PRED PRETRESNIM VIJEĆEM

Sudija: sudija Liu Daqun, predsjedavajući

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 22. januara 2003.

TUŽILAC
protiv
MOMČILA KRAJIŠNIKA

Tužilaštvo:

g. Mark Harmon
g. Alan Tieger

Odbrana:

g. Deyan Ranko Brashich
g. Nikola Kostich

1. Uvod

1. Na osnovu pravila 15(B) Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik) optuženi Momčilo Krajišnik obratio mi se kao predsjedavajućem sudiji Pretresnog vijeća I sa zahtjevom za izuzeće sudije Alphonsa Oriea sa suđenja u njegovom predmetu pred ovim Vijećem (dalje u tekstu: zahtjev). ^[1] Optuženi tvrdi da sudija Alphons Orie, zbog svoje prijašnje funkcije subranioca jedne osobe protiv koje je ovaj Međunarodni sud ranije izrekao osuđujuću presudu, g. Duška Tadića, koji će kasnije biti pozvan da svjedoči kao svjedok odbrane u ovom predmetu, ima “veze koje bi mogle uticati na njegovu ₣...ğ nepristrasnost” zbog čega on ne bi smio da bude član ovog vijeća. ^[2]

2. Istorijat

2. Predsjednik Međunarodnog suda u novembru 2002. dodijelio je predmet koji se vodi protiv Momčila Krajišnika Pretresnom vijeću 1, u čijem su sastavu bili sudija Amin El Mahdi, sudija Alphons Orie i ja kao predsjedavajući sudija. ^[3]

3. Sudija Orie izabran je za sudiju Međunarodnog suda od strane Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u martu 2001., u koje vrijeme je još od 1997. godine obavljao funkciju sudije Vrhovnog suda Nizozemske. Od 1995. do 1997. godine dok je bio partner u nizozemskoj advokatskoj kancelariji Wladimiroff & Spong, vršio je dužnost subranioca Duška Tadića tokom suđenja koje je održano pred ovim Međunarodnim sudom, ali mu je data dozvola da se povuče kao subranilac pošto je prije donošenja presude Međunarodnog suda u predmetu Tadić imenovan u Vrhovni sud Nizozemske. ^[4] Trenutno je predsjedavajući sudija sekcije B Pretresnog vijeća I.

3. Argumenti strana u postupku

4. U svom zahtjevu, optuženi podsjeća da je Duška Tadića na suđenju predstavljao g. Michael Wladimiroff kao glavni zastupnik odbrane i g. Alphons Orie kao subranilac i potvrđuje da će g. Tadić biti pozvan kao svjedok odbrane, a isto će doista biti i sa velikim brojem svjedoka koji su se takođe pojavili u postupku protiv Tadića. Optuženi se nadalje u svom zahtjevu poziva na tužiočev zahtjev Vijeću da formalno primi na znanje presuđene činjenice od kojih su mnoge prikupljene, inter alia, u predmetu Tadić te stoga, po mišljenju optuženog, potkrepljuje pretpostavku da postoji veza sudije Oriea i činjenica i okolnosti u ovom predmetu zbog koje ga treba izuzeti.

5. Tužilac je odgovorio da zahtjev ne doseže prag pobijanja pretpostavke nepristrasnosti sudija i citira presudu Žalbenog vijeća od 21. jula 2000. u predmetu Furundžija kako bi pokazao da je taj prag postavljen doista visoko. ^[5] Po mišljenju tužioca, u zahtjevu se ne daju nikakve provjerljive činjenice koje bi mogle izazvati sumnju u nepristrasnost sudije Oriea u ovom predmetu, iz kojeg razloga predmetni zahtjev treba odbiti.

4. Analiza i zaključci

6. Pitanje koje u ovom momentu treba razmotriti jeste da li ranije učešće sudije Oriea u svojstvu subranioca optuženog koji se sada pojavljuje kao svjedok u jednom drugom predmetu pred ovim Međunarodnim sudom može predstavljati u svjetlu slova i duha pravila 15(A) Pravilnika “vezu koja bi mogla uticati na njegovu nepristranost”. Zahtjev koji je podnio optuženi zasnovan je na pravilu 15(B) Pravilnika, ali svaki zaključak na osnovu ove odredbe počiva na osnovama koje su navedene u pravilu 15(A). Stoga ću ja započeti svoju analizu u okvirima ovog drugog.

7. Problem koji je pokrenut zahtjevom povlači dva pitanja i to sljedećim redoslijedom : (1) da li postoji veza između sudije Oriea i ovog predmeta? Ako je odgovor potvrdan postavlja se pitanje: (2) da li takva veza može uticati na nepristranost sudije Oriea?

8. Nekoliko početnih razmišljanja treba posvetiti pojmu “veze”. Bilo bi pogrešno na samom početku pretpostaviti da se svaka moguća veza, koliko god ona bila udaljena, između sudije i optuženog ili, ako je o tome riječ, svjedoka ili činjenica vezanih za neki drugi postupak koji je vođen protiv svjedoka, automatski kvalificira kao “veza” u smislu pravila 15. Da bi postojala relevantna veza u smislu ovog pravila, po mom mišljenju, strana koja osporava nepristranost sudije mora pokazati da sudija ima lični interes ili posebnu brigu za neku od strana u postupku, svjedoka ili za činjenice u predmetu. Takav lični interes ili posebna briga zasigurno se razlikuje od stručnog interesa svakog pravnika za sadržaj predmeta.

9. Test koji treba primijeniti kada je riječ o prvom pitanju je sljedeći. Ako se pokaže postojanje takve veze ostaje da se ustanovi da li ona utiče ili bi mogla uticati na nepristranost sudije u pojedinom predmetu. U tome je svrha drugog pitanja.

10. Pravilo 15 o izuzeću sudija glasi:

“(A) Sudija koji ima lični interes u predmetu ili koji s tim predmetom ima ili je imao ikakve veze koja bi mogla uticati na njegovu nepristranost ne smije da učestvuje u suđenju ili žalbenom postupku u tom predmetu. On će se u takvom slučaju povući, a predsjednik će imenovati drugog sudiju koji će ga zamijeniti u postupku.

(B) Svaka od strana može zatražiti od predsjedavajućeg sudije pretresnog vijeća da se sudija tog vijeća izuzme i povuče iz prvostepenog ili žalbenog postupka iz gore navedenih razloga. Predsjedavajući sudija će saslušati mišljenje sudije čije se izuzeće traži, te će, ako je to potrebno, odluku o tome donijeti Kolegij. Ako Kolegij prihvati zahtjev, predsjednik imenuje drugog sudiju umjesto sudije koji je izuzet.” (kurziv dodat).

11. Po mom mišljenju, određena veza će vjerovatno uticati na nepristranost sudije ako takva veza uključuje lični interes sudije za ishod predmeta. Kada bi se o tome radilo, sudija o kome je riječ bi zasigurno bio stvarno pristran te bi stoga bio izuzet iz vijeća.

12. Međutim, ne postoji ništa u ovom predmetu što bi sugeriralo da je sudija Orie pristran jer je lično zainteresiran za ishod ovog predmeta ili da on na drugi način ne bi mogao da bez predrasuda razmatra pitanja koja se pokreću tokom ovog suđenja. Optuženi s druge strane ne tvrdi da je sudija Orie direktno pristran u tom smislu; ustvari, tvrdnja optuženog je dosta neprecizna po tom pitanju i nema jasne naznake na koji način bi to nepristranost sudije Oriea u ovom predmetu trebalo da bude ugrožena njegovim prijašnjim učešćem u svojstvu subranioca jednog svjedoka i njegovim poznavanjem merituma postupka koji je ranije vođen protiv tog svjedoka. Stoga ću, rasprave radi, ovaj zahtjev protumačiti tako da se njime implicira da postoji opasnost da bi se sudiju Oriea moglo zaista smatrati pristranim iz razloga koje ističe optuženi.

13. Ovakvo razumijevanje pravila 15(A) u potpunosti je u skladu sa praksom Međunarodnog suda i praksom nacionalnih pravnih sistema a takođe i Evropskog suda za ljudska prava. U nekoliko predmeta, ^[6] Žalbeno vijeće ovog Međunarodnog suda utvrdilo je da sudija ne samo da treba da bude potpuno nepristran nego takođe ne bi trebalo da postoji ništa u postojećim okolnostima što bi objektivno izazvalo utisak da postoji pristranost. Isto se može reći za situaciju u vezi sa nepristrasnošću sudija u sistemu common law a takođe i u sistemu civilnog prava. ^[7] Prema Evropskom sudu za ljudska prava, izuzeće je obavezno kada nema subjektivne nepristrasnosti (postojanje stvarne pristrasnosti) ili kada ne postoji objektivna nepristrasnost (postojanje straha od pristrasnosti); čak i kada nema sugestije o stvarnoj pristrasnosti, drugim riječima sama sumnja u nepristrasnost sudije mogla bi predstavljati nedopušteno ugrožavanje povjerenja koje sud mora da inspiriše u demokratskom društvu. Stoga je odlučujući element u takvim slučajevima pitanje da li postoji legitimni i objektivno opravdani razlog za strah da određeni sudija nije nepristran. ^[8]

14. Međutim, tvrditi da sudija ne samo što mora biti nepristran, nego se njegova nepristranost mora vidjeti, nema velike koristi ukoliko se ne navede na koji način i ko je pozvan da utvrdi nepristrasnost sudije. U praksi Međunarodnog suda, ^[9] opšteprihvaćeni model za ovaj test jeste percepcija “pravičnog hipotetičnog posmatrača dovoljno upoznatog sa konkretnom situacijom da može donijeti razuman sud.” Iz toga proizlazi da je “pravični hipotetični posmatrač” neko izvana ko, kao posmatrač (a ne strana) poznaje i razumije okolnosti dovoljno dobro da može reći da li bi osjećaj javnosti za pravičnost bio ugrožen time što bi određeni sudija bio član sudskog vijeća u konkretnom predmetu.

15. Za svrhe ovog predmeta, takav posmatrač bi znao da je stvarni učinak branioca tokom postupka određen sveukupnom strategijom koja je usvojena u dogovoru sa klijentom, ali da branilac zasigurno nije obavezan da zastupa ove stavove kao svoje lično mišljenje. Posmatrač bi takođe znao da je Međunarodni sud uspostavljen da sudi u određenom broju predmeta koji se odnose na isti sveukupni sukob, tj. kršenja humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine, te da će sudije Međunarodnog suda stoga često biti suočene sa usmenim iskazima i materijalnim dokazima koji se odnose na iste činjenice koje, budući da se radi o visoko kvalifikovanim profesionalnim sudijama, neće utjecati na njihovu nepristrasnost.

16. Na osnovu ovih pretpostavki i s obzirom na punu težinu koja se pridaje molbi, nisam se uvjerio da bi pravični hipotetični posmatrač dovoljno upoznat sa okolnostima mogao imati ili imao ikakvo razumno strahovanje od pristrasnosti ili predrasuda sudije Oriea na osnovu njegove veze sa prijašnjim predmetom u kojem je bio subranilac osobe koja sada treba biti pozvana kao svjedok u ovom predmetu.

17. Sudija Orie imenovan je za člana ovog Međunarodnog suda na osnovu svog izuzetnog iskustva u koje spada i, kako se da zaključiti iz njegovog životopisa koji je dostupan javnosti, njegova nekadašnja uloga subranioca u predmetu Tadić. Da se ova činjenica smatrala kao nešto što bi na bilo koji način uticalo ili moglo da utiče na njegovu nepristrasnost, on zasigurno ne bi bio izabran za sudiju i stoga se pretpostavlja da se njegovo poznavanje postupka pred ovim Međunarodnim sudom smatra vrlinom, a ne razlogom za njegovo izuzeće. U svojstvu predsjedavajućeg sudije Pretresnog vijeća ja bih dodao (ali to je nešto što pravični posmatrač ne bi znao) da mnoge od činjenica o kojima je u presudi u predmetu Tadić presuđeno i koje su sada odabrane za formalno primanje na znanje u ovom predmetu jesu čisto deskriptivne prirode bez ikakvog uticaja na ili implikacije oko krivice optuženog u ovom predmetu, a radi se npr. o geografskim lokacijama logora ili o fizičkom uništavanju više vjerskih objekata (džamije). Kao što je naprijed iznijeto za pravičnog posmatrača, kako suđenja odmiču sudije sve češće pred sobom imaju dijelove sve bogatijeg fundusa činjenica presuđenih pred ovim Međunarodnim sudom; upravo to je pozadina odredbe iz pravila 94(B) i nema osnova da se ovakav razvoj pretvara u argument za izuzeće sudija. Prijašnji stavovi sudije Oriea o različitim činjeničnim pitanjima koja se odnose na predmet Tadić i posebno težinu koju je on tada pridao određenim činjenicama ovisili su isključivo od strategije koju je odbrana razvila u tom konkretnom predmetu. Međutim, to pitanje je preuranjeno budući da Pretresno vijeće nije zauzelo nikakav stav o formalnom primanju na znanje presuđenih činjenica u ovom predmetu.

18. Razmotrivši pažljivo predmetnu molbu, ubijeđen sam da nema osnova za osporavanje činjenice da je sudija Orie u potpunosti sposoban da rasuđuje o meritumu ovog predmeta bez ikakvih predrasuda i na sasvim nepristran način.

19. Sa opšte tačke gledišta, osjećam potrebu da podsjetim kako je pitanje povlačenja sudija zbog navodne nepodobnosti zbog ranijeg učešća u drugim predmetima iz kojih će svjedoci ili dokazi biti izvedeni u ovom predmetu, pitanje od važnosti za sva Vijeća. Iz istog tog razloga, Međunarodni sud je u već nekoliko navrata imao mogućnost da ustanovi da njegove sudije nisu nepodobne da postupaju u nekom predmetu samo zbog toga što su radili sa svjedocima ili dokazima koji su vezani za iste činjenice u drugim predmetima. ^[10] Stoga pozivam strane u postupku da svoje pravo na upućivanje podnesaka Vijeću koriste suzdržano i oprezno kako bi se izbjegli nepotrebni zastoji u postupku.

20. Već sam, pošto me na to obavezuje pravilo 15, razgovarao sa sudijom Oriem o ovom zahtjevu, ali ne nalazim za shodno da predmet uputim Kolegijumu.

21. Pažljivo razmotrivši argumente obiju strana u ovom predmetu, na kraju, ne nalazim dovoljno osnova da zakažem raspravu po ovom pitanju.

5. Dispozitiv

12. Zahtjev se odbija.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, s tim da je mjerodavan engleski tekst.

^[1] Zahtjev predsjedavajućem sudiji od 14. januara 2003. za izuzeće sudije na osnovu pravila 15(B).

^[2] Vidi Tužilac protiv Duška Tadića, IT-94-1-T.

^[3] Ordonnance du Président relative ŕ l'attribution džune affaire ŕ une Chambre de premiére instance.

^[4] Vidi UNGA doc. A/55/773 od 9. februara 2001, biografije kandidata koje su nominirale države članice Ujedinjenih nacija, str. 58.

^[5] Vidi tužiočev odgovor od 20. januara 2003. na zahtjev odbrane za povlačenje sudije.

^[6] Vidi presudu Žalbenog vijeća od 21. jula 2000. u predmetu Tužilac protiv Ante Furundžije, IT-95-17/1-A, para. 189-91; kao i presudu Žalbenog vijeća od 20. februara 2001. u predmetu Tužilac protiv Delalića i drugih (dalje u tekstu: predmet Čelebići), IT-96-21-A, par. 706. Vidi takođe pretpretresnu odluku sudije Hunta od 18. maja 2000. po molbi Momira Talića za izuzeće i povlačenje sudije, Tužilac protiv Brđanina i Talića, IT-99-36-PT, para. 8 i 14.

^[7] Vidi, npr., za common law: Gornji dom Ujedinjenog kraljevstva, Ex parte Pinochet Ugarte, (br. 2), 1999/2 WLR 272; i za civilno pravo član 668-69 francuskog Code de Procedure Pénal /Zakonik o kaznenom postupku/; odjeljak 60-61 Danskog zakonika o sudskom postupku (“Retsplejeloven”).

^[8] Vidi Piersac vs. Belgium, presuda od 1. oktobra 1982, ECHR Series A No. 53, par. 30; Hauschildt vs. Denmark, presuda od 24. maja 1989., ECHR Series A/154, para. 46-48; Thorgeir Thorgeirson vs. Iceland, 14 ECHR Reports 1992.; Bulut vs. Austria, presuda od 22. februara 1996., ECHR Reports 1996., stranica 356, para. 31-33; Feranteli & Santangelo vs. Italy, 23 ECHR Reports 1997.

^[9] Vidi pretpretresnu odluku sudije Hunta od 18. maja 2000. po molbi Momira Talića za izuzeće i povlačenje sudije, Tužilac protiv Brđanina i Talića, IT-99-36-PT, par. 15.

^[10] Vidi, npr., Odluku Pretresnog vijeća I od 21. maja 1998. u predmetu Tužilac protiv Kordića i Čerkeza, IT-95-14/2-PT, na stranici 4.