PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudija Theodor Meron, predsjedavajući
sudija Fausto Pocar
sudija Mohamed Shahabuddeen
sudija Mehmet Güney
sudija Inés Mónica Weinberg de Roca

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 1. septembra 2004.

MOMIR NIKOLIĆ
protiv
TUŽIOCA

ODLUKA
(ZAHTJEV DA SE IZBRIŠU DIJELOVI ŽALBENOG PODNESKA ODBRANE I DOKAZI KOJI NISU U SPISU, ZAHTJEV ZA PRODUŽENJE ROKA, ZAHTJEV DA SE DOZVOLI ULAGANJE DUPLIKE NA REPLIKU TUŽIOCA)

Zastupnici žalioca:
g. Veselin Londrović
gđa Virginia C. Lindsay

Tužilaštvo:
g. Norman Farrell

A. ISTORIJAT

  1. Dana 8. juna 2004. tužilac je podnio "Zahtjev da se izbrišu dijelovi žalbenog podneska odbrane i dokazi koji nisu u spisu" (dalje u tekstu: Zahtjev tužioca), u kojem od Žalbenog vijeća traži da se iz "Uvodne riječi Momira Nikolića u žalbenom postupku" (dalje u tekstu: Podnesak žalioca), izbrišu odjeljci V.A.2[1] (paragrafi 130 do 135) i V.D.4 (paragrafi 219 do 224), kao i paragrafi 122 do 124 i 227, jer se u njima, kako se navodi, pokreću žalbene osnove koje nisu sadržane u Najavi žalbe Momira Nikolića (dalje u tekstu: Žaliočeva najava žalbe) i koje se zasnivaju na dokazima koji nisu u spisu žalbenog postupka u ovom predmetu. Tužilac traži i to da Žalbeno vijeće izbriše Dodatak E Podneska žalioca, navodeći da dokazi navedeni u njemu nisu u spisu žalbenog postupka te da žalilac nije podnio zahtjev da se taj materijal uvrsti u spis kao dodatni dokazi.

  2. Dana 21. juna 2004. Momir Nikolić (dalje u tekstu: žalilac) podnio je "Odgovor Momira Nikolića na zahtjev tužioca da se izbrišu dijelovi žalbenog podneska odbrane i dokazi koji nisu u spisu " (dalje u tekstu: Odgovor). Shodno paragrafu 11 Uputstva o postupku podnošenja pismenih podnesaka u žalbenom postupku pred Međunarodnim sudom od 7. marta 2002. (dalje u tekstu: Uputstvo), žalilac je bio dužan da odgovor dostavi u roku od deset dana, odnosno najkasnije 18. juna 2004. godine. Žalbeno vijeće napominje da je Odgovor dostavljen nakon isteka propisanog roka.

  3. Dana 28. juna 2004. žalilac je podnio "Zahtjev za produženje roka" kojim od Žalbenog vijeća traži da primijeni svoje diskreciono ovlašćenje po pravilu 127 Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik) i da njegov Odgovor prihvati kao pravodobno podnesen. U prilog svom zahtjevu žaliočeva odbrana priznaje da je Odgovor bio dostavljen van roka i navodi da:

    (i) zbog činjenice da je i glavnom braniocu i subraniocu rad na ovom predmetu prvo imenovanje pri Međunarodnom sudu, oni su pogrešno vjerovali da za odgovor na Zahtjev tužioca na raspolaganju imaju četrnaest dana, shodno pravilu 126bis Pravilnika;[2]

    (ii) subranilac zadužen da sastavi odgovor na Zahtjev tužioca bio je spriječen da počne raditi na Odgovoru u periodu od datuma podnošenja Zahtjeva tužioca, 8. juna 2004., do 13. juna 2004., jer je bio na putu;[3]

    (iii) tim zanemarivanjem dužnosti od strane zastupnika odbrane ne bi trebalo da žaliocu bude nanijeta šteta, "osobito zbog toga što je tužilac bio unaprijed obaviješten o datumu kada će biti podnijet Odgovor", te "[b]udući da se tužilac ne protivi zakašnjelom dostavljanju Odgovora, čini se da njemu nije nanijeta nikakva šteta".[4]

  4. U "Odgovoru tužioca na zahtjev za produženje roka", podnesenom 7. jula 2004., tužilac je Žalbeno vijeće obavijestio o tome da se ne protivi zatjevu žalioca za produženje roka.

  5. Stavovi (A)(ii) i (B) pravila 127 Pravilnika predviđaju da Žalbeno vijeće, ako se u zahtjevu pokaže valjan razlog za to, može "priznati kao valjanu svaku radnju poduzetu nakon isteka tako propisanog roka". Žalbeno vijeće smatra da bi bilo od pomoći dobiti žaliočev odgovor na pitanja postavljena u Zahtjevu tužioca. Pored toga, Žalbeno vijeće napominje da je žalilac prekoračio rok samo za jedan dan. S obzirom na okolnosti ovog predmeta, Žalbeno vijeće smatra da je pokazan valjan razlog u smislu pravila 127 Pravilnika tako da se može odobriti Zahtjev žalioca za produženje roka. Shodno tome, Žalbeno vijeće Odgovor proglašava propisno podijetim.

  6. U svom odgovoru, žalilac tvrdi da se ne protivi Zahtjevu tužioca u vezi s paragrafima 130 do 135 i 219 do 224. Suglasan je s tim da Dodatak E nije dio spisa žalbenog postupka te se, shodno tome, ne protivi da se taj dio izbriše. Pored toga, žalilac pristaje da se izbrišu i dijelovi paragrafa 227. S druge strane, žalilac se protivi Zahtjevu tužioca u pogledu paragrafa 122 do 124, te dijelova paragrafa 227.

  7. Dana 24. juna 2004. tužilac je dostavio "Repliku tužioca u vezi sa Zahtjevom tužioca da se izbrišu dijelovi žalbenog podneska odbrane i dokazi koji nisu u spisu" (dalje u tekstu: Replika), u kojoj on poriče žaliočevu tvrdnju da paragrafi 122, 123, 124 i 227 jesu djelomično sadržani u Žaliočevoj najavi žalbe.

  8. Dana 28. juna 2004. žalilac je dostavio "Zahtjev Momira Nikolića da se dozvoli ulaganje duplike na dijelove tužiočeve replike u vezi sa zahtjevom tužioca da se izbrišu dijelovi žalbenog podneska odbrane i dokazi koji nisu u spisu" (dalje u tekstu: Zahtjev da se dozvoli ulaganje duplike), u kojem on traži da mu Žalbeno vijeće izda dozvolu za ulaganje "Duplike na dijelove tužiočeve replike u vezi sa zahtjevom tužioca da se izbrišu dijelovi žalbenog podneska odbrane i dokazi koji nisu u spisu" (dalje u tekstu: Duplika), obrazlažući da je tužilac u Replici iznio dva argumenta koja žalilac u svom Odgovoru "nije mogao predvidjeti", koji "zahtijevaju da se na njih nekako odgovori".[5]

  9. Dana 8. jula 2004. dostavljen je "Odgovor tužioca na 'Zahtjev Momira Nikolića da se dozvoli ulaganje duplike u vezi sa tužiočevim zahtjevom za brisanje'", u kojem traži da Žalbeno vijeće ne usvoji Zahtjev da se dozvoli ulaganje duplike. Tužilac tvrdi da se njegova Replika propisno ograničila na argumente koje je žalilac iznio u svom Odgovoru i da se žaliocu ne bi smjelo omogućiti da odugovlači postupak podnošenjem novih argumenata.

  10. Žalbeno vijeće podsjeća da se replika mora ograničavati na pitanja pokrenuta u odgovoru protivne strane. Ako strana neki argument ili zahtjev prvi put navede u replici i protivna strana nema mogućnost da odgovori, to može ugroziti pravičnost postupka.[6] Nakon što je pažljivo razmotrilo tužiočev Zahtjev, Odgovor i Repliku, Žalbeno vijeće konstatuje da se argumenti koje tužilac navodi u Replici ograničavaju na pitanja pokrenuta u njegovom Zahtjevu i Odgovoru, te da ne izlaze iz propisanih okvira replike na odgovor u žalbenom postupku. Žalbeno vijeće stoga smatra da je žalilac "mogao predvidjeti" argumente koje je tužilac naveo u replici i da ne postoji valjani razlog da se žaliocu omogući da uloži dupliku i iznosi argumente koje je mogao iznijeti u svom Odgovoru. Shodno paragrafu 12 Uputstva, Žalbeno vijeće će po Zahtjevu tužioca riješiti bez daljnjih podnesaka strana. Odbija se zahtjev da se dozvoli ulaganje duplike.

    11. B. ARGUMENTI STRANA

  11. Tužilac tvrdi da treba da se izbrišu paragrafi Podneska žalioca navedeni u nastavku. Tužilac traži da se izostavi i Dodatak E Podneska žalioca.[7]

    12. 1. Paragrafi 130 do 135, 219 do 224 i Dodatak E

  12. Tužilac tvrdi da u Žaliočevoj najavi žalbe nije navedena nijedna žalbena osnova koja sadrži argumente u vezi sa medicinskom dokumentacijom žalioca i navodnim propustom Pretresnog vijeća da istraži zdravstveno stanje žalioca 1992. godine.[8] Tužilac takođe tvrdi da dokazi na koje se poziva žalilac nisu u spisu žalbenog postupka.[9] Što se tiče paragrafa 130, 131 i 223, tužilac nadalje tvrdi da, stavivši se u položaj svjedoka u ovom žalbenom postupku, glavni branilac gubi pravo da iznosi argumente u vezi s pitanjima na koje se odnosi njegovo svjedočenje, te da su stoga argumenti u tim paragrafima nevaljani.[10] U svom odgovoru, žalilac se saglašava s tim da se paragrafi 130 do 135, 219 do 224 i Dodatak E oslanjaju na dokaze koji nisu dio spisa žalbenog postupka te da treba da se uklone iz Podneska žalioca.[11] U svojoj Replici, tužilac tvrdi da njegov zahtjev treba da bude odobren budući da s ovim u vezi nema spora između strana.

    13. 2. Paragraf 227

  13. Optužba tvrdi da paragraf 227 treba da se ukloni iz Podneska žalioca, zato što se u njemu navodi žalbeni razlog koji nije sadržan u Žaliočevoj najavi žalbe. Nadalje, tužilac tvrdi ta se taj paragraf zasniva na dokazima u vezi sa zdravstvenim problemima žalioca koji se ne nalaze u spisu žalbenog postupka.[12]

  14. Žalilac se slaže s tim da se izbrišu druga i treća rečenica u paragrafu 227.[13] Saglasan je i s tim da se izbriše i pozivanje na Dodatak E Podneska žalioca u fusnoti 262.[14] Međutim, žalilac se protivi brisanju ostatka tog paragrafa. On tvrdi da se preostali dio teksta zasniva na njegovom svjedočenju na suđenju u predmetu Blagojević i Jokić koje jeste dio spisa žalbenog postupka.[15] Navodi i to da paragraf 227, izmijenjen na predloženi način, sadrži pravne argumente propisno pokrivene jedanaestom žalbenom osnovom iz Žaliočeve najave žalbe. Tekst tog paragrafa glasi: "Pretresno vijeće je pogriješilo i nepravilno primijenilo svoje diskreciono ovlašćenje ne pridavši ličnim prilikama g. Nikolića odgovarajuću težinu".[16] Kako navodi žalilac, "brisanje cijelog paragrafa 227 bilo bi pogrešno i time bi na nepravičan način bio eliminisan važan dio jedne od pritužbi g. Nikolića koja je pravodobno i na propisan način bila navedena u njegovoj Najavi žalbe".[17]

  15. U svojoj Replici, tužilac osporava tvrdnju žalioca da paragraf 227, u obliku kako ga je izmijenio žalilac, ne prelazi obim jedanaeste žalbene osnove. On tvrdi da se u jedanaestoj žalbenoj osnovi navodi samo to da Pretresno vijeće nije pripisalo dovoljnu težinu ličnim prilikama žalioca utvrđenim u ovom predmetu. Po mišljenju tužioca, u dotičnoj žalbenoj osnovi ne navodi se da Pretresno vijeće žaliočevo zdravstveno stanje 1992. godine nije uvažilo kao olakšavajuću okolnost. Tužilac svoj argument potkrepljuje time da Pretresno vijeće nikako nije moglo učiniti propust time što nije uzelo u obzir navedeno zdravstveno stanje žalioca 1992. godine jer rečeno zdravstveno stanje odbrana nikad nije navela kao olakšavajuću okolnost.[18]

    16. 3. Paragrafi 122-124

  16. Tužilac tvrdi da treba da se izbrišu paragrafi 122 do 124 Žaliočevog podneska, zato što se u njima pokreće žalbena osnova koja nije navedena u Žaliočevoj najavi žalbe, te zato što se oni zasnivaju na dokazima koji nisu u spisu žalbenog postupka.[19]

  17. U svom Odgovoru, žalilac uzvraća da tužilac nema osnova da traži uklanjanje paragrafa 122 do 124 iz Podneska žalioca jer se sporni paragrafi u cijelosti zasnivaju na žaliočevom svjedočenju na pretresu o odmjeravanju kazne na njegovom suđenju, odnosno na njegovom svjedočenju na suđenju u predmetu Blagojević i Jokić, koja su uvrštena u spis na osnovu prijedloga tužioca.[20] Iako se žalilac ne protivi tome da se izbriše uputa "vidi i" u fusnoti 167 (paragraf 122) koja se odnosi na medicinsku dokumentaciju iz Dodatka E, on se protivi brisanju paragrafa koji se zasnivaju na dokazima koji jesu uvršteni u spis žalbenog postupka.[21]

  18. U svojoj Replici tužilac navodi da se argumenti žalioca u vezi s paragrafima 122 do 124 ne osvrću na prvenstveni argument tužioca da se u tim paragrafima pokreću pitanja koja nisu sadržana u Žaliočevoj najavi žalbe.[22] Tužilac ipak dodaje da, suprotno tvrdnjama žalioca, gorenavedeni paragrafi nisu pokriveni jedanaestom žalbenom osnovom.[23]

    19. C. DISKUSIJA

  19. Žalbeno vijeće napominje da strane ne smatraju spornim paragrafe 130 do 135, 219 do 224 i Dodatak E. Žalilac se slaže i s tim da se izbrišu fusnota 167 uz paragraf 122, te dijelovi paragrafa 227. Žalbeno vijeće saglasno je s tim da medicinska dokumentacija sadržana u Dodatku E nije dio spisa žalbenog postupka, te da se gorenavedeni paragrafi, fusnota 167 i dijelovi paragrafa 227 odnose na materijal koji nije uvršten u spis žalbenog postupka. Shodno tome, Žalbeno vijeće konstatuje da treba da se brišu ti paragrafi, dio paragrafa 227, fusnota 167 i Dodatak E.

  20. I dalje ostaju sporni paragrafi 122, 123, 124 i dio paragrafa 227. To znači da Žalbeno vijeće mora da riješi sljedeća dva pitanja: prvo, da li je žalilac u paragrafima 122, 123, 124 i 227 pokrenuo pitanja koja nisu sadržana u Žaliočevoj najavi žalbe; i, drugo, da li se ti paragrafi pozivaju na dokaze koji nisu u spisu žalbenog postupka.

  21. S obzirom na prvo pitanje, u paragrafu 122 Žaliočevog podneska, žalilac navodi da je, nakon što je bio mobilisan, postao de facto komandant Teritorijalne odbrane u Bratuncu. Žalilac tvrdi da je to faktično unapređenje kratko trajalo jer ga je, nakon što kao komandant nije učestvovao u napadu na jedno muslimansko selo, napala gomila, a zbog posljedica tog napada je doživio nervni slom i bio hospitaliziran. U prilog tom argumentu, žalilac u paragrafu 123 navodi izvadak iz svojeg iskaza danog u unakrsnom ispitivanju pred Pretresnim vijećem u predmetu Blagojević i Jokić. U paragrafu 124, žalilac navodi da je nakon što je na njega izvršen fizički napad, sa porodicom odselio u Beograd, gdje su kao izbjeglice živjeli do novembra 1992. godine. U paragrafu 227 žalilac navodi dokaze pomenute u paragrafima 122, 123 i 124, obrazlažući da je Pretresno vijeće trebalo bolje da se informiše ili da prida težinu tom dokazu olakšavajuće okolnosti koja je tako očigledna u spisu.

  22. Jedanaesta žalbena osnova glasi ovako: "Pretresno vijeće je pogriješilo i nepravilno primijenilo svoje diskreciono ovlašćenje ne pridavši ličnim prilikama g. Nikolića odgovarajuću težinu".[24] Žalbeno vijeće podsjeća da, shodno pravilu 108 Pravilnika, strana koja ulaže žalbu mora u svojoj najavi žalbe iznijeti žalbene osnove, precizno navesti koju odluku osporava i "suštinu grešaka za koje tvrdi da su učinjene i pravni lijek koji traži". Paragraf 1(c)(i) i (ii) Uputstva o formalnim uslovima za podnošenje žalbe na presudu od 7. marta 2002. predviđa da najava žalbe mora, pored ostalog, sadržavati "osnove za žalbu, pri čemu uz svaki osnov za žalbu treba da se jasno navedu" "sve navodne greške u primjeni prava koje odluku čine nevažećom" i/ili "sve navodne greške u utvrđivanju činjeničnog stanja zbog kojih je došlo do neostvarenja pravde". Kako je već rečeno, Žalbeno vijeće smatra da je po Pravilniku jedini formalni uslov za najavu žalbe taj da ona mora da sadrži spisak žalbenih osnova, te da u najavi žalbe nije nužno da se detaljno navedu argumenti kojima se strane namjeravaju poslužiti u prilog dotičnoj žalbenoj osnovi: detaljno iznošenje argumenata ostavlja se za žalbeni podnesak.[25]

  23. U ovom slučaju Žalbeno vijeće konstatuje da se suština argumentacije žalioca u paragrafima 122, 123 i 227, iako se tiče žaliočevog zdravstvenog stanja, ipak može podvesti pod posljedice napada na žalioca i njegovu porodicu, zbog čega su oni bili primorani da odu iz Bosne i žive u Beogradu kao izbjeglice. Na osnovu toga, Žalbeno vijeće je mišljenja da se argumenti sadržani u gorenavedenim paragrafima mogu smatrati argumentima u vezi sa "ličnim prilikama" žalioca te da su, tako uzeti, pokriveni jedanaestom žalbenom osnovom sadržanom u Žaliočevoj najavi žalbe. Pitanje da li je navod o žaliočevom zdravstvenom stanju bio podnijet na razmatranje Pretresnom vijeću pod kategorijom ličnih prilika, kao olakšavajući faktor, neće se razmatrati u ovoj fazi postupka jer se ono tiče merituma jedanaeste žalbene osnove.

  24. Drugo pitanje jeste da li se sporni paragrafi zasnivaju na dokazima koji nisu u spisu žalbenog postupka. Žalbeno vijeće napominje da se sporni paragrafi oslanjaju na svjedočenje žalioca pred Pretresnim vijećem u predmetu Blagojević i Jokić od 19. septembra do 1. oktobra 2003. godine.[26] Nakon pažljivog ispitivanja spisa žalbenog postupka, čini se da to svjedočenje jeste, kako žalilac i navodi, uvršteno u spis žalbenog postupka.[27] Naime, Pretresno vijeće je 29. oktobra 2003. na zahtjev tužioca taj iskaz uvrstilo kao dokazni predmet u predmetu Momir Nikolić.[28] Shodno tome, Žalbeno vijeće zaključuje da se paragrafi 122,[29] 123, 124 i dio paragrafa 227 zasnivaju na dokazima koji čine dio spisa žalbenog postupka.

    25. IV. DISPOZITIV

    IZ GORENAVEDENIH RAZLOGA,

    ŽALBENO VIJEĆE

    OVIM

    ODOBRAVA Zahtjev za produženje roka i PRIZNAJE Odgovor kao propisno podnesen; te

    ODBIJA Zahtjev da se dozvoli ulaganje duplike;

    BRIŠE paragrafe 130 do 135, 219 do 224 i Dodatak E iz Podneska žalioca;

    BRIŠE pozivanje na Dodatak E u fusnoti 167;

    BRIŠE dio paragrafa 227 i shodno tome NALAŽE da on glasi kako slijedi:

    "Takođe, Pretresno vijeće nije ni pomenulo dokaze da je Momir Nikolić 1992. pokušao da na primjeren način ostvari svoja komandna ovlaštenja, ali je zbog toga doživio da ga napadne gomila, nakon čega je doživio psihički slom i morao da sa svojom porodicom napusti Bosnu kao izbjeglica. Momir Nikolić s uvažavanjem tvrdi da je dokaze te olakšavajuće okolnosti advokat Karnavas iznio u unakrsnom ispitivanju. Kada u spisu, kao u ovom slučaju, postoje tako očigledni i jasni dokazi olakšavajućih faktora, dužnost je Pretresnog vijeća da se o njima ili detaljnije informiše ili da takve neosporavane dokaze uzme u obzir u prilog olakšavajućih faktora prilikom odmjeravanja kazne"; te

    ODBIJA ostale dijelove Zahtjeva tužioca.

    Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, a mjerodavan je engleski tekst.

    Dana 1. septembra 2004.
    U Den Haagu,
    Nizozemska

    /potpis na originalu/
    Theodor Meron,
    predsjedavajući sudija

[pečat Međunarodnog suda]

[1] Tužilac u svom zahtjevu tvrdi da su pasusi 130 do 135 u dijelu V.B. žaliočevog podneska. Čini se da to nije tačno jer su ti pasusi sadržani u dijelu V.A.2, a ne u dijelu V.B. Tu su grešku i tužilac i odbrana zatim ponovili u svim svojim kasnijim zahtjevima.

[2] Zahtjev za produženje roka, par. 5

[3] Idem, par. 7.

[4] Idem, par. 8.

[5] Zahtjev da se dozvoli ulaganje duplike, par. 5

[6] Tužilac protiv Kurpeškića i dr., Odluka po zahtjevima žalilaca Vlatka Kupreškića, Drage Josipovića, Zorana Kupreškića i Mirjana Kupreškića da se prihvate dodatni dokazi, povjerljivo, 26. februar 2001., par. 70; Tužilac protiv Kordića i Čerkeza, Odluka po "Zahtjevu optužbe za brisanje dijelova Kordićeve replike od 13. aprila 2004.", 11. maj 2004., par. 14.

[7] Zahtjev tužioca, par. 1-2.

[8] Idem, par. 5.

[9] Idem, par. 6-8.

[10] Idem, par. 10-13.

[11] Odgovor, str. 4 i 7, par. 12-13 i 20-22. Žalbeno vijeće ističe da se, zbog, kako se čini, greške, u Odgovoru navodi nekoliko paragrafa pod brojevima 12, 13 i 14, a na str. 5 dva paragrafa pod brojem 14. Zbog toga je u fusnotama neophodno navoditi i broj stranice i broj paragrafa.

[12] Zahtjev tužioca, par. 1.

[13] Odgovor, str. 5, par. 12.

[14] Idem, str. 5, drugi paragraf 14.

[15] Idem, str. 5, par. 14.

[16] Idem, str. 5, par. 12, fusnota 7 i str. 6, par. 14, fusnota 9.

[17] Idem, str. 6, par. 14.

[18] Replika, par. 8-14.

[19] Zahtjev tužioca, par. 1, 5-6.

[20] Odgovor, par. 15.

[21] Idem, par. 15-19.

[22] Replika, par. 9.

[23] Idem, par. 10-14.

[24] Žaliočeva najava žalbe, 30. decembar 2003., str. 4.

[25] Vidi predmet Tužilac protiv Ignacea Bagilisheme, ICTR-95-1A-A, Décision (Requete tendant a voir déclarer irrecevable l'Acte d'appel du Procureur), 26. oktobar 2001., str. 4.

[26] Tužilac protiv Blagojevića i Jokića, IT-02-60-T, transkript, str. 1841-2031.

[27] Tužilac protiv Momira Nikolića, IT-02-60/1-T, dokazni predmet PS 5.

[28] Tužilac protiv Momira Nikolića, IT-02-60/1-T, transkript, str. 1640-1641.

[29] S izuzetkom fusnote 167 za koju se žalilac saglasio da se djelomično izbriše.