MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 27. septembar 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ARGUMENTI KOJIMA AMICI CURIAE ODGOVARAJU NA NALOG PRETRESNOG VEĆA OD 24. SEPTEMBRA 2003.
U VEZI S IMPLIKACIJAMA ZDRAVSTVENOG STANJA OPTUŽENOG


Javni dokument

Tužilaštvo: Optuženi:
gđa Carla Del Ponte g. Slobodan Milošević
g. Geoffrey Nice QC  
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff  
g. Dermot Groome  
  Amici curiae:
  g. Steven Kay QC
  g. Branislav Tapušković
  g. Timothy McCormack

Uvod

  1. Dana 23. septembra 2003. godine, optužba je podnela “Predlog Tužilaštva da se zakaže pretres na kojem će se razmatrati implikacije često lošeg zdravstvenog stanja optuženog”. Rešavajući po tom predlogu Pretresno veće je naložilo stranama u postupku, uključujući amici curiae[1], da najkasnije do 29. septembra 2003. godine dostave podneske o pravnom osnovu za predloge koje je iznela optužba. Rasprava za iznošenje usmenih argumenata o tim pitanjima zakazana je za 30. septembar 2003. godine.

  2. Predlog optužbe tiče se prekida u postupku do kojih dolazi zbog često lošeg zdravstvenog stanja optuženog. Optužba navodi da se zbog toga svedoci dovode u nezgodan položaj, otežava planiranje i znatno uvećavaju troškovi. S obzirom na navedeno, a u cilju izbegavanja pomenutih teškoća, optužba traži da Pretresno veće razmotri nove mere za rešavanje ovog problema, pa čak i izmenu Pravilnika Međunarodnog suda. Optužba je predložila da se razmotri niz mera:

    1. Svedočenje putem zapisa u vidu vanpretresnog iskaza ili video snimka u slučaju da svedoci dođu na suđenje, ali da se usled bolesti optuženog njihovo svedočenje ne može saslušati. Upoznavši se sa zapisom optuženi svedoke kasnije može podvrgnuti unakrsnom ispitivanju.

    2. Iskazi svedoka dati putem video snimaka, koji nisu snimljeni u redovnom toku suđenja, kao šira primena procedure predviđene pravilom 92 bis, s tim što optuženi ima pravo da pogleda video snimak; da zatraži da se svedok pojavi da bi potvrdio istinitost iskaza i da bi bio unakrsno ispitan. Optužba predlaže da se u okviru procedure ublaže postojeći postupci overavanja.

    3. Izmene rasporeda suđenja u cilju prilagođavanja zdravstvenom stanju optuženog.

    4. Branioca koji bi zastupao optuženog – eventualno jednog od amici curiae.

    Pravna pitanja

  3. Svedočenje u obliku vanpretresnog iskaza

    Pravilom 71 Pravilnika o postupku i dokazima predviđa se mogućnost svedočenja u obliku vanpretresnog iskaza datog neposredno predsedavajućem službeniku ili putem video konferencije.[2] Pretresno veće proprio motu ili na zahtev jedne od strana ovaj postupak može primeniti na suđenju ukoliko je to u interesu pravde, bez obzira na to da li je svedok u mogućnosti da se lično pojavi i svedoči pred Međunarodnim sudom ili nije. Pravilo 71 spada u Peti deo Pravilnika koji se odnosi na pretpretresni postupak, ali je primenjivano i u toku glavnog pretresa.[3]

  4. U pravilu se izričito navodi da će, ukoliko se zahtev odobri, strana na čiji zahtev se uzima vanpretresni iskaz u razumnom roku o tome obavestiti drugu stranu, koja ima pravo da prisustvuje uzimanju vanpretresnog iskaza i unakrsno ispituje osobu čiji se vanpretresni iskaz uzima.[4] Iako je Pravilnik izmenjen i više nisu potrebne izuzetne okolnosti, postupak jasno predviđa da strana u postupku ima pravo da u razumnom roku bude obaveštena, kao i pravo da prisustvuje uzimanju vanpretresnog iskaza. Ono što je najvažnije, ovo pravilo takođe jasno predviđa da u vreme uzimanja vanpretresnog iskaza strana u postupku ima pravo na unakrsno ispitivanje kao deo tog postupka. Osim ukoliko ih se ne bi odrekao, optuženom bi ova prava bila na raspolaganju nezavisno od toga da li ga neko zastupa ili ne. Stoga procedura za koju Tužilaštvo predlaže da se razmotri kako bi se usvojila kao praksa u slučaju da je optuženi, usled lošeg zdravlja, sprečen da uzme učešća u suđenju ne bi mogla da se odvija bez njegovog pristanka. S obzirom na činjenicu da se optuženi više puta protivio tome da se u njegovom odsustvu daju svedočenja ili vodi postupak, njegov pristanak je malo verovatan.

  5. Iskazi na osnovu pravila 92 bis dati putem video snimka kao način svedočenja

    U skladu s pravilom 92 bis, postupak dokazivanja činjenica na način koji nije usmeno svedočenje predviđa uvrštavanje u spis pismenih izjava ili transkripta svedočenja umesto usmenog svedočenja, kad se njima dokazuje nešto drugo, a ne dela i ponašanje optuženog.[5] Ovaj postupak zahteva da pismena izjava bude overena na tačno utvrđen način[6] i da transkript bude transkript svedočenja datog u postupku pred Međunarodnim sudom.[7]

  6. Ovaj postupak treba da se primenjuje izričito onda kada su posredi pismene izjave, bile one izjave svedoka ili transkripti. Postupak ne predviđa predočavanje izjava zabeleženih video zapisom. Postupak je regulisan i nalaže Pretresnom veću da razmotri razne faktore “za” i “protiv” toga da se svedočenja uvrštavaju u spis na ovaj način, mada svi faktori nisu pobrojani.[8] Ovaj postupak ne predviđa da se, kao revidirani oblik svedočenja, iskazi po bilo kom osnovu neselektivno prihvataju. Pretresno veće je takođe donelo odluku o pitanju prihvatanja glavnih iskaza svedoka u pismenom obliku umesto svedočenja viva voce i iznelo svoj stav o Pravilniku.[9]

  7. Pri sastavljanju Pravilnika Međunarodnog suda polazilo se od toga da će svedoci svedočiti u usmenom ili, kada to dopuštaju interesi pravde, pismenom obliku.[10] Beleženje svedočenja na nekom drugom mestu – pri čemu se iskaz ne daje pred Pretresnim većem i pod svečanom izjavom[11] – značilo bi smanjenje ovlašćenja i kontrole suda nad postupkom, što ne bi bilo poželjno. Statut Međunarodnog suda nalaže da pretresi budu javni[12], kao i da optuženi, dok se presuđuje o optužbama protiv njega, ima pravo na pravično i javno suđenje.[13] Ako se kao dokazni predmet podnese svedočenje koje je putem video snimka zabeleženo van sudnice, to svedočenje nije javno. Video snimak može sadržati neprihvatljivo ispitivanje nad kojim u vreme svedočenja sud nije imao kontrolu. Ispitivanje svedoka može biti u celosti neispravno ukoliko počiva na pogrešnom osnovu, pošto postupak mora biti u skladu sa pravilima o dokazivanju koja se tiču uslova prihvatljivosti dokaza navedenih u potpravilima 89 (C) i (D).[14] Optuženi bi u unakrsnom ispitivanju bio oštećen ukoliko se direktno ispitivanje ne bi vodilo na adekvatan način i ukoliko bi delovi video snimka bili izostavljeni. To bi se moglo odraziti na strukturu i pripreme njegovog unakrsnog ispitivanja. Moglo bi se odraziti i na to kako samo Pretresno veće razume svedočenje.

  8. Izmene rasporeda suđenja

    Predlog o dodatnoj izmeni rasporeda zasedanja suda posledica je lošeg zdravstvenog stanja optuženog. Od 19. septembra 2003. optuženi je bio suviše bolestan da uzme učešća u suđenju i ovo je jedan u nizu prekida postupka iz istog razloga. Amici curiae su već ranije dostavljali podneske o ovom pitanju i u svojim Poverljivim opservacijama od 7. novembra 2003. dali pregled zdravstvenih izveštaja podnetih od njegovog pritvaranja.[15] U vezi s ovde iznetim argumentima upućujemo Pretresno veće na taj podnesak. Tokom čitavog suđenja savet lekara koji su o zdravstvenom stanju optuženog dostavljali izveštaje Pretresnom veću bio je da celodnevna zasedanja suda optuženom ne pružaju odgovarajuću priliku za odmor.[16] Trajanje i broj sudskih pretresa u toku nedelje smanjen je od početka suđenja.[17]

  9. Nedavni lekarski izveštaj,[18] kao i svi prethodni, potvrđuje da je njegovo zdravstveno stanje zaista loše. U njemu se, kao i uvek, navode medicinski nalazi koji idu u prilog pritužbama optuženog o uticaju suđenja na njegovo zdravlje i radnu sposobnost. Poslednji savet je da se isproba režim od četiri dana odmora i tri dana u sudnici, uz pažljivo nadgledanje da se ne bi vratilo sadašnje stanje. Amici curiae smatraju da se ovaj savet mora poslušati.

  10. Bojazni amici curiae u vezi s ovim pitanjem su višestruke.

    1. Ovaj savet je pokušaj da se vidi da li je optuženi u stanju da se povinuje ovakvom rasporedu i on mora biti pod nadzorom kako nastavak rada po tom režimu ne bi negativno uticao na njega.

    2. Kardiolog konsultant dr Dijkman je optuženom savetovao period odmora u trajanju od četiri dana. Suđenje je u fazi u kojoj optužba još uvek menja spisak svojih svedoka tako što dodaje nove svedoke i podnosi novi materijal, a najavila je još izmena i dodataka. Takođe su predložili da sud pozove jednog novog svedoka i u tu svrhu nedavno je doneta jedna poverljiva odluka.[19] Vreme koje optuženi provodi van sudnice ne može se smatrati “odmorom”. Pretresno veće bi trebalo da razmotri koliko je poželjno da se optužbi i dalje odobrava da uvodi nove dokaze u postupak na uštrb vremena koje optuženi ima za odmor.[20]

  11. Zastupanje optuženog od strane branioca

    Pretresno veće je 4. aprila 2003. dalo “Obrazloženje odluke po predlogu tužioca za dodelu branioca”. O ovom pitanju usmeno je odlučeno na pretresu 18. decembra 2002. Ovo pitanje je u okviru postupka postavljeno zbog lošeg zdravstvenog stanja optuženog. Amici curiae ponavljaju argumente iz svog podneska“Opservacije amici curiae o nametanju branioca optuženom” od 18. novembra 2003. Njima se, ukratko, daje podrška pravu optuženog da se sam zastupa ako to želi. Amici curiae se protive tome da se optuženom nametne branilac, bez obzira na činjenicu što je u predmetu Šešelj imenovan ”branilac u pripravnosti”.[21] Tvrdi se da pravično suđenje nije moguće uz nametanje branioca optuženom, kada optuženi advokatu ne daje uputstva niti ga obaveštava o tome kako da vodi odbranu.

Potpis
/potpis na originalu/
Steven Kay QC

London
27. septembar 2003.
za amici curiae Steven Kay QC i Branislav Tapušković


[1] “Nalogom kojim se poziva određivanje amicus curiae” od 30. avgusta 2001. godine, određeno je da će amici curiae pomagati Pretresnom veću, inter alia, (b) pripremajući sve podneske ili prigovore u vezi sa dokaznim materijalom koji su u pravilnom postupku na raspolaganju optuženom tokom postupka suđenja... ... (d) postupajući na bilo koji drugi način koji će tako određeni pravni zastupnik smatrati primerenim nastojanju da se obezbedi pravično suđenje…”

[2] Pravilo 71 (D).

[3] Tužilac protiv Kupreškića, Odluka po žalbi od 15. jula 1999. Tužilac protiv Kordića, Odluka od 3. novembra 1999. Ove odluke su donete dok je pravilo 71 sadržalo i sintagmu “izuzetne okolnosti”, a pravilo 90(A) predviđalo: “Svedoke će, u načelu, veće neposredno saslušavati osim ako veće ne izda nalog da se svedok sasluša putem vanpretresnog iskaza predviđenog pravilom 71.” Pored toga, u predmetu Kordić strane su se dogovorile da se koristi ova procedura.

[4] Pravilo 71(C).

[5] Pravilo 92 bis (A).

[6] Pravilo 92 bis (B).

[7] Pravilo 92 bis (D).

[8] U pravilu 92 bis (A)(i) navode se faktori koji idu u prilog prihvatanju svedočenja: (a) kumulativni karakter svedočenja; (b) govori o relevantnom istorijskom, političkom ili vojnom kontekstu; (c) sadrži opštu ili statističku analizu nacionalne strukture stanovništva u mestima na koja se odnosi optužnica; (d) govori o uticaju zločina na žrtve; (e) govori o karakteru optuženog; (f) govori o faktorima koje treba uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne. U pravilu 92 bis(A)(ii) navode se faktori protiv prihvatanja: (a) opšti interes nalaže da se svedočenje dâ usmeno; (b) strana koja se protivi može pokazati da je taj dokaz nepouzdan, te da je šteta koju može proizvesti veća od njegove dokazne vrednosti; i (c) postoje drugi faktori zbog kojih je primereno prisustvovanje svedoka radi unakrsnog ispitivanja.

[9] “Odluka po zahtevu optužbe za prihvatanje glavnih iskaza svedoka optužbe u pismenom obliku”, 16. april 2003.

[10] Pravilo 89 (F).

[11] Pravilo 90 (A).

[12] Član 20.

[13] Član 21(2).

[14] Odluka od 23. maja 2001. u predmetu Tužilac protiv Sikirice i drugih.

[15] Amici curiae su 29. avgusta 2002. podneli “Napomene amici curiae o izveštaju o zdravlju optuženog”; dana 7. novembra 2002. podnete su “Poverljive opservacije amici curiae o zdravstvenom stanju optuženog i budućem vođenju postupka”.

[16] Dr Rodrigues i dr Crosse, 19. juli 2002; dr Dijkman, 19. avgust 2002.

[17] Od 09:00 do 13:45 umesto od 09:00 do 13:00 i od 14:30 do 16:30 i obično četiri dana nedeljno, mada je ovo prekoračeno posle letnje pauze, u nedelji od 25. do 29. avgusta 2003, kada se zasedalo svih pet dana. Predloženo je da se u nedelji od 15. do 19. septembra 2003. i od 3. do 7. novembra 2003. zaseda pet dana nedeljno.

[18] Dr van Dijkman, 24. septembar 2003.

[19] Nalog od 4. septembra 2003.

[20] Tj. amici curiae su pokrenuli pitanje poželjnosti ovog procesa u svom podnesku od 12. februara 2003. “Opservacije amici curiae o zahtevu optužbe za odobrenje da izmeni spisak svedoka od 5. februara 2003.” “Poverljiva replika amici curiae na objedinjeni zahtev optužbe za dozvolu da doda svedoke na spisak svedoka i za prihvatanje dokaza u skladu s pravilom 92 bis (D)” od 8. avgusta 2003. Dana 25. septembra 2003. Pretresno veće je donelo “Odluku kojom se odobrava zahtev amici curiae za izdavanje potvrde radi ulaganja žalbe na odluku Pretresnog veća”. Ova odluka tiče se vremena koje treba odobriti optuženom za pripremu odbrane. Vreme koje mu treba ostaviti za tu pripremu je u najtešnjoj vezi sa problemom njegovog zdravstvenog stanja i vremenom koje je on trenutno u stanju da posveti pripremi odbrane. U svom Odgovoru od 24. septembra 2003. optužba se usprotivila zahtevu amici curiae za izdavanje potvrde radi ulaganja žalbe na tu Odluku.

[21] Predmet br. IT-03-67-PT “Odluka po zahtevu optužbe za izdavanje naloga o imenovanju branioca radi pružanja pomoći Vojislavu Šešelju pri vođenju odbrane”, 9. maj 2003.