PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudija Mehmet Güney, predsjedavajući
sudija Fausto Pocar
sudija Mohamed Shahabuddeen
sudija Wolfgang Schomburg
sudija Inés Mónica Weinberg de Roca

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 23. septembra 2004.

TUŽILAC
protiv
BLAGOJA SIMIĆA


ODLUKA PO ZAHTJEVU BLAGOJA SIMIĆA
ZA OBJELODANJIVANJE DOKAZA

Tužilaštvo:
g. Norman Farrell
g. Mark J. McKeon

Odbrana:
g. Igor Pantelić
g. Peter Murphy

ŽALBENO VIJEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine,

RJEŠAVAJUĆI po "Zahtjevu Blagoja Simića za objelodanjivanje dokaza" (dalje u tekstu: Zahtjev), koji je 25. juna 2004. podnijela odbrana Blagoja Simića (dalje u tekstu: žalilac), u kojem žalilac, između ostalog, traži sljedeće:

(i) "da Žalbeno vijeće pribavi i na povjerljivoj osnovi razmotri sve relevantne spise koji se odnose na zdravstveno stanje svjedoka Stevana Todorovića (dalje u tekstu: Todorović)[1] u vrijeme njegovog svjedočenja na suđenju u ovom predmetu [...] zajedno sa medicinskim izvještajem pripremljenim u prilog Todorovićevoj tvrdnji o smanjenoj uračunljivosti iznesenoj u postupku odmjeravanja kazne";

(ii) "ako se Žalbeno vijeće, nakon razmatranja tih dokumenata, uvjeri da je sporno pitanje da li je Todorovićeva vjerodostojnost ili pouzdanost kao svjedoka mogla doći pod negativan uticaj uslijed njegovog zdravstvenog stanja [...] Žalbeno vijeće treba da uputi predmetne spise na povjerljivoj osnovi komisiji sastavljenoj od propisno kvalifikovanih stručnjaka koje će samo imenovati";

(iii) "da se, u toj fazi, relevantni dokumenti objelodane stranama u postupku na povjerljivoj osnovi;"

IMAJUĆI U VIDU da žalilac tvrdi kako je u cilju pravilnog presuđivanja po njegovom šesnaestom žalbenom osnovu potrebno da Žalbeno vijeće pribavi predmetne dokumente;

IMAJUĆI U VIDU "Odgovor Tužilaštva na zahtjev za objelodanjivanje s povjerljivim i ex parte Dodatkom A" (dalje u tekstu: Odgovor), koji je 12. jula 2004.[2] dostavilo Tužilaštvo, u kojem izjavljuje da se protivi zahtjevu iz više razloga od kojih je prvi taj da su pitanja pokrenuta u Zahtjevu predmet šesnaestog žalbenog osnova i da žalilac ne može tražiti pravno sredstvo koje je odbijeno na suđenju, ako ne pokaže da je Pretresno vijeće pogriješilo, a drugi da Žalbenom vijeću nisu potrebni izvještaji u vezi s Todorovićevim zdravstvenim stanjem da bi odlučilo da li je Pretresno vijeće načinilo grešku;

IMAJUĆI U VIDU "Repliku Blagoja Simića na odgovor Tužilaštva na zahtjev za objelodanjivanje dokaza" koju je 16. jula 2004. dostavio žalilac;

IMAJUĆI U VIDU da žalilac, prema shvatanju Žalbenog vijeća, traži od Žalbenog vijeća da pribavi sljedeće spise:

- medicinske izvještaje podnesene Pretresnom vijeću u predmetu Todorović koji se odnose na Todorovićevo fizičko i psihičko stanje (dalje u tekstu: medicinski izvještaji u predmetu Todorović);[3]

- medicinske izvještaje španskih zatvorskih vlasti "i/ili" iz Pritvorske jedinice Ujedinjenih nacija (dalje u tekstu: medicinski izvještaji iz Španije i PJUN-a);

UZIMAJUĆI U OBZIR da žalilac ne traži odobrenje da sam pribavi medicinske izvještaje iz predmeta Todorović iz razloga što bi oni mogli biti relevantni za pripremu odbrane, već traži da samo Žalbeno vijeće na povjerljivoj osnovi pribavi navedene izvještaje i da ih razmotri kako bi meritorno ocijenilo šesnaesti žalbeni osnov;

IMAJUĆI U VIDU da šesnaesti žalbeni osnov žalioca glasi kako slijedi:

"Pretresno vijeće je pogrešno primijenilo pravo odbivši Zahtjev dr. Blagoja Simića za objelodanjivanje medicinskih izvještaja o svjedoku Tužilaštva Stevanu Todoroviću, koji bi mogli sadržavati informacije koje suštinski utiču na kredibilitet svjedoka ili koje bi dovele da izuzimanja cijelog njegovog iskaza, čime se dr. Simiću uskratilo pravo da ispita svjedoke protiv njega predviđeno u članu 21(e) Statuta; što, dakle, čini odluku ništavom. [Presuda, paragraf 21] (stranice 7-8); Transkript, str. 11981-86].";[4]

UZIMAJUĆI U OBZIR da žalilac u šesnaestom žalbenom osnovu osporava odluku Pretresnog vijeća kojom mu nije dozvoljen pristup medicinskim izvještajima u predmetu Todorović i da pitanje da li je Pretresno vijeće pogriješilo postupivši na taj način jeste meritorno pitanje koje treba riješiti Žalbeno vijeće;

ZAKLJUČIVŠI stoga da je prerano u ovoj fazi odlučivati da li Žalbeno vijeće treba da razmotri medicinske izvještaje u predmetu Todorović;

IMAJUĆI U VIDU, međutim, da je Tužilaštvo dostavilo Žalbenom vijeću medicinske izvještaje u predmetu Todorović u sklopu povjerljivog i ex parte dodatka Odgovoru[5] i da Žalbeno vijeće može u odgovarajućoj fazi razmotriti medicinske izvještaje u predmetu Todorović ukoliko to bude potrebno za odlučivanje po šesnaestom žalbenom osnovu;

UZIMAJUĆI U OBZIR da, po svemu sudeći, žalilac nije sasvim siguran u to da li su medicinski spisi u predmetu Todorović pohranjeni u Španiji ili u PJUN-u, a ne zna ni njihov sadržaj;

UZIMAJUĆI U OBZIR da pregled dokumenata, uključujući medicinske izvještaje, kako bi se žaliocu pružilo obavještenje o tome u kojoj mjeri mu ti dokumenti mogu biti od pomoći, ne spada u dužnosti Žalbenog vijeća;

UZIMAJUĆI U OBZIR da u Zahtjevu nije pokazano da medicinski izvještaji iz Španije ili PJUN-a mogu suštinski pomoći Žalbenom vijeću kada bude presuđivalo o šesnaestom žalbenom osnovu žalioca;

ZAKLJUČIVŠI stoga da žaliočev zahtjev da Žalbeno vijeće pribavi medicinske izvještaje iz Španije ili PJUN-a nije osnovan;

IZ GORENAVEDENIH RAZLOGA,

OVIM ODBIJA Zahtjev u cijelosti.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je engleski tekst mjerodavan.

Dana 23. septembra 2004.
U Haagu,
Nizozemska

/potpis na originalu/
sudija Mehmet Güney,
predsjedavajući sudija

[pečat Međunarodnog suda]


[1] Referenca dodata.

[2] U "Odluci po zahtjevu za produženje roka" od 5. jula 2004, predžalbeni sudija je odobrio produženje roka za dostavljanje odgovora Tužilaštva do 12. jula 2004.

[3] Čini se da žalilac ima u vidu Izvještaj dr. Lecića-Toševskog i Izvještaj dr. Soyke, koje Pretresno vijeće u predmetu Todorović navodi kao "Izvještaj Soyke" i "Izvještaj Lecića-Toševskog". Vidi Tužilac protiv Stevana Todorovića, Presuda o kazni, 31. juli 2001, paragraf 94.

[4] Najava žalbe žalioca Blagoja Simića, 17. novembar 2003., str. 11, paragraf 18.

[5] Povjerljivi i ex parte Dodatak A, Odgovor.