uputstva o dužini podnesaka i zahtjeva (dalje u tekstu: Uputstvo) i u svjetlu sudske prakse Međunarodnog suda;[1]

RJEŠAVAJUĆI PO "Zahtjevu za preispitivanje" od 6. jula 2004., kojim žalilac traži od Žalbenog vijeća da preispita svoju odluku od 19. maja 2004. i odobri odbrani 200 strana za formulisanje žalbenog podneska, te iznosi, između ostalog, sljedeće opservacije koje raniji Zahtjev nije sadržao:

(i) pojavila se nova činjenica, za koju Žalbeno vijeće nije znalo prilikom donošenja Odluke od 19. maja 2004., a konkretno to da je, s obzirom na složenost predmeta koja povlači i nova pravna pitanja, "administracija Međunarodnog suda 30. juna 2004. odlučila da promjeni klasifikaciju predmeta Tužilac protiv Galića;[2]

(ii) više okolnosti opravdava konkretne navode u žaliočevom podnesku uključujući, između ostalog, navodnu protivrječnost između iskaza svjedoka i vještaka koja iziskuje njihovu usporedbu sa tabelom ispaljenih projektila; označene razlike među dvjema verzijama transkripta svjedočenja jednog konkretnog svjedoka datog na bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku; potreba da se razmotre ne samo konkretni incidenti snajperskog djelovanja i granatiranja koje je navelo Pretresno vijeće nego i "incidenti koji nisu navedeni na spisku" kako bi se na odgovarajući način mogle pobijati činjenice u vezi s postojanjem kampanje i sistematskim karakterom incidenata;[3]

(iii) bez obzira na činjenicu da je ograničenje dopuštenog broja stranica jednako za oba službena jezika, engleska verzija je napisana konciznije od francuske što pokazuju odgovarajuće verzije prvostepene presude u ovom predmetu;[4]

IMAJUĆI U VIDU "Odgovor optužbe na zahtjev odbrane za preispitivanja" od 13. jula 2004. (dalje u tekstu: Odgovor optužbe), u kojem se iznosi protivljenje Zahtjevu za preispitivanje zbog toga što taj zahtjev, između ostalog, ne ispunjava standarde ustanovljene u sudskoj praksi Međunarodnog suda za podnošenje takvih zahtjeva a naročito zbog toga što žalilac nije pokazao da administrativna promjena klasifikacije predmeta predstavlja novu činjenicu;

IMAJUĆI U VIDU da je u paragrafu (C) 1 (a) Uputstva propisano da "žalbeni podnesak žalioca na konačnu presudu pretresnog vijeća ne smije da bude duži od 100 strana odnosno 30.000 riječi, koje god je veće";

IMAJUĆI U VIDU da je u paragrafu (C) 7 Uputstva predviđeno da strana koja traži odobrenje da prekorači dopušteni broj stranica "mora da pruži obrazloženje o izuzetnim okolnostima koje nalažu prekoračenje dužine podneska";

UZIMAJUĆI U OBZIR da Žalbeno vijeće ima inherentnu nadležnost za preispitivanje vlastitih odluka i da žalilac, da bi njegov Zahtjev za preispitivanje bio uspješan, mora uvjeriti Žalbeno vijeće u to da postoji očigledna greška u obrazloženju Odluke, odnosno da naročite okolnosti opravdavaju njezino preispitivanje kako bi se osujetila nepravda;[5]

UZIMAJUĆI U OBZIR da u takve naročite okolnosti spadaju nove činjenice ili novi argumenti;[6]

UZIMAJUĆI U OBZIR da žalilac nije pokazao kako bi se činjenica da je administracija Međunarodnog suda odbrani odobrila dodatno vrijeme i sredstva mogla smatrati novom činjenicom koja opravdava preispitivanje Odluke od 19. maja 2004.;

UZIMAJUĆI U OBZIR da su ostali argumenti koji se iznose u Zahtjevu za preispitivanje bili poznati žaliocu i da su mogli biti uvršteni u prvobitni Zahtjev da bi se pokazalo postojanje izuzetnih okolnosti koje opravdavaju prekoračenje dopuštenog broja stranica;

UZIMAJUĆI U OBZIR, međutim, da bi zanemarivanje ovih novonavedenih argumenata moglo dovesti do nepravde i da, u okolnostima ovog predmeta, gorenavedeni argumenti predstavljaju izuzetne okolnosti koje opravdavaju prekoračenje dopuštenog broja stranica za 45 stranica;

IZ GORENAVEDENIH RAZLOGA,

Djelimično USVAJAM Zahtjev za preispitivanje;

DAJEM dozvolu da se dopušteni broj stranica prekorači za 45 stranica; i

NALAŽEM žaliocu da svoj žalbeni podnesak od najviše 145 stranica podnese najkasnije od 19. jula 2004.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je mjerodavan engleski tekst.

  /potpis na originalu/
  sudija Florence Ndepele Mwachande Mumba,
  predžalbeni sudija
Dana 16. jula 2004.  
U Haagu,  
Nizozemska  

[pečat Međunarodnog suda]



[1] IT/184/Rev. 1, 5. mart 2002.

[2] Zahtjev za preispitivanje, par. 4-5 i 20.

[3] Ibid., par. 10-18.

[4] Ibid., par. 19.

[5] Tužilac protiv Zdravka Mucića i drugih, predmet br. IT-96-21Abis, Presuda po žalbi na izrečenu kaznu, 8. april 2003., par. 49. Vidi takođe Eliezer Nyitegeka protiv tužioca, predmet broj ICTR-96-14-A, 19. decembar 2003., "Odluka po izuzetno hitnom zahtjevu odbrane za preispitivanje odluke od 16. decembra 2003.", str. 4.

[6] Vidi, Tužilac protiv Laurenta Semanze, predmet br. ICTR-97-20-T, Pretresno vijeće III, "Odluka po zahtjevu odbrane za preispitivanje odluke kojom se odbija izdavanje dozvole da se pozovu svjedoci u postupku pobijanja", 9. maj 2002., par. 8.