MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 18. juni 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


OPSERVACIJE AMICI CURIAE O ADENDUMU ZAHTEVU OPTUŽBE ZA PRIHVATANJE PISMENIH IZJAVA UMESTO SVEDOČENJA VIVA VOCE U SKLADU SA PRAVILOM 92 bis OD 13. JUNA 2003.

Tužilaštvo: Optuženi:
gđa Carla Del Ponte g. Slobodan Milošević
g. Geoffrey Nice QC
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff
g. Dermot Groome Amici curiae:
g. Steven Kay QC
g. Branislav Tapušković
g. Timothy McCormack

Uvod

  1. Dana 13. juna 2003. Tužilaštvo je podnelo “Adendum zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92 bis”. To je samo jedan u nizu podnesaka optužbe na osnovu pravila 92 bis (B) Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda i odnosi se na svedoke C-1050, C-1129, C-1194 i C-1065 iz dela suđenja koji se odnosi na Hrvatsku. Optužba traži da se svedočenje ovih svedoka u celini prihvati na osnovu pravila 92bis i da ne bude unakrsnog ispitivanja od strane optuženog.[1]

  2. Iako tehnički zahtevi pravila 92bis(B) još nisu ispunjeni, optužba će se u neposrednoj budućnosti postarati za to.[2] Izjave svedoka nisu priložene uz zahtev ali je trebalo da budu obelodanjene 19. juna 2003.[3] Pravilo predviđa da strana u postupku koja traži da se primeni ovaj postupak o tome mora da obavesti suprotnu stranu najmanje četrnaest dana ranije, a suprotna strana tome može da se usprotivi u roku od sedam dana.[4] Pretresno veće je tokom postupka donelo usmenu odluku o značaju predviđenog obaveštenja.[5] Međutim, svedočenje ovih svedoka zakazano je tek za prvu nedelju jula 2003. U ovoj fazi suđenja ne pokreće se pitanje roka.

  3. Amici curiae su dužni da pripremaju podneske koji su u pravilnom postupku na raspolaganju optuženom i da obezbede pravično suđenje u njegovo ime.[6] Ove opservacije podnose se da bi se omogućilo da se pred Pretresnim većem u pismenom obliku izlože relevantna pitanja.

  4. Pravna pitanja

  5. Pravilo 92 bis (A) Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda govori o prihvatljivosti pismenih izjava kao načina za dokazivanje činjenica koji nije usmeno svedočenje ako one ne govore o delima i ponašanju optuženog. Pravilo 92 bis daje Pretresnom veću diskreciono pravo da takvo svedočenje uvrsti u dokazni spis u datom postupku.

  6. Pretresno veće se ranije u toku suđenja već bavilo pitanjem “dela i ponašanja optuženog” i dalo usku definiciju tog izraza. Naime, da mu treba dati njegovo uobičajeno značenje, a to su postupci i vladanje optuženog, i da ne bi smelo da se širi maštovitim tumačenjem.[7]

  7. Primena pravila 92 bis (A) tiče se “pismene izjave”. Faktori koji govore u prilog prihvatanju takvog dokaznog materijala izloženi su pod odeljkom (A)(i) datog pravila, a faktori koji govore u prilog neprihvatanju navedeni su pod (A)(ii), iako nijedan pododeljak ne sadrži sve okolnosti koje mogu biti uzete u razmatranje. Pretresno veće je već odlučivalo o pismenim izjavama koje su podnete u okviru izvođenja dokaza optužbe.[8] Ono je nizom usmenih odluka jasno stavilo do znanja da je voljno da iskoristi svoje diskreciono pravo u prilog prihvatanja dokaza u tom obliku ako taj materijal:

    (a) ne govori o delima i ponašanju optuženog;

    (b) kumulativnog je karaktera;

    (c) predstavlja dokaze o bazi zločina;

    (d) nije blisko povezan sa optuženim;

    (e) ne predstavlja ključne dokaze;[9]

    (g) nema uzročnu vezu u smislu povezanosti sa optuženim po osnovu krivične odgovornosti po članu 7(3);[10]

  8. (h) ispunjava uslove za prihvatljivost dokaza jer je relevantan i ima dokaznu vrednost.[11]

    Ovo su, očigledno, samo neka definišuća pitanja koja se mogu primeniti, a predstavljaju elemente dosadašnjeg širokog pristupa Pretresnog veća u ovom predmetu. U osnovi ovog pitanja je potreba da se obezbedi pravično suđenje.[12]

  9. Pretresno veće može da udovolji zahtevu tako što će da prihvati izjave na osnovu pravila 92bis u celini ili delimično, što bi iziskivalo da se deo svedočenja iznese na glavnom ispitivanju.[13] Pretresno veće tek treba da donese zasebnu odluku o unakrsnom ispitivanju.[14]

  10. Prigovori optuženog na postupak na osnovu pravila 92 bis

  11. Optuženi se tokom čitavog suđenja protivio primeni postupka predviđenog pravilom 92 bis.[15] Bojazni koje je on izrazio potpadaju pod pravilo 92 bis (A)(ii), odnosno da postoji opšti interes da se javno predoče svi dokazi u predmetu protiv njega;[16] da su svi svedoci koji svedoče protiv njega nepouzdani i da bi šteta koju prihvatanje tih dokaza može proizvesti bila veća od njihove dokazne vrednosti;[17] te da je u svrhu njegove odbrane neophodno prisustvo svedoka radi unakrsnog ispitivanja.[18] Takođe je postalo očigledno da optuženi ne prihvata argumentaciju protiv sebe, niti opšti prikaz događaja od strane optužbe kao činjeničnog konteksta za argumentaciju protiv njega. Amici curiae su, vršeći svoju dužnost, takođe ulagali prigovore.[19] Smatramo da nije potrebno ovde navoditi sve one argumente koje su amici curiae ranije izneli jer je Pretresno veće već upoznato sa tim pitanjima. Oni govore o pravu optuženog da sasluša svedoke koji ga terete i pravu da ih posle toga ispita.[20] Oni se takođe tiču potrebe da Pretresno veće sāmo oceni držanje svedoka, što nije slučaj kada su oni ograničeno eksponirani zahvaljujući prihvatanju glavnih iskaza na osnovu pravila 92 bis.

  12. Izjave svedoka C-1050, C-1129, C-1194 i C-1065 čije se prihvatanje traži na osnovu pravila 92bis

    C-1050

  13. Ovaj svedok je prvobitno trebalo da svedoči viva voce.[21] Njegovo svedočenje ne govori o delima i ponašanju optuženog, kao što je ranije definisano. To je kumulativno svedočenje o tome za šta je Arkan koristio Erdut i spada u kategoriju dokaza o bazi zločina. Međutim, konkretno pitanje nestanka njegove porodice ima veze s navodom iz paragrafa 58 (Dodatak I, šesti slučaj) optužnice. Ovo se može smatrati značajnim dokazima koji potvrđuju navode iz te tačke.

  14. U datim okolnostima, optuženi ima pravo da zatraži da ovaj svedok svedoči viva voce tokom glavnog ispitivanja i da mu se omogući da svedoka posle toga unakrsno ispita.

  15. C-1129

  16. Ovaj svedok je prvobitno trebalo da svedoči viva voce. Njeno svedočenje ne govori o delima i ponašanju optuženog, kao što je ranije definisano. To je kumulativno svedočenje o događajima u Erdutu i spada u kategoriju dokaza o bazi zločina. Međutim, svedok opisuje kako su 9. novembra 1991. uklonjeni i nestali svi članovi njene porodice, osim njene majke. Ona je očevidac tih događaja. Te osobe su navedene u Dodatku I kao žrtve iz Erduta, slučaj 1 (iako je kao datum naveden 9. oktobar 1991) i odnose se na paragraf 53 optužnice. Svedok govori i o učešću JNA u zauzimanju Erduta.

  17. U datim okolnostima, ovo je izuzetno značajno svedočenje, kojim se dokazuje jedna tačka optužnice. Optuženi ima pravo da zatraži da svedok svedoči viva voce tokom glavnog ispitivanja i da mu se omogući da svedoka posle toga unakrsno ispita.

  18. C-1194

  19. Ovaj svedok je prvobitno trebalo da svedoči viva voce. Njegovo svedočenje ne govori o delima i ponašanju optuženog, kao što je ranije definisano. To je kumulativno svedočenje o događajima u Vukovaru i predstavlja dokaze o bazi zločina, čiji je cilj da se potvrde navodi iz paragrafa 55 optužnice. Međutim, ova izjava sadrži direktne dokaze o događajima u zatvorima u Sremskoj Mitrovici i na Dedinju, u Srbiji.[22] Na više mesta se govori o učešću JNA u događajima u Vukovaru i o upravljanju logorima.

  20. Ovo je značajno svedočenje, kojim se dokazuje jedna tačka optužnice. Uloga i prisustvo JNA u sukobu jeste bitan aspekt teze protiv optuženog pri utvrđivanju njegove krivične odgovornosti. Optuženi ima pravo da zatraži da svedok svedoči viva voce tokom glavnog ispitivanja i da mu se omogući da svedoka posle toga unakrsno ispita.

  21. C-1065

  22. Ovaj svedok je prvobitno bio naveden u kategoriji svedoka za čije će se pismene izjave zatražiti prihvatanje na osnovu pravila 92bis (B). Njegovo svedočenje je u ovoj fazi dostavljeno u obliku rukom pisane izjave bez deklaracije kojom se potvrđuje tačnost. Ono ne govori o delima i ponašanju optuženog, i ne radi se o događaju koji je konkretno naveden u optužnici. On spada u kategoriju dokaza koji se nazivaju dokazima o bazi zločina. Tokom svog prvobitnog svedočenja, Mustafa Čandić je rekao da je video svedoka posle zatočenja, ali nije naveo nikakve pojedinosti o tome šta se dogodilo, pošto u tome nije imao nikakvog učešća.[23] Svedok direktno govori o tome kako je uhapšen i stavljen u zatvor u Korenici i opisuje još jedan zatočenički objekat čije ime ne navodi.

  23. U datim okolnostima, ovo se ne bi moglo okarakterisati kao kumulativno svedočenje. Optuženi ima pravo da zatraži da svedok svedoči viva voce tokom glavnog ispitivanja i da mu se omogući da svedoka posle toga unakrsno ispita.

  24. Opšta zapažanja o svom svedocima

  25. Amici curiae smatraju da svi svedoci mogu ekspeditivno da se saslušaju tokom glavnog ispitivanja, kako bi njihovi dokazi bili primereno izvedeni u vezi s relevantnim materijalom. To neće ići na štetu ekspeditivnosti suđenja.

Dana 18. juna 2003.

Hag

/potpis na originalu/

Steven Kay, QC

za amici curiae

Steven Kay, QC

Branislav Tapušković


[1] Vidi: IV Traženi pravni lek 1.

[2] U paragrafu 6 Zahteva piše: u periodu od 16. do 28. juna 2003.

[3] Paragraf 5 Zahteva.

[4] Pravilo 92bis (E).

[5] Transkript od 13. juna 2003: “…takvim pitanjima ćemo posvetiti pažnju i nipošto nećemo dati odobrenje ukoliko zahtevi nisu podneti u roku.” Sudija May.

[6] “Nalog kojim se poziva određivanje amicus curiae” od 30. avgusta 2001.

[7] Tužilac protiv Slobodana Miloševića, predmet br. IT-02-54-T. “Odluka po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92bis” od 21. marta 2002. Vidi takođe predmet Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002.

[8] Tužilac protiv Slobodana Miloševića, predmet br. IT-02-54-T, “Odluka po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92bis” od 21. marta 2002; kao i “Odluka po prvom zahtevu tužioca za uvrštenje u spis svedočenja i izjave na osnovu pravila 92 bis tokom dela suđenja koji se odnosi na Hrvatsku” od 26. septembra 2002.

[9] Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002.

[10] Transkript od 19. februara 2003, str. 1897.

[11] Tužilac protiv Sikirice, predmet br. IT-95-8-T, Odluka od 23. maja 2001.

[12] Članovi 20 i 21 Statuta.

[13] Pravilo 92bis (E).

[14] Pravilo 92bis(E).

[15] Vidi Tužilac protiv Slobodana Miloševića, predmet br. IT-02-54-T, transkript od 19. februara 2003.

[16] Pravilo 92bis (A) (ii)(a).

[17] Pravilo 92bis (A) (ii)(b).

[18] Pravilo 92bis (A) (ii)(c).

[19] “Poverljivo – Napomene amici curiae u vezi sa zahtevom Tužilaštva za uvrštavanje dokaza u skladu sa pravilom 92bis bez unakrsnog ispitivanja od strane optuženog od 8. jula 2002; “Opservacije amici curiae o zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92 bis podnetom 10. januara 2003. i poverljivi Prilog A” od 30. januara 2003. itd. Do sada su amici curiae podneli 15 podnesaka o primeni pravila 92bis, a o tome se i usmeno raspravljalo tokom rasprave – vidi transkript od 19. februara 2003.

[20] Što proističe iz sadržaja člana 21 Statuta MKSJ-a.

[21] “Zahtev optužbe na osnovu pravila 73bis da se izmeni odluka Pretresnog veća o tome koji će svedoci biti pozvani i zahtevu za produženje roka za izvođenje dokaza” od 22. aprila 2003.

[22] Indirektne dokaze o uslovima pružio je svedok Grujić, vidi transkript od 4. marta 2003.

[23] Vidi transkript od 31. oktobra 2002.