MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU Predmet br. IT-02-54-T PRED PRETRESNIM VEĆEM U sastavu:
Sekretar: g. Hans Holthuis Datum: 1. februar 2004. TUŽILAC ODGOVOR AMICI CURIAE NA POVERLJIVI ZAHTEV OPTUŽBE OD 28. JANUARA 2004. DA SE DONESE ODLUKA O UVRŠTAVANJU U SPIS PISMENE IZJAVE SVEDOKA B-1706 NA OSNOVU PRAVILA 92 bis (A)
Javni dokument
Amici curiae: Uvod 1. Optužba je 28. januara podnela "Poverljivi zahtev optužbe da se donese odluka o uvrštavanju u spis pismene izjave svedoka B-1706 na osnovu pravila 92 bis (A)". 2. Ta se pismena izjava odnosi na broj ljudi koji su nestali u sukobu u Bosni i Hercegovini u periodu kojim se bavi optužnica protiv optuženog. U izjavi se takođe obrazlaže na koji način se došlo do tog broja. Optužba pritom traži da uvrštavanje te izjave u spis na osnovu pravila 92 bis (A) ne bude uslovljeno unakrsnim ispitivanjem od strane optuženog. Amici curiae imaju dužnost da upute prigovore koji u pravilnom postupku stoje na raspolaganju optuženom i da mu obezbede pravičan postupak.[1] 3. Optužba je svoj zahtev podnela na poverljivoj osnovi, međutim amici curiae smatraju da za to nema razloga. U Odgovoru se neće iznositi nikakve osetljive informacije. Pravna analiza 4. Dana 30. septembra 2003. Žalbeno veće je donelo "Odluku po interlokutornoj žalbi u vezi s prihvatanjem glavnih iskaza u pismenom obliku". U toj Odluci, Veće je jasno razdvojilo proceduru iz pravila 92 bis, koja je zamena za usmeno svedočenje,[2] od prihvatanja dokaza na osnovu pravila 89 (F), koji mogu, kad to dopuštaju interesi pravde, biti u pismenom obliku. Pretresno veće je već donelo nekoliko odluka o primeni pravila 92 bis (A)[3] i pravila 92 bis (D).[4] Nedavno je takođe donelo pismenu Odluku o prihvatanju transkripata umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92 bis (D), i to transkripata iskaza koji se odnose na Foču[5]. Pretresno veće je u toj Odluci[6] izričito navelo da pravilo 92 bis (A)[7] predviđa neke, ali ne sve faktore koji govore u prilog prihvatanju ili protiv prihvatanja pismenih izjava i transkripata iskaza na osnovu tog pravila. Amici curiae ovde navode glavne zaključke iz te Odluke, koji su relevantni za pitanje prihvatljivosti pismenih izjava na osnovu pravila 92 bis:
5. Pretresno veće je tokom ovog postupka već razmatralo pitanje "dela i ponašanja optuženog" i dalo je preciznu definiciju tog izraza. Naime, tom izrazu treba pripisati njegovo uobičajeno značenje koje se odnosi na postupke i vladanje optuženog, bez ikakvog maštovitog tumačenja.[9] Pretresno veće je u svojoj Odluci[10]o transkriptima iskaza koji se odnose na Foču ponovilo sledeću razliku na koju je ukazalo Žalbeno veće[11]:
6. Ta procedura se ne može primeniti da bi se utvrdilo:
7. Primena te procedure u vezi s pitanjima koja se odnose na udruženi zločinački poduhvat ograničena je na okolnosti u kojima se transkriptom dokazuje delo ili ponašanje kojim se utvrđuje:
Stanje svesti optuženog ne može se dokazivati putem transkripta koji govori o njegovim delima ili ponašanju. Međutim, za dokazivanje njegovog stanja svesti, putem procedure iz pravila 92 bis mogu se predočiti dokazi o delima i ponašanju drugih lica. 8. U predmetu Galić,[12] Žalbeno veće je smatralo da bliskost dokaza optuženom i pitanje da li su oni od ključnog značaja predstavljaju glavne faktore pri odlučivanju o tome da li treba prihvatiti dokaze u pismenom obliku.[13] Takozvana kategorija dokaza o bazi zločina, gde optuženi nije neposredan učesnik u krivičnim delima, ali su ta dela relevantna da bi se dokazala situacija iz koje proističe njegova krivična odgovornost, jeste ona vrsta dokaza za koje je ovo pravilo i formulisano.[14] 9. U pogledu uslova za prihvatanje dokaza, ta procedura je regulisana Pravilnikom o postupku i dokazima, kako to predviđaju potparagrafi (C) i (D) pravila 89.[15] Cela procedura zasniva se na potrebi da se obezbedi pravično suđenje u skladu sa Statutom.[16] Pismena izjava svedoka B-1706 – argumenti protiv uvrštavanja u spis na osnovu pravila 92 bis 10. U vođenju svoje odbrane, g. Milošević je redovno izjavljivao da se protivi prihvatanju dokaza u pismenom obliku i tokom suđenja je koristio svaku priliku da ispita svedoke. Raniji argumenti predočavani su Pretresnom veću u pismenom i usmenom obliku, tako da su mu prigovori optuženog i u ime optuženog već poznati.[17] 11. Amici curiae smatraju da se dokazi čije uvrštavanje u spis optužba traži ne uklapaju u koncepciju dokaza o bazi zločina, kako je ona primenjivana u ovom postupku. Broj umrlih, masovne grobnice i nacionalnost ljudi čija su tela ekshumirana predstavljaju važna pitanja u postupku i ne mogu se, kako se predlaže, smatrati običnim statističkim podacima. Tvrdnja optužbe da su ti dokazi važni za Pretresno veće dodatno ukazuje na činjenicu da je u interesu pravde da se oni izvedu uživo i da je reč o pitanju koje je važno za optuženog. Povrh toga, optuženom treba dopustiti da unakrsno ispita svedoka u vezi s tim dokazima kako bi imao pravičnu mogućnost da osporava tezu optužbe. 12. Po mišljenju amici curiae, optužba treba pokazati da postoje osnovi za uvrštavanje predmetnih dokaza u spis putem svedočenja viva voce. Potpis /potpisano/ [1] "Nalog kojim se poziva određivanje amicus curiae", od 30. avgusta 2001. [2] Paragraf 18. [3] Vidi "Odluku po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92 bis" od 21. marta 2002, koja je samo jedna u nizu sličnih odluka. O tom pitanju se tokom postupka u više navrata raspravljalo i usmeno, vidi npr. transkript od 19. februara 2003, strana 16521. [4] Vidi, inter alia, odluku od 26. septembra 2002. koja se odnosi na Stjepana Mesića; "Odluka po prvom zahtevu tužioca za uvrštenje u spis svedočenja i izjave na osnovu pravila 92 bis tokom dela suđenja koji se odnosi na Hrvatsku" od 26. septembra 2002. Odluka od 27. marta 2003. u vezi sa svedocima u predmetu Dokmanović. [5] Odluka od 30. juna 2003. [6] Vidi paragraf 14. [7] Pravilo 92 bis (A) (i) (a) - u vezi s faktorima koji govore u prilog prihvatanju, koji se, u ovom slučaju, prvenstveno odnose na kumulativni karakter dokaza; pravilo 92 bis (A) (ii) u kom se navode sledeći faktori koji govore protiv prihvatanja: (a) opšti interes nalaže da se svedočenje dâ usmeno; (b) može se pokazati da je dokaz nepouzdan ili da je šteta koju može proizvesti veća od njegove dokazne vrednosti; i (c) postoje faktori zbog kojih je primereno prisustvovanje svedoka radi unakrsnog ispitivanja. [8] Pravilo 92 bis (E). [9] Tužilac protiv Miloševića, predmet br. IT-02-54-T. "Odluka po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92 bis" od 21. marta 2002, paragraf 22. Vidi i Tužilac protiv Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002. [10] Odluka od 30. juna 2003. [11] Tužilac protiv Galića, predmet br. IT-98-29-T. "Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s pravilom 92 bis (C)" od 7. juna 2002. godine. [12] Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002. [13] Ta se Odluka, doduše, odnosila na dokaze u vidu izjava, a ne dokaze u vidu transkripata iskaza datih u ranijim postupcima pred MKSJ-om. [14] Vidi fusnotu 7. [15] Odluka od 23. maja 2001. u predmetu Tužilac protiv Sikirice i drugih. [16] Član 20 i 21 Statuta Međunarodnog suda. [17] Vidi, na primer, "Odgovor amici curiae na molbu optužbe za prihvatanje svedočenja na osnovu pravila 92 bis (D) podnetu 25. maja 2003. godine" od 23. maja 2003; "Odgovor amici curiae na zahtev optužbe za prihvatanje transkripata umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92 bis (D) od 26. februara 2003." od 12. marta 2003; i "Opservacije amici curiae kao odgovor na zahtev optužbe za prihvatanje pismenih izjava umesto svedočenja viva voce na osnovu pravila 92 bis, podnete 10. januara 2003. i Poverljivi prilog A" od 30. januara 2003. |