MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 1. februar 2004.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ODGOVOR AMICI CURIAE NA POVERLJIVI ZAHTEV OPTUŽBE OD 28. JANUARA 2004. DA SE DONESE ODLUKA O UVRŠTAVANJU U SPIS PISMENE IZJAVE SVEDOKA B-1706 NA OSNOVU PRAVILA 92 bis (A)

Javni dokument

Tužilaštvo: Optuženi:
gđa Carla Del Ponte g. Slobodan Milošević
g. Geoffrey Nice, QC  
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff  
g. Dermot Groome  

Amici curiae:
g. Steven Kay, QC
g. Branislav Tapušković
g. Timothy McCormack

Uvod

1. Optužba je 28. januara podnela "Poverljivi zahtev optužbe da se donese odluka o uvrštavanju u spis pismene izjave svedoka B-1706 na osnovu pravila 92 bis (A)".

2. Ta se pismena izjava odnosi na broj ljudi koji su nestali u sukobu u Bosni i Hercegovini u periodu kojim se bavi optužnica protiv optuženog. U izjavi se takođe obrazlaže na koji način se došlo do tog broja. Optužba pritom traži da uvrštavanje te izjave u spis na osnovu pravila 92 bis (A) ne bude uslovljeno unakrsnim ispitivanjem od strane optuženog. Amici curiae imaju dužnost da upute prigovore koji u pravilnom postupku stoje na raspolaganju optuženom i da mu obezbede pravičan postupak.[1]

3. Optužba je svoj zahtev podnela na poverljivoj osnovi, međutim amici curiae smatraju da za to nema razloga. U Odgovoru se neće iznositi nikakve osetljive informacije.

Pravna analiza

4. Dana 30. septembra 2003. Žalbeno veće je donelo "Odluku po interlokutornoj žalbi u vezi s prihvatanjem glavnih iskaza u pismenom obliku". U toj Odluci, Veće je jasno razdvojilo proceduru iz pravila 92 bis, koja je zamena za usmeno svedočenje,[2] od prihvatanja dokaza na osnovu pravila 89 (F), koji mogu, kad to dopuštaju interesi pravde, biti u pismenom obliku. Pretresno veće je već donelo nekoliko odluka o primeni pravila 92 bis (A)[3] i pravila 92 bis (D).[4] Nedavno je takođe donelo pismenu Odluku o prihvatanju transkripata umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92 bis (D), i to transkripata iskaza koji se odnose na Foču[5]. Pretresno veće je u toj Odluci[6] izričito navelo da pravilo 92 bis (A)[7] predviđa neke, ali ne sve faktore koji govore u prilog prihvatanju ili protiv prihvatanja pismenih izjava i transkripata iskaza na osnovu tog pravila. Amici curiae ovde navode glavne zaključke iz te Odluke, koji su relevantni za pitanje prihvatljivosti pismenih izjava na osnovu pravila 92 bis:

(i) izjava mora ispunjavati uslove za prihvatanje u smislu da se njom ne dokazuju dela i ponašanje optuženog;

(ii) ako izjava ispunjava uslove za prihvatanje, Pretresno veće diskrecionom ocenom utvrđuje da li postoje razlozi iz kojih je ne treba uvrstiti u spis;

(iii) ako se izjava može uvrstiti u spis, treba utvrditi da li je svedok obavezan da pristupi radi unakrsnog ispitivanja.[8]

5. Pretresno veće je tokom ovog postupka već razmatralo pitanje "dela i ponašanja optuženog" i dalo je preciznu definiciju tog izraza. Naime, tom izrazu treba pripisati njegovo uobičajeno značenje koje se odnosi na postupke i vladanje optuženog, bez ikakvog maštovitog tumačenja.[9] Pretresno veće je u svojoj Odluci[10]o transkriptima iskaza koji se odnose na Foču ponovilo sledeću razliku na koju je ukazalo Žalbeno veće[11]:

(a) dela i ponašanje drugih lica koja su počinila zločine za koje se optuženi u optužnici tereti individualnom odgovornošću, koja ispunjavaju uslove za prihvatanje; i

(b) dela i ponašanje optuženog za koja se on tereti u optužnici, a kojima se utvrđuje njegova odgovornost za dela i ponašanje drugih lica, koja ne ispunjavaju uslove za prihvatanje na osnovu tog pravila.

6. Ta procedura se ne može primeniti da bi se utvrdilo:

(a) da je optuženi lično/fizički izvršio zločin za koji se tereti;

(b) da je planirao, podsticao ili naređivao;

(c) da je pomagao i (ili) podržavao;

(d) da je bio nadređen onima koji su počinili zločine;

(e) da je znao ili je imao razloga da zna za zločine za koje se tereti i koje su se njegovi podređeni spremali da počine ili su ih počinili;

(f) da nije preduzeo razumne korake kako bi takva dela sprečio ili kaznio one koji su ih počinili.

7. Primena te procedure u vezi s pitanjima koja se odnose na udruženi zločinački poduhvat ograničena je na okolnosti u kojima se transkriptom dokazuje delo ili ponašanje kojim se utvrđuje:

(a) da je optuženi učestvovao u tom udruženom zločinačkom poduhvatu; (b) da je sa licem koje je počinilo zločin delio nameru koja se traži za ta krivična dela.

Stanje svesti optuženog ne može se dokazivati putem transkripta koji govori o njegovim delima ili ponašanju. Međutim, za dokazivanje njegovog stanja svesti, putem procedure iz pravila 92 bis mogu se predočiti dokazi o delima i ponašanju drugih lica.

8. U predmetu Galić,[12] Žalbeno veće je smatralo da bliskost dokaza optuženom i pitanje da li su oni od ključnog značaja predstavljaju glavne faktore pri odlučivanju o tome da li treba prihvatiti dokaze u pismenom obliku.[13] Takozvana kategorija dokaza o bazi zločina, gde optuženi nije neposredan učesnik u krivičnim delima, ali su ta dela relevantna da bi se dokazala situacija iz koje proističe njegova krivična odgovornost, jeste ona vrsta dokaza za koje je ovo pravilo i formulisano.[14]

9. U pogledu uslova za prihvatanje dokaza, ta procedura je regulisana Pravilnikom o postupku i dokazima, kako to predviđaju potparagrafi (C) i (D) pravila 89.[15] Cela procedura zasniva se na potrebi da se obezbedi pravično suđenje u skladu sa Statutom.[16]

Pismena izjava svedoka B-1706 – argumenti protiv uvrštavanja u spis na osnovu pravila 92 bis

10. U vođenju svoje odbrane, g. Milošević je redovno izjavljivao da se protivi prihvatanju dokaza u pismenom obliku i tokom suđenja je koristio svaku priliku da ispita svedoke. Raniji argumenti predočavani su Pretresnom veću u pismenom i usmenom obliku, tako da su mu prigovori optuženog i u ime optuženog već poznati.[17]

11. Amici curiae smatraju da se dokazi čije uvrštavanje u spis optužba traži ne uklapaju u koncepciju dokaza o bazi zločina, kako je ona primenjivana u ovom postupku. Broj umrlih, masovne grobnice i nacionalnost ljudi čija su tela ekshumirana predstavljaju važna pitanja u postupku i ne mogu se, kako se predlaže, smatrati običnim statističkim podacima. Tvrdnja optužbe da su ti dokazi važni za Pretresno veće dodatno ukazuje na činjenicu da je u interesu pravde da se oni izvedu uživo i da je reč o pitanju koje je važno za optuženog. Povrh toga, optuženom treba dopustiti da unakrsno ispita svedoka u vezi s tim dokazima kako bi imao pravičnu mogućnost da osporava tezu optužbe.

12. Po mišljenju amici curiae, optužba treba pokazati da postoje osnovi za uvrštavanje predmetnih dokaza u spis putem svedočenja viva voce.

Potpis /potpisano/
Steven Kay, QC
U Londonu,
1. februara 2004.
za amici curiae Steven Kay, QC, i Branislav Tapušković


[1] "Nalog kojim se poziva određivanje amicus curiae", od 30. avgusta 2001.

[2] Paragraf 18.

[3] Vidi "Odluku po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92 bis" od 21. marta 2002, koja je samo jedna u nizu sličnih odluka. O tom pitanju se tokom postupka u više navrata raspravljalo i usmeno, vidi npr. transkript od 19. februara 2003, strana 16521.

[4] Vidi, inter alia, odluku od 26. septembra 2002. koja se odnosi na Stjepana Mesića; "Odluka po prvom zahtevu tužioca za uvrštenje u spis svedočenja i izjave na osnovu pravila 92 bis tokom dela suđenja koji se odnosi na Hrvatsku" od 26. septembra 2002. Odluka od 27. marta 2003. u vezi sa svedocima u predmetu Dokmanović.

[5] Odluka od 30. juna 2003.

[6] Vidi paragraf 14.

[7] Pravilo 92 bis (A) (i) (a) - u vezi s faktorima koji govore u prilog prihvatanju, koji se, u ovom slučaju, prvenstveno odnose na kumulativni karakter dokaza; pravilo 92 bis (A) (ii) u kom se navode sledeći faktori koji govore protiv prihvatanja: (a) opšti interes nalaže da se svedočenje dâ usmeno; (b) može se pokazati da je dokaz nepouzdan ili da je šteta koju može proizvesti veća od njegove dokazne vrednosti; i (c) postoje faktori zbog kojih je primereno prisustvovanje svedoka radi unakrsnog ispitivanja.

[8] Pravilo 92 bis (E).

[9] Tužilac protiv Miloševića, predmet br. IT-02-54-T. "Odluka po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92 bis" od 21. marta 2002, paragraf 22. Vidi i Tužilac protiv Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002.

[10] Odluka od 30. juna 2003.

[11] Tužilac protiv Galića, predmet br. IT-98-29-T. "Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s pravilom 92 bis (C)" od 7. juna 2002. godine.

[12] Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002.

[13] Ta se Odluka, doduše, odnosila na dokaze u vidu izjava, a ne dokaze u vidu transkripata iskaza datih u ranijim postupcima pred MKSJ-om.

[14] Vidi fusnotu 7.

[15] Odluka od 23. maja 2001. u predmetu Tužilac protiv Sikirice i drugih.

[16] Član 20 i 21 Statuta Međunarodnog suda.

[17] Vidi, na primer, "Odgovor amici curiae na molbu optužbe za prihvatanje svedočenja na osnovu pravila 92 bis (D) podnetu 25. maja 2003. godine" od 23. maja 2003; "Odgovor amici curiae na zahtev optužbe za prihvatanje transkripata umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92 bis (D) od 26. februara 2003." od 12. marta 2003; i "Opservacije amici curiae kao odgovor na zahtev optužbe za prihvatanje pismenih izjava umesto svedočenja viva voce na osnovu pravila 92 bis, podnete 10. januara 2003. i Poverljivi prilog A" od 30. januara 2003.