MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 6. februar 2004.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ODGOVOR AMICI CURIAE NA ZAHTEV OPTUŽBE ZA PRIHVATANJE PISMENE IZJAVE GĐE JERI LABER UMESTO SVEDOČENJA VIVA VOCE U SKLADU SA PRAVILOM 92BIS OD 5. FEBRUARA 2004.

Javni dokument

Tužilaštvo: Optuženi:
gđa Carla Del Ponte g. Slobodan Milošević
g. Geoffrey Nice QC
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff
g. Dermot Groome
Amici curiae:
g. Steven Kay QC
g. Branislav Tapušković
g. Timothy McCormack

Uvod

1. Dana 5. februara 2004. godine optužba je podnela “Zahtev optužbe za prihvatanje izjave gđe Jeri Laber umesto svedočenja viva voce u skladu s pravilom 92bis”. Ovaj svedok je 10. decembra 2002. već svedočio na suđenju optuženom i ovo je zahtev da se on pozove da ponovo pristupi sudu u delu suđenja koji se odnosi na Bosnu.[1] Optužba takođe traži da se izjava prihvati na osnovu pravila 92bis (A) bez unakrsnog ispitivanja od strane optuženog.

2. Izjava ovog svedoka odnosi se na veliki broj izveštaja u kojima se podrobno opisuju kršenja ljudskih prava na područjima koja su relevantna za ovo suđenje. Optužba tvrdi da se ovom izjavom i dokaznim predmetima ne dokazuju dela i ponašanje optuženog, da su dokazi kumulativnog karaktera, da nisu bliski optuženom, da ne postoje faktori koji idu u prilog tome da se oni ne uvrste u spis, te da je optuženi na prethodnom svedočenju unakrsno ispitao ovog svedoka i imao priliku da ga ospori.

Pravna analiza

4. Dana 30. septembra 2003. Žalbeno veće je donelo “Odluku po interlokutornoj žalbi u vezi s prihvatanjem glavnih iskaza u pismenom obliku”. U toj odluci jasno se razdvaja procedura iz pravila 92bis, koja je zamena za usmeno svedočenje,[2] i prihvatanje izjava na osnovu pravila 89 (F), koje mogu, ako to dopuštaju interesi pravde, biti u pismenom obliku. Pretresno veće je već donelo nekoliko odluka u vezi s primenom pravila 92bis (A)[3] i 92bis (D).[4] Pretresno veće takođe nedavno donelo pismenu “Odluku u skladu sa pravilom 92bis (D) u vezi sa transkriptima iskaza koji se odnose na Foču”.[5] U toj odluci[6] Pretresno veće je izričito konstatovalo da pravilo 92bis (A)[7] predviđa neke, ali ne sve faktore koje treba uzeti u obzir u prilog prihvatanju ili neprihvatanju pismenih izjava i transkripata iskaza na osnovu tog pravila. Amici curiae ovde navode glavne zaključke iz te Odluke, koji su relevantni za pitanje prihvatanja pismene izjave na osnovu pravila 92bis:

(i) izjava mora biti podobna za prihvatanje ako se njome ne dokazuju dela i ponašanje optuženog;

(ii) ukoliko se izjava može prihvatiti, treba razmotriti da li postoje neki drugi razlozi zbog kojih Veće, na osnovu svog diskrecionog ovlašćenja, ne bi trebalo da je prihvati;

(iii) ukoliko je izjava prihvatljiva, treba razmotriti da li je potrebno tražiti prisustvo svedoka radi unakrsnog ispitivanja.[8]

5. Pretresno veće je ranije u toku suđenja razmatralo pitanje “dela i ponašanja optuženog” i dalo užu definiciju tog izraza, a to je da mu treba dati njegovo uobičajeno značenje, bez maštovitog tumačenja, odnosno da treba da govori o postupcima i vladanju optuženog.[9] Pretresno veće je u Odluci[10] o transkriptima koji se odnose na Foču ponovilo razliku koju je Žalbeno veće[11] napravilo među izjavama o:

(a) delima i ponašanju drugih lica koja čine zločine za koje optužnica tvrdi da je optuženi individualno odgovoran, koje su prihvatljive; i

(b) delima i ponašanju optuženog za koja se on tereti u optužnici i kojima se dokazuje njegova odgovornost za dela i ponašanje drugih lica, koje nisu prihvatljive na osnovu ovog pravila.

6. Ta procedura se ne može primeniti da bi se utvrdilo:

(a) da je optuženi lično/fizički počinio bilo koji od zločina koji mu se stavljaju na teret;

(b) da je planirao, podsticao ili naredio zločine kojima se tereti;

(c) da je pomagao i (ili) podržavao;

(d) da je bio nadređen onima koji su počinili zločine;

(e) da je znao ili je bilo razloga da zna za zločine koje su se njegovi podređeni spremali da počine ili su ih počinili;

(f) da nije preduzeo razumne korake kako bi sprečio takva dela ili kaznio one koji su ih počinili.

7. Primena te procedure u vezi s pitanjima koja se odnose na udruženi zločinački poduhvat ograničena je na okolnosti u kojima se transkriptom dokazuje delo ili ponašanje kojim se utvrđuje:

(a) da je on učestvovao u tom udruženom zločinačkom poduhvatu;

(b) da je sa licem koje je počinilo zločine delio nameru koja se traži za ta krivična dela.

Stanje svesti optuženog ne može se dokazivati putem transkripta koji govori o njegovim delima ili ponašanju. Međutim, za dokazivanje njegovog stanja svesti, putem procedure iz pravila 92 bis mogu se predočiti dela i ponašanje drugih.

8. U predmetu Galić,[12] Žalbeno veće je smatralo da bliskost dokaza optuženom i pitanje da li su oni toliko ključni predstavljaju glavne faktore pri razmatranju uvrštenja tih dokaza u spis u pismenom obliku.[13] Takozvana kategorija dokaza o bazi zločina, gde optuženi nije neposredan učesnik u ponašanju koje predstavlja krivično delo, ali su ta dela relevantna da bi se dokazala situacija iz koje proističe njegova krivična odgovornost, jeste vrsta dokaza za koje je ovo pravilo i formulisano.[14]

9. U pogledu uslova za prihvatanje dokaza, ta procedura regulisana je Pravilnikom o postupku i dokazima, kako to predviđaju potparagrafi (C) i (D) pravila 89.[15] Cela procedura zasniva se na potrebi da se obezbedi pravično suđenje u skladu sa Statutom.[16]

Izjava svedoka gđe Jeri Laber i dokazni predmeti – argumenti u prilog neprihvatanju na osnovu pravila 92bis

10. U dosadašnjem toku postupka u ovom predmetu g. Milošević se stalno protivio prihvatanju dokaza u pismenom obliku i koristio svaku priliku da na suđenju ispita svedoke. Prethodni argumenti predočavani su Pretresnom veću u pismenom i usmenom obliku, tako da su mu prigovori optuženog i u ime optuženog već poznati.[17] Amici curiae imaju dužnost da upute prigovore koji su u pravilnom postupku dostupni optuženom i da mu obezbede pravičan postupak.[18]

11. Ovi dokazi se predočavaju iz dva razloga:

(i) da bi se ustanovilo da je optuženi upoznat sa činjenicama i pitanjima koje sadrže izveštaji;

(ii) da bi se pružili dokazi o činjenicama koje sadrže izveštaji.

12. Prema tvrdnji amici curiae, svedok bi trebalo da svedoči viva voce iz sledećih razloga:

(i) pitanje upućenosti optuženog je od centralnog značaja za ovaj predmet;

(ii) tim dokazima se utvrđuje njegova odgovornost za dela i ponašanje drugih lica;

(iii) tim dokazima se dokazuje da li je optuženi znao ili je bilo razloga da zna za zločine koje su se njegovi podređeni spremali da počine ili su ih počinili;

(iv) tim dokazima se dokazuje da optuženi nije preduzeo razumne korake kako bi sprečio takva dela ili kaznio one koji su ih počinili;

(v) navodi i konstatacije iz tih izveštaja jesu dokazi koji su bliski optuženom.

13. Ukoliko Pretresno veće prihvati pismenu izjavu na osnovu odredbi pravila 92bis (A), optuženi u pravilnom postupku može da traži da mu se dozvoli da unakrsno ispita svedoka u vezi sa pitanjima pokrenutim njenim svedočenjem koja se odnose na neki drugi deo objedinjene optužnice podignute protiv njega.

Potpis
/potpis na originalu/
Steven Kay, QC

London,
6. februar 2004.

za amici curiae Steven Kay, QC, i Branislav Tapušković


[1] Vidi stranicu transkripta 14236.

[2] Paragraf 18.

[3] Vidi “Odluku po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92bis” od 21. marta 2002. kao jednu od mnogih takvih odluka. Tokom suđenja je u više navrata bilo i usmenih rasprava, na primer, vidi transkript od 19. februara 2003, str. 16521.

[4] Vidi, između ostalog, Odluku od 26. septembra 2002. u vezi sa Stjepanom Mesićem; “Odluku po prvom zahtevu tužioca za uvrštenje u spis svedočenja i izjave na osnovu pravila 92bis tokom dela suđenja koji se odnosi na Hrvatsku” od 26. septembra 2002; “Odluku od 27. marta 2003. u vezi sa svedocima u predmetu Dokmanović.

[5] Odluka od 30. juna 2003.

[6] Vidi paragraf 14.

[7] Pravilo 92bis (A)(i)(a) za faktore u prilog prihvatanju, koji se u ovom slučaju prevashodno odnose na kumulativni karakter dokaza; pravilo 92bis (A)(ii), gde se navode faktori u prilog neprihvatanju, a to su: (a) prioritetni opšti interes nalaže da se svedočenje dâ usmeno; (b) može se pokazati da je taj dokaz nepouzdan ili da je šteta koju može proizvesti veća od njegove dokazne vrednosti; i (c) postoje drugi faktori zbog kojih je primereno prisustvovanje svedoka radi unakrsnog ispitivanja.

[8] Pravilo 92bis (E).

[9] Tužilac protiv Slobodana Miloševića, predmet br. IT-02-54-T, “Odluka po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92bis” od 21. marta 2002, paragraf 22. Vidi takođe Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002.

[10] Odluka od 30. juna 2003.

[11] Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T, “Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s pravilom 92bis (C)”, 7. jun 2002.

[12] Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002.

[13] Mada se ta odluka odnosila na dokaze vidu izjava pre nego na dokaze u vidu transkripata iz ranijih postupaka vođenih na MKSJ-u.

[14] Vidi fusnotu 7.

[15] Odluka od 23. maja 2001. u predmetu Tužilac protiv Sikirice i drugih.

[16] Članovi 20 i 21 Statuta Međunarodnog suda.

[17] Vidi, na primer: “Odgovor amici curiae na molbu optužbe za prihvatanje svedočenja na osnovu pravila 92bis (D) od 25. maja 2003, 23. maj 2003; “Odgovor amici curiae na zahtev optužbe za prihvatanje transkripata umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92bis(D) od 26. februara 2003”, 12. mart 2003; i “Zapažanja amici curiae u odgovoru na zahtev optužbe za prihvatanje pismenih izjava umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92bis od 10. januara 2003. i poverljivi Prilog A”, 30. januar 2003.

[18] Vidi: “Nalog kojim se poziva određivanje amicus curiae“, od 30. avgusta 2001.