Predmet Meakic i drugi (IT-95-4)

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

TUŽILAC SUDA
PROTIV
ŽELJKA MEAKIĆA
MIROSLAVA KVOČKE
DRAGOLJUBA PRCAĆA
MLADENA RADIĆA zvanog "KRKAN"
MILOJICE KOSA zvanog "KRLE"
MOMČILA GRUBANA zvanog "ČKALJA"
DUŠANA KNEŽEVIĆA zvanog "DUĆA"
ZORANA ŽIGIĆA zvanog "ŽIGA"

OPTUŽNICA

Richard J. Goldstone, tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu s ovlaštenjem iz člana 18 statuta Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju ("Statut suda"), optužuje:

1. Od približno 25.05. do 30.08.1992, srpske su snage okupile više od 3 000 bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata iz opštine Prijedor, Bosna i Hercegovina, bivša Jugoslavija, i zatvorile ih u neljudskim uvjetima, pod oružanom stražom, u "logoru" Omarska, smještenom u bivšem rudarskom kompleksu otprilike petnaest kilometara udaljenom od grada Prijedora. Srpske su snage, kako je u daljnjem tekstu opisano, ubijale, seksualno zlostavljale, tukle i na druge načine mučile zatvorenike u Omarskoj.

Opći podaci o logoru Omarska:

2.1. U maju 1992, intenzivno granatiranje muslimanskih područja opštine Prijedor natjeralo je muslimansko stanovništvo da napusti svoje domove. Većina ih se nakon toga predala ili je bila zarobljena od strane srpskih snaga. Nakon što su srpske snage okupile muslimanske i hrvatske stanovnike, prisilile su ih da u kolonama krenu prema nekom od zarobljeničkih logora što su ih Srbi bili uspostavili u opštini. Srpske su snage brojne Muslimane i Hrvate izvlačile iz kolone te ih ubijale ili tukle na licu mjesta.

2.2. Negdje oko 25.05.1992, otprilike tri tjedna nakon što su Srbi nasilno preuzeli kontrolu nad službenim vlastima u opštini, i dva dana nakon početka vojnih napada širih razmjera na mjesta naseljena muslimanskim stanovištvom srpske su snage počele odvoditi zatvorenike u logor Omarska.

2.3. Sljedećih nekoliko tjedana, srpske su snage nastavile okupljati Muslimane i Hrvate iz Kozarca, grada Prijedora i drugih mjesta u opštini, te ih zatvarati u logore. Mnogi prijedorski muslimanski i hrvatski intelektualci, te vodeći privrednici i političari poslani su u Omarsku. Osim četrdesetak žena svi zatvorenici logora bili su muškarci.

2.4. U krugu kompleksa rudnika Omarska koji je korišten kao logor, logorske su vlasti zatvorenike držale uglavnom u tri različite zgrade: u upravnoj zgradi, gdje su vršena saslušanja i gdje je bila zatvorena većina žena; u garaži ili hangaru; u "bijeloj kući" - maloj zgradi gdje su vršena posebno okrutna premlaćivanja; te na cementiranom dvorišnom prostoru između zgrada, poznatom kao "pista". Postojala je još jedna manja zgrada, poznata kao "crvena kuća", u koju su zatvorenici ponekad odvođeni, ali se uglavnom nitko nije vratio živ.

2.5. Uvjeti života u Omarskoj bili su surovi. Zatvorenici su držani u skučenom prostoru, s malo ili bez ikakvih mogućnosti održavanja osobne higijene. Hranjeni su jednom na dan, obrocima koji su ih jedva održavali na životu. Imali su tri minute vremena da odu do kantine, pojedu i izađu. Ono malo vode što su dobijali bilo je obično nečisto. Zatvorenicima se nije mijenjala odjeća, niti su imali krevetninu. Nije im pružana nikakva medicinska njega.

2.6. Surova premlaćivanja bila su uobičajena. Logorski stražari, kao i ostali koji bi dolazili u logor i fizički zlostavljali zatvorenike, kao oružje za premlaćivanje koristili su različite predmete, uključujući drvene palice, metalne šipke i alate, debele industrijske kablove raznih duljina koji su na krajevima imali metalne kugle, kundake pušaka i noževe. Zatvorenici obaju spolova bili su premlaćivani, mučeni, silovani i seksualno zlostavljani i ponižavani. Pored uobičajenih premlaćivanja i zlostavljanja, vršena su višestruka ubojstva i provođene posebne vrste terora. Mnogi, kako poznatog tako i nepoznatog identiteta, nisu preživjeli logor.

3. Ova optužnica tereti zapovjednike, /izostavljen tekst/ i druge osobe odgovorne za uvjete u logoru Omarska i maltretiranja zatvorenika, kao i one koji su optuženima pomagali.

Optuženi:

4. Željko MEAKIĆ, poznat i kao Mejakić ili Meagić vodio je logor od kraja juna 1992, te je bio nadređen svim ostalima u logoru. Prije nego je preuzeo zapovjedništvo logora, bio je šef osiguranja i imao punu vlast nad svim stražarima i posjetiocima. Prije početka rata u Bosni i Hercegovini radio je kao policijski službenik u selu Omarska.

5. Miroslav KVOČKA i Dragoljub PRCAĆ bili su zamjenici Željku MEAKIĆU te su bili nadređeni svima u logoru osim MEAKIĆU. Tokom prvog mjeseca rada logora, zapovjednik logora bio je uglavnom KVOČKA. Prije početka rata, KVOČKA i PRCAĆ su bili službenici Ministarstva unutrašnjih poslova u Prijedoru.

6. Mladen RADIĆ, poznat i kao Mlađo RADIĆ ili Krkan, Milojica KOS poznat i kao Krle i Momčilo GRUBAN poznat i kao Čkalja bili su zapovjednici smjena, te je svaki od njih nadgledao jednu od tri smjene straže zadužene za logor. Dok su kao zapovjednici smjene bili na dužnosti, bili su nadređeni ostalom osoblju logora i odgovorni jedino zapovjedniku logora i njegovim zamjenicima.

7. Izostavljeno - imena optuženih povučena iz optužnice.

8. Pored gore navedenih optuženika, koji su redovito obavljali zaduženja u logoru Omarska, i drugi Srbi su ulazili u logor - gdje su bili u nadležnosti Željka MEAKIĆA, Miroslava KVOČKE i Dragoljuba PRCAĆA - i tu ubijali, premlaćivali i na druge načine fizički zlostavljali zatvorenike. Sljedeći optuženici bili su među onima koji su ulazili u logor:

c. Dušan KNEŽEVIĆ zvani Duća
e. Zoran ŽIGIĆ zvani Žiga

Opće postavke optužnice:

9. U toku vremenskog perioda na koji se odnosi ova optužnica, na teritoriju Bosne i Hercegovine trajalo je stanje oružanog sukoba i djelomične okupacije.

10. Sve radnje ili propusti koje član 2 Statuta suda navodi kao teška kršenja dogodili su se za vrijeme navedenog oružanog sukoba i djelomične okupacije.

11. Svi zatvorenici u logoru Omarska, kao i bosanski Muslimani i Hrvati u opštini Prijedor koji se spominju u ovoj optužnici, bili su čitavo to vrijeme osobe zaštićene Ženevskim konvencijama iz 1949.

12. Svi optuženi po ovoj optužnici bili su dužni postupati u skladu s ratnim zakonima i običajima, uključujući i Ženevske konvencije iz 1949.

13. Ukoliko se u tekstu drugačije ne navodi, sve radnje i propusti navedeni u ovoj optužnici dogodili su se u vremenu između 24. maja i 30. augusta 1992.

14. U svim paragrafima optužnice u kojima se tereti za mučenja, navedene su radnje počinjene od strane, na nagovor ili s odobrenjem ili znanjem službene osobe ili osobe u tom svojstvu, i to s jednim ili više od sljedećih ciljeva: dobiti informaciju ili izvući priznanje od strane žrtve ili treće osobe; kazniti žrtvu za neko djelo koje su počinili, ili za koje se sumnjalo da su ga počinili, žrtva ili treća osoba; zastrašiti ili prinuditi žrtvu ili treću osobu; i/ili iz bilo kojeg drugog razloga koji se temelji na diskriminaciji bilo koje vrste.

15. U svim paragrafima optužnice u kojima se tereti za zločine protiv čovječnosti, što je zločin prema članu 5 Statuta suda, navedene radnje ili propusti bili su dio rasprostranjenih, masovnih ili sistematskih napada usmjerenih protiv civilnog stanovništva, naročito muslimanskog i hrvatskog stanovništva prijedorskog kraja.

16. Paragrafi 4 do 15 su ponovno navedeni i sadržani u svakoj od niže navedenih optužbi.

17. Pojam "Srbin" odnosi se na bosanske građane srpskog porijekla i/ili pojedince za koje se ne zna da li su bosanski Srbi ili građani Srbije.

OPTUŽBE

OPTUŽENI: Željko MEAKIĆ

18.1. Željko MEAKIĆ, s namjerom da uništi, u cijelosti ili dijelom, bosansko-muslimanski i bosansko-hrvatski narod kao nacionalnu, etničku ili vjersku grupu, sudjelovao je zajedno s drugim osobama u ubojstvima bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata iz opštine Prijedor u logoru Omarska, počinivši tako GENOCID, što je zločin prema članu 4(a) Statuta suda.

18.2. Željko MEAKIĆ, s namjerom da uništi, u cijelosti ili dijelom, bosansko-muslimanski i bosansko-hrvatski narod kao nacionalnu, etničku ili vjersku grupu, sudjelovao je zajedno s drugim osobama u nanošenju teških tjelesnih ili psihičkih povreda bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima iz opštine Prijedor u logoru Omarska, počinivši tako GENOCID, što je zločin prema članu 4(b) Statuta suda.

18.3. Željko MEAKIĆ, s namjerom da uništi, u cijelosti ili dijelom, bosansko-muslimanski i bosansko-hrvatski narod kao nacionalnu, etničku ili vjersku grupu, sudjelovao je zajedno s drugim osobama u namjernom stvaranju takvih životnih uvjeta bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima iz opštine Prijedor u logoru Omarska, koji su bili smišljeni da prouzroče njihovo fizičko uništenje u cijelosti ili dijelom, počinivši tako GENOCID, što je zločin prema članu 4(c) Statuta suda.

19.1. S obzirom na navode iz općih postavki optužnice, Željko MEAKIĆ, Miroslav KVOČKA, Dragoljub PRCAĆ, Mladen RADIĆ, Milojica KOS i Momčilo GRUBAN su znali ili su trebali znati da će njima podređene osobe u logoru Omarska počiniti ili su već počinile navedene radnje, te nisu poduzeli potrebne i očekivane korake kako bi spriječili zločine ili kaznili počinioce nakon što su zločini bili počinjeni.

19.2. Za vrijeme rada logora Omarska, logorski stražari i ostali podređeni Željku MEAKIĆU, Miroslavu KVOČKI, Dragoljubu PRCAĆU, Mladenu RADIĆU, Milojici KOSU i Momčilu GRUBANU redovito su i otvoreno ubijali, silovali, mučili, tukli i na druge načine izlagali zatvorenike uvjetima stalnog poniženja, degradacije i straha od smrti.

OPTUŽENI: Željko MEAKIĆ, Miroslav KVOČKA, Dragoljub PRCAĆ, Mladen RADIĆ, Milojica KOS i Momčilo GRUBAN kao nadređeni.

19.3. Željko MEAKIĆ, Miroslav KVOČKA, Dragoljub PRCAĆ, Mladen RADIĆ, Milojica KOS i Momčilo GRUBAN krivično su odgovorni za djela što su ih počinili njihovi podređeni namjernim ubojstvima zatvorenika u Omarskoj, uključujući i ona opisana u paragrafima koje slijede, što prema članovima 2(a) i 7(3) Statuta suda predstavlja TEŠKE POVREDE ŽENEVSKIH KONVENCIJA IZ 1949 (dalje u tekstu: TEŠKE POVREDE), odnosno;

19.4. Željko MEAKIĆ, Miroslav KVOČKA, Dragoljub PRCAĆ, Mladen RADIĆ, Milojica KOS i Momčilo GRUBAN su krivično odgovorni za djela što su ih počinili njihovi podređeni umorstvima zatvorenika u Omarskoj, uključujući i ona koja se opisuju u paragrafima koja slijede, što prema članovima 3 i 7(3) Statuta suda i člana 3(1)(a) Ženevskih konvencija predstavlja KRŠENJA RATNIH ZAKONA ILI OBIČAJA.

19.5. Željko MEAKIĆ, Miroslav KVOČKA, Dragoljub PRCAĆ, Mladen RADIĆ, Milojica KOS i Momčilo GRUBAN su krivično odgovorni za djela što su ih počinili njihovi podređeni umorstvima zatvorenika u Omarskoj, uključujući i ona opisana u paragrafima koja slijede, što, prema članovima 5(a) i 7(3) Statuta suda predstavlja ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI.

19.6. Željko MEAKIĆ, Miroslav KVOČKA, Dragoljub PRCAĆ, Mladen RADIĆ, Milojica KOS i Momčilo GRUBAN su krivično odgovorni za djela što su ih počinili njihovi podređeni mučenjem zatvorenika u Omarskoj, što prema članovima 2(b) i 7(3) Statuta suda predstavlja TEŠKE POVREDE, odnosno:

19.7. Željko MEAKIĆ, Miroslav KVOČKA, Dragoljub PRCAĆ, Mladen RADIĆ, Milojica KOS i Momčilo GRUBAN su krivično odgovorni za djela što su ih počinili njihovi podređeni mučenjem zatvorenika u Omarskoj, što prema članovima 3 i 7(3) Statuta suda i članu 3(1)(a) Ženevskih konvencija predstavlja KRŠENJA RATNIH ZAKONA ILI OBIČAJA.

19.8. Željko MEAKIĆ, Miroslav KVOČKA, Dragoljub PRCAĆ, Mladen
RADIĆ, Milojica KOS i Momčilo GRUBAN su krivično odgovorni za djela što su ih počinili njihovi podređeni mučenjem zatvorenika u Omarskoj, što prema članovima 5(f) i 7(3) Statuta suda predstavlja ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI.

19.9. Željko MEAKIĆ, Miroslav KVOČKA, Dragoljub PRCAĆ, Mladen
RADIĆ, Milojica KOS i Momčilo GRUBAN su krivično odgovorni za djela što su ih počinili njihovi podređeni silovanjem zatvorenika u Omarskoj, uključujući ona opisana u paragrafima koji slijede, što prema članovima 5(g) i 7(3) Statuta suda predstavlja ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI.

19.10. Željko MEAKIĆ, Miroslav KVOČKA, Dragoljub PRCAĆ, Mladen
RADIĆ, Milojica KOS i Momčilo GRUBAN su krivično odgovorni za djela što su ih počinili njihovi podređeni namjernim nanošenjem patnje zatvorenicima u Omarskoj, uključujući ona opisana u paragrafima koji slijede, što prema članovima 2(c) i 7(3) Statuta suda predstavlja TEŠKE POVREDE, odnosno:

19.11. Željko MEAKIĆ, Miroslav KVOČKA, Dragoljub PRCAĆ, Mladen
RADIĆ, Milojica KOS i Momčilo GRUBAN su krivično odgovorni za djela što su ih počinili njihovi podređeni vrijeđajući lično dostojanstvo, uključujući ponižavajuće i degradirajuće postupanje, zatvorenika u Omarskoj, što prema članovima 3 i 7(3) Statuta suda i članu 3(1)(c) Ženevskih konvencija predstavlja KRŠENJA RATNIH ZAKONA ILI OBIČAJA.

19.12. Željko MEAKIĆ, Miroslav KVOČKA, Dragoljub PRCAĆ, Mladen
RADIĆ, Milojica KOS i Momčilo GRUBAN su krivično odgovorni za djela što su ih počinili njihovi podređeni nezakonitim zatvaranjem civila, uključujući ona opisana u paragrafima koja slijede, što prema članovima 2(g) i 7(3) Statuta suda predstavlja TEŠKE POVREDE, odnosno:

19.13. Željko MEAKIĆ, Miroslav KVOČKA, Dragoljub PRCAĆ, Mladen
RADIĆ, Milojica KOS i Momčilo GRUBAN su krivično odgovorni za djela koja su sami počinili ili propustili učiniti, kao i za djela svojih podređenih, nezakonitim zatvaranjem civila u Omarskoj, uključujući i ona opisana u paragrafima koja slijede, što prema članovima 5(e) i 7(3) Statuta suda predstavlja ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI.

OPTUŽENI: Željko MEAKIĆ

20.1. Oko 20.07.1992, posljednji preostali džep bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata osvojen je iz područja zapadno od grada Prijedora, poznatog pod imenom Brdo. Mnogi su ljudi odvedeni u logor Omarska. Kad su stigli, Željko MEAKIĆ i logorski stražari okrutno su ih premlatili palicama i drugim oružjem.

20.2. Željko MEAKIĆ namjerno je nanio trojici zatvorenika teške patnje ili ozbiljne tjelesne ili zdravstvene povrede, što prema članovima 2(c) i 7(1) Statuta suda predstavlja TEŠKU POVREDU, odnosno:

20.3. Željko MEAKIĆ namjerno je izložio ove zatvorenike okrutnom postupanju, što prema članovima 3 i 7(1) Statuta suda i članu 3(1)(a) Ženevskih konvencija predstavlja KRŠENJE RATNIH ZAKONA ILI OBIČAJA.

20.4. Željko MEAKIĆ počinio je nečovječna djela protiv zatvorenika s područja Brdo, što prema članovima 5(i) i 7(1) Statuta suda predstavlja ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI.

21.1. Oko 25.06.1992, za vrijeme saslušavanja na prvom katu upravne zgrade, dva su stražara više puta, palicama i nogama, premlatila Suada BEŠIĆA. Željko MEAKIĆ je ušao u prostoriju, udario Suada BEŠIĆA nogom u grudi a dvojica su ga stražara nastavila tući dok nije izgubio svijest.

21.2. Željko MEAKIĆ izložio je Suada BEŠIĆA nečovječnom postupanju, što prema članovima 2(b) 7(1) Statuta suda predstavlja TEŠKU POVREDU, odnosno;

21.3. Željko MEAKIĆ izložio je Suada BEŠIĆA okrutnom postupanju, što prema članovima 3 i 7(1)1 Statuta suda i člana 3(1)(a) Ženevskih konvencija predstavlja KRŠENJE RATNIH ZAKONA ILI OBIČAJA.

21.4. Željko MEAKIĆ izložio je Suada BEŠIĆA nečovječnim radnjama, što prema članovima 5(i) i 7(1) Statuta suda predstavlja ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI.

OPTUŽENI: Mladen RADIĆ

22.1. U junu i julu 1992, Mladen RADIĆ je više puta prisilio "A" na spolni odnos. Prvi put se to dogodilo u noći 25.06.1992. ili oko tog datuma. Mladen RADIĆ je odveo "A" u jednu prostoriju u prizemlju upravne zgrade, gdje ju je silom odveo do stola i prisilio na spolni odnos. Dvije ili tri noći nakon toga, RADIĆ je ponovo prozvao "A" iz prostorije gdje je spavala i ponovno ju prisilio na spolni odnos. Još najmanje tri puta tokom mjeseca juna i jula 1992, Mladen RADIĆ je prozvao "A" iz prostorije u kojoj je spavala i prisilio na spolni odnos. Optuženi se tereti za svaki zločin odvojeno, kako slijedi:

Prvi incident:

22.2. Oko 25.06.1992, Mladen RADIĆ je namjerno nanio teške patnje "A" tako što ju je prisilio na spolni odnos, što prema članu 2(c) Statuta suda predstavlja TEŠKU POVREDU, odnosno;

22.3. Oko 25.06.1992, Mladen RADIĆ je izložio "A" okrutnom postupanju tako što ju je prisilio na spolni odnos, što prema članu 3 Statuta suda i članu 3(1)(a) Ženevskih konvencija predstavlja KRŠENJE RATNIH ZAKONA ILI OBIČAJA.

22.4. Oko 25.06.1992, Mladen RADIĆ je silovao "A", što prema članu 5(g) Statuta suda predstavlja ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI.

Drugi incident:

22.5. Oko 27.06.1992, Mladen RADIĆ je namjerno nanio teške patnje "A" tako što ju je prisilio na spolni odnos, što prema članu 2(c) Statuta suda predstavlja TEŠKU POVREDU, odnosno;

22.6. Oko 27.06.1992, Mladen RADIĆ je izložio "A" okrutnom postupanju tako što ju je prisilio na spolni odnos, što prema članu 3 Statuta suda i članu 3(1)(a) Ženevskih konvencija predstavlja KRŠENJE RATNIH ZAKONA ILI OBIČAJA.

22.7. Oko 27.06.1992, Mladen RADIĆ je silovao "A", što prema članu 5(g) Statuta suda predstavlja ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI.

Treći incident:

22.8. Tokom mjeseca jula 1992, Mladen RADIĆ je namjerno nanio teške patnje "A" tako što ju je prisilio na spolni odnos, što prema članu 2(c) Statuta suda predstavlja TEŠKU POVREDU, odnosno;

22.9. Tokom mjeseca jula 1992, Mladen RADIĆ je izložio "A" okrutnom postupanju tako što ju je prisilio na spolni odnos, što prema članu 3 Statuta suda i članu 3(1)(a) Ženevskih konvencija predstavlja KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA.

22.10. Tokom mjeseca jula 1992, Mladen RADIĆ je silovao "A", što prema članu 5(g) Statuta suda predstavlja ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI.

Četvrti incident:

22.11. Pred kraj mjeseca jula 1992, Mladen RADIĆ je namjerno nanio teške patnje "A" tako što ju je prisilio na spolni odnos, što prema članu 2(c) Statuta suda predstavlja TEŠKU POVREDU, odnosno;

22.12. Pred kraj mjeseca jula 1992, Mladen RADIĆ je izložio "A" okrutnom postupanju tako što ju je prisilio na spolni odnos, što prema članu 3 Statuta suda i članu 3(1)(a) Ženevskih konvencija predstavlja KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA.

22.13. Pred kraj mjeseca jula 1992, Mladen RADIĆ je silovao "A", što prema članu 5(g) Statuta suda predstavlja ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI.

Peti incident:

22.14. Pred kraj mjeseca jula 1992, Mladen RADIĆ je namjerno nanio teške patnje "A" tako što ju je prisilio na spolni odnos, što prema članu 2(c) Statuta suda predstavlja TEŠKU POVREDU, odnosno;

22.15. Pred kraj mjeseca jula 1992, Mladen RADIĆ je izložio "A" okrutnom postupanju tako što ju je prisilio na spolni odnos, što prema članu 3 Statuta suda i članu 3(1)(a) Ženevskih konvencija predstavlja KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA.

22.16. Pred kraj mjeseca jula 1992, Mladen RADIĆ je silovao "A", što prema članu 5(g) Statuta suda predstavlja ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI.

OPTUŽENI: Zoran ŽIGIĆ, Dušan KNEŽEVIĆ (izostavljena imena)

23.1. Negdje u mjesecu julu 1992, Zoran ŽIGIĆ, Dušan KNEŽEVIĆ i treća nepoznata osoba dvaput su u dva dana divljački pretukli Bećira MEDUNJANINA u "bijeloj kući". Optuženi su udarali Bećira MEDUNJANINA palicom, stolicom, pendrekom i nogama. Ujutro nakon drugog premlaćivanja, Bećir MEDUNJANIN je umro u prostoriji, a njegovo tijelo je odmah odnešeno iz logora.

23.2. Zoran ŽIGIĆ i Dušan KNEŽEVIĆ sudjelovali su u namjernom ubijanju Bećira MEDUNJANINA, što prema članovma 2(a) i 7(1) Statuta suda predstavlja TEŠKU POVREDU, odnosno;

23.3. Zoran ŽIGIĆ i Dušan KNEŽEVIĆ sudjelovali su u umorstvu Bećira MEDUNJANINA, što prema članoviam 3 i 7(1) Statuta suda i članu 3(1)(a) Ženevskih konvencija predstavlja KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA.

23.4. Zoran ŽIGIĆ i Dušan KNEŽEVIĆ sudjelovali su u umorstvu Bećira MEDUNJANINA, što prema članovima 5(a) i 7(1) Statuta suda predstavlja ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI.

24.1. Na dan ili oko 10.06.1992, Zoran ŽIGIĆ, Dušan KNEŽEVIĆ (imena izostavljena) otišli su u logor Omarska. ŽIGIĆ, KNEŽEVIĆ, (imena izostavljena) nisu bili redovni stražari logora, ali im je bio dozvoljen pristup u logor kako bi ubijali, tukli ili na druge načine fizički zlostavljali zatvorenike. Toga su dana odveli četiri zatvorenika iz logora Omarska, Emira BEGANOVIĆA, Rezaka HUKANOVIĆA, Asefa KAPETANOVIĆA i Šefika TERZIĆA, u "bijelu kuću" i teško ih pretukli. Optuženi su koristili metalne palice i kablove, nož, šake, a žrtve su udarali i vojničkim čizmama.

žrtva: Emir BEGANOVIĆ

24.2. Zoran ŽIGIĆ, Dušan KNEŽEVIĆ, (imena izostavljena) sudjelovali su u namjernom nanošenju teških tjelesnih ili zdravstvenih povreda Emiru BEGANOVIĆU, što prema članovima 2(c) i 7(1) Statuta suda predstavlja TEŠKU POVREDU, odnosno;

24.3. Zoran ŽIGIĆ, Dušan KNEŽEVIĆ, (imena izostavljena) sudjelovali su u podvrgavanju Emira BEGANOVIĆA okrutnom postupanju, što prema članovima 3 i 7(1) Statuta suda i članu 3(1)(a) Ženevskih konvencija predstavlja KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA.

24.4. Zoran ŽIGIĆ, Dušan KNEŽEVIĆ, (imena izostavljena) sudjelovali su u podvrgavanju Emira BEGANOVIĆA nečovječnim radnjama, što prema članovima 5(i) i 7(1) Statuta suda predstavlja ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI.

žrtva: Rezak HUKANOVIĆ

24.5. Zoran ŽIGIĆ, Dušan KNEŽEVIĆ, (imena izostavljena) sudjelovali su u namjernom nanošenju teških tjelesnih ili zdravstvenih povreda Rezaku HUSAKOVIĆU, što prema članovima 2(c) i 7(1) Statuta suda predstavlja TEŠKU POVREDU, odnosno;

24.6. Zoran ŽIGIĆ, Dušan KNEŽEVIĆ, (imena izostavljena) sudjelovali su u podvrgavanju Rezaka HUSAKOVIĆA okrutnom postupanju, što prema članovima 3 i 7(1) Statuta suda i članu 3(1)(a) Ženevskih konvencija predstavlja KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA.

24.7. Zoran ŽIGIĆ, Dušan KNEŽEVIĆ, (imena izostavljena) sudjelovali su u podvrgavanju Rezaka HUSAKOVIĆA nečovječnim radnjama, što prema članovima 5(i) i 7(1) Statuta suda predstavlja ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI.

žrtva: Asef KAPETANOVIĆ

24.8. Zoran ŽIGIĆ, Dušan KNEŽEVIĆ, (imena izostavljena) sudjelovali su u namjernom nanošenju teških tjelesnih ili zdravstvenih povreda Asefu KAPETANOVIĆU, što prema članovima 2(c) i 7(1) Statuta suda predstavlja TEŠKU POVREDU, odnosno;

24.9. Zoran ŽIGIĆ, Dušan KNEŽEVIĆ, (imena izostavljena) sudjelovali su u podvrgavanju Asefa KAPETANOVIĆA okrutnom postupanju, što prema članovima 3 i 7(1) Statuta suda i članu 3(1)(a) Ženevskih konvencija predstavlja KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA.

24.10. Zoran ŽIGIĆ, Dušan KNEŽEVIĆ, (imena izostavljena) sudjelovali su u podvrgavanju Asefa KAPETANOVIĆA nečovječnim radnjama, što prema članovima 5(i) i 7(1) Statuta suda predstavlja ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI.

žrtva: Šefik TERZIĆ

24.11. Zoran ŽIGIĆ, Dušan KNEŽEVIĆ, (imena izostavljena) sudjelovali su u namjernom nanošenju teških tjelesnih ili zdravstvenih povreda Šefiku TERZIĆU, što prema članovima 2(c) i 7(1) Statuta suda predstavlja TEŠKU POVREDU, odnosno;

24.12. Zoran ŽIGIĆ, Dušan KNEŽEVIĆ, (imena izostavljena) sudjelovali su u podvrgavanju Šefika TERZIĆA okrutnom postupanju, što prema članovima 3 i 7(1) Statuta suda i članu 3(1)(a) Ženevskih konvencija predstavlja KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA.

24.13. Zoran ŽIGIĆ, Dušan KNEŽEVIĆ, (imena izostavljena) sudjelovali su u podvrgavanju Šefika TERZIĆA nečovječnim radnjama, što prema članovima 5(i) i 7(1) Statuta suda predstavlja ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI.