MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 25. novembar 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


REPLIKA AMICI CURIAE NA POVERLJIVI PREDLOG OPTUŽBE ZA UVRŠTAVANJE U SPIS TRANSKRIPATA NA OSNOVU PRAVILA 92 BIS(D) i ODREĐENIH PASUSA IZJAVE SVEDOKA B-1021 NA OSNOVU PRAVILA 89(F) OD 12. NOVEMBRA 2003.

Javni dokument

Tužilaštvo: Optuženi:
gđa Carla Del Ponte g. Slobodan Milošević
g. Geoffrey Nice, QC  
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff  
g. Dermot Groome Amici curiae:
   
  g. Steven Kay, QC
  g. Branislav Tapušković
  g. Timothy McCormack

Uvod

1. Dana 12. novembra 2003, optužba je podnela "Poverljivi predlog optužbe za uvrštavanje u spis transkripata na osnovu pravila 92 bis(D) i određenih pasusa izjave svedoka B-1021 na osnovu pravila 89(F)". Dana 20. novembra 2003, transkripti i izjave su uručeni stranama. Zahtev je podnet kao poverljiv zbog pojedinosti koji se u njemu navode u vezi sa zaštićenim svedokom. Amici curiae neće pominjati navedene pojedinosti, te se stoga ova Replika podnosi kao javna.

2. U predlogu se traži da se, na osnovu pravila 92 bis (D), u dokaze transkripata uvrste svedočenja i dokazni predmeti pet svedoka: B-1068, B-1021, B-1266, B-1354 i B-1695 sa jednog ranijeg suđenja pred Međunarodnim sudom.[1] Pored toga, optužba traži da su u spis uvrste i delovi izjave svedoka B-1021 sa dokaznim predmetima shodno odredbi pravila 89 (F), koja reguliše pismene dokumente.[2] Predlog se odnosi na deo objedinjene optužnice koji se odnosi na Bosnu u vezi sa događajima u Bosanskoj Krupi, Ključu, logoru Manjača, logoru Trnopolje i Bosanskom Novom.

3. Optužba traži da optuženi ne ispituje unakrsno četiri svedoka: B-1068, B-1266, B-1354 i B-1695. Optužba pristaje na to da se unakrsno ispita B-1021. Optužba tvrdi da su ostale svedoke na adekvatan način unakrsno ispitale strane koje imaju slične interese kao i optuženi.

4. Suština argumenata kojima se potkrepljuje predlog je u tome što transkripti na koje se poziva: (a) ne dokazuju dela i ponašanje optuženog; (b) nisu ključni za tezu optužbe; (c) nisu u bliskoj vezi s optuženim; (d) radi se o dokazima o bazi zločina; (e) ne radi se o nerešenom i bitnom sporu između strana u postupku. Kada je reč o pismenoj izjavi, tvrdi se da je u interesu pravde dopustiti da se dokazni predmeti uvrste u spis na osnovu pravila 89(F). Izjava se odnosi na dodatne stvari koje nisu navedene u ranijem iskazu svedoka.

Pravila 89(F) i 92 bis (D) - pravna analiza

5. Od značaja za predlog je nedavna Odluka Žalbenog veća o korišćenju pismenih izjava kao glavnih iskaza.[3] Ta odluka se odnosi na razliku između korišćenja pismenih izjava kao glavnih iskaza na osnovu pravila 89(F) i primene pravila 92 bis na takve izjave.[4] Konkretno, u toj Odluci se naročito ističe da korišćenje pravila 92 bis predstavlja postupak umesto usmenih iskaza. Pravilo 89(F) moglo bi se primenjivati na uvrštavanje pismene izjave svedoka kao glavnog iskaza, ukoliko je u interesu pravde da se to učini.

6. Pretresno veće je ranije donelo nekoliko odluka u vezi s primenom pravila 92 bis,[5] a naročito pravila 92 bis (D).[6] Pretresno veće je takođe nedavno donelo pismenu Odluku o prihvatanju transkripata umesto usmenog svedočenja na osnovu pravila 92 bis (D), tj. o prihvatanju transkripata u vezi s Fočom.[7] U toj Odluci[8] se izričito navodi da pravilo 92 bis (A)[9] predviđa samo neke, ali ne sve, faktore koje treba uzeti u obzir prilikom odlučivanja za ili protiv prihvatanja izjava na osnovu tog pravila. Ta odluka je primenila navedene faktore kako na pismene izjave tako i na transkripte. Amici curiae ovde ukazuju na glavne tačke iz Odluke. Ona predviđa tri koraka koje treba preduzeti radi prihvatljivosti na osnovu pravila 92 bis (D):

(i) transkript mora biti prihvatljiv utoliko što se njime ne dokazuju dela i ponašanje optuženog;

(ii) ukoliko je transkript prihvatljiv, treba utvrditi da li postoje razlozi zbog kojih, na osnovu diskrecionog ovlašćenja Pretresnog veća, transkript ne treba odbiti;

(iii) ukoliko je transkript prihvatljiv, treba razmotriti da li svedoka treba obavezati da prisustvuje radi unakrsnog ispitivanja.[10]

7. Pretresno veće je ranije tokom suđenja razmotrilo pitanje "dela i ponašanja optuženog" i dalo usku definiciju ove formulacije. Njoj treba dati uobičajeno značenje koje se odnosi na postupke i vladanje optuženog, bez ikakvih maštovitih tumačenja.[11] Pretresno veće je u Odluci[12] o transkriptima u vezi s Fočom ponovo ukazalo na sledeću razliku koju je napravilo Žalbeno veće:[13]

(a) izjava o delima i ponašanju drugih lica koja čine zločine za koje se optuženi tereti individualnom odgovornošću, koje su prihvatljive;

(b) izjava o delima i ponašanju optuženog za koja se on tereti u optužnici i kojima se dokazuje njegova odgovornost za dela i ponašanje drugih lica, na koja nije primenjiva procedura utvrđena ovim pravilom.

8. Ova procedura ne može se koristiti za dokazivanje sledećeg:

(a) da je optuženi lično/fizički počinio navedene zločine;

(b) da ih je planirao, podsticao ili naređivao;

(c) da ih je pomagao i (ili) podržavao;

(d) da je bio nadređen onima koji su počinili zločine;

(e) da je znao ili je bilo razloga da zna da se njegovi potčinjeni spremaju da počine navedene zločine ili da su ih već počinili;

(f) da nije preduzeo razumne korake da spreči takva dela ili da kazni njihove počinioce.

9. Korišćenje ove procedure u vezi s pitanjima koja se tiču udruženog zločinačkog poduhvata ograničeno je u okolnostima u kojima se transkriptom dokazuje bilo koje delo ili ponašanje koje ukazuje na sledeće:

(a) da je on učestvovao u tom udruženom zločinačkom poduhvatu;

(b) da je delio potrebnu nameru sa počiniocem zločina.

Stanje svesti optuženog ne može se dokazivati korišćenjem transkripta ako se njime dokazuje bilo koje njegovo delo ili ponašanje. Međutim, kao dokaz njegovog stanja svesti, dela i ponašanje drugih mogu se uvesti procedurom iz pravila 92 bis.

10. U predmetu Galić,[14] Žalbeno veće je stalo na stanovište da bliska veza dokaza sa optuženim, tamo gde je ona od suštinskog značaja za tezu optužbe, spada u ključne faktore pri razmatranju da li da se pismeni dokazi prihvate na suđenju.[15] Takozvana kategorija dokaza o bazi zločina kod koje optuženi nije neposredan učesnik u kriminalnom ponašanju, nego su dela relevantna za dokazivanje stanja stvari iz kojeg proističe njegova krivična odgovornost, jeste vrsta dokaza u svrhu čijeg prihvatanja je ovo pravilo usvojeno.

11. Pravilo 92 bis (D) zamišljeno je tako da se spreči potreba da svedoci ponavljaju svoje svedočenje na drugim suđenjima, čime se otklanjaju nepotrebni troškovi i skraćuje dužina suđenja, u situacijama kada se time ne ugrožavaju prava optuženog".[16] Faktor ranijeg unakrsnog ispitivanja jeste važan deo razloga za prihvatanje ranijeg svedočenja.[17] Pretresno veće je u Odluci o transkriptima u vezi s Fočom stalo na stanovište da je ranije unakrsno ispitivanje značajno jer su se na taj način verovatno zaštititila prava optuženog.[18]

12. Ovi postupci podležu Pravilniku o postupku i dokazima kada je reč o uslovima za usvajanje dokaza predviđenim u pravilu 89 (C) i (D).[19] U osnovi cele procedure je potreba da se obezbedi pravično suđenje u skladu sa Statutom.[20]

Transkripti i pismene izjave - argumenti protiv prihvatanja

13. Iz dosadašnjeg toka ovog postupka jasno proizlazi da g. Milošević osporava korišćenje transkripata i izjava kao dokaza na njegovom suđenju. On je takođe koristio svaku priliku da na suđenju ispituje svedoke. Amici curiae imenovani kako bi iznosili prigovore na dokaze koji su inače adekvatno dostupni optuženom tokom sudskog postupka.[21] Njihovi raniji argumenti predočeni su Pretresnom veću u pismenom i usmenom obliku, tako da je opšti prigovor u ime optuženog poznat.[22]

B-1068

14. Ovaj iskaz odnosi se na događaje u Bosanskoj Krupi i lišavanje slobode i postupanje prema ovom svedoku i drugima u školi u Jasenici, školi "Petar Kočić" i u Kamenici. Na tim mestima su zatočena lica bila podvrgnuta nasilju, a neka su lišena života.

15. Ovim iskazom ne dokazuju se dela i ponašanje optuženog. Radi se o dokazu o bazi zločina koji nije u bliskoj vezi s njim. Međutim, taj dokaz se ne može smatrati kumulativnim u odnosu na druga svedočenja na ovom suđenju jer se odnosi na nove lokacije gde su prema navodima počinjeni zločini. Navodno su među počiniocima tih zločina bili šešeljevci koji su tukli zatočenike u Jasenici. Nerešeno je pitanje u kojoj meri su srpske paravojne snage bile angažovane u događajima u Bosni i Hercegovini. To su pitanja koja se odnose na spor oko uloge države Srbije u sukobu i u pogledu kojih se tvrdi da je optuženi krivično odgovoran.

16. U postojećim okolnostima optuženom je razumno otvorena mogućnost da zatraži da Pretresno veće naloži izvođenje dokaza viva voce sa unakrsnim ispitivanjem.

B-1021

17. Iskaz ovog svedoka ponuđen je u vidu transkripta i u vidu pismene izjave. Transkript sadrži pojedinosti o događajima u opštini Ključ, uključujući prebacivanje oružja iz Beograda i vojnike koji su prolazili kroz to područje. On daje iskaz o prisustvu crvenih beretki iz Srbije. Opisuje nasilje i ubistava na pojedinim mestima koja amici curiae ne bi trebalo da konkretno imenuju budući da je ovaj svedok zaštićen. On je identifikovao ekshumirana tela kao članove svoje porodice. Njegova izjava sadrži više pojedinosti o svim pitanjima.

18. Ovim iskazom ne dokazuju se dela i ponašanje optuženog. Radi se o dokazima o bazi zločina koji nisu u bliskoj vezi s njim. Međutim, taj dokaz nije kumulativan u odnosu na druga svedočenja na suđenju budući da se radi o novim mestima za koja se navodi da su na njima počinjeni zločini. Pitanje oružja iz Srbije namenjenog Kninu i prisustva crvenih beretki su nerešena pitanja na suđenju kada se radi o konkretnom stepenu umešanosti Srbije i paravojnih jedinica iz te države u događaje u Bosni i Hercegovini. Radi se o pitanjima koja se odnose na ulogu države Srbije u sukobu i u vezi s kojima se tvrdi da je optuženi krivično odgovoran:

19. U postojećim okolnostima optuženom je razumno otvorena mogućnost da zatraži da Pretresno veće naloži izvođenje dokaza viva voce. Dat je pristanak na unakrsno ispitivanje.

B-1266

20. Ovaj svedok je oficir britanske vojske, a u transkriptu se govori o tome da je on bio pripadnik PMEZ-a u severozapadnoj Bosni gde je zabeležio svoje susrete sa lokalnim političkim i vojnim liderima. Ti dokazi se tiču njegovih poseta gradu Banjoj Luci, poseta i zapažanja u logorima Manjača i Trnopolje u kojima su držani zatočenici.

21. Ovim iskazom ne dokazuju se dela i ponašanje optuženog. Radi se o dokazu o bazi zločina koji nije s njim u bliskoj vezi. Međutim, ovaj dokaz nije kumulativan u odnosu na druga svedočenja na suđenju jer se odnosi na nova mesta za koja se navodi da su na njima počinjeni zločini.

22. U datim okolnostima, optuženom je razumno dostupna mogućnost da zatraži da Pretresno veće naloži da se dokaz izvede viva voce i da mu se dopusti unakrsno ispitivanje.

B-1354

23. Ovaj svedok potiče iz jednog sela u opštini Bosanski Novi, gde su stanovnici Muslimani bili prinuđeni da predaju oružje vojnicima JNA. Selo je granatirano, a na jednoj granati je viđena oznaka JNA. Pripadnici vojnih snaga naveli su da im ne mogu garantovati zaštitu i rekli im da idu. Došlo je do masovnog preseljenja stanovništva. Njihov konvoj je kasnije napadnut, pri čemu je više ljudi ubijeno. Svedok je identifikovao vojnike kao pripadnike JNA, a bilo je i drugih vojnika sa crvenim beretkama. Svedok i ostali bili su zatočeni u jednoj fabrici. Neke ljude odveli su u Banju Luku, gde su bili pritvoreni, druge su vojnici JNA držali na stadionu u Bosanskom Novom. Da bi bili oslobođeni, morali su da potpišu dokumente kojima predaju svu imovinu Republici Srpskoj.

24. Ovim iskazom ne dokazuju se dela i ponašanje optuženog. Radi se o dokazu o bazi zločina koji nije u bliskoj vezi s optuženim. Međutim, ovaj dokaz nije kumulativan u odnosu na druga svedočenja na ovom suđenju pošto se radi o novim mestima za koja se navodi da su na njima počinjeni zločini. Pored toga, svedok daje iskaz u kojem se ukazuje na značajnu umešanost JNA u događaje na terenu. Za crvene beretke, srpsku paravojnu jedinicu, takođe se navodi da su delovale u saradnji sa drugim vojnim snagama. To su nerešena pitanja na ovom suđenju koja se odnose na ulogu države Srbije u sukobu.

25. U datim okolnostima optuženom je razumno dostupna mogućnost da zahteva da Pretresno veće naloži da se ovaj dokaz izvede viva voce i da mu se dopusti unakrsno ispitivanje.

B-1695

26. Ovaj svedok je dao iskaz o događajima u svom neselju u opštini Ključ. Godine 1992, JNA je postavila kontrolne punktove, a Srbima je podeljeno oružje. Jedan helikopter JNA je delovao na tom području. Vojnici, uključujući pripadnike JNA, su preuzeli kontrolu nad tim područjem. Muškarci su hapšeni, premlaćivani i ubijani.

27. Ovim iskazom ne dokazuju se dela i ponašanje optuženog. Radi se o dokazima o bazi zločina koji nisu s njim u bliskoj vezi. Međutim, taj dokaz nije kumulativan u odnosu na druga svedočenja na ovom suđenju pošto se u njemu navode nove lokacije na kojima su srpske snage navodno počinile zločine nad Muslimanima u Bosni i Hercegovini. Svedok daje iskaz koji ukazuje na veliku umešanost JNA u događaje na terenu. Za srpske paravojne jedinice takođe se navodi da su sarađivale sa srpskim rezervistima. To je nerešeno pitanje na ovom suđenju pošto se odnosi na ulogu države Srbije u sukobu.

28. U datim okolnostima, optuženom je razumno dostupna mogućnost da zatraži da Pretresno veće naloži da se ovaj dokaz izvede viva voce i da mu se dopusti unakrsno ispitivanje.

Potpisano

/potpis na originalu/

Steven Kay QC

London

25. novembra 2003.

za amici curiae Stevena Kaya QC i Branislava Tapuškovića


[1] Tužilac protiv Brđanina.

[2] Vidi Odluku po interlokutornoj žalbi na prihvatljivost glavnih iskaza u obliku pismenih izjava od 30. septembra 2003.

[3] Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s prihvatanjem glavnih iskaza u pismenom obliku, od 30. septembra 2003.

[4] Vidi paragrafe 16 i 18.

[5] Vidi "Odluku po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92 bis", od 21. marta 2002, koja je samo jedna u nizu takvih odluka. O tome je više puta tokom suđenja održana i usmena rasprava, tj. vidi transkript od 19. februara 2003, str. 1897.

[6] Vidi, inter alia, Odluku od 26. septembra 2002. u vezi sa Stjepanom Mesićem; Odluku po prvom zahtevu tužioca za uvrštenje u spis svedočenja i izjave na osnovu pravila 92 bis tokom dela suđenja koji se odnosi na Hrvatsku, od 26. septembra 2002. Odluka od 27. marta 2003, u vezi sa svedocima u predmetu "Dokmanović".

[7] Odluka od 30. juna 2003.

[8] Vidi paragraf 14.

[9] Pravilo 92 bis (A)(i)(a)-(f) kao faktore u prilog prihvatanja, koji se u ovom predmetu prvenstveno tiču (a) kumulativnog karaktera dokaza. Pravilo 92 bis (A)(ii) u kojem se navode faktori protiv prihvatanja, odnosno: (a) opšti javni interes da se svedočenje dâ usmeno; (b) može se ispostaviti da je iskaz nepouzdan tako da njegova štetnost veća od njegove dokazne vrednosti; i (c) postoje faktori zbog kojih je primereno prisustvo svedoka radi unakrsnog ispitivanja.

[10] Pravilo 92 bis(E).

[11] Tužilac protiv Miloševića, predmet br. IT-02-54-T. Odluka po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu s pravilom 92 bis od 21. marta 2002, paragraf 22. Vidi takođe Tužilac protiv Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002.

[12] Odluka od 30. juna 2003.

[13] Tužilac protiv Galića, predmet br. IT-98-29-T. Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s pravilom 92 bis (C), 7. jun 2002.

[14] Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002.

[15] Iako se ta Odluka odnosi na dokaze u vidu izjava , a ne dokaze u vidu transkripata iz ranijih postupaka pred MKSJ-om.

[16] Tužilac protiv Sikirice, predmet br. IT-95-8-T, Odluka od 23. maja 2001.

[17] Pravilo 92 bis (E) konkretno predviđa da se o pitanju unakrsnog ispitivanja odlučuje odvojeno. Tužilac protiv Naletilića, predmet br. IT-98-34-PT. Odluka u vezi s najavom tužioca o namjeri da ponudi transkripte u skladu s pravilom 92 bis (D) od 9. jula 2001.

[18] Po pitanju unakrsnog ispitivanja, ističe se Izdvojeno mišljenje sudije Robinsona uz Odluku od 30. juna 2003.

[19] Odluka od 23. maja 2001. u predmetu Tužilac protiv Sikirice i drugih.

[20] Član 20 i 21 Statuta Međunarodnog suda.

[21] Nalog kojim se poziva određivanje amicus curiae od 30. avgusta 2003.

[22] Vidi, na primer: "Replika amici curiae na predlog optužbe za prihvatanje svedočenja na osnovu pravila 92 bis (D) podnet 25. maja 2003." od 23. maja 2003; "Replika amici curiae na predlog optužbe za prihvatanje transkripata umesto svedočenja viva voce na osnovu pravila 92 bis podnet 26. februara 2003." od 12. marta 2003; i "Opservacije amici curiae u odgovoru na predlog optužbe za prihvatanje pismenih izjava umesto svedočenja viva voce na osnovu pravila 92 bis, podnet 10. februara 2003. i poverljivi Dodatak A", od 30. januara 2003.