PRED ŽALBENIM VIJEĆEM

U sastavu:

sudija Mehmet Güney, predsjedavajući
sudija Fausto Pocar
sudija Mohamed Shahabuddeen
sudija Wolfgang Schomburg
sudija Inés Mónica Weinberg de Roca

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 21. oktobra 2004.

TUŽILAC
protiv
BLAGOJA SIMIĆA

Tužilaštvo:
g. Norman Farrell
g. Mark J. McKeon

Odbrana:
g. Igor Pantelić
g. Peter Murphy

A. Proceduralni kontekst

1. Žalbeno vijeće Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (dalje u tekstu: Međunarodni sud) rješava po "Zahtjevu Blagoja Simića na osnovu pravila 65(I) Pravilnika o postupku i dokazima za privremeno puštanje na slobodu na određeno vrijeme radi prisustva parastosu za oca" (dalje u tekstu: Zahtjev) koji je 29. septembra 2004. podnio Blagoje Simić (dalje u tekstu: žalilac), u kojem žalilac traži da bude privremeno pušten na slobodu na određeni kratak period radi prisustva parastosu za preminulog oca u Šamcu, Bosna i Hercegovina. Tužilaštvo je 5. oktobra 2004. dostavilo povjerljivi odgovor.^[1] Žalilac je odgovorio 8. oktobra 2004.^[2] Dana 19. oktobra 2004., g. Trivun Jovičić, ministar-savjetnik i oficir za vezu Republike Srpske dostavio je garancije i odobrenje Vlade Republike Srpske.

2. Dana 17. oktobra 2003., Pretresno vijeće II je žaliocu izreklo kaznu zatvora u trajanju od 17 godina: Žalbeno vijeće trenutno rješava po žalbi žalioca na presudu Pretresnog vijeća.^[3]

B. Argumenti

3. U Zahtjevu, žalilac traži da mu se odobri da prisustvuje parastosu za svog oca 40 dana nakon njegove smrti, koji će se održati 5. novembra 2004. u Šamcu, Bosna i Hercegovina i da od 4. do 9. novembra, nakon vjerskog obreda, provede kraće vrijeme sa članovima svoje porodice.

4. Žalilac tvrdi da smrt njegovog oca, "uzeta zajedno sa njegovim vjerskim ubjeđenjima i obavezama,"⁴ predstavlja "posebne okolnosti" u smislu pravila 65(I) Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik). Žalilac podsjeća na činjenicu da se dobrovoljno predao Međunarodnom sudu i da se dobro vladao za vrijeme boravka u Pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija (dalje u tekstu: PJUN). On tvrdi da ne postoje osnovi sumnje da će on pokušati da pobjegne ili da će se neprimjereno vladati tokom privremenog boravka na slobodi, ili pak da će predstavljati bilo kakvu prijetnju za žrtve, svjedoke ili druge osobe. Žalilac ističe da je g. Trivun Jovičić, oficir za vezu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, pristao da pruži garancije Vlade Republike Srpske za njegov bezbjedan povratak i da bude u njegovoj pratnji sve vrijeme tokom privremenog boravka na slobodi. Žalilac dodaje da će se, ako se da traženo odobrenje, u potpunosti pridržavati svih uslova koje postavi Žalbeno vijeće.

5. Tužilaštvo se protivi privremenom puštanju na slobodu. Ono "prihvata da je žalilac pokazao da postoje posebne okolnosti koje opravdavaju da Pretresno vijeće razmotri privremeno puštanje na slobodu",^[4] ali tvrdi da žalilac nije pokazao da će se, ako bude privremeno pušten na slobodu, po isteku određenog perioda predati u pritvor.

6. Prije svega, Tužilaštvo tvrdi da je, budući da pretpostavka nevinosti više ne važi pošto je žaliocu izrečena presuda, teret dokazivanja treba biti strožiji od pukog ocjenjivanja vjerovatnoće. Ono tvrdi da se različiti kriteriji koji se primjenjuju na privremeno puštanje na slobodu nakon izricanja osuđujuće presude odražavaju u strukturi pravila 65 Pravilnika koje u žalbenom postupku predviđa jedan dodatni uslov, odnosno, da Žalbeno vijeće treba da se uvjeri u postojanje "posebnih okolnosti koje opravdavaju puštanje na slobodu."^[5]

7. Drugo, Tužilaštvo tvrdi da postoji ozbiljan rizik da će žalilac pokušati da pobjegne budući da je osuđen za krajnje teška krivična djela i da je bio visoki politički funkcioner u opštini Bosanski Šamac. U prilog ovom argumentu, Tužilaštvo upućuje na dvije odluke u predmetu Kordić i Čerkez^[6] kojima je Žalbeno vijeće odbilo zahtjeve za privremeno puštanje na slobodu djelimično na osnovu toga što presude koje su izrečene protiv dvojice žalilaca daju snažan podsticaj za bjekstvo. Tužilaštvo dodaje da bi privremeno puštanje na slobodu trebalo biti rijedak izuzetak u žalbenom postupku, pošto, "ako se često bude odobravalo privremeno puštanje na slobodu osuđenika tokom žalbenog postupka, to moglo uticati na povjerenje javnosti u sprovođenje pravde pred Međunarodnim sudom, stvaranjem utiska da se presude Pretresnog vijeća smatraju inherentno nesigurnim do njihovog potvrđivanja u žalbenom postupku."^[7]

8. Treće, Tužilaštvo tvrdi da se garancije koje je dala Vlada Republike Srpske ne mogu i ne bi trebali smatrati pouzdanim budući da na teritoriji Republike Srpske još nije izvršeno nijedno hapšenje i da bi žalilac, ukoliko pobjegne, mogao naći utočište u Republici Srpskoj.

9. U svojoj replici, žalilac priznaje da je na njemu teret dokazivanja da uvjeri Žalbeno vijeće da će se po okončanju određenog perioda privremenog puštanju na slobodu predati u pritvor. Međutim, on tvrdi da nema opravdanja za primjenu različitog standarda dokazivanja u odnosu na žalioce budući da jedina razlika između prvostepenog i drugostepenog postupka jeste kriterij iz pravila 65(I)(iii) da moraju postojati "posebne okolnosti". On naglašava da, kako priznaje Tužilaštvo, u ovom predmetu postoje posebne okolnosti.

10. Žalilac dalje tvrdi da tužilac nije naveo nikakve činjenice u prilog svom argumentu da postoji vjerovatnoća da se žalilac neće predati u pritvor nakon isteka perioda privremenog puštanja na slobodu. Naprotiv, on ističe da je akreditirani oficir za vezu Predsjedništva Bosne i Hercegovine s Međunarodnim sudom, g. Trivun Jovičić, prihvatio odgovornost da sve vrijeme bude u njegovoj pratnji i da ga nadzire. Žalilac tvrdi da tri razloga snažno sugeriraju da će se on predati u pritvor po isteku privremenog boravka na slobodi: prvo, dosadašnja neosporna saradnja žalioca s Međunarodnim sudom daje dovoljno garancija na osnovu kojih se Žalbeno vijeće može uvjeriti da će se on vratiti u pritvor; drugo, nema dokaza da je vjerovatno da će on pokušati da pobjegne; treće, Žalbeno vijeće može biti uvjereno da će strogi uslovi koji se predlažu u Zahtjevu biti postavljeni i da će imati uticaja na garancije za povratak žalioca u pritvor.

11. U vezi s argumentom Tužilaštva koji se odnosi na povjerenje javnosti u sprovođenje pravde na Međunarodnom sudu, žalilac replicira da bi se isto tako moglo ustvrditi da bi odgovarajuća odluka o kratkotrajnom puštanju na slobodu u relativno neuobičajenim okolnostima ovog predmeta poboljšala povjerenje javnosti u Međunarodni sud kao pravosudni organ koji je sposoban da uspostavi human sistem pravde, u kojem se pravda nadopunjuje suosjećajnošću.

12. U pogledu pozivanja na garancije Republike Srpske, žalilac ističe da je, u prošlosti, Žalbeno vijeće odobrilo zahtjev Krnojelca za privremeno puštanje na slobodu djelomično na osnovu garancija iz Republike Srpske.^[8]

C. Diskusija

13. Pravilo 65(I) Pravilnika predviđa sljedeće:

(I) Bez prejudiciranja odredbi pravila 107, Žalbeno vijeće može odobriti privremeno puštanje na slobodu osuđenih osoba koje čekaju žalbeni postupak ili na neko određeno vrijeme ukoliko se uvjerilo:

(i) da će se žalilac, ako bude pušten, pojaviti na žalbenom pretresu odnosno predati u pritvor po isteku određenog roka;

(ii) da žalilac, ako bude pušten, neće predstavljati opasnost ni za jednu žrtvu, svjedoka ni bilo koju drugu osobu, i

(iii) da postoje posebne okolnosti koje opravdavaju takvo puštanje.

Mutatis mutandis primjenjuju se odredbe stavova 65(C) i 65(H).

Gorenavedene odredbe pravila 65(C) i (H), predviđaju, u relevantnom dijelu, sljedeće:

(C) Za puštanje optuženog na slobodu pretresno vijeće može odrediti bilo koje uslove koje smatra primjerenima, uključujući polaganje kaucije i poštivanje uslova potrebnih da bi se osiguralo prisustvo optuženog na suđenju i zaštita drugih osoba.

(H) Po potrebi, pretresno vijeće može izdati nalog za hapšenje kako bi se osiguralo prisustvo optuženog koji je pušten ili se iz bilo kojeg drugog razloga nalazi na slobodi. Mutatis mutandis primjenjuju se Odredbe Drugog poglavlja Petog dijela.

14. U skladu s kriterijima predviđenim u pravilu 65(I) Pravilnika za odobravanje privremenog puštanja na slobodu, Žalbeno vijeće će najprije utvrditi da li se uvjerilo da će se žalilac, ako bude privremeno pušten na slobodu, po isteku određenog perioda predati u pritvor. U vezi s važećim standardom dokazivanja, Žalbeno vijeće podsjeća da pravilo 65 predviđa mogućnost privremenog puštanja na slobodu kako optuženih tako i osuđenih osoba. Specifičnost žalbene faze odražava se u pravilu 65 (I)(iii) Pravilnika, koje predviđa jedan dodatni kriterij, tj. da "postoje posebne okolnosti koje opravdavaju takvo puštanje". Kada je riječ o teretu dokazivanja koji podnosilac zahtjeva mora zadovoljiti kako bi uvjerio Žalbeno vijeće, Pravilnik ne sadrži ni izričite ni implicitne odredbe koje bi upućivale na to da u žalbenom postupku važe stroži kriteriji dokazivanja. Žalbeno vijeće smatra da je uvrštavanje odredbe o privremenom puštanju na slobodu u Pravilnik motivirano razlozima humanosti i suosjećajnosti zajedno s razlozima vezanim za princip proporcionalnosti u međunarodnom pravu. Ti razlozi važe i u slučajevima kada je podnosiocu zahtjeva u prvostepenom postupku izrečena osuđujuća presuda. Žalbeno vijeće smatra da prilikom ocjenjivanja vjerovatnoće treba uzeti u obzir činjenicu da je dotičnoj osobi već izrečena osuđujuća presuda.

15. Žalbeno vijeće smatra da težina zločina za koje je utvrđena krivična odgovornost podnosioca zahtjeva predstavlja jedan od faktora koje treba uzeti u obzir prilikom ocjenjivanja da li će se optuženi, ako bude privremeno pušten, vratiti u pritvor. Evidentno je da strožija kazna daje više podsticaja za bjekstvo. Žalbeno vijeće podsjeća, međutim, da ovo ne može biti isključivi faktor koji određuje ishod rješavanja po zahtjevu za privremeno puštanje na slobodu.

16. Žalbeno vijeće primjećuje da je žalilac osuđen za progon kao zločin protiv čovječnosti i da mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 17 godina. Iako se žalilac u pritvoru nalazi više od tri godine, preostali dio kazne bi i dalje bio znatan ukoliko kazna djelomično ili u cijelosti bude potvrđena. S druge strane, Žalbeno vijeće primjećuje da se žalilac dobrovoljno predao pod nadzor Međunarodnog suda i da se za vrijeme boravka u pritvoru dobro vladao.^[9] Činjenica da žalilac pristaje na to da se njegovo privremeno puštanje na slobodu uvjetuje svim zahtjevima koje Žalbeno vijeće bude smatralo potrebnim nužno potkrepljuje dobru volju žalioca.

17. Žalbeno vijeće takođe smatra da su se, kod donošenja prethodnih odluka, garancije Vlade Republike Srpske pokazale djelotvornim.^[10] Činjenica da na teritoriji Republike Srpske do sada nije uhapšen nijedan optuženi nije dovoljna da pobije vrijednost garancija. Štaviše, garancije koje je dalo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine putem svog oficira za vezu, koji će biti u pratnji optuženog i nadzirati ga sve vrijeme kako bi se osiguralo da se on vrati u PJUN, predstavlja značajan faktor koji treba uzeti u obzir.

18. Ocjenivši sveukupne okolnosti u ovom predmetu, Žalbeno vijeće se uvjerilo da će se žalilac, ako bude pod određenim uslovima privremeno pušten na slobodu, po isteku određenog perioda predati u pritvor.

19. Uzimajući u obzir da će zvaničnik Bosne i Hercegovine biti u pratnji žalioca sve vrijeme do njegovog povratka u Haag i garancije koje je dala Vlada Republike Srpske, Žalbeno vijeće se uvjerilo da žalilac, ako bude pušten na slobodu, neće predstavljati opasnost ni za jednu žrtvu, svjedoka ili neko drugo lice.

20. Konačno, Žalbeno vijeće se uvjerilo da parastos koji se organizuje četrdeset dana nakon smrti žaliočevog oca, koji je preminuo 26. septembra 2004., predstavlja "posebne okolnosti" u smislu pravila 65(I)(iii). Stoga, Žalbeno vijeće se uvjerilo da su ispunjeni uslovi da se odobri zahtjev žalioca za privremeno puštanje na slobodu.

21. Kada je riječ o trajanju privremenog boravka na slobodi, Žalbeno vijeće smatra da žaliocu treba dati dovoljno vremena da prisustvuje parastosu za svog pokojnog oca u Šamcu. Činjenica da žalilac želi provesti neko vrijeme sa svojom porodicom nakon parastosa, međutim, nije faktor koji Žalbeno vijeće uzima u obzir. Žalbeno vijeće samo podsjeća da "posebne okolnosti" koje čini parastos za pokojnog oca opravdavaju privremeno puštanje žalioca na slobodu.

22. Žalbeno vijeće želi dodati da je Međunarodnom sudu povjereno ostvarivanje pravde u bivšoj Jugoslaviji. To prije svega znači pravdu za žrtve, njihove srodnike i druge nevine ljude. Ostvarivanje pravde, međutim, takođe iziskuje poštivanje osnovnih prava osuđenih osoba, a naročito njihovog prava na privatan i porodični život.^[11] Odobravanjem privremenog puštanja na slobodu osuđenika do žalbenog postupka kada to dopuštaju posebne okolnosti u tom predmetu, Međunarodni sud ispunjava svoju obavezu ostvarivanje pravde svim stranama.

D. Dispozitiv

23. Iz gorenavedenih razloga i na osnovu pravila 65(I) Pravilnika, Žalbeno vijeće djelimično ODOBRAVA Zahtjev i NALAŽE da žalilac bude privremeno pušten na slobodu na određeno vrijeme od 4. novembra 2004. do 7. novembra 2004. u skladu sa sljedećim odredbama i uslovima.

1. Nizozemske vlasti će 4. novembra prebaciti optuženog na aerodrom Schiphol u Nizozemskoj;

2. Na aerodromu Schiphol, žalilac će biti privremeno predat pod nadzor g. Trivuna Jovičića, oficira za vezu Vlade Bosne i Hercegovine, koji će biti u pratnji žalioca tokom preostalog dijela njegovog putovanja u Republiku Srpsku i tokom njegovog boravka u Republici Srpskoj;

3. Ukoliko, s obzirom na okolnosti, g. Jovičić bude spriječen u obavljanju svojih dužnosti, žalilac će privremeno biti predat pod nadzor nekog drugog zvaničnika Vlade Bosne i Hercegovine, pod uslovom da Žalbeno vijeće ovlasti to lice da preuzme dužnosti g. Jovičića najkasnije 29. oktobra 2004.;

4. Period privremenog boravka na slobodi počeće kada se žalilac preda pod nadzor g. Trivuna Jovičića, oficira za vezu Vlade Bosne i Hercegovine, ili nekog drugog akreditiranog zvaničnika, a prestaće njegovim povratkom pod nadzor nizozemskih vlasti, i to najkasnije 7. novembra 2004.;

5. Na povratnom letu, u pratnji žalioca će biti g. Trivun Jovičić, oficir za vezu Vlade Bosne i Hercegovine, ili neki drugi opunomoćeni zvaničnik, koji će žalioca predati pod nadzor nizozemskih vlasti na aerodromu Schiphol; nizozemske vlasti će zatim prebaciti žalioca natrag u PJUN;

6. Tokom privremenog boravka na slobodi, žalilac je dužan da se pridržava sljedećih uslova, a vlasti Republike Srpske, uključujući lokalnu policiju u Šamcu, dužne su da se staraju o poštovanju sljedećih uslova:

a) Žalilac ne smije napuštati teritoriju opštine Šamac;

b) Žalilac će biti pod nadzorom policije u Šamcu;

c) Žalilac će svoj pasoš predati policiji u Šamcu;

d) Žalilac će se jednom dnevno javljati lokalnoj policiji koja će o tome voditi zapisnik i svakodnevno izvještavati Međunarodni sud o potvrdi njegovog prisustva;

e) Žalilac ni na koji način neće uticati ni na jednu osobu koja je svjedočila na njegovom suđenju;

f) Žalilac neće razgovarati o svom predmetu ni s kim izuzev sa svojim braniocem;

g) Žalilac će se strogo pridržavati svih naloga Žalbenog vijeća kojima se eventualno promijene uslovi ili ukine njegovo privremeno puštanje na slobodu;

24. Na osnovu garancija Vlade Republike Srpske, Žalbeno vijeće TRAŽI od Vlade Republike Srpske da preuzme odgovornost za sljedeće:

1. Sve troškove u vezi sa transportom od aerodroma Schiphol do Šamca i natrag;

2. Obezbjeđenje lične bezbjednosti i zaštite žalioca za vrijeme privremenog boravka na slobodi;

3. Neodložno izvještavanje sekretara Međunarodnog suda o sadržaju eventualnih prijetnji bezbjednosti žalioca, uključujući podnošenje potpunih izvještaja o istragama sprovedenim u vezi s tim prijetnjama;

4. Organizovanje, na zahtjev Žalbenog vijeća ili strana u postupku, svih sredstava saradnje i komunikacije između strana u postupku i obezbjeđenje povjerljivosti tih komunikacija;

5. Neodložno pritvaranje žalioca ako pokuša pobjeći iz Šamca, ili ako na drugi način prekrši odredbe i uslove privremenog puštanja na slobodu predviđene u ovoj Odluci, i neodložno izvještavanje Sekretarijata i Žalbenog vijeća o takvim povredama; i

6. Poštivanje prednosti Međunarodnog suda u odnosu na eventualno postojeće ili buduće postupke u Republici Srpskoj u odnosu na žalioca;

25. Žalbeno vijeće UPUĆUJE sekretara Međunarodnog suda da:

1. Obavi konsultacije s nizozemskim vlastima i vlastima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, u vezi sa praktičnim organizovanjem privremenog puštanja žalioca na slobodu;

2. Zatraži od vlasti država na čijoj se teritoriji bude kretao žalilac da:

a) vrše nadzor nad njim sve vrijeme koje provede u tranzitu na aerodromu; i

b) da žalioca uhapse i pritvore do njegovog povratka u PJUN ako za vrijeme putovanja pokuša pobjeći.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je engleski tekst mjerodavan.

Dana 21. oktobra 2004.
U Haagu,
Nizozemska

/potpis na originalu/
sudija Mehmet Güney,
predsjedavajući sudija

[pečat Međunarodnog suda]

^[1] Odgovor Tužilaštva na zahtjev Blagoja Simića za privremeno puštanje na određeno vrijeme radi prisustva parastosu za oca, povjerljivo, 5. oktobar 2004. (dalje u tekstu: Odgovor).

^[2] Replika Blagoja Simića na Odgovor Tužilaštva na zahtjev na osnovu pravila 65(I) Pravilnika o postupku i dokazima za privremeno puštanje na slobodu na određeno vrijeme radi prisustva parastosu za oca, 8. oktobar 2004. (dalje u tekstu: Replika).

^[3] Presuda, 17. oktobar 2003.

⁴ Zahtjev, paragraf 10.

^[4] Odgovor, paragraf 2.

^[5] Odgovor, fusnota 4, koja upućuje na pravilo 65(I) Pravilnika.

^[6] Tužilac protiv Kordića i Čerkeza, predmet br. IT-95-14/2-A, "Odluka po zahtjevu Marija Čerkeza za privremeno puštanje na slobodu", 12. decembar 2004.; Tužilac protiv Kordića i Čerkeza, predmet br. IT-95-14/2-A, "Odluka po zahtjevu Darija Kordića za privremeno puštanje na slobodu", 19. aprila 2004.

^[7] Odgovor, paragraf 8.

^[8] Replika, paragraf 6, u kojem se pominje Tužilac protiv Krnojelca, predmet br. IT-97-25-A, "Odluka po zahtjevu za privremeno puštanje na slobodu", 12. decembar 2002. (dalje u tekstu: Odluka u predmetu Krnojelac).

^[9] Vidi Presudu, 17. oktobar 2003., paragraf 1091.

^[10] Vidi npr. Odluku u predmetu Krnojelac i, u drugačijim okolnostima, u predmetu Tužilac protiv Kvočke i drugih, predmet IT-98-30/1-A, "Odluka po zahtjevu Miroslava Kvočke za privremeno puštanje na slobodu", 17. decembar 2003.

^[11] Vidi npr. predmet Ploski v. Poland, Presuda, Evropski sud za ljudska prava, 12. novembar 2002. ((26761/95)) (202) ECHR 729), paragraf 39, u kojoj je taj Sud zaključio da u konkretnim okolnostima tog predmeta, odbijanje da se odobri prisustvo sahrani roditelja pritvorenika predstavlja kršenje člana 8 Konvencije (pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života). Sud je, međutim, precizirao da "član 8 Konvencije ne garantuje pritvorenoj osobi bezuslovno pravo da mu se da dozvola da prisustvuje sahrani svog rođaka." (par. 38).