MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 2. jun 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


OPSERVACIJE AMICI CURIAE
O ZAHTEVU OPTUŽBE ZA PRIHVATANJE PISMENE IZJAVE
SVEDOKA SUADA DŽAFIĆA UMESTO SVEDOČENJA VIVA VOCE
U SKLADU SA PRAVILOM
92bis

Tužilaštvo: Optuženi:
gđa Carla Del Ponte g. Slobodan Milošević
g. Geoffrey Nice, QC
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff
g. Dermot Groome
Amici curiae:
g. Steven Kay, QC
g. Branislav Tapušković
g. Timothy McCormack

Uvod

1. Dana 27. maja 2003. Tužilaštvo je podnelo “Zahtev optužbe za prihvatanje pismene izjave Suada Džafića umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92 bis”. To je samo jedan u nizu podnesaka optužbe na osnovu pravila 92 bis Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda. Optužba traži da se deo svedočenja ovog svedoka izvede viva voce i priznaje da je neophodno da optuženi unakrsno ispita svedoka. U delu svedočenja koji treba da se obavi viva voce biće razjašnjene pojedinosti događaja ili oblasti koje ranije nisu podrobno opisane u izjavi svedoka.

2. Zahtev o kojem je reč odnosi se na svedočenje svedoka o događajima koji su se odigrali na području Bratunca. On konkretno govori o selu Vitkovići. Svedok, između ostalog, opisuje prinudno zatočenje u Vlasenici i ubstva 1992. u Novoj Kasabi.

3. Amici curiae su dužni da pripremaju podneske koji su u pravilnom postupku na raspolaganju optuženom i da u njegovo ime obezbede pravično suđenje.[1] Ove Opservacije podnose se da bi se omogućilo da se pred Pretresnim većem u pismenom obliku izlože relevantna pitanja.

Pravna pitanja

4. Pravilo 92 bis (A) Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda govori o prihvatljivosti pismenih izjava kao jednog od načina za dokazivanje činjenica koji nije usmeno svedočenje. Pravilo 92 bis daje Pretresnom veću diskreciono pravo da takvo svedočenje uvrsti u spis ako ono ne govori o delima i ponašanju optuženog.

5. Pretresno veće se ranije u toku suđenja već bavilo pitanjem “dela i ponašanja optuženog” i dalo je usku definiciju tog izraza. Naime, da mu treba dati njegovo uobičajeno značenje, a to su postupci i vladanje optuženog, i da ne bi smelo da se širi maštovitim tumačenjem.[2]

6. Odredba pravila 92 bis (A) govori o “pismenoj izjavi”. Faktori koji govore u prilog prihvatanju takvog dokaznog materijala izloženi su pod (A)(i) pomenutog pravila, a faktori koji govore u prilog neprihvatanju navedeni su pod (A)(ii), iako nijedan pododeljak nije ograničen i ne sadrži sve okolnosti koje mogu biti uzete u obzir. Pretresno veće je već odlučivalo o pismenim izjavama koje su podnete u okviru izvođenja dokaza optužbe.[3] Ono je nizom usmenih odluka jasno stavilo do znanja da je voljno da iskoristi svoje diskreciono pravo u prilog prihvatanju dokaza u tom obliku ako taj materijal:

(a) ne govori o delima i ponašanju optuženog;

(b) kumulativnog je karaktera;

(c) predstavlja dokaze o bazi zločina;

(d) nije blisko povezan sa optuženim;

(e) ne predstavlja ključne dokaze;[4]

(g) nema uzročnu vezu u smislu povezanosti sa optuženim po osnovu krivične odgovornosti po članu 7(3);[5]

(h) podleže uslovima za prihvatljivost dokaza koji su relavantni i imaju dokaznu vrednost.[6]

Ovo su, očigledno, samo neka definišuća pitanja koja se mogu primeniti, ali predstavljaju široku nit dosadašnjeg pristupa Pretresnog veća u ovom predmetu. U osnovi ovog pitanja je potreba da se obezbedi pravično suđenje.[7] Uprkos tome što je optužba priznala potrebu za unakrsnim ispitivanjem, odluku o tome Pretresno veće tek treba da donese, mada će na nju ovakav stav optužbe sigurno imati velikog uticaja.[8]

Prigovori optuženog na postupak na osnovu pravila 92 bis

7. Optuženi se tokom čitavog suđenja protivio primeni postupka predviđenog pravilom 92 bis.[9] Bojazni koje je on izrazio potpadaju pod pravilo 92 bis (A)(ii)(a), odnosno da postoji opšti javni interes da se javno predoče svi dokazi u predmetu protiv njega. Takođe je postalo očigledno da optuženi ne prihvata argumentaciju protiv sebe, niti uopšteno prikazivanje događaja od strane optužbe kao činjeničnog konteksta za argumentaciju protiv njega. Amici curiae su, izvršavajući svoju dužnost, takođe ulagali prigovore.[10] Smatramo da nije potrebno ovde navoditi sve one argumente koje su amici curiae ranije izneli jer je Pretresno veće već upoznato sa tim pitanjima. Oni govore o pravu optuženog da u predmetu protiv njega sasluša svedoke koji ga terete i pravu da ih posle toga ispita.[11] Oni se takođe tiču potrebe da Pretresno veće sāmo oceni držanje svedoka, što nije slučaj kada su oni ograničeno eksponirani zahvaljujući prihvatanju glavnih iskaza na osnovu pravila 92 bis.

Izjava Suada Džafića: prihvatanje na osnovu pravila 92 bis

8. Dokazi koje je izneo svedok ne govore o delima i ponašanju optuženog, u smislu u kojem su oni ranije definisani. To je kumulativno svedočenje o događajima u Bratuncu, iako Vitkovići kao selo u toj opštini nije ranije pomenuto u dokaznom materijalu. Što je još važnije, u dokaznom materijalu se ne pominje ubijanje u Novoj Kasabi.

9. Optužba je prihvatila da glavni iskaz treba da se iznese viva voce radi razjašnjenja i obrade novih pitanja. U takvim okolnostima, amici curiae nemaju prigovor na predloženi postupak, s obzirom na ranije odluke Pretresnog veća.

Unakrsno ispitivanje

10. Optužba se slaže da je to adekvatno i sa takvim stavom su saglasni i amici curiae. U datim okolnostima, ukoliko Pretresno veće ne reši da postupi drugačije, amici curiae neće dalje iznositi relevantne argumente o ovom pitanju, već uz dužno poštovanje traže priliku za usmenu raspravu ukoliko Veće namerava da usvoji drugačiji pristup.

Dana 2. juna 2003.
Hag

/potpis na originalu/

Steven Kay, QC

za amici curiae

Steven Kay, QC

Branislav Tapušković


[1] “Nalog kojim se poziva određivanje amicus curiae” od 30. avgusta 2001.

[2] Tužilac protiv Slobodana Miloševića, predmet br. IT-02-54-T. "Odluka po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92 bis" od 21. marta 2002. Vidi takođe predmet Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002.

[3] Tužilac protiv Slobodana Miloševića, predmet br. IT-02-54-T, "Odluka po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92 bis" od 21. marta 2002; takođe "Odluka po prvom zahtevu tužioca za uvrštenje u spis svedočenja i izjave na osnovu pravila 92 bis tokom dela suđenja koji se odnosi na Hrvatsku" od 26. septembra 2002.

[4] Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002.

[5] Transkript od 19. februara 2003, str. 1897.

[6] Tužilac protiv Sikirice, predmet br. IT-95-8-T, Odluka od 23. maja 2001.

[7] Članovi 20 i 21 Statuta.

[8] Pravilo 92 bis (E).

[9] Vidi Tužilac protiv Slobodana Miloševića, predmet br. IT-02-54-T, transkript od 19. febrara 2003.

[10] "Nalog kojim se poziva određivanje amicus curiae" od 30. avgusta 2001. i "Opservacije amici curiae o zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92 bis podnetom 10. januara 2003. i poverljivi Prilog A od 30. januara 2003".

[11] Što proističe iz sadržaja člana 21 Statuta MKSJ-a.