PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

g. Mohamed Shahabuddeen, predsjedavajući sudija
sudija Fausto Pocar
sudija Mehmet Güney
sudija Wolfgang Schomburg
sudija Inés Mónica Weinberg De Roca

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 24. novembra 2003.

TUŽILAC
protiv
MIROSLAVA KVOČKE
MLAĐE RADIĆA
ZORANA ŽIGIĆA
DRAGOLJUBA PRCAĆA


ODLUKA PO ZAHTJEVU ZA RAZDVAJANJE POSTUPKA PO ŽALBI MIROSLAVA KVOČKE I POSTUPKA PO ZAHTJEVU MIROSLAVA KVOČKE ZA PRIVREMENO PUŠTANJE NA SLOBODU DO ŽALBENE RASPRAVE


Tužilaštvo:
g. Norman Farrell

Odbrana:
g. Krstan Simić za Miroslava Kvočku
g. Toma Fila za Mlađu Radića
g. Slobodan Stojanović za Zorana Žigića
g. Jovan Simić za Dragoljuba Prcaća

ŽALBENO VIJEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (u daljem tekstu: Međunarodni sud);

RJEŠAVAJUĆI PO "Zahtjevu za razdvajanje postupka po žalbi Miroslava Kvočke" podnesenom 17. oktobra 2003. (u daljem tekstu: Zahtjev), u kojem Miroslav Kvočka (u daljem tekstu: žalilac) traži da se postupak po njegovoj žalbi razdvoji od postupka po žalbi drugih žalilaca u njegovom predmetu iz sljedećih razloga:

1) Presuda je donesena prije skoro dvije godine;[1]

2) Postupak objelodanjivanja je u toku i neizvjesno je kada će se okončati;[2]

3) Žalilac nije podnio nijedan zahtjev po pravilu 115, a drugi žalioci u njegovom predmetu su podnijeli zahtjeve po pravilu 115;[3]

4) Predmet žalioca može se razmatrati odvojeno s obzirom na njegov status i vrijeme koje je proveo u logoru Omarska;[4]

5) Žalilac ima pravo na ekspeditivno suđenje;[5] i

6) Žalilac je do 9. decembra 2002. u pritvoru proveo dvije trećine svoje kazne;[6]

IMAJUĆI U VIDU "Odgovor optužbe na 'Zahtjev za razdvajanje postupka po žalbi Miroslava Kvočke' koji je podnio Miroslav Kvočka" od 27. oktobra 2003. (u daljem tekstu: Odgovor), u kojem optužba navodi da zahtjev treba odbiti iz sljedećih razloga:

1) Žaliočevim ranijim "Zahtjevom za razdvajanje postupka po žalbi žalioca Žigića" samo je traženo razdvajanje postupka za drugog žalioca, Žigića;[7]

2) Zahtjev sadrži paragrafe u kojima se ponavljaju činjenični i pravni zaključci koje je usvojila optužba ili do kojih je došlo Pretresno vijeće u svojoj Presudi, koji su, inter alia, predmet ovog žalbenog postupka, pri čemu žalilac nije pokazao kako bi ukazivanje na te zaključke moglo da potkrijepi predmetni Zahtjev;[8]

3) Drugi žalioci se terete u istoj optužnici, pri čemu žalilac nije pokazao nikakav osnov koji bi opravdavao poseban postupak prema drugačijem i ubrzanom rasporedu i njegovom pravu da mu se izrekne presuda prije okončanja postupka po ostalim žalbama;[9]

4) Pretpostavljajući da razdvajanje može biti naloženo u žalbenom postupku na osnovu pravila 107 Pravilnika o postupku i dokazima (u daljem tekstu: Pravilnik), razdvajanje se može naložiti samo u skladu sa pravilom 82(B) Pravilnika "da bi se izbjegao sukob interesa koji može ozbiljno da nanese štetu optuženom... i da bi se zaštitili interesi pravde";[10]

5) S obzirom na činjenicu da su svi žalioci osuđeni za krivična djela proistekla iz istog ponašanja u okviru udruženog zločinačkog poduhvata, njihove žalbe treba saslušati zajedno;[11]

IMAJUĆI U VIDU žaliočevu "Repliku na odgovor optužbe na Kvočkin 'Zahtjev za razdvajanje postupka po žalbi Miroslava Kvočke' i Zahtjev Kvočke za privremeno puštanje na slobodu do žalbene rasprave" dostavljenu 5. novembra 2003. (u daljem tekstu: Replika i Zahtjev za privremeno puštanje na slobodu),[12] u kojima žalilac:

1) tvrdi da navodi optužbe da žaliocu treba uskratiti pravo na poseban žalbeni postupak nisu pravno utemeljeni;

2) tvrdi da je u interesu pravde da se žalilac stavi u jednak položaj sa drugima koji su u sličnoj situaciji;

3) takođe traži da bude privremeno pušten na slobodu do početka rasprave po ovoj žalbi;

IMAJUĆI U VIDU da je Replika dostavljena 5 dana izvan roka predviđenog u paragrafu 12 Uputstva o postupku podnošenja pismenih podnesaka u žalbenom postupku pred Međunarodnim sudom (IT/155.Rev.1) ali da, u skladu s pravilom 127(A)(ii) Pravilnika, Vijeće "može nakon što su mu podneskom izneseni dovoljni razlozi, priznati kao valjanu svaku radnju poduzetu nakon isteka tako propisanog roka pod onim eventualnim uslovima koji se smatraju pravednim, i bez obzira na to da li je taj rok već istekao";

UZIMAJUĆI U OBZIR da kašnjenjem u dostavljanju Replike nije nanesena šteta postupku po ovoj žalbi;

ZAKLJUČIVŠI da postoje dovoljni razlozi u smislu pravila 127 Pravilnika;

SMATRAJUĆI, stoga, da je u okolnostima ovog predmeta dostavljanje Replike izvršeno na valjan način;

UZIMAJUĆI U OBZIR da je praksa Međunarodnog suda, u skladu s pravilom 48 Pravilnika, da se sudi osobama koje su zajedno optužene za iste ili različite zločine počinjene u okviru iste transakcije;

UZIMAJUĆI U OBZIR da pravilo 82(B) Pravilnika predviđa da "pretresno vijeće može izdati nalog da se osobama zajednički optuženim prema pravilu 48 sudi odvojeno ako to smatra potrebnim da bi se izbjegao sukob interesa koji može ozbiljno da nanese štetu optuženom, ili da bi se zaštitili interesi pravde";

UZIMAJUĆI U OBZIR da se odluka u skladu s pravilom 82(B) Pravilnika o tome da li da se odvojeno sudi osobama zajednički optuženim prema pravilu 48 Pravilnika donosi na osnovu diskrecionog ovlašćenja suda;[13]

UZIMAJUĆI U OBZIR da je žaliocu Kvočki suđeno zajedno sa više saoptuženih, da je Pretresno vijeće zaključilo da su oni učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u logoru Omarska, da su se svi osim jednog žalili u vezi s pitanjem udruženog zločinačkog poduhvata,[14] te da bi jedinstvena žalbena rasprava, stoga, bila u interesu ekonomičnosti sudskog postupka;

UZIMAJUĆI U OBZIR da ne postoji nikakav sukob interesa koji bi mogao nanijeti ozbiljnu štetu žaliocu, te da razdvajanje žalbenog postu pka nije neophodno da bi se zaštitili interesi pravde;

UZIMAJUĆI U OBZIR da se, na osnovu pravila 68 Pravilnika i ustaljene sudske prakse Međunarodnog suda, obaveza optužbe da odbrani objelodanjuje ekskulpatorne materijale nastavlja i u žalbenom postupku, te da postupanje po tom pravilu, stoga, ne ide u prilog razdvajanju postupka, budući da bi svi materijali objelodanjeni na osnovu tog pravila takođe mogli da utiču na predmet žalioca;

UZIMAJUĆI U OBZIR činjenicu da je žalilac od 9. decembra 2002. izdržao 2/3 kazne, da se, u skladu s pravilom 102(A) Pravilnika, izdržavanje kazne suspenduje tokom žalbenog postupka, te da se u "Nalogu predsjednika u vezi sa molbom za pomilovanje Miroslava Kvočke" od 7. augusta 2003. konstatuje da "molba za privremeno puštanje na slobodu treba da se uputi Žalbenom vijeću kako bi bila na propisan način razmotrena";[15]

UZIMAJUĆI U OBZIR da pravilo 65(I) Pravilnika propisuje da Žalbeno vijeće treba da se uvjeri da će žalilac, ako bude privremeno pušten na slobodu:

i) pojaviti se na žalbenom pretresu odnosno predati se u pritvor po isteku određenog roka",

(ii) "neće predstavljati opasnost ni za jednu žrtvu, svjedoka ni bilo koju drugu osobu", i da

(iii) "postoje posebne okolnosti koje opravdavaju takvo puštanje";

UZIMAJUĆI U OBZIR nadalje, da se u Zahtjevu za privremeno puštanje na slobodu sadržanom u Replici ne pominju uslovi navedeni u pravilu 65(I) Pravilnika, ali da, u posebnim okolnostima ovog predmeta, žaliocu treba dati mogućnost da se izjasni o tim uslovima;

OVIM ODBIJA Zahtjev,

DAJE žaliocu rok od 20 dana od ove odluke da se podneskom izjasni o uslovima predviđenim u pravilu 65(I) Pravilnika, i

NALAŽE da se, do isteka tog roka, Zahtjev za privremeno puštanje na slobodu smatra odbijenim.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je mjerodavan engleski tekst.

/potpis na originalu/
Mohamed Shahabuddeen,
predsjedavajući sudija
Dana 24. novembra 2003.
U Hagu,
Nizozemska

[pečat Međunarodnog suda]


[1] Zahtjev, str. 4.

[2] Ibid.

[3] Ibid. Povjerljivi zahtjev Mlađe Radića za prihvatanje dodatnih dokaza na osnovu pravila 115, 25. februar 2003. (u daljem tekstu: Radićev zahtjev); Povjerljivi zahtjev za izvođenje dodatnih dokaza odbrane optuženog Zorana Žigića, 22. august 2002. (u daljem tekstu: Zahtjev); Povjerljivi drugi zahtjev Zorana Žigića za izvođenje dodatnih dokaza, 11. april 2003. (u daljem tekstu: Drugi zahtjev); Povjerljivi zahtjev Dragoljuba Prcaća za prihvatanje dodatnih dokaza na osnovu pravila 115, 25. februara 2003. (u daljem tekstu: Prcaćev zahtjev).

[4] Zahtjev, str. 4.

[5] Zahtjev, str. 5.

[6] Ibid.

[7] Odgovor, par. 2.

[8] Odgovor, par. 3.

[9] Odgovor, par. 5.

[10] Odgovor, par. 6.

[11] Odgovor, par. 17.

[12] Podnesak od 3. novembra 2003. U replici nedostaju neki paragrafi pa je žalilac 5. novembra 2003. dostavio kompletan podnesak.

[13] Tužilac protiv Radoslava Brđanina i Momira Talića, br. IT-99-36-AR72.2, Odluka po molbi za ulaganje žalbe, 16. maj 2000. str. 4.

[14] Žalilac Kos je 21. maja 2002. povukao svoju žalbu.

[15] Nalog predsjednika u vezi s molbom Miroslava Kvočke za pomilovanje, str. 3.