MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU


PREDMET BR. IT-98-29-I


TUŽILAC MEĐUNARODNOG SUDA
PROTIV
STANISLAVA GALIĆA

 

OPTUŽNICA

Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu s ovlaštenjem iz člana 18 Statuta Međunarodnog suda, optužuje 

STANISLAVA GALIĆA 

za ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI i KRŠENJA RATNOG PRAVA I OBIČAJA, kako slijedi:


OPŠTI PODACI:

1. Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine i proteže se u smjeru istok-zapad duž doline rijeke Miljacke u srednjoj Bosni. Grad je okružen strmim padinama obližnjih visokih planina. Na istoku se nalazi gusto naseljen gradski centar koji čini stambenu i trgovačku jezgru starog grada koji se proteže uz susjedna brda. Na otvorenijem prostoru prema zapadu nalaze se nove opštine sa razvijenom poslovnom djelatnošću i brojnim stambenim zgradama. Istorija grada seže skoro dvije hiljade godina unazad. Do 1992. godine Sarajevo je bilo prosperitetna višenacionalna zajednica, te kulturni i privredni centar u bivšoj Jugoslaviji. Prema popisu iz 1991. godine, u gradu i neposrednoj okolini bilo je 525.980 stanovnika čiji je nacionalni sastav bio sljedeći: 49,3% Muslimana, 29,9% Srba, 6,6% Hrvata, 10,7% onih koji su se izjasnili kao Jugoslaveni i 3,5% ostalih. U Sarajevu je živjelo 11% stanovništva Bosne i Hercegovine.

2. U Sarajevu su izbila oružana neprijateljstva ubrzo nakon što je 6. aprila 1992. Bosna i Hercegovina međunarodno priznata kao nezavisna država. Čak i prije izbijanja sukoba, oružane snage koje su podržavale Srpsku demokratsku stranku (SDS) i dijelovi Jugoslavenske narodne armije (JNA), uključujući jedinice 4. korpusa 2. vojne oblasti, zauzele su strateške položaje u i oko Sarajeva. Grad je nakon toga blokiran, te je sa tih položaja neprestano granatiran i napadan iz snajpera. Artiljerijski i snajperski napadi vršeni su uglavnom sa položaja na brdima iznad Sarajeva, odakle su napadači imali jasan, detaljan i sveobuhvatan pregled nad gradom i civilnim stanovništvom u gradu.

3. Na dan ili oko 20. maja 1992, nakon djelomičnog povlačenja JNA iz Bosne, 2. vojna oblast uspješno se transformirala u dio Vojske Republike Srpske (VRS). U sklopu te transformacije, 4. korpus 2. vojne oblasti postao je Sarajevsko-romanijski korpus sa štabom u kasarni Lukavica u neposrednoj blizini Sarajeva, jugozapadno od grada.

4. (a) Tokom četrdeset četiri mjeseca, Sarajevsko-romanijski korpus sprovodio je vojnu strategiju granatiranja i snajperskog djelovanja radi ubijanja, sakaćenja, ranjavanja i terorisanja civilnog stanovništva Sarajeva. Granatiranjem i snajperskim djelovanjem ubijeno je i ranjeno na hiljade civila oba pola i svih starosnih dobi, uključujući djecu i starce.

(b) Sarajevsko-romanijski korpus usmjeravao je granatiranje i snajpersko djelovanje na civile koji su obrađivali povrtnjake, čekali u redu za kruh, sakupljali vodu, išli na sahrane, kupovali na pijacama, vozili se tramvajima, sakupljali drva, ili jednostavno šetali sa djecom ili prijateljima. Ljudi su ranjavani i ubijani čak i u vlastitim domovima mecima koji bi ušli kroz prozore. Napadi na sarajevske civile često nisu imali veze sa vojnim djelovanjima i cilj im je bio da stanovništvo drže u neprekidnom strahu.

(c) Zbog granatiranja i snajperskog djelovanja protiv civila, život svakog stanovnika Sarajeva postao je svakodnevna borba za opstanak. Bez plina, struje ili tekuće vode, ljudi su morali izlaziti van da nađu osnovne životne potrepštine. Svaki put kad bi izašli, bilo da sakupe drva, donesu vodu ili kupe kruh, rizikovali su život. Pored pravog pokolja ljudi prouzrokovanog granatiranjem i snajperskim djelovanjem, neprekidni strah od smrti i osakaćivanja doveo je kod stanovnika Sarajeva do velikih trauma i psihičkih povreda.

OPTUŽENI:

5. STANISLAV GALIĆ, sin Dušana, rođen je 12. marta 1943. u selu Goleši u opštini Banja Luka. Imao je čin general-majora u Vojsci Republike Srpske. Preuzeo je komandu nad Sarajevsko-romanijskim korpusom na dan ili oko 10. septembra 1992. i ostao na tom položaju do otprilike 10. avgusta 1994. Za to vrijeme snage kojima je on rukovodio i komandovao sprovodile su kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja usmjerenu protiv civilnog stanovništva Sarajeva.

OPŠTI NAVODI OPTUŽNICE

6. Sarajevsko-romanijski korpus bio je važan dio VRS kojom su komandovali Ratko MLADIĆ, komandant Glavnog štaba, i Radovan KARADŽIĆ koji je najprije bio predsjednik Predsjedništva vlasti bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini, a kasnije predsjednik Republike Srpske i imenovani vrhovni komandant njenih oružanih snaga.

7. Do 10. septembra 1992. Sarajevsko-romanijski korpus uspostavio je kontrolu nad čitavim bosansko-srpskim teritorijem oko Sarajeva, uključujući uspostavljene linije sukoba i artiljerijske položaje.

8. STANISLAV GALIĆ je tokom svoje službe kao komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa bio u nadređenom položaju u odnosu na oko 18.000 pripadnika vojske raspoređenih u deset brigada.

9. Kao komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, STANISLAV GALIĆ je svoj autoritet i kontrolu nad snagama koje su sačinjavale Sarajevsko-romanijski korpus i bile mu pripojene pokazao između ostalog i učestvovanjem u pregovorima i sprovođenju dogovora o zoni potpunog isključenja teškog oružja (TEZ), kao i kontroliranjem pristupa UNPROFOR-a i ostalog osoblja UN-a na teritorij oko Sarajeva, a osobito lokacijama teškog oružja.

10. STANISLAV GALIĆ snosi individualnu krivičnu odgovornost za planiranje, poticanje, naređivanje, izvršavanje ili na drugi način pomaganje i podupiranje planiranja, pripreme ili izvođenja kampanje granatiranja i snajperskog djelovanja protiv civilnog stanovništva Sarajeva, te za niže navedena djela koja su počinili pripadnici njegovih snaga i osobe pod njegovom komandom, u skladu sa članom 7(1) Statuta Međunarodnog suda.

11. Kao komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa STANISLAV GALIĆ takođe snosi individualnu krivičnu odgovornost za postupanje onih podređenih osoba u odnosu na koje je on bio u nadređenom položaju. STANISLAV GALIĆ je odgovoran za djela i propuste svojih podređenih jer je znao ili imao razloga da zna da će njegovi podređeni počiniti takva djela, ili da su ih već počinili, a on nije preduzeo razumne korake da spriječi takva djela ili da kazni počinioce. Zbog toga što nije preduzeo radnje koje je trebao preduzeti kao osoba u nadređenom položaju, STANISLAV GALIĆ je odgovoran za djela i propuste koji se navode niže u tekstu u skladu sa članom 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

12. Za sve vrijeme bitno za ovu optužnicu u Bosni i Hercegovini na teritoriji bivše Jugoslavije trajao je oružani sukob.

13. U svakoj tački optužnice kojom se tereti za zločine protiv čovječnosti, što je krivično djelo priznato članom 5 Statuta Međunarodnog suda, navedena djela i propusti bili su dio rasprostranjenog ili sistematskog napada ili napada širokih razmjera usmjerenog protiv civilnog stanovništva.

14. U svakoj tački optužnice kojom se tereti za kršenje ratnog prava ili običaja, što je krivično djelo priznato članom 3 Statuta Međunarodnog suda, ta djela i propusti bili su usmjereni protiv civila.

15. Navodi svih tačaka optužnice odnose se na ukupnu kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva, no razmjeri su bili toliki da Prilozi pojedinačnim grupama tačaka u ovoj optužnici navode samo mali reprezentativan broj pojedinačnih incidenata u cilju konkretnosti iznošenja optužbi.

16. U predmetno vrijeme STANISLAV GALIĆ je bio dužan da se pridržava prava i običaja koji reguliraju vođenje rata.


OPTUŽBE:

TAČKA 1
(SPROVOĐENJE TERORA)

Otprilike od 10. septembra 1992. do otprilike 10. avgusta 1994, STANISLAV GALIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, sprovodio je dugotrajnu kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja na civilna područja i civilno stanovništvo Sarajeva, terorišući na taj način civilno stanovništvo i nanoseći mu psihičke patnje.

Svojim djelima i propustima STANISLAV GALIĆ odgovoran je za sljedeće:

TAČKA 1: Kršenja ratnog prava i običaja (protivpravno terorisanje civila kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama iz 1949.) što je kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda.

TAČKE 2 - 4
(SNAJPERSKO DJELOVANJE)

Između 10. septembra 1992. i 10. avgusta 1994, STANISLAV GALIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili su bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, sprovodio je koordiniranu i dugotrajnu kampanju snajperskih napada na civilno stanovništvo Sarajeva, u kojoj je ubijen i ranjen velik broj civila svih starosnih dobi i obaju polova. Ti napadi su bili takve prirode da su uključivali namjerno gađanje civila vatrenim oružjem za direktno djelovanje. U konkretne slučajeve takvih napada, kao reprezentativni navodi, spadaju slučajevi navedeni u prvom prilogu ovoj optužnici.

Svojim djelima i propustima STANISLAV GALIĆ odgovoran je za sljedeće:

TAČKA 2: Zločini protiv čovječnosti (ubistvo) kažnjivi prema članu 5(a) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 3: Zločini protiv čovječnosti (nečovječna djela koja nisu ubistvo) kažnjivi prema članu 5(i) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 4: Kršenja ratnog prava i običaja (napadi na civile kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama iz 1949.) kažnjiva prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda.

 
TAČKE 5 - 7
(GRANATIRANJE)

Između 10. septembra 1992. i 10. avgusta 1994, STANISLAV GALIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili su bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, sprovodio je koordiniranu i dugotrajnu kampanju granatiranja civilnih područja i civilnog stanovništva Sarajeva iz artiljerijskog i minobacačkog oružja. Posljedice granatiranja bile su smrt i ranjavanje hiljada civila. U konkretne slučajeve takvih napada, kao reprezentativni navodi, spadaju slučajevi navedeni u drugom prilogu ovoj optužnici.

Svojim djelima i propustima STANISLAV GALIĆ odgovoran je za sljedeće:

TAČKA 5: Zločini protiv čovječnosti (ubistvo) kažnjivi prema članu 5(a) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 6: Zločini protiv čovječnosti (nečovječna djela koja nisu ubistvo) kažnjivi prema članu 5(i) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 7: Kršenja ratnog prava i običaja (napadi na civile kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama iz 1949.) kažnjiva prema članu 3 Statuta Međunarodnog Suda suda.

Dana

Potpis:
Louise Arbour
Tužilac

__________________________________________________________________________________________

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

PREDMET BR. IT-98-29-I


TUŽILAC MEĐUNARODNOG SUDA
PROTIV
STANISLAVA GALIĆA

 

DRUGI PRILOG OPTUŽNICI


TAČKA 1 - TERORISANJE i TAČKE 5 do 7 - GRANATIRANJE

1. juna 1993: Dvije minobacačke granate od 82 mm ispaljene su kratko jedna za drugom na masu od oko 200 civila koji su u stambenom naselju Dobrinja 3B gledali nogometnu utakmicu. Ubijeno je dvanaest, a ranjena 101 osoba. Pucano je sa položaja VRS istočno-jugoistočno od Dobrinje.

12. jula 1993: Minobacačka granata od 82 mm pogodila je grupu od oko 100 civila koji su čekali na vodu u blizini komunalne česme kod broja 155 u Aleji B. Bujića u stambenom naselju Dobrinja. Ubijeno je dvanaest, a ranjeno petnaest osoba. Pucano je iz Nedžarića koje je držala VRS.

6. decembra 1993: Dvije artiljerijske granate od 122 mm pogodile su pijacu Ciglane u ulici Đure Đakovića. Ubijeno je četiri, a ranjeno trinaest osoba. Pucano je sa Poljine, područja koje je držala VRS.

22. januara 1994: Tri minobacačke granate od 82 mm pale su na Alipašino polje, jedna na parkiralište, a dvije u blizini civilnih stambenih zgrada. Djeca su se sanjkala u blizini. Granate su usmrtile šest osoba, uključujući i dvoje djece, a ranile pet. Pucano je sa teritorije pod kontrolom VRS u blizini Zavoda za slijepe u Nedžarićima.

4. februara 1994: Veliku grupu civila koji su čekali na podjelu humanitarne pomoću u stambenom naselju Dobrinja pogodila je salva od tri minobacačke granate od 120 mm. Tom prilikom ubijeno je osam osoba, a ranjeno 23. Pucano je sa teritorije VRS-a, a linije sukoba bile su udaljene samo 300 metara.

5. februara 1994: Minobacačka granata od 120 mm pogodila je pijacu Markale koja se nalazi u civilnom dijelu Starog grada u Sarajevu. Tom prilikom ubijeno je 66 osoba, a ranjeno preko 140. Pucano je sa teritorije koji je držala VRS, iz pravca sjever-sjeveroistok kod Špicaste Stijene ili Mrkovića.

Dana

Louise Arbour
Tužilac