PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudija Mehmet Güney, predsjedavajući
sudija Mohamed Shahabuddeen
sudija Florence Mumba
sudija Wolfgang Schomburg
sudija Inés Mónica Weinberg de Roca

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 6. oktobra 2004.

TUŽILAC
protiv
ŽELJKA MEJAKIĆA
MOMČILA GRUBANA
DUŠANA FUŠTARA
DUŠKA KNEŽEVIĆA

Tužilaštvo:
g. Norman Farrell
gđa Ann Sutherland

Odbrana:
g. Jovan Simić za Željka Mejakića
g. Branko Lukić za Momčila Grubana
g. Theodore Scudder i g. Dragan Ivetić za Dušana Fuštara
gđa Slobodanka Nedić za Duška Kneževića

1. Žalbeno vijeće rješava po žalbi Tužilaštva na odluku Pretresnog vijeća u predmetu Mejakić,^[1] kojom se odbija zahtjev u vezi s navodnim sukobom interesa branioca Jovana Simića. Gospodin Simić je dodijeljen kao glavni branilac optuženom Željku Mejakiću u predmetu Tužilac protiv Mejakića i drugih, kao i optuženom Dragoljubu Prcaću u predmetu Tužilac protiv Kvočke i drugih, u kojem je sada u toku žalbeni postupak.^[2]

Proceduralni kontekst

2. U zahtjevu podnesenom 18. augusta 2003., Tužilaštvo je Pretresnom vijeću iznijelo pitanje sukoba interesa g. Simića, koji je dodijeljen kako optuženom Mejakiću tako i optuženom Prcaću u predmetu Tužilac protiv Kvočke i drugih. U odluci od 18. septembra 2003., Pretresno vijeće je potvrdilo odluku sekretara Suda da g. Mejakiću kao branioca dodijeli g. Simića (dalje u tekstu: Prva odluka).^[3] Pretresno vijeće je zaključilo da, ako g. Prcać bude pozvan da svjedoči u predmetu Mejakić i drugi, može doći do sukoba interesa. U tom slučaju g. Simiću bi bilo teško da kao branilac kako g. Prcaća tako i g. Mejakića uskladi obavezu da se istovremeno stara o interesima obojice optuženih. Međutim, Pretresno vijeće je zaključilo da u ovoj fazi nije primjereno da donosi bilo kakvu odluku budući da nije bilo izvjesno da će g. Prcać svjedočiti u predmetu Mejakić i dr.

3. Dana 24. februara 2004., Tužilaštvo je podnijelo povjerljivi "Drugi zahtjev za rješavanje sukoba interesa advokata Jovana Simića". Ono je zatražilo od Pretresnog vijeća da "djeluje odmah" i zatraži od sekretara Suda da opozove dodjelu g. Simića barem u jednom od dva navedena predmeta. Tužilaštvo je navelo da, zbog sukoba interesa, nije bilo u mogućnosti da sa g. Prcaćem razgovara o njegovoj spremnosti da svjedoči u odsustvu g. Simića. Odlukom od 17. juna 2004. (dalje u tekstu: Pobijana odluka), Pretresno vijeće je odbilo drugi zahtjev Tužilaštva. Pretresno vijeće je zaključilo da, premda je dopustilo Tužilaštvu da uvrsti g. Prcaća na svoj spisak svjedoka na osnovu pravila 65ter (E) (ii) Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik), nije sigurno da će g. Prcać svjedočiti u predmetu Mejakić i drugi. Pretresno vijeće je nadalje istaklo da ne postoji zasebno pravo Tužilaštva da obavi razgovor s optuženim u konkretnom predmetu kako bi osiguralo njegovo svjedočenje u drugom predmetu, te da je stoga lišen osnova argument prema kojem Tužilaštvo nije moglo razgovarati s g. Prcaćem bez prisustva g. Simića.

4. Dana 6. jula 2004., Pretresno vijeće je odobrilo "Zahtjev Tužilaštva za izdavanje potvrde" na osnovu pravila 73(B) Pravilnika.^[4] Tužilaštvo je 13. jula 2004. dostavilo Žalbenom vijeću "Žalbeni podnesak Tužilaštva" (dalje u tekstu: Žalba), na koji je g. Simić 14 dana kasnije, odnosno 27. jula 2004., dostavio povjerljivi odgovor.^[5]

5. Dana 3. augusta 2004.,^[6] šest dana nakon odgovora g. Simića, Tužilaštvo je dostavilo svoju repliku. Tužilaštvo je zatražilo dozvolu Žalbenog vijeća za podnošenje te replike ustvrdivši da rok predviđen u trećem dijelu, paragraf 9, Uputstva o postupku podnošenja pismenih podnesaka u žalbenim postupcima pred Međunarodnim sudom^[7] (dalje u tekstu: Uputstvo) ne važi za predmetnu žalbu budući da se primjenjuje samo na žalbe kojima se traži dozvola Žalbenog vijeća, a ne na žalbe za koje je Pretresno vijeće izdalo potvrdu.

6. Uputstvo predviđa da se odgovor na interlokutornu žalbu mora dostaviti u roku od deset dana od podnošenja žalbe, a replika u roku od četiri dana od dostavljanja odgovora.^[8] Žalbeno vijeće podsjeća na nedavnu odluku Žalbenog vijeća Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu u predmetu Tužilac protiv Bizimungua i drugih:

Međutim, Žalbeno vijeće primjećuje da Uputstvo ne predviđa konkretne rokove za dostavljanje odgovora na žalbu za čije ulaganje potvrdu izdaje Pretresno vijeće, iako je Žalbeno vijeće nedavno sugeriralo da rok od deset dana za dostavljanje odgovora važi i za žalbu nakon izdavanja potvrde. Žalbeno vijeće podržava ovakvo tumačenje Uputstva.^[9]

Iz ove odluke je jasno da se Uputstvo primjenjuje na žalbe za koje je izdata potvrda. Žalbeno vijeće uvažava mogućnost da strane u postupku nisu imale u vidu ovu odluku kojom se razjašnjava predmetno pitanje. Štaviše, imajući u vidu činjenicu da se radi o kraćim odgodama, razmotriće se kako odgovor g. Simića tako i replike Tužilaštva.

Diskusija

7. Sekretar ima primarnu odgovornost za rješavanje pitanja u vezi s dodjelom branioca po službenoj dužnosti u okviru sistema pravne pomoći. Međutim, Pretresno vijeće je smatralo da je na osnovu Statuta obavezno da osigura pravično i ekspeditivno vođenje postupka, te da iz te obaveze crpi ovlaštenje da rješava po podnesku Tužilaštva u kojem se tvrdi da postoji sukob interesa.^[10] Pristup Pretresnog vijeća u skladu je s odlukom Žalbenog vijeća u predmetu Tužilac protiv Blagojevića od 7. novembra 2003.^[11] U toj odluci, Žalbeno vijeće je potvrdilo da Pretresno vijeće ima inherentno ovlaštenje da osigura da suđenje optuženom bude pravično. Međutim, Žalbeno vijeće je upozorilo da u vršenju tog ovlaštenja Pretresno vijeće ne može prisvojiti ovlasti koje mu nisu dodijeljene.^[12] Uputstvo o dodjeli branioca po službenoj dužnosti^[13] ne predviđa nikakvu posebnu proceduru za opoziv branioca na zahtjev Tužilaštva u slučaju sukoba interesa, te se stoga Pretresno vijeće može pozvati na svoje inherentno ovlaštenje da preispita dodjelu g. Simića.

8. Pravo na izbor branioca je jedno od osnovnih prava optuženog i predviđeno je u članu 21(4) (b) i (d) Statuta Međunarodnog suda (dalje u tekstu: Statut). Međutim, to pravo nije neograničeno. Žalbeno vijeće je više puta konstatovalo da "pravo na besplatnu pravnu pomoć branioca ne podrazumijeva pravo na branioca po sopstvenom izboru".^[14] Jedno od ograničenja u pogledu izbora optuženog jeste sukob interesa njegovog branioca. Na osnovu člana 14 Profesionalnog kodeksa,^[15] branilac ne može zastupati klijenta kada to zastupanje utiče ili može uticati na zastupanje drugog klijenta. Član 14 Profesionalnog kodeksa u relevantnom dijelu predviđa sljedeće:

   C. Branilac ne smije zastupati klijenta u vezi sa stvari u kojoj je branilac sudjelovao lično i u značajnoj mjeri kao predstavnik ili službenik Suda ili u nekom drugom svojstvu, osim ako sekretar Suda, nakon što se konsultuje sa stranama u postupku i uzme u obzir mišljenje vijeća, ne utvrdi da nije pokazana realna mogućnost da postoji sukob između ranijeg i sadašnjeg angažmana.

   D. Branilac ili njegova kancelarija ne smiju zastupati klijenta u nekoj stvari:

   i. ako će na to zastupanje negativno uticati zastupanje drugog klijenta, ili se to s razlogom može očekivati;

   ii. ako će ovo zastupanje negativno uticati na zastupanje drugog klijenta, ili se to s razlogom može očekivati;

   iii. ako se radi o istoj stvari, odnosno o stvari koja je bitno povezana s drugom stvari u kojoj su branilac ili njegova kancelarija ranije zastupali drugog klijenta (u daljnjem tekstu: bivši klijent), a interesi sadašnjeg klijenta su bitno protivni interesima bivšeg klijenta; ili

   iv. ako će na profesionalno rasuđivanje branioca u stvari klijenta negativno uticati, ili se to s razlogom može očekivati, sljedeći faktori:

   1. dužnosti ili interesi branioca u vezi sa trećim licima; ili

   E. Ako nastane sukob interesa, branilac je dužan:

   i. odmah u potpunosti informisati sve sadašnje i bivše klijente kojih bi se to moglo ticati o prirodi i razmjerima sukoba; i

   ili:

   1. preduzeti sve potrebne mjere da sukob otkloni; ili

   2. od svih klijenata kojih bi se to moglo ticati pribaviti potpun i upućen pristanak za nastavak pravnog zastupanja, osim ako postoji vjerovatnoća da bi takav pristanak mogao nanijeti neotklonjivu štetu sprovođenju pravde.

   Ovaj uslov je predviđen u članu 16 (E) Uputstva o dodjeli branioca po službenoj dužnosti:

   E. Branilac ne može biti dodijeljen za odbranu više od jednog osumnjičenog ili optuženog istovremeno, osim ako imenovanje ne nanosi štetu odbrani bilo kojeg od optuženih i ako ne postoji potencijalni sukob interesa.

Gospodin Simić je potvrdio da potencijalno može doći do sukoba interesa te je, u skladu s procedurom predviđenom u članu 14 Profesionalnog kodeksa, pribavio pismenu saglasnost kako g. Mejakića tako i g. Prcaća da ih obojicu zastupa.

9. Pretresno vijeće je u Prvoj odluci, kao i u pobijanoj odluci, zaključilo da do sukoba interesa može doći u slučaju da g. Prcać bude pozvan da svjedoči u predmetu Mejakić i drugi. Međutim, Vijeće je zaključilo da u datoj fazi postupka nije izvjesno da će g. Prcać svjedočiti u predmetu Mejakić i drugi. Pretresno vijeće se nije uvjerilo da je vjerovatno da će, u postojećim okolnostima, zastupanje g. Prcaća i g. Mejakića uticati na integritet postupka ili na drugi način nanijeti neotklonjivu štetu sprovođenju pravde.

10. Tužilaštvo tvrdi da je Pretresno vijeće pogrešno primijenilo pravo kada je zaključilo da nije vjerovatno da će zastupanje g. Mejakića i g. Prcaća od strane istog branioca uticati na integritet postupka ili na drugi način nanijeti neotklonjivu štetu provođenju pravde. Tužilaštvo dalje tvrdi da je pogrešno rezonovanje Pretresnog vijeća prema kome taj sukob neće prouzrokovati odgovarajući obim štete s obzirom na to da nije izvjesno da će g. Prcać dati iskaz u svojstvu svjedoka. Po mišljenju Tužilaštva, sukob interesa postoji sada, a ne u nekom momentu u budućnosti. Tužilaštvo naglašava da se g. Prcaću može uputiti nalog subpoena tako da on može biti izveden pred Pretresno vijeće i protiv svoje volje. Štaviše, Tužilaštvo tvrdi da ima pravo na upućivanje naloga subpoena potencijalnom svjedoku radi razgovora (ne i svjedočenja) ukoliko je vjerovatno da dotična osoba može pružiti relevantne dokaze. Tužilaštvo stoga zaključuje da sada bez sumnje postoji potreba da g. Prcać, prije nego što odluči da li će sarađivati s Tužilaštvom, dobija informacije i savjete od nezavisnog branioca.

11. Žalbeno vijeće shvata da g. Simić u svom odgovoru tvrdi da sukob interesa ne postoji. On tvrdi da Tužilaštvo ne može uvrstiti g. Prcaća na svoj spisak svjedoka, budući da on nije pristao dati iskaz u svojstvu svjedoka optužbe. Gospodin Simić dalje tvrdi kako činjenica da je g. Prcaću izrečena osuđujuća presuda u predmetu Kvočka i drugi "apsolutno isključuje svaku mogućnost" da se on pojavi kao svjedok na suđenju u predmetu Mejakić i drugi. Tužilaštvo replicira da se pravo g. Prcaća na šutnju, koje podrazumijeva pravo da ne odgovara na pitanja koja bi ga mogla inkriminirati, razlikuje od prava da ne bude primoran da svjedoči. Tužilaštvo dalje primjećuje da je jedan broj optuženih svjedočio u drugim predmetima i prije i poslije izricanja osuđujuće presude.

12. Žalbeno vijeće konstatuje da u ovoj fazi postupka uistinu postoji sukob interesa. Nije sporno to što je g. Mejakić bio neposredni nadređeni g. Prcaća u logoru Omarska. Gospodinu Mejakiću se na teret stavljaju zločini počinjeni u logoru Omarska i to po članu 7 (1) Statuta za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu. Pored toga, on se tereti na osnovu člana 7 (3) Statuta na osnovu činjenice da je bio komandant logora i kao takav imao efektivnu kontrolu nad komandirima smjena straže, stražarima u logoru, te drugim osobama koje su radile u logoru Omarska ili su posjećivale taj logor. Nadalje, Tužilaštvo tvrdi da je g. Prcać u razgovoru s Tužilaštvom u predmetu Kvočka i drugi dao iskaz koji inkriminiše g. Mejakića. Zbog toga je Pretresno vijeće stalo na stanovište da je iskaz g. Prcaća bitan i dopustilo je Tužilaštvu da ga uvrsti na svoj spisak svjedoka.^[16]

13. Nije neophodno utvrđivati da li Tužilaštvo ima pravo da podnese zahtjev za izdavanje naloga subpoena radi razgovora s g. Prcaćem u ovom predmetu. Čak i ako se prihvati mišljenje g. Simića da g. Prcać može samo dobrovoljno svjedočiti, sukob interesa bi i daje postojao. Gospodin Simić priznaje da, bez obzira na obavezu svjedočenja, g. Prcać može biti uvršten na spisak svjedoka Tužilaštva i svjedočiti ako sam na to pristane. Kao branilac g. Prcaća, g Simić je obavezan da utvrdi kakvu bi korist g. Simić mogao imati od saradnje s Tužilaštvom dobrovoljnim davanjem iskaza protiv g. Mejakića. S druge strane, kao branilac optuženog Mejakića, g. Simić je obavezan da na najbolji način obezbijedi zaštitu interesa g. Mejakića. To može uključivati preduzimanje svih mogućih pravnih mjera kako bi se osiguralo da g. Prcać ne svjedoči na pretresu ili da ne ukazuje na krivicu g. Mejakića.

14. Žalbeno vijeće dalje zaključuje da, ako se sukob interesa u vezi sa zastupanjem g. Prcaća i g. Mejakića ne riješi u ovoj fazi postupka, može doći do neotklonjive štete za sprovođenje pravde. Žalbeno vijeće smatra da se ovdje radi o bitnom sukobu interesa. Pretresno vijeće je u Prvoj odluci primijetilo da g. Mejakić ne spori da je imao komandne ovlasti u logoru Omarska i da je priznao da je g. Prcać bio izvjesno vrijeme pod njegovom komandom.^[17] Gospodin Mejakić se tereti na osnovu komandne odgovornosti po članu 7(3) Statuta. Gospodin Prcać može dati iskaz u vezi s komandnom strukturom logora Omarska kao i u vezi s određenim krivičnim djelima koja su počinjena u tom logoru. Iskaz g. Prcaća može stoga bitno uticati na suđenje g. Mejakiću.

15. Odluku o tome da li će sarađivati s Tužilaštvom g. Prcać treba donijeti odmah, i ona može uticati na potencijalnu korist za g. Prcaća i vođenje suđenja u predmetu Mejakić. Štaviše, sukob interesa može uticati na strategiju odbrane g. Mejakića, primjera radi, sprečavanjem njegovog branioca da pozove određene svjedoke kako se ne bi nanijela šteta interesima g. Prcaća. Konačno, postoji rizik od povlačenja g. Simića tokom suđenja zbog sukoba interesa, što bi dovelo do odgode postupka. Takođe iz tih razloga, Žalbeno vijeće zaključuje da postoji vjerovatnoća da će istovremeno zastupanje g. Mejakića i g. Prcaća od strane g. Simića nanijeti neotklonjivu štetu provođenju pravde.

Dispozitiv

Iz gorenavedenih razloga, Žalbeno vijeće ovim

USVAJA žalbu;

UKIDA pobijanu odluku; i

NALAŽE sekretaru Suda da opozove dodjelu g. Simića u jednom od dva predmeta.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je engleski tekst mjerodavan.

^[1] "Odluka po drugom zahtjevu optužbe da se riješi pitanje sukoba interesa u vezi s advokatom Jovana Simića", 17. juni 2004.

^[2] Tužilac protiv Kvočke i drugih, predmet br. IT-98-30/1-T, Presuda, 2. novembar 2001.

^[3] "Odluka po zahtjevu Tužilaštva da se riješi pitanje sukoba interesa u vezi s advokatom Jovanom Simićem", 18. septembar 2003.

^[4] "Odluka po zahtjevu optužbe za potvrdu radi ulaganja žalbe na odluku Pretresnog vijeća po drugom zahtjevu da se riješi pitanje sukoba interesa u vezi s advokatom Jovanom Simićem", 6. juli 2004.

^[5]"Povjerljivi odgovor odbrane na žalbeni podnesak Tužilaštva", 27. juli 2004. (dalje u tekstu: Odgovor).

^[6]"Povjerljiva replika Tužilaštva na odgovor odbrane na žalbeni podnesak Tužilaštva", 3. august 2004. (dalje u tekstu: Replika).

^[7] Uputstvo o postupku podnošenja pismenih podnesaka u žalbenim postupcima pred Međunarodnim sudom, IT/155/Rev.1, 7. mart 2002.

^[8] Uputstvo, drugi dio, par. 2 i 3, treći dio, par. 8 i 9.

^[9] Tužilac protiv Bizimungua i drugih, predmet br. ICTR-99-50-AR50, "Odluka po interlokutornoj žalbi Tužilaštva na odluku Pretresnog vijeća II od 6. oktobra 2003., kojom se odbija dozvola za podnošenje izmijenjene optužnice, 12. februar 2004.", par. 9 (fusnota izostavljena).

^[10] Prva odluka, str. 2.

^[11] Tužilac protiv Blagojevića, predmet br. IT-02-60-AR73.4, "Javna i redigovana verzija odluke po žalbi Vidoja Blagojevića da se zamijeni njegov tim odbrane", 7. novembar 2003.

^[12] Idem, par. 7.

^[13] Uputstvo za dodjelu branioca po službenoj dužnosti, IT/73, rev 9, sa izmjenama i dopunama od 12. jula 2002.

^[14] Tužilac protiv Akayesua, predmet br. ICTR-96-4A, Presuda Žalbenog vijeća, 1. juni 2001., par. 61.

^[15] Profesionalni kodeks branilaca koji postupaju pred Međunarodnim sudom, IT/125 rev. 1, s izmjenama i dopunama od 12. jula 2002. (dalje u tekstu: Profesionalni kodeks).

^[16] "Odluka po zahtjevu Tužilaštva da se odobri izmjena spiska svjedoka i dokaznih predmeta na osnovu pravila 65 ter", 18. februar 2004.

^[17] Prva odluka, str. 3.