PRED ŽALBENIM VIJEĆEM U sastavu:
Sekretar: g. Hans Holthuis Odluka od: 7. novembra 2003. TUŽILAC ODLUKA PO ZAJEDNIČKOM ZAHTJEVU ODBRANE ENVERA HADŽIHASANOVIĆA I AMIRA KUBURE ZA PRISTUP SVIM POVJERLJIVIM MATERIJALIMA, PODNESCIMA, TRANSKRIPTIMA I DOKAZNIM PREDMETIMA IZ PREDMETA NALETILIĆ I MARTINOVIĆ Tužilaštvo: Zastupnici žalilaca: Zastupnici molilaca: ŽALBENO VIJEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (dalje u tekstu: Međunarodni sud); RJEŠAVAJUĆI PO “Zajedničkom zahtjevu odbrane za pristup svim povjerljivim materijalima, podnescima, transkriptima i dokaznim predmetima u predmetu Naletilić i Martinović”, koji su Enver Hadžihasanović i Amir Kubura (dalje u tekstu: molioci) podnijeli 29. jula 2003. (dalje u tekstu: Zahtjev), a kojim traže izdavanje naloga da im se objelodane svi povjerljivi materijali, podnesci, transkripti i dokazni predmeti iz predmetu Naletilić i Martinović [1]; UZIMAJUĆI U OBZIR da molioci smatraju da “između predmeta Naletilić i Martinović i predmeta molilaca postoji vremensko i činjenično preklapanje,” da se predmet molilaca odnosi na krivična djela iz istog vremenskog razdoblja te da postoji sljedeće činjenično preklapanje:
IMAJUĆI U VIDU “Odgovor optužbe na zajednički zahtjev Envera Hadžihasanovića i Amira Kubure za pristup svim povjerljivim materijalima, podnescima, transkriptima i dokaznim predmetima u predmetu Naletilić i Martinović”, podnesen 8. augusta 2003. (dalje u tekstu: Odgovor); IMAJUĆI U VIDU da se optužba u Odgovoru protivi usvajanju Zahtjeva “prije svega na osnovu toga što molioci nisu uspjeli pokazati legitimnu forenzičku svrhu za traženi pristup” i tvrdi da su molioci zatražili pristup nedopustivo širokih razmjera;[3] IMAJUĆI U VIDU da optužba u Odgovoru tvrdi i da se “za razliku od drugih predmeta u kojima su molioci zatražili pristup povjerljivim materijalima, predmet Naletilić i Martinović ne može smatrati 'naličjem' predmeta Hadžihasanović i Kubura”[4], te da se predmet “molilaca odnosi na srednju Bosnu dok je predmet Naletilić i Martinović ograničen na jugo-zapadnu Bosnu,”[5] te da stoga između ta dva predmeta ne postoji geografsko preklapanje; IMAJUĆI U VIDU da optužba nadalje tvrdi da “molioci nisu pokazali i nisu u mogućnosti da pokažu, na koji bi im način povjerljivi materijali o specijalnim jedinicama HVO-a (dalje u tekstu: KB) koje su bile aktivne na području opština Mostar i Jablanica u jugo-zapadnoj Bosni i Hercegovini mogli bitno pomoći u pripremi odbrane”, te da to da li se radi o unutrašnjem ili međunarodnom sukobu više nije u pitanju”, pa materijali koji se odnose na umiješanost Republike Hrvatske nisu relevantni;[6] IMAJUĆI U VIDU da optužba traži da, u slučaju da Zahtjev bude usvojen, stranama u predmetu Naletilić i Martinović “treba dati dovoljno vremena da utvrde da li od Žalbenog vijeća treba zatražiti dodatne zaštitne mjere za svjedoke koji su svjedočili” i “da utvrde da li postoje bilo kakvi ne-javni materijali na koje se primjenjuje pravilo 70(C) Pravilnika o postupku i dokazima kako bi kontaktirali izvore koji su im materijale dostavili te od njih dobili pristanak za njihovo objelodanjivanje”;[7] UZIMAJUĆI U OBZIR da strana ima uvijek pravo da od bilo kojeg izvora zatraži materijale za pomoć u pripremanju svog predmeta pod uslovom da navede koje materijale traži i opiše ih u glavnim crtama, te pokaže legitimnu forenzičku svrhu takvog pristupa;[8] UZIMAJUĆI U OBZIR da su molioci naveli relevantne dijelove presude u predmetu Naletilić i Martinović i uputili Žalbeno vijeće na materijale kojima traže pristup; UZIMAJUĆI U OBZIR da vremensko preklapanje između dva predmeta nije samo po sebi dovoljno da bi pristup povjerljivom materijalu bio odobren; UZIMAJUĆI U OBZIR da molioci nisu pokazali da postoji geografsko preklapanje između dva predmeta s obzirom da se predmet Naletilić i Martinović bavi jugo-zapadnom Bosnom i Hercegovinom, a da se predmet žalilaca bavi srednjom Bosnom i Hercegovinom, te da nisu pokazali na koji bi način materijali koji se odnose na specijalne jedinice HVO-a, odnosno (KB) i jedinice u njenom sastavu koje su bile aktivne u području Mostara mogli bitno pomoći moliocima u pripremanju njihovog predmeta, niti da postoji velika vjerojatnost da bi im mogli pomoći u pripremanju odbrane; SMATRAJUĆI da karakter sukoba nije relevantan u predmetu Hadžihasanović i Kubura budući da se optuženi tereta samo na osnovu člana 3 Statuta, te da molioci stoga nisu pokazali da bi povjerljivi materijali koji se odnose na prisustvo jedinica HV-a iz Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini bili u bitnoj mjeri od pomoći za predmet molilaca, niti da postoji velika vjerovantost da bi im pomogli u pripremanju odbrane; SMATRAJUĆI da je činjenično preklapanje između ta dva predmeta ograničeno na opštu strukturu i organizaciju HVO-a i da će ti materijali vjerovatno u bitnoj mjeri biti od pomoći za predmet žalilaca, ili da u najmanju ruku postoji realna mogućnost da će im biti od takve pomoći;[9] OVIME djelomično usvaja ZAHTJEV i NALAŽE sljedeće:
Molioci, njihovi branioci ili bilo koji službenik koji je od branioca dobio uputstvo ili odobrenje za pristup povjerljivom materijalu neće:
Ako u svrhu pripreme predmeta molilaca, ne-javni materijali budu objelodanjeni trećim stranama - pod uslovom da su ispunjeni uslovi iz paragrafa (i) - svaku osobu kojoj se objelodane povjerljivi materijali u ovom predmetu treba informisati da ne smije kopirati, reproducirati ili publicirati, djelomično ili u cijelosti, nijednu ne-javnu informaciju niti je objelodaniti nijednoj drugoj osobi, te nadalje da, ako takva osoba dobije te informacije, iste mora vratiti moliocima ili njihovim braniocima čim one više ne budu potrebne za pripremu predmeta. Za potrebe gornjih paragrafa, treće strane isključuju: (i) molioce, (ii) branioce i službenike koji su od branilaca dobili uputstvo ili odobrenje za pristup povjerljivom materijalu, (iii) osoblje Međunarodnog suda, uključujući članove Tužilaštva. Sastavljeno na francuskom i engleskom, pri čemu je mjerodavan engleski tekst.
[pečat Međunarodnog suda] DODATAK Spisak dokaza (javnih i ne-javnih) za koje je moliocima odobren pristup.
[1] Tužilac protiv Naletilića i Martinovića, predmet br. IT-98-34-T. [2] Zahtjev, par. 6. [3] Odgovor, paragrafi 3, 6 i 16. [4] Odgovor, par. 7. [5] Odgovor, par. 8. [6] Odgovor, paragrafi 9-15. [7] Odgovor, paragrafi 17-18. [8] Tužilac protiv Kordića i Čerkeza, predmet br. IT-95-14/2-A, Nalog po zahtjevu Paška Ljubičića za pristup povjerljivom popratnom materijalu, transkriptima i dokaznim predmetima u predmetu Tužilac protiv Kordića i Čerkeza, 19. juli 2002., str. 4; Tužilac protiv Tihomira Blaškića, predmet br. IT-95-14-A, Odluka po zahtjevu žalilaca Darija Kordića i Marija Čerkeza za pomoć Žalbenog vijeća u dobivanju pristupa žalbenim podnescima i nejavnim postžalbenim podnescima i transkriptima u predmetu Tužilac protiv Blaškića, 16. maj 2002., par. 14, Tužilac protiv Kvočke i drugih, predmet br. IT-98-30/1-A, Odluka po zahtjevu Momčila Grubana za pristup materijalu, 13. januar 2003., par. 5; Tužilac protiv Blaškića, predmet br. IT-95-14-A, Odluka po združenom zahtjevu Envera Hadžihasanovića, Mehmeda Alagića i Amira Kubure za pristup svima povjerljivim materijalima, transkriptima i dokaznim predmetima u predmetu Tužilac protiv Blaškića, 24. januar 2003., str. 4. [9] Tužilac protiv Blaškića, predmet br. IT-95-14-A, Odluka po združenom zahtjevu Envera Hadžihasanovića, Mehmeda Alagića i Amira Kubure za pristup svima povjerljivim materijalima, transkriptima i dokaznim predmetima u predmetu Tužilac protiv Blaškića, 24. januar 2003. |