MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-03-67-PT

U sastavu:

sudija Carmel A. Agius, predsedavajući
sudija Kevin Parker
sudija Jean-Claude Antonetti

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 13. april 2004.

TUŽILAC
protiv
VOJISLAVA ŠEŠELJA


ODGOVOR TUŽILAŠTVA NA "PODNESAK BR. 30" OPTUŽENOG I ZAHTEV DA SE OPTUŽENOM IZDA NALOG S UPUTSTVOM DA PRIHVATI MATERIJAL ZA OBELODANJIVANJE U ELEKTRONSKOM FORMATU

Tužilaštvo
Hildegard Uertz-Retzlaff
Urlich Mussemeyer
Daniel Saxon

Optuženi Branilac u pripravnosti
Vojislav Šešelj Tjarda Eduard van der Spoel


MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

TUŽILAC
protiv
VOJISLAVA ŠEŠELJA

Predmet br. IT-03-67-PT


ODGOVOR TUŽILAŠTVA NA "PODNESAK BR. 30" OPTUŽENOG I ZAHTEV DA SE OPTUŽENOM IZDA NALOG S UPUTSTVOM DA PRIHVATI MATERIJAL ZA OBELODANJIVANJE U ELEKTRONSKOM FORMATU

 

I. Uvod

1. Dana 26. marta 2004, optuženi je podneo "Podnesak br. 30" (u daljem tekstu: Podnesak). U tom Podnesku se iznosi niz zahteva, uključujući sledeće:

3. Zahtevam da mi odmah dostavite sve izjave svedoka, u svim predmetima, koji su pominjali mije ime u bilo kom kontekstu, u toku saslušanja pred tužiocem ili svedočeći pred sudskim većem.

2. Tužilaštvo smatra da je takav zahtev optuženog valjano podnet na osnovu pravila 66(B). Međutim, obelodanjivanje tog materijala moraće da se vrši u skladu s obavezom optužbe da obezbedi zaštitu i bezbednost žrtava i svedoka na osnovu članova 20(1), 21(2) i 22 Statuta Međunarodnog suda i pravila 69 i 75 Pravilnika o postupku i dokazima (u daljem tekstu: Pravilnik), kao i obavezom da zaštiti informacije koje potpadaju pod odredbe pravila 66(C) i 70(B). Pored toga, da bi se obezbedilo pravo optuženog na pravično i ekspeditivno suđenje, optužba traži da se, prilikom postupanja po ovom zahtevu (kao i ubuduće prilikom obelodanjivanja na osnovu pravila 65 ter, 66(A)(ii) i 68), izda nalog kojim se optuženi upućuje da materijal za obelodanjivanje prihvati u elektronskom formatu umesto na papiru ili video-traci. Konačno, obelodanjivanje materijala optužbe kao odgovor na zahtev optuženog će verovatno obuhvatiti materijal koji nije na bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku. Na optuženom je da traži prevod tih materijala na jezik koji razume, ukoliko se za to opredeli.

II. Diskusija

3. Premda optuženi svoj zahtev nije izričito zasnovao na pravilu 66(B), optužba, u interesu prava na pravično suđenje ovog optuženog koji nema branioca, smatra da se radi o zahtevu koji je podnet na osnovu ovog pravila. Potpravilo 66(B) predviđa da je optužba dužna da optuženom, na njegov zahtev, omogući pristup svim knjigama, dokumentima, fotografijama i opipljivim predmetima koje tužilac poseduje ili nadzire a koji spadaju u sleedeće tri kategorije: (1) one koji su od suštinske važnosti za pripremu odbrane; (2) one koje optužba namerava da koristi kao dokaze na suđenju; i (3) one koji su pribavljeni od optuženog ili su mu pripadali. Kada je reč o trećoj kategoriji, optužba je pribavila kopije publikacija optuženog kao i njegovu "Specijalnu odbranu optuženog u skladu s pravilom 67(A)(ii) od 29. oktobra 2003."[1] Ukoliko optuženi želi pristup tim publikacijama, optužba će ih dostaviti optuženom u elektronskom formatu, kako je to dole objašnjeno. Kada je reč o drugoj kategoriji, optužba je 17. marta 2003. već dostavila predmete koje namerava da koristi kao dokaze na suđenju optuženom u sklopu propratnog materijala podnetog uz optužnicu. Optužba je svesna svoje trajne obaveze da dostavlja takav materijal optuženom na osnovu pravila 65ter (E)(iii).

4. Kada je reč o prvoj kategoriji, prilikom podnošenja zahteva za pristup dokaznom materijalu na osnovu pravila 66(B), optuženi mora "prima facie pokazati" da su traženi predmeti od suštinske važnosti za pripremu odbrane.[2] Taj uslov predstavlja zaštitu od "lova u mutnom" i obezbeđuje da strana u postupku koja traži pristup materijalu pokaže legitimnu forenzičku svrhu za dobijanje takvog pristupa.[3] U ovom predmetu, optuženi ne ispunjava ovaj uslov, pa se postavlja pitanje da li se široki dijapazon dokaza koje optuženi traži - "izjave svih svedoka, u svim predmetima, koji su pominjali mije ime u bilo kom kontekstu, u toku saslušanja pred tužiocem ili svedočeći pred sudskim većem" - može podvesti pod dokumente koji su "od suštinske važnosti za pripremu odbrane". Optužba veruje da slobodno tumačenje pravila 66(B) iziskuje potvrdan odgovor. Godine 1996., jedno pretresno veće ovog Međunarodnog suda potvrdilo je sledeći kriterijum na osnovu kojeg se može utvrditi da li je nešto "od suštinske važnosti za pripremu odbrane", koji koriste sudovi u Engleskoj i Velsu:

"ono što se, prema razumnoj procjeni optužbe, može smatrati;

(1) relevantnim ili potencijalno relevantnim za neko sporno pitanje u predmetu;

(2) da iznosi ili potencijalno iznosi neko novo sporno pitanje čije postojanje nije očigledno na osnovu dokaza čije korišćenje predlaže optužba;

(3) da pružaju stvarnu, a ne izmišljenu, mogućnost izvođenja dokaza koji se odnose na (1) ili (2)."[4]

5. Žalbeno veće je stalo na stanovište da izjave svedoka mogu da se podvedu pod pojam "dokumenata" koji se koristi u pravilu 66(B).[5] Optužba prihvata da izjave svedoka koji imenom pominju optuženog mogu "biti relevantne ili potencijalno relevantne za neko sporno pitanje" u ovom postupku. Na primer, izjave svedoka u kojima se govori o optuženom u njegovoj ulozi političara mogu biti relevantne za učešće optuženog u udruženom zločinačkom poduhvatu, ili za njegovu sposobnost da podstakne druga lica na činjenje zločina, ili za njegovu nameru da stvori "Veliku Srbiju", kako se navodi u optužnici. Ostale izjave svedoka u kojima se optuženi pominje u vezi sa dobrovoljačkim jedinicama koje su organizovale Srpska radikalna stranka i/ili Srpski četnički pokret mogle bi biti relevantne za učešće tih jedinica u zločinima koji se navode u optužnici. Stoga, kada je reč o pitanjima koja su sporna u ovom konkretnom postupku, optužba prihvata da optuženi može s pravom da zatraži pristup tim izjavama svedoka na osnovu pravila 66(B).

6. Pravo optuženog na pristup takvim izjavama svedoka na osnovu pravila 66(B), međutim, povlači nekoliko dodatnih pitanja koja strane u postupku i Pretresno veće moraju da razreše pre nego što nastave s obelodanjivanjem bilo koje vrste: (1) na koji način bi optužba trebalo da postupa s izjavama svedoka koje potiču iz "osetljivih" izvora, svedoka kod kojih se sreću problemi zaštite i bezbednosti, te izjavama datim shodno ograničenjima u pogledu poverljivosti iz pravila 70(B)?; (2) u kakvom formatu treba da se vrši obelodanjivanje izjava svedoka?; te (3) da li se izjave svedoka moraju obelodanjivati na jeziku koji optuženi razume? Optužba će razmotriti svako od ovih pitanja ponaosob.

Pismene izjave koje iziskuju dodatne zaštitne mere ili ograničenja

7. Optužba je proučila razne opcije za obavljanje ovog posla, kao i njihove eventualne implikacije u pogledu resursa. Zahtev optuženog iziskuje eletronsko pretraživanje izjava svedoka datih Tužilaštvu, kao i pretraživanje elektronske baze podataka koja sadrži konačne transkripte svedočenja datih na suđenju. Kada je reč o izjavama svedoka datim Tužilaštvu u kojima se pominje optuženi, optužba procenjuje da bi se takvim pretraživanjem došlo do oko 1000 izjava koje sadrže od šest do sedam hiljada stranica materijala (to bi obuhvatalo transkripte razgovora obavljenih u skladu s pravilom 43). Izjave koje su Tužilaštvu dali svedoci koji imaju privilegovan pristup informacijama, tzv. "insajderi" koje optužba namerava da pozove da svedoče u ovom postupku ne bi bili obuhvaćeni, budući da će optužba, zavisno od eventualnih zaštitnih mera za ove svedoke, obelodaniti te izjave na osnovu pravila 66(A)(ii).

8. Kada prikupi sve preostale izjave svedoka date Tužilaštvu u kojima se pominje optuženi, optužba će u skladu sa uobičajenom praksom MKSJ-a, redigovati sve telefonske brojeve i adrese sadržane u svakoj od tih izjava. Pored toga, optužba će pregledati svaku izjavu svedoka kako bi utvrdila koje će od njih, uz dozvolu Pretresnog veća, možda morati dodatno da rediguje zbog problema vezanih za zaštitu svedoka i /ili koje od tih izjava možda neće biti primerene za obelodanjivanje zbog ograničenja postavljenih u pravilima 66(C) ili 70(B). Sasvim je izvesno da širi obim obelodanjivanja materijala svedoka, uključujući izjave, povećava rizik u pogledu njihove zaštite i bezbednosti. Ograničenja u pogledu distribucije osetljivih informacija su nužna kako bi se obezbedila zaštita svedoka i očuvao integritet istraga, a, u nekim slučajevima, i da bi se zaštitio javni interes i interesi nacionalne bezbednosti država.[6] Štaviše, kada bi optužba bila dužna da obelodani celokupan sadržaj izjava osetljivih svedoka, uključujući one delove koji nisu relevantni za odbranu optuženog u ovom predmetu, to bi obeshrabrilo potencijalne svedoke i suštinski ugrozilo sposobnost optužbe da vrši istrage i ostvaruje mandat Međunarodnog suda.

9. Stoga, one izjave kojima se ne pokreću dalja pitanja u vezi sa zaštitom ili osetljivošću svedoka i/ili informacija sadržanih u njima biće u celosti dostavljene optuženom, bez ikakvih daljih analiza o tome da li su "od suštinske važnosti za pripremu odbrane." Međutim, kada je reč o tzv. "insajderima" i drugim osetljivim svedocima koje optužba ne namerava da pozove u ovom postupku, optužba bi, uz dopuštenje Pretresnog veća i na osnovu pravila 66(B), 66(C),[7] 69,[8] 70(B) i 75, obelodanila samo onaj deo izjave koji su od suštinske važnosti za pripremu odbrane optuženog.[9] Optužba će možda morati da ponovo kontaktira stotine svedoka kako bi utvrdila da li će biti neophodno preduzeti mere da se ti svedoci zaštite i, ako je odgovor potvrdan, koji nivo zaštite bi bio primeren. To bi možda uključivalo dalje redigovanje monogih takvih izjava svedoka, kao i potrebu da se podnese zahtev za dalje zaštitne mere.

10. Tužilaštvo bi sprovelo odvojeno pretraživanje u cilju prikupljanja svih sudskih transkripata u kojima svedoci pominju optuženog. Svedočenja svedoka koji su pomenuli optuženog na poluzatvorenim ili zatvorenim sednicama bila bi, u skladu s odredbama pravila 66(B), "u posedu ili pod nadzorom tužioca". Optužba bi, na osnovu pravila 75(F), mogla dostaviti takve izvode iz svedočenja optuženom, uz odgovarajuće obaveštenje u vezi sa ranijim zaštitnim merama. Međutim, iz razloga navedenih u paragrafima osam i devet gore, optužba bi, uz dopuštenje Pretresnog veća i na osnovu pravila 66(B), 66(C),[10] 69,[11] 70(B) i 75, obelodanila samo one delove sudskih transkripata sa poluzatvorenih i zatvorenih sednica koji su od suštinske važnosti za pripremu odbrane optuženog.

11. Kada je reč o svedočenjima svedoka u kojima se pominje optuženi i koja su data na javnim sednicama, međutim, optužba tvrdi da nema ni dužnost ni potrebu da obelodanjuje takav materijal. Optuženi taj materijal može sam da pribavi putem interneta ili da isti zatraži od Sekretarijata.[12] Nije na optužbi da se stavlja u položaj odbrane i pretražuje materijale koji su dostupni javnosti,[13] i koji nisu, striktno govoreći, "u posedu ili pod nadzorom" optužbe.

Format obelodanjivanja na osnovu pravila 66(B)

12. Uprkos tome što optuženi uporno odbija da koristi kompjuter i da prihvati materijal za obelodanjivanje u elektronskom formatu,[14] optužba tvrdi da svi materijali koji se optuženom obelodanjuju na osnovu pravila 66(B) (ili na osnovu drugih pravila o obelodanjivanju) treba da se dostave u elektronskom formatu, tj. kao CD Rom, DVD ili putem interneta. Pretresno veće je više puta apelovalo na optuženog da koristi "laptop" kompjuter kako bi lakše pripremao svoju odbranu.[15] Međutim, optuženi je obavestio Pretresno veće o sledećem:

Vid mi nije baš najbolji i to me sprečava da radim s kompjuterom. Znam osnovne funkcije; znam kako da koristim internet, i tako dalje. Nema problema. Ali ne mogu da provodim duže vremena pred kompjuterom.[16]

13. Optužba napominje da je optuženi, kada je prvi put odbio da koristi kompjuter, naveo kao osnov to da bi mogla da ga "udari struja", a nikad nije pomenuo nikakav navodni problem s vidom.[17] Optužba dalje napominje da nikakav navodni problem s vidom nije sprečio optuženog da nedavno pripremi stotine stranica rukom pisanih dokumenata. Štaviše, optuženi je čak izrazio spremnost da "žrtvuje i deformiše svoje prste pišući 100 stranica..."[18] Optužba tvrdi da bi opštem zdravlju optuženog, kao i pripremi njegove odbrane, mnogo bolje poslužilo kada bi on koristio kompjuter umesto što insistira na upotrebi "štampanih kopija" dokumenata. Taj argument je naročito validan u slučajevima kao što je ovaj gde je optuženi zatražio obelodanjivanje ogromne količine materijala. Bilo bi puno efikasnije, i lakše za oči i prste optuženog, kada bi mogao da pretražuje materijale u elektronskom formatu. U stvari, optuženi već ima tu mogućnost, budući da mu se većina materijala sada može obelodaniti putem interneta.[19] Svi eventualni materijali za koje optuženi smatra da mogu biti naročito korisni za njegovu odbranu mogu se, naravno, odštampati.

14. Pored toga, obelodanjivanje velikih količina materijala u štampanom formatu je krajnje neefikasno za ovaj Međunarodni sud. Kako je objašnjeno u priloženoj izjavi Roberta Williama Reida, osoblje Tužilaštva je svojevremeno provelo mnogo vremena, uz velike troškove, fotokopirajući ogromne količine papira koje su branioci i optuženi morali da pregledaju "stranicu po stranicu" kako bi pronašli materijal koji je najznačajniji za njihovu tezu. Da bi se ta situacija popravila, Ujedinjene nacije su tokom poslednjih godina uložile velike količine novca kako bi omogućile ovom Međunarodnom sudu da vrši obelodanjivanje u elektronskom formatu, uključujući CD Rom, DVD i, s najnovijim razvojem "sistema elektronskog objelodanjivanja", putem interneta. Danas, elektronsko obelodanjivanje, na osnovu pravila 65 ter, 66(A)(ii), 66(B) i/ili 68, predstavlja standardnu praksu u svim predmetima koji se trenutno nalaze u pretpretresnoj ili pretresnoj fazi pred ovim Međunarodnim sudom, izuzev ovog optuženog.

15. Dosadašnje odbijanje optuženog da prihvati obelodanjivanje materijala u elektronskom obliku[20] ili da koristi kompjuter, je izuzetno neefikasno za njega i za Međunarodni sud. Štaviše, optuženi se već požalio da "nemam gde da slažem hrpe dokumenata koje mi se uručuju."[21] Što je još važnije, postupak protiv optuženog koji nema branioca je obiman i složen. Stoga, odbijanje optuženog da prihvati materijal koji se može elektronski pretraživati takođe ograničava njegovu sposobnost da efikasno pripremi i organizuje svoju odbranu, čime se narušava njegovo pravo na pravično suđenje u skladu sa Statutom. Pored toga, kao što se napominje u izjavi Roberta Williama Reida, kontinuirano obelodanjivanje materijala na video-traci, kao što su razgovori s "osumnjičenima" vođeni na osnovu pravila 43, umesto na CD ROM-u, u velikoj meri će razvući postupak obelodanjivanja na osnovu pravila 66(A)(ii) i 66(B). Pored toga, u izjavi Roberta Williama Reida se objašnjava da Međunarodni sud takođe nedavno opredelio za upotrebu softver sistema "Sanction" za predočavanje dokaza na suđenju u elektronskom obliku. Upotrebom ovog elektronskog sistema već je u znatnoj meri ubrzan tempo tekućih suđenja. U skladu s tim, stalno odbijanje optuženog da radi s materijalima u elektronskom formatu takođe će ugroziti njegovo pravo na ekspeditivno suđenje. Stoga je u interesu svih strana u postupku i pravde, da optuženi prihvati obelodanjivanje materijala na osnovu pravila 66(B) (i drugih pravila) u elektronskom obliku.

16. Pored toga, tekst pravila 66(B) samo ukazuje na obavezu optužbe da odbrani pruži mogućnost da "pregleda" dokumente koji su od suštinske važnosti za pripremu odbrane. Pravilo ne govori o u kojem obliku optužba može da stavlja na raspolaganje materijal radi pregleda i zaista ne nalaže optužbi da obelodanjuje bilo kakav materijal.[22] Optužba zato tvrdi da po sopstvenom nahođenju može da odabere u kom formatu će izvršiti obelodanjivanje na osnovu pravila 66(B) a optuženi ne bi trebalo da se žali (niti da odbija dokumente) zbog toga što bi više voleo da ih dobija u drugom obliku. Optužba takođe uz dužno poštovanje traži da, pre započinjanja rada na pronalaženju i obelodanjivanju izjava svedoka i svedočenja u kojima se pominje optuženi na osnovu pravila 66(B), Pretresno veće utvrdi da li postoji spremnost optuženog da prihvati taj materijal u elektronskom formatu. Ukoliko optuženi bude i dalje odbijao da prima materijal za obelodanjivanje u elektronskom formatu, optužba neće započinjati ovaj dugotrajan proces neophodan da bi se ispunio zahtev optuženog na osnovu pravila 66(B).

Jezik materijala obelodanjenih na osnovu pravila 66(B)

17. Optuženi insistira na tome da mu se svi materijali obelodane na b/h/s jeziku.[23] Tekst pravila 66(B), međutim, nalaže optužbi samo to da odbrani dopusti da pregleda dokumente koji su od suštinske važnosti za pripremu odbrane. U tom pravilu nije postavljen nikakav uslov da optužba sve takve dokumente prevodi na jezik optuženog. Štaviše, ovo Pretresno veće je već ranije zaključilo da, u skladu sa Statutom, Pravilnikom i praksom ovog Međunarodnog suda, opšti standard u pogledu prevođenja dokumenata tokom pretpretresne faze postupka nalaže, inter alia, da se sledeći materijali dostave optuženom na jeziku koji razume:

"(d) materijali koje treba dati na uvid, na osnovu pravila 66(B) Pravilnika, a koji su u trenutku kad su došli u posed ili kad su stavljeni pod nadzor optužbe bili na jeziku koji optuženi razume;" (naglasak dodat).[24]

18. Stoga, ne postoji nikakva obaveza optužbe da prevede sa engleskog jezika na b/h/s jezik sve izjave svedoka date Tužilaštvu u kojima se pominje optuženi pre obelodanjivanja na osnovu pravila 66(B). Štaviše, prevođenje unapred svake pojedine izjave svedoka date Tužilaštvu (i transkripata svedočenja) na b/h/s, mimo onog određenog Statutom i Pravilnikom, moglo bi ozbiljno da ugrozi pravo optuženog na ekspeditivno suđenje upravo zbog toga što zahteva mnogo vremena i resursa potrebnih za prevod svih dokumenata.[25] Ako je optužba, za druge svrhe a ne radi obelodanjivanja na osnovu pravila 66(A)(ii), prevela konkretne izjave svedoka sa engleskog na b/h/s, dostaviće optuženom b/h/s verziju. Tokom pripremanja odbrane, optuženi može da zatraži prevode na b/h/s jezik izjava svedoka koje su mu dostavljene na engleskom jeziku na osnovu pravila 66(B) od Sekretarijata, ukoliko bude smatrao da su mu takvi prevodi potrebni.

III. Traženo pravno sredstvo

(i) da Pretresno veće izda nalog optuženom da prihvati materijale koji mu se obelodanjuju na osnovu pravila 65 ter, 66(A)(ii), 66(B) i 68, u elektronskom formatu;

(ii) da Pretresno veće utvrdi da li postoji spremnost optuženog da ispoštuje ovaj nalog; i

(iii) da se optužba oslobodi svih obaveza u vezi s ispunjavanjem zahteva optuženog na osnovu pravila 66(B) ukoliko on nastavi da odbija obelodanjivanje materijala u elektronskom formatu.

/potpis na originalu/
Hildegard Uertz-Retzlaff,
viši zastupnik optužbe

Dana 13. aprila 2004.
U Hagu,
Holandija


IZJAVA ROBERTA WILLIAMA REIDA

Ja, Robert William Reid, izjavljujem:

1. Radim kao zamenik šefa istražnog odeljenja Tužilaštva MKSJ-a. Na toj funkciji sam od avgusta 1997. Pre preuzimanja te funkcije, tri godine sam bio vođa istražnog tima Tužilaštva.

2. Kao zamenik šefa Istražnog odeljenja, nadgledam istražnu delatnost devet istražnih timova Tužilaštva. Takođe nadgledam rad Odeljenja za informacije i dokaze Tužilaštva i Jedinicu za podršku suđenjima u Tužilaštvu. Odeljenje za informacije i dokaze Tužilaštva sastoji se od nekoliko manjih jedinica, uključujući Jedinicu za dokaze Tužilaštva. Jedinica za dokaze stara se o svakom elementu dokaznog materijala koji prikupi osoblje Tužilaštva, uključujući izjave svedoka, dokumente organa vlasti, fotografije, video i audio trake i dokaze u drugom obliku. Jedinica za podršku suđenjima pomaže svakom timu Tužilaštva pri koordinaciji aktivnosti u predmetu, obelodanjivanju, pripremanju dokaznih predmeta i prezentaciji dokaza u sudnici.

3. Po prirodi posla, bio sam na najkonkretniji način uključen u nastojanja Tužilaštva i MKSJ-a u celini da se tokom poslednjih nekoliko godina iznađu načini za efikasnije procesuiranje dokaza, kako za svrhe obelodanjivanja tako i za upotrebu na suđenjima. Zahvaljujući tim naporima, Tužilaštvo i MKSJ danas su uveli više sistema, uz znatne troškove, koji omogućavaju da se dokazi obelodanjuju i predočavaju na sudu u elektronskom obliku. Reći ću nešto više o svakom od tih sistema ponaosob.

Elektronsko obelodanjivanje

4. Tokom prvih godina rada MKSJ-a, gotovo sve pretpretresno obelodanjivanje materijala, kao što su izjave svedoka, dokazni predmeti i ekskulpatorni materijal, obavljano je u obliku "štampanog materijala", tj. na papiru. Kako se, usled podizanja optužnica i hapšenja optuženih u postupcima protiv "rukovodilaca", povećavao obim predmeta obim obelodanjivanja je takođe eksponencijalno rastao. Obelodanjivanje u obliku "štampanog materijala" bilo je krajnje neefikasno kako za optužbu tako i za odbranu. Osoblje Tužilaštva je provelo mnoge sate, uz velike troškove, fotokpirajući ogromne količine papira koje su branioci i optuženi morali da pregledaju "stranicu po stranicu" kako bi pronašli materijal koji je najrelevantniji za njihove teze.

5. Da bi se popravila ova situacija, Tužilaštvo je počelo da obelodanjuje elektronski sačuvan materijal na pretraživim CD ROM-ovima i DVD-ovima. Time je izbegnut veliki utrošak vremena i papira za fotokpopiranje, i braniocima i optuženima omogućeno je da vrše brze elektronske pretrage materijala za obelodanjivanje u cilju pronalaženja elemenata dokaznog materijala najkorisnijih za njihove teze. Danas je elektronsko obelodanjivanje na CD ROM-ovima i DVD-ovima uobičajeno u svim predmetima koji se trenutno nalaze u pretpretresnoj ili pretresnoj fazi pred ovim Međunarodnim sudom, izuzev predmeta optuženog Vojislava Šešelja. Dr Šešelj do danas odbija da prihvati obelodanjivanje koje bi izsiskivalo upotrebu kompjutera.

6. Iako je elektronsko obelodanjivanje na CD ROM-ovima i DVD-ovima predstavljalo napredak u odnosu na stari metod "štampanog materijala", Tužilaštvo je zaključilo da može da obezbedi i veću efikasnost obelodanjivanja korišćenjem internet tehnologije. Stoga je tokom 2002. i 2003. godine osoblje Tužilaštva, pod mojim nadzorom i u saradnji sa osobljem Sekretarijata, veća i Udruženja branilaca, razvilo "Sistem elektronskog obelodanjivanja". Sistem elektronskog obelodanjivanja pruža timovima odbrane pristup velikim delovima zbirki dokaza Tužilaštva na internetu. Tako danas branioci i/ili optuženi mogu brzo da pronađu materijal koji im najviše može pomoći u radu na tezi jednim pretraživanjem na internetu. Pored toga, Tužilaštvo može da obelodanjuje konkretne grupe dokumenata konkretnim timovima odbrane putem interneta. Branioci koji postupaju pred MKSJ-om pružaju gotovo jednoglasnu podršku Sistemu elektronskog obelodanjivanja, a četrdeset devat branilaca je do sada steklo "pravo ulogiravanja". MKSJ je do danas uložio oko 141.675 američkih dolara u rezvoj Sistema elektronskog obelodanjivanja, a korišćenje tog sistema je kodifikovano nedavnim amandmanima na pravilo 68.

Projekat digitalizacije video dokaza

7. Jedinica za dokaze Tužilaštva poseduje na hiljade video i audio traka. Svaki put kada se pusti ili kopira neka video-traka, ona gubi na kvalitetu. Pored toga, prosečan vek trajanja video-trake iznosi deset godina. Mnoge video-trake u posedu Tužilaštva datiraju iz 1992. ili ranijih godina. Pored toga, dokazni predmeti u vidu video-traka moraju se često obelodanjivati i/ili koristiti na sudu. Jedinica za dokaze je ranije koristila sada zastarele uređaje za kopiranje video-traka kako bi proizvela kopije za obelodanjivanje i korišćenje na suđenju. Taj proces je oduzimao izuzetno mnogo vremena budući da je video trake trebalo kopirati u "real-time" formatu. Kada je bilo potrebno da se odjednom kopiraju velike količine video materijala, Tužilaštvo je bivalo prinuđeno da "iznajmi" te poslove privatnim firmama u Hagu, uz velike troškove. Pored toga, tokom 2002. godine Jedinica za dokaze je ostala bez šesnaest zaposlenih. Stoga su preostali zaposleni u Jedinici za dokaze morali da smisle način kako da istu količinu rada obave s manje osoblja.

8. U skladu s tim, Tužilaštvo je tražilo načine da očuva dokaze zebeležene u zbirki video i audio traka koju poseduje, te da ubrza dugotrajan i skup proces kopiranja traka za obelodanjivanje i korišćenje na suđenju. Nakon istraživanja raspoloživih opcija i pribavljanja saglasnosti višeg rukovodstva Tužilaštva, kao i odeljenja za nabavku i finansije Sekretarijata, uz konsultacije sa predstavnicima veća, Tužilaštvo je tokom 2002-2003. uložilo 125.450 eura u digitalnu opremu. Ta oprema je omogućila Jedinici za dokaze da iskopira sve svoje audio i video trake na jeftinije, ali trajnije CD ROM-ove. Iako se originalne video ili audio trake još uvek nalaze u posedu Jedinice za dokaze, upotreba digitalne tehnologije u svrhu kopiranja video i audio traka kad god je to neophodno omogućava ogromne uštede vremena, radne snage i troškova MKSJ-a. Na primer, za tekuću fiskalnu godinu, usled odsustva potrebe za nabavkom praznih video traka, Jedinica za dokaze će uštedeti preko sedam hiljada američkih dolara. Jedinica za dokaze je zadržala jedan od svojih zastarelih video-rekordera radi korišćenja u "hitnim" situacijama. Međutim, povratak na masovno presnimavanje sa videa na video nalagala bi Jedinici za dokaze da ponovo "iznajmljuje" ove poslove ili da nabavlja velike količine praznih traka, ili oboje, uz velike troškove MKSJ-a. Povratak na kopiranje sa videa na video bi takođe znatno povećao količinu vremena neophodnog za obelodanjivanje video snimaka razgovora.

9. Pored toga, pitanja "integriteta" video dokaza pokretana su na suđenjima pred ovim Međunarodnim sudom. Da bi se utvrdilo eventualno manipulisanje, lakše je pregledati dokazni materijal u digitalnom obliku nego u obliku magnetnih audio i video traka.

Implementacija softver programa "Sanction" u sudnicama MKSJ-a

10. Da bi se ubrzali sudski postupci, Tužilaštvo je, u saradnji sa Sekretarijatom i većima, takođe tražilo načine da ubrza prezentiranje dokaza u sudnici. Svaki put kad bi neka strana u postupku ranije želela da prezentira neki dokazni predmet, "štampani primerci" dokaznog predmeta, sa prevodima, bili su distribuirani u sudnicama i stavljani na "Elmo". Taj proces je trošio ogromne količine papira i resursa za fotokopiranje, neretko dovodeći do zabune i znatnog produžetka sudskih postupaka.

11. Stoga je tokom 2003. Tužilaštvo nabavilo i isprobalo softver program "Sanction" za elektronsko prezentiranje dokaza u sudnici. Sva tri ogranka MKSJ-a, Tužilaštvo, Sekretarijat i veća, saglasili su se da će upotreba softvera "Sanction" ubrzati sudske postupke. Tako je 2003. u sve tri sudnice instalirana dodatna tehnologija, za šta je utrošeno 58.000 američkih dolara, kako bi se omogućila elektronska prezentacija dokaza. Elektronska prezentacija dokaza putem sistema "Sanction" podjednako je dostupna braniocima, pa je osoblje Tužilaštva obučilo branioce za upotrebu tog softvera. Upotreba sistema "Sanction" je dovela do značajnih ušteda Jedinice za podršku suđenja Tužilaštva, koja sada troši znatno manje papira i znatno manje fotokopira nego u prošlosti.

12. Što je još značajnije, prezentacija dokaznih predmeta putem sistema "Sanction" znatno ubrzava postupke pred ovim Međunarodnim sudom. Na primer, veštak optužbe dr Patrick Treanor nedavno je svedočio u predmetu Krajišnik, predmet br. IT-00-39-T. Dr Treanor je tokom svog svedočenja koristio 220 dokaznih predmeta i 58 snimaka presretnutih komunikacija, što je sve, uz pomoć sistema "Sanction", okončano za četiri dana. Da je dr Treanor prezentirao ove dokaze koristeći se starom metodom "štampanog materijala", njegovo svedočenje bi danima duže trajalo. Prema najsuzdržanjoj proceni koju mogu izneti, elektronskom prezentacijom dokaza štedi se dvadeset posto vremena provedenog u sudnici. Ta brojka je verovatno viša kod složenijih predmeta koji obuhvataju veće količine dokaznih predmeta. Pored toga, dokazni predmeti prezentirani elektronski mogu se sačuvati na kraju svakog "radnog dana u sudnici" na pretraživim CD ROM-ovima radi lakšeg pristupa strana u postupku i sudija.

Izjavljujem da je gorenavedeno istinito i tačno.

  /potpis na originalu/
  Robert William Reid,
  zamenik šefa istraga
Dana 13. aprila 2004.  
U Hagu,  
Holandija  



[1] Transkript sa suđenja 119.

[2] Tužilac protiv Zejnila Delalića i drugih, "Odluka po zahtjevu optuženog Zejnila Delalića za objelodanjivanje dokaza" (u daljem tekstu: Odluka u predmetu Delalić), predmet br. IT-96-21-T, 26. septembar 1996, par. 9, u kojem se citira R v. Keane, 99 CR. App. R. 1. Žalbeno veće je odbilo slične zahteve kada odbrana nije uspela da pokaže da traženi elementi dokaznog materijala potpadaju pod jednu od tri kategorije iz pravila 66(B). Tužilac protiv Duška Tadića, "Nalog kojim se odbija zahtjev za obelodanjivanje dokumenata", predmet br. IT-94-1-A, 10. juni 1998.

[3] Tužilac protiv Zejnila Delalića i drugih, "Odluka po zahtjevu za očuvanje i obezbjeđenje dokaza", predmet br. IT-96-21-A, 22. april 1999, par. 4; Tužilac protiv Ivice Rajića, "Odluka po zajedničkom zahtjevu odbrane za pristup povjerljivom popratnom materijalu, podnescima, transkriptima i dokaznim predmetima u predmetu Rajić", predmet br. IT-95-12-PT, 15. septembar 2003., str. 3; Tužilac protiv Slobodana Miloševića, "Odluka po zahtevu koji je podnela odbrana Franka Simatovića" (IT-03-69-PT) za pristup transkriptima i dokumentima" (u daljem tekstu: Odluka po zahtevu Simatovića), predmet br. IT-02-54-T, br. IT-03-69-PT, 20. oktobar 2003, str. 3.

[4] Odluka u predmetu Delalić, par. 9.

[5] Tužilac protiv Georgesa Andersona Nderubumwe Rutugande, Žalbena rasprava, predmet br. ICTR-96-3-A, 4. jul 2002., Transkript 17-18. Dvoje sudija Žalbenog veća stalo je na stanovište da pravo na pregled dokumenata iz pravila 66(B) ne važi za izjave svedoka. Georges Anderson Nderumbumwe Rutaganda protiv tužioca, "Izjava predsednika Jorde i sudije Shahabuddeena", predmet br. ICTR-96-3-A, 28. juni 2002, par. 6-13.

[6] Presudan značaj tih pitanja kodifikovan je u članovima 18(2) i 22 Statuta, te u pravilima 66(C), 68(D), 69, 70 i 75. Vidi takođe Tužilac protiv Brđanina i Talića, "Javna verzija povjerljive odluke o navodnoj pravnoj neutemeljenosti pravila 70 od 6. maja 2002.", predmet br. IT-99-36-T, 23. maj 2002, par 17 (gde se zaključuje da je, bez odredbi kao što su one iz pravila 66(C) i 70, "gotovo nemoguće zamisliti da bi ovaj Međunarodni sud, čiji je Tužilaštvo sastavni dio, mogao da ispunjava svoje funkcije").

[7] Vidi Tužilac protiv Vidoja Blagojevića i drugih, "Jedinstvena odluka po zahtjevima u vezi s dostavljanjem dokaznog materijala", predmet br. IT-02-60-PT, 12. decembar 2002., par. 13 (u kojoj je zaključeno da optužba ispunjava svoje obaveze na osnovu pravila 66(B) kada odbrani omogućava pristup traženim izjavama, "s izuzetkom izjava koje optužba ima pravo ne objelodaniti u skladu s pravilom 66(C))").

[8] Ibid, par. 23.

[9] Na osnovu International Covenant on Civil and Political Rights /Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima/, optuženim licima ili njihovim braniocima trebalo bi da se odobri pristup dokumentima "neophodnim za pripremu odbrane. Međutim, to im ne daje pravo da traže da im se dostave svi relevantni dokumenti." Manfred Nowak, U.N. Covenant on Civil and Political Rights CCPR Commentary /Pakt UN-a o građanskim i političkim pravima, Komentar/ (Kehl: N.P. Engel, 1993.), str. 256. U predmetu Brđanin, supra, u fusnoti 6, Pretresno veće je stalo na stanovište da "u kontekstu Statuta i raison d' etre ovog Međunarodnog suda, pravo na obelodanjivanje, stoga nije apsolutno pravo." par. 19.

[10] Vidi Tužilac protiv Vidoja Blagojevića i drugih, "Jedinstvena odluka po zahtjevima u vezi s dostavljanjem dokaznog materijala" (u daljem tekstu: Odluka u predmetu Blagojević), predmet br. IT-02-60-PT, 12. decembar 2002., par. 13 (u kojoj se konstatuje da optužba ispunjava svoje obaveze na osnovu pravila 66(B) time što odbrani omogućava pristup traženim izjavama svedoka, "s izuzetkom izjava koje optužba ima pravo ne objelodaniti u skladu s pravilom 66(C))").

[11] Ibid, par. 23.

[12] Odluka po zahtjevu Simatovića, str. 4.

[13] Odluka u predmetu Blagojević, par. 27. Ova odluka je doneta u kontekstu objelodanjivanja na osnovu pravila 68, ali je, tvrdi optužba, podjednako relevantna za obaveze objelodanjivanja koje optužba ima na osnovu pravila 66(B).

[14] Na primer, 29. oktobra 2003. predsedavajući sudija pokušao je da ubedi optuženog da nauči kako da se koristi kompjuterom. Optuženi je to odbio. Transkript str. 157.

[15] Vidi komentare predsedavajućeg sudije Schomburga, 25. mart 2003, transkript str. 66, i predsedavajućeg sudije Agiusa, 29. oktobar 2003, transkript str.156.

[16] Dana 29. oktobra 2003., transkript str. 157.

[17] Dana 25. marta 2003., transkript str. 66.

[18] Ibid.

[19]Ako je neophodno, optužba za optuženog može da organizuje dodatnu obuku za rad s kompjuterom/internetom.

[20] 17. februar 2004., Transkript str. 190.

[21] Ibid.

[22] Tužilac protiv Rutagande, "Odluka po hitnom zahtevu odbrane za obelodanjivanje i uvrštavanje u spis dodatnih dokaza i Naloga o rasporedu", predmet br. ICTR-96-3-A, 12. decembar 2002., str. 5.

[23] "Ne moram da primim nijedan dokument na jeziku koji ne razumem. A vi ćete na kraju morati da prevedete sve na srpsko-hrvatski, jer je vaša dužnost da mi sve to dostavite.", 17. februar 2004, transkript str. 189.

[24] Tužilac protiv Vojislava Šešelja, "Nalog o prevodu dokumenata", predmet br. IT-03-67-PT, 6. mart 2003, str. 2.

[25] Ibid., str. 2-3.