MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 12. jun 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


OPSERVACIJE AMICI CURIAE O ZAHTEVU OPTUŽBE ZA PRIHVATANJE PISMENE IZJAVE SVEDOKA B-1047 UMESTO SVEDOČENJA VIVA VOCE U SKLADU SA PRAVILOM 92bis

Tužilaštvo: Optuženi:
gđa Carla Del Ponte g. Slobodan Milošević
g. Geoffrey Nice, QC
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff
g. Dermot Groome
Amici curiae:
g. Steven Kay, QC
g. Branislav Tapušković
g. Timothy McCormack

Uvod

  1. Dana 11. juna 2003. Tužilaštvo je podnelo “Zahtev optužbe za prihvatanje pismene izjave svedoka B-1047 umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92 bis”. To je samo jedan u nizu podnesaka optužbe na osnovu pravila 92 bis Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda. Optužba traži da se deo svedočenja ovog svedoka izvede viva voce i priznaje da je potrebno da optuženi unakrsno ispita svedoka. Svedočenje viva voce odnosiće se na Arkana, ubistvo ljudi u Trnovoj, opština Sanski Most, i još neke pojedinosti koje do sada nisu obelodanjene.

  2. Optužba, na osnovu pravila 127, traži izmenu roka od 14 dana koji predviđa pravilo 92 bis (E).

  3. Amici curiae su dužni da pripremaju podneske koji su u pravilnom postupku na raspolaganju optuženom i da obezbede pravično suđenje u njegovo ime.[1] Ove opservacije podnose se da bi se omogućilo da se pred Pretresnim većem u pismenom obliku izlože relevantna pitanja.

  4. Pravna pitanja

  5. Pravilo 92 bis (A) Pravilnika o postupku i dokazima Me|unarodnog suda govori o prihvatljivosti pismenih izjava kao načina za dokazivanje činjenica koji nije usmeno svedočenje. Pravilo 92 bis daje Pretresnom veću diskreciono pravo da takvo svedočenje uvrsti u dokazni spis ako ono ne govori o delima i ponašanju optuženog.

  6. Pretresno veće se ranije u toku suđenja već bavilo pitanjem “dela i ponašanja optuženog” i dalo usku definiciju tog izraza. Naime, da mu treba dati njegovo uobičajeno značenje, a to su postupci i vladanje optuženog, i da ne bi smelo da se širi maštovitim tumačenjem.[2]

  7. Primena pravila 92 bis (A) tiče se “pismene izjave”. Faktori koji govore u prilog prihvatanju takvog dokaznog materijala izloženi su pod (A)(i) datog pravila, a faktori koji govore u prilog neprihvatanju navedeni su pod (A)(ii), iako nijedan pododeljak ne sadrži sve okolnosti koje mogu biti uzete u razmatranje. Pretresno veće je već odlučivalo o pismenim izjavama koje su podnete u okviru izvođenja dokaza optužbe.[3] Ono je nizom usmenih odluka jasno stavilo do znanja da je voljno da iskoristi svoje diskreciono pravo u prilog prihvatanja dokaza u tom obliku ako taj materijal:

    1. ne govori o delima i ponašanju optuženog;

    2. kumulativnog je karaktera;

    3. predstavlja dokaze o bazi zločina;

    4. nije blisko povezan sa optuženim;

    5. ne predstavlja ključne dokaze;[4]

    6. nema uzročnu vezu u smislu povezanosti sa optuženim po osnovu krivične odgovornosti po članu 7(3);[5]

    7. ispunjava uslove za prihvatljivost dokaza jer je relevantan i ima dokaznu vrednost.[6]

  8. Ovo su, očigledno, samo neka definišuća pitanja koja se mogu primeniti, a predstavljaju elemente dosadašnjeg širokog pristupa Pretresnog veća u ovoj vrsti dokaza. U osnovi ovog pitanja je potreba da se obezbedi pravično suđenje.[7], Pretresno veće tek treba da donese odluku o unakrsnom ispitivanju.[8]

    Prigovori optuženog na postupak na osnovu pravila 92 bis

  9. Optuženi se tokom čitavog suđenja protivio primeni postupka predviđenog pravilom 92 bis.[9] Bojazni koje je on izrazio potpadaju pod pravilo 92 bis (A)(ii)(a), odnosno da postoji opšti interes da se javno predoče svi dokazi koji se izvode protiv njega. Takođe je postalo očigledno da optuženi ne prihvata argumentaciju protiv sebe, niti opšti prikaz događaja od strane optužbe kao činjeničnog konteksta za argumentaciju protiv njega. Amici curiae su, vršeći svoju dužnost, takođe ulagali prigovore.[10] Smatramo da nije potrebno ovde navoditi sve one argumente koje su amici curiae ranije izneli jer je Pretresno veće već upoznato sa tim pitanjima. Oni govore o pravu optuženog da sasluša svedoke koji ga terete i pravu da ih posle toga ispita.[11] Oni se takođe tiču potrebe da Pretresno veće sāmo oceni držanje svedoka, što nije slučaj kada su oni ograničeno eksponirani zahvaljujući prihvatanju glavnih iskaza na osnovu pravila 92 bis.

  10. Predmet: Izjava svedoka B-1047: prihvatanje u skladu sa pravilom 92 bis

  11. Dokazi koje je izneo ovaj svedok ne govore o delima i ponašanju optuženog, kao što je ranije definisano. Međutim, to svedočenje nije kumulativno u odnosu na svedočenja koja su već data na suđenju i potiče od jedinog preživelog učesnika konkretnog događaja. To ubistvo je navedeno u Dodatku A optužnice – Ubistva koja nisu povezana sa zatočeničkim objektima

  12. Zbog značaja ovog svedočenja amici curiae smatraju da je u interesu pravičnosti suđenja da se svedočenje ovog svedoka u potpunosti obavi viva voce. Tokom unakrsnog ispitivanja moglo bi da se pokrene pitanje kredibiliteta svedoka, te bi u tim okolnostima bilo nepravično ukoliko bi se glavno ispitivanje ovog svedoka vodilo skoro isključivo iz perspektive ovog masakra. Ovo svedočenje bi moglo da bude veoma emotivno obojeno, i može da izazove veliko saosećanje. To bi, naravno, bilo na mestu i stvorilo bi atmosferu koja bi išla na štetu optuženog. Stoga bi, ukoliko se uzmu u obzir samo ključni momenti, svedokove okolnosti i to kako se tamo našao bili izostavljeni iz iskaza.

  13. Očigledno je da je postupak predviđen pravilom 92bis ovde primenjivan zato što je optužba tokom nedelje počev od 10. juna 2003. pozvala preveliki broj svedoka. Molba nije podneta unapred i uz uobičajenu najavu, što bi se moglo očekivati da je taj postupak primeren u slučaju ovog svedoka.

  14. Unakrsno ispitivanje

  15. Optužba se slaže da je to primereno i sa takvim stavom su saglasni i amici curiae. U datim okolnostima, ukoliko Pretresno veće ne reši da postupi drugačije, amici curiae neće dalje iznositi relevantne argumente o ovom pitanju, već uz dužno poštovanje traže priliku za usmenu raspravu ukoliko Veće namerava da primeni drugačiji pristup.

Dana 12. juna 2003.

Hag

/potpis na originalu/

Steven Kay, QC

za amici curiae

Steven Kay, QC

Branislav Tapušković


[1] “Nalog kojim se poziva određivanje amicus curiae” od 30. avgusta 2001.

[2] Tužilac protiv Slobodana Miloševića, predmet br. IT-02-54-T. “Odluka po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92bis” od 21. marta 2002. Vidi takođe predmet Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002.

[3] Tužilac protiv Slobodana Miloševića, predmet br. IT-02-54-T, “Odluka po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92bis” od 21. marta 2002; takođe “Odluka po prvom zahtevu tužioca za uvrštenje u spis svedočenja i izjave na osnovu pravila 92 bis” tokom dela suđenja koji se odnosi na Hrvatsku od 26. septembra 2002.

[4] Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002.

[5] Transkript od 19. februara 2003, str. 1897.

[6] Tužilac protiv Sikirice, predmet br. IT-95-8-T, Odluka od 23. maja 2001.

[7] Članovi 20 i 21 Statuta.

[8] Pravilo 92bis(E).

[9] Vidi Tužilac protiv Slobodana Miloševića, predmet br. IT-02-54-T, transkript od 19. februara 2003.

[10] “Nalog kojim se poziva određivanje amicus curiae” od 30. avgusta 2001. i “Opservacije amici curiae o zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92 bis podnetom 10. januara 2003. i poverljivi Prilog A od 30. januara 2003”.

[11] Što proističe iz sadržaja člana 21 Statuta MKSJ-a.