MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-00-41-I

TUŽITELJ

MEĐUNARODNOG SUDA

PROTIV

PAŠKA LJUBIČIĆA

OPTUŽNICA

Tužitelj Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, na temelju svojih ovlasti u skladu s člankom 18. Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljnjem tekstu: "Statut Međunarodnog suda"), optužuje:

PAŠKA LJUBIČIĆA

(alias Tonija Raića)

za ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI i KRŠENJA ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA.

OPTUŽENI

1.0 PAŠKO LJUBIČIĆ, alias Toni Raić, ime oca Bono, rođen je 15. studenog 1965. u selu Nezirovići, općina Busovača, Bosna i Hercegovina. Njegov jedinstveni matični broj (u daljnjem tekstu: "JMB") jest 1511965450104.

1.1 PAŠKO LJUBIČIĆ je bio pripadnik Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u toku svakog perioda na koji se optužnica odnosi.

1.2 Optuženi je postao pripadnikom Vojne policije na mjestu zapovjednika Prve satnije Djelatne bojne Vojne policije HVO-a (u daljnjem tekstu: "Prva satnija"), stacionirane u središnjoj Bosni, u lipnju 1992. godine. Poslije je u Operativnoj zoni Središnja Bosna ("OZSB"), koja je obuhvaćala i općine Vitez i Busovača, osnovana bojna Vojne policije HVO-a. U siječnju 1993. godine, Prva satnija je postala dijelom 4. bojne Vojne policije, a optuženi je postao zapovjednikom 4. bojne Vojne policije. Na tom je položaju ostao do 1. srpnja 1993. godine, kada ga je privremeno zamijenio Vlado Šantić. Nakon toga je optuženi postao pomoćnik načelnika Uprave vojne policije za OZSB, i u tom je svojstvu bio zadužen za objedinjavanje djelatnosti vojne policije i zadaća lakih jurišnih bojni i bojni Vojne policije u CBOZ-u. Zapovjednikom tih cjelina optuženi je ostao do studenoga 1993. godine, kad je otišao iz središnje Bosne i postao zamjenikom načelnika Uprave vojne policije u Mostaru.

OPTUŽBE

TOČKA 1

PROGONI

2.0 Od lipnja 1992. godine do lipnja 1993. godine, PAŠKO LJUBIČIĆ je, djelujući individualno i u suradnji s pripadnicima Vojne policije HVO-a koji su bili pod njegovim vođenjem i zapovijedanjem, te s pripadnicima HVO-a, planirao, poticao, zapovijedao, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremanje ili izvršavanje zločina protiv čovječnosti progonima bosanskih Muslimana na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi na području općina Vitez i Busovača, ili time što je znao, ili je bilo razloga da zna, da se podređeni to spremaju učiniti, ili da su to već učinili, a on nije poduzeo nužne i razumne mjere da takva djela spriječi ili da kazni njihove počinitelje.

Progoni su počinjeni na sljedeći način:

Napadi na gradove i sela:

2.1 Progoni su počinjeni rasprostranjenim ili sistematskim napadima na gradove i sela nastanjena bosanskim Muslimanima u općinama Vitez i Busovača. Ti napadi uključuju napad na Busovaču 20. siječnja 1993.; na Vitez 16. travnja 1993,; na sela Ahmići, Nadioci, Pirići i Šantići 16. travnja 1993.; na selo Donja Večeriska 16. travnja 1993.; na selo Lončari 18. travnja 1993.; na selo Očehnići 19. travnja 1993.; i na selo Gačice 20. travnja 1993. godine.

Lišavanje života i nanošenje teških povreda:

2.2 Progoni su počinjeni u toku i neposredno nakon napada o kojima se govori u odjeljku 3.0, lišavanjem života i nanošenjem teških povreda ili patnji civilima, bosanskim Muslimanima, među kojima su bile i žene, djeca, stari i nemoćni. U toku napada na Ahmiće, Nadioke, Piriće i Šantiće koji su se zbili 16. travnja 1993., ubijeno je oko 100 civila, a mnogi su teško ozlijeđeni (Dodatak A u prilogu sadrži djelimičan popis žrtava). U toku napada na Očehniće, koji se zbio 19. travnja 1993. godine, ubijeno je pet civila žena, sve članova obitelji ili srodnica Ibrahima Nuhagića.

Razaranje i pljačka imovine:

2.3 Progoni su počinjeni za vrijeme i neposredno nakon napada o kojima se govori u odjeljcima 3.0 i 5.0, bezobzirnim i opsežnim razaranjem paležem i eksplozivom te pljačkanjem mjesta stanovanja bosanskih Muslimana, njihovih poslovnih prostora, vjerskih i obrazovnih ustanova, osobne imovine i stoke u vlasništvu civila.

Nehumano postupanje s civilima:

2.4 Progoni su počinjeni u općinama Vitez i Busovača, sistematskom selekcijom i zatočavanjem, na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, stotina civila, bosanskih Muslimana, i smještanjem tih osoba u zatočeničke objekte koji su bili pod kontrolom HVO-a. Ti zatočenički objekti nabrojani su u odjeljku 6.0 optužnice.

2.5 Civili, bosanski Muslimani, zatočeni na mjestima koja se navode u odjeljku 6.0, bili su premlaćivani, prisiljavani na kopanje rovova na fronti ili u blizini fronte (pri čemu su neki poginuli ili bili ranjeni), izvrgavani fizičkom i psihičkom nasilju i zastrašivanju.

Prisilno premještanje civila:

2.6 Progoni su počinjeni kad su civili, bosanski Muslimani, istjerivani iz svojih domova i prisilno premještani od strane Vojne policije HVO-a i drugih pripadnika HVO-a iz općina Vitez i Busovača u druga područja Republike Bosne i Hercegovine.

2.7 Progoni civila, bosanskih Muslimana, kako su navedeni u dosadašnjem tekstu, počinjeni su i provedeni na tako rasprostranjen i sistematičan način da je time značajno smanjeno muslimansko civilno stanovništvo u onim područjima u općinama Vitez i Busovača nad kojima su kontrolu preuzeli HVO i vlasti bosanskih Hrvata.

Tim djelima i propustima, PAŠKO LJUBIČIĆ je počinio:

Točka 1: Progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, priznat člankom 5(h), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

TOČKA 2

PROTUPRAVNI NAPADI NA CIVILE

3.0 PAŠKO LJUBIČIĆ je, djelujući individualno i u suradnji s drugim pripadnicima Vojne policije HVO-a i drugim pripadnicima HVO-a, planirao, poticao, zapovijedao, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremanje ili izvršavanje protupravnih napada na civile i civilne objekte u gradovima i selima, poimence navedenim u daljnjem tekstu, ili je znao ili je bilo razloga da zna da se podređeni to spremaju učiniti, ili da su to učinili, a nije poduzeo nužne i razumne mjere da takva djela spriječi ili da kazni njihove počinitelje.

3.1 U vezi s napadima na sela Ahmići, Nadioci, Pirići i Šantići, PAŠKO LJUBIČIĆ i drugi pripadnici HVO-a i Vojne policije HVO-a sudjelovali su u planiranju napada na ta sela, a optuženi je svojim podređenima prenosio naredbe koje su se na to odnosile. Navečer 15. travnja 1993. i na dan 16. travnja 1993., optuženi je bio nazočan u "bungalovu", operativnoj bazi vojne policije za napade, koji se nalazio kod sela Ahmići. Dana 16. travnja 1993. godine, optuženi je svojim podređenima priopćio naredbu da sve Muslimane u dobi za vojsku treba pobiti, a civile protjerati. Optuženi je sudjelovao u napadima na gorenavedena sela i na civile koji su u njima bili. Kasnije te večeri, sastao se u "bungalovu" sa svojim podređenima i drugim pripadnicima HVO-a.

3.2 U vezi s napadom na selo Očehnići, optuženi je sudjelovao u planiranju napada, prenosio naredbe koje su se na to odnosile svojim podređenima, te sudjelovao u napadu.

Tim djelima i propustima PAŠKO LJUBIČIĆ je počinio:

Točka 2: protupravni napad na civile, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, priznato člankom 3, 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda, te u običajnom pravu, člankom 51(2) Dopunskog protokola I i člankom 13(2) Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama.

TOČKE 3-6

HOTIMIČNO LIŠAVANJE ŽIVOTA

I NANOŠENJE TEŠKIH POVREDA

4.0 Od siječnja 1993. do travnja 1993. godine, na lokacijama koje se spominju u odjeljcima 2.2 i 3.0, PAŠKO LJUBIČIĆ je individualno i u suradnji s pripadnicima Vojne policije HVO-a koji su bili pod njegovim vođenjem i zapovijedanjem planirao, poticao, zapovijedao, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremanje ili izvršavanje sljedećih krivičnih djela ili je znao ili je bilo razloga da zna da se podređeni to spremaju učiniti, ili da su to već učinili, a nije poduzeo nužne i razumne mjere da takva djela spriječi ili da kazni njihove počinitelje:

1. hotimično lišavanje života civila, bosanskih Muslimana, i drugih (identificiranih u odjeljku 2.2 i Dodatku A) koji u borbama nisu sudjelovali ili su bili hors de combat,

2. hotimično nanošenje teških povreda i velikih patnji, i tjelesnih i duševnih, civilima, bosanskim Muslimanima, i drugima koji u borbama nisu sudjelovali ili su bili hors de combat.

4.1 Prije napada na Ahmiće, Nadioke, Piriće i Šantiće, a u vrijeme dok je bio u "bungalovu", PAŠKO LJUBIČIĆ je svojim podređenima priopćio naredbu da sve Muslimane u dobi za vojsku treba pobiti.

Tim djelima i propustima PAŠKO LJUBIČIĆ je počinio:

Lišavanje života:

Točka 3: Ubojstvo, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, priznato člankom 3, 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda i člankom 3(1)(a) Ženevskih konvencija.

Točka 4: Ubojstvo, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, priznat člankom 5(a), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

Povrede:

Točka 5: Nasilje prema životu i tijelu, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, priznato člankom 3, 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda i člankom 3(1)(a).

Točka 6: Nečovječna djela, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, priznat člankom 5(i), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

TOČKE 7-9

RAZARANJE I PLJAČKA IMOVINE

5.0 Od siječnja 1993. do srpnja 1993. godine PAŠKO LJUBIČIĆ je individualno i u suradnji s pripadnicima Vojne policije HVO-a koji su bili pod njegovim vođenjem i zapovijedanjem planirao, poticao, zapovijedao, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremanje ili izvršavanje bezobzirnog i opsežnog razaranja (uglavnom paležem i/ili eksplozivom) i pljačke mjesta stanovanja bosanskih Muslimana, njihovih poslovnih prostora, vjerskih ili obrazovnih ustanova, osobne imovine i stoke u vlasništvu civila u sljedećim gradovima, mjestima i selima:

ili je znao ili je bilo razloga da zna da se podređeni to spremaju učiniti, ili da su to učinili, a nije poduzeo nužne i razumne mjere da spriječi takva djela ili da kazni njihove počinitelje.

5.1 Prije i u toku napada na Busovaču, koji se spominje u odjeljku 5.0, optuženi je kao štab 4. bojne Vojne policije koristio kafić "Bos" u Busovači. U vrijeme dok je bio na toj lokaciji, PAŠKO LJUBIČIĆ je rekao svojim podređenima da iz muslimanskih kuća mogu odnijeti koju god imovinu požele.

5.2 Prije napada na Ahmiće, Nadioke, Piriće i Šantiće, a u vrijeme dok je bio u "bungalovu", PAŠKO LJUBIČIĆ je svojim podređenima priopćio naredbu da sve muslimanske kuće treba zapaliti.

Tim djelima i propustima PAŠKO LJUBIČIĆ je počinio:

Točka 7: Pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, priznato člankom 3(b), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda;

Točka 8: Razaranje ili hotimično nanošenje štete vjerskim ili obrazovnim ustanovama, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, priznato člankom 3(d), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda;

Točka 9: Pljačku društvene ili privatne imovine, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, priznato člankom 3(e), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

TOČKE 10-11

OKRUTNO I NEHUMANO POSTUPANJE

SA ZATOČENICIMA

6.0 Od siječnja 1993. do srpnja 1993. godine, pripadnici HVO-a i Vojna policija HVO-a zatočavali su bosanske Muslimane, civile i osobe hors de combat na sljedećim lokacijama:

• kino-dvorana u Vitezu
• zatvor Kaonik kod Busovače
• veterinarska stanica u Vitezu
• osnovna škola u Dubravici
• prostorije SDK u Vitezu

6.1 Bosanski Muslimani, civili i osobe hors de combat, koji su bili zatočeni u zatočeničkim objektima poimence navedenim u odjeljku 6.0, bili su premlaćivani, izvrgavani fizičkom i psihičkom nasilju i zastrašivanju, između ostalog od pripadnika Vojne policije HVO-a pod vođenjem i zapovijedanjem optuženoga.

6.2 Bosanski Muslimani, civili i osobe hors de combat, koji su bili zatočeni u HVO-ovim zatočeničkim objektima, bili su prisiljavani i na kopanje rovova na položajima na frontu ili blizu takvih položaja u općinama Vitez i Busovača, a na to su ih, među ostalim, prisiljavali i pripadnici Vojne policije HVO-a pod vođenjem i zapovijedanjem optuženoga. Bosanski Muslimani, civili i osobe hors de combat, smrtno su stradavali na kopanju rovova, zadobivali teške povrede i bili podvrgavani zlostavljanju opisanom u odjeljku 6.1, od strane pripadnika Vojne policije HVO-a pod vođenjem i zapovijedanjem optuženoga.

6.3 PAŠKO LJUBIČIĆ je planirao, poticao, zapovijedao ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremanje ili izvršavanje protupravnog i nehumanog postupanja kako je izloženo u odjeljcima 6.1 i 6.2, i znao je ili je bilo razloga da zna da se podređeni to spremaju učiniti, ili da su to učinili, a nije poduzeo nužne i razumne mjere da takva djela spriječi ili da kazni njihove počinitelje.

Tim djelima i propustima PAŠKO LJUBIČIĆ je počinio:

Točka 10: Okrutno postupanje, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, priznato člankom 3, 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda i člankom 3(1)(a) Ženevskih konvencija.

Točka 11: Nehumana djela, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, priznat člankom 5(i), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST

7.0 Od siječnja 1993. godine, PAŠKO LJUBIČIĆ je imao najviši položaj od svih pripadnika postrojbi Vojne policije HVO-a u OZSB. U tom je svojstvu on imao i formalnu i de facto vlast nad pripadnicima Prve satnije, a kasnije 4. bojne Vojne policije.

7.1 Na položaju zapovjednika Prve satnije i 4. bojne Vojne policije, PAŠKO LJUBIČIĆ je bio dužan provoditi u djelo odluke i izvršavati naredbe nadređenog zapovjednika.

7.2 U svojstvu zapovjednika najprije Prve satnije, a kasnije i zapovjednika 4. bojne Vojne policije, PAŠKO LJUBIČIĆ je imao ovlasti da izriče disciplinske mjere i kažnjava one koji su počinili povrede vojne stege bilo kojim od protuzakonitih djela kojima se šteti ugledu oružanih snaga. U odnosu na svoje podređene koji su počinili protuzakonita djela, uključujući i kršenja međunarodnog humanitarnog prava, PAŠKO LJUBIČIĆ je imao ovlasti da protiv njih povede vojnostegovni postupak i imao je ovlasti da predmet proslijedi ovlaštenom vojnom tužitelju radi istrage i krivičnog postupka.

OPĆI NAVODI

8.0 U svako vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine postojalo je stanje oružanog sukoba.

8.1 U svakom odjeljku u kojem se optužuje za zločine protiv čovječnosti, djela odnosno propusti za koje se tereti bili su dio rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv civilne populacije, konkretno protiv bosanskomuslimanskog stanovništva gradova, sela i zaselaka u općinama Vitez i Busovača, a sve to u Republici Bosni i Hercegovini.

8.2 Optuženi po ovoj optužnici bio je dužan pridržavati se obaveza koje proizlaze iz zakona i običaja ratovanja, među ostalim i Ženevskih konvencija iz 1949. godine i dopunskih protokola.

8.3 Optuženi je odgovoran za krivična djela za koja se tereti po ovoj optužnici, u skladu s člankom 7(1) Statuta Međunarodnog suda. Ta krivična odgovornost uključuje planiranje, poticanje, naređivanje, činjenje ili pomaganje i podržavanje, na neki drugi način, planiranja, pripremanja ili izvršavanja svakog od djela odnosno propusta izloženih u dosadašnjem tekstu.

8.4 Optuženi je krivično odgovoran kao nadređeni za djela svojih podređenih, u skladu s člankom 7(3) Statuta Međunarodnog suda. Ta krivična odgovornost uključuje odgovornost nadređenog časnika za djela svojeg podređenog ako je nadređeni znao ili je bilo razloga da zna da se njegov podređeni sprema počiniti takva djela ili da je to učinio, a nadređeni nije poduzeo nužne i razumne mjere da spriječi daljnje činjenje takvih djela ili da kazni njihove počinitelje.

8.5 Opći navodi optužnice sadržani u odjeljcima 8.0 do 8.4 ove optužnice ponovo su navedeni i inkorporirani u svakoj točki optužnice na koju se odnose.

DODATNE ČINJENICE

9.0 Od svibnja 1992. godine do srpnja 1993. godine, pripadnici oružanih snaga Hrvatskog vijeća obrane (u daljnjem tekstu: "HVO") Hrvatske zajednice Herceg-Bosna (u daljnjem tekstu: "HZ H-B") i njezini agenti počinili su teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava nad bosanskomuslimanskim civilnim stanovništvom gradova, sela i zaselaka u središnjoj Bosni, među ostalim i u općinama Vitez i Busovača, na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine.

9.1 HVO je osnovan 8. travnja 1992. godine. Dana 10. travnja 1992. godine, osnovana je Vojna policija HVO-a.

9.2 U svibnju 1992. godine, u svim vojnim operativnim zonama u HZ H-B osnovana su zapovjedništva Vojne policije HVO-a.