MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU Predmet br. IT-02-54-T PRED PRETRESNIM VEĆEM U sastavu:
Sekretar: g. Hans Holthuis Datum: 6. februar 2004. TUŽILAC Javni dokument
Uvod 1. Dana 5. februara 2004. godine optužba je podnela “Zahtev optužbe za prihvatanje izjave gđe Jeri Laber umesto svedočenja viva voce u skladu s pravilom 92bis”. Ovaj svedok je 10. decembra 2002. već svedočio na suđenju optuženom i ovo je zahtev da se on pozove da ponovo pristupi sudu u delu suđenja koji se odnosi na Bosnu.[1] Optužba takođe traži da se izjava prihvati na osnovu pravila 92bis (A) bez unakrsnog ispitivanja od strane optuženog. 2. Izjava ovog svedoka odnosi se na veliki broj izveštaja u kojima se podrobno opisuju kršenja ljudskih prava na područjima koja su relevantna za ovo suđenje. Optužba tvrdi da se ovom izjavom i dokaznim predmetima ne dokazuju dela i ponašanje optuženog, da su dokazi kumulativnog karaktera, da nisu bliski optuženom, da ne postoje faktori koji idu u prilog tome da se oni ne uvrste u spis, te da je optuženi na prethodnom svedočenju unakrsno ispitao ovog svedoka i imao priliku da ga ospori. Pravna analiza 4. Dana 30. septembra 2003. Žalbeno veće je donelo “Odluku po interlokutornoj žalbi u vezi s prihvatanjem glavnih iskaza u pismenom obliku”. U toj odluci jasno se razdvaja procedura iz pravila 92bis, koja je zamena za usmeno svedočenje,[2] i prihvatanje izjava na osnovu pravila 89 (F), koje mogu, ako to dopuštaju interesi pravde, biti u pismenom obliku. Pretresno veće je već donelo nekoliko odluka u vezi s primenom pravila 92bis (A)[3] i 92bis (D).[4] Pretresno veće takođe nedavno donelo pismenu “Odluku u skladu sa pravilom 92bis (D) u vezi sa transkriptima iskaza koji se odnose na Foču”.[5] U toj odluci[6] Pretresno veće je izričito konstatovalo da pravilo 92bis (A)[7] predviđa neke, ali ne sve faktore koje treba uzeti u obzir u prilog prihvatanju ili neprihvatanju pismenih izjava i transkripata iskaza na osnovu tog pravila. Amici curiae ovde navode glavne zaključke iz te Odluke, koji su relevantni za pitanje prihvatanja pismene izjave na osnovu pravila 92bis:
5. Pretresno veće je ranije u toku suđenja razmatralo pitanje “dela i ponašanja optuženog” i dalo užu definiciju tog izraza, a to je da mu treba dati njegovo uobičajeno značenje, bez maštovitog tumačenja, odnosno da treba da govori o postupcima i vladanju optuženog.[9] Pretresno veće je u Odluci[10] o transkriptima koji se odnose na Foču ponovilo razliku koju je Žalbeno veće[11] napravilo među izjavama o:
6. Ta procedura se ne može primeniti da bi se utvrdilo:
7. Primena te procedure u vezi s pitanjima koja se odnose na udruženi zločinački poduhvat ograničena je na okolnosti u kojima se transkriptom dokazuje delo ili ponašanje kojim se utvrđuje:
Stanje svesti optuženog ne može se dokazivati putem transkripta koji govori o njegovim delima ili ponašanju. Međutim, za dokazivanje njegovog stanja svesti, putem procedure iz pravila 92 bis mogu se predočiti dela i ponašanje drugih. 8. U predmetu Galić,[12] Žalbeno veće je smatralo da bliskost dokaza optuženom i pitanje da li su oni toliko ključni predstavljaju glavne faktore pri razmatranju uvrštenja tih dokaza u spis u pismenom obliku.[13] Takozvana kategorija dokaza o bazi zločina, gde optuženi nije neposredan učesnik u ponašanju koje predstavlja krivično delo, ali su ta dela relevantna da bi se dokazala situacija iz koje proističe njegova krivična odgovornost, jeste vrsta dokaza za koje je ovo pravilo i formulisano.[14] 9. U pogledu uslova za prihvatanje dokaza, ta procedura regulisana je Pravilnikom o postupku i dokazima, kako to predviđaju potparagrafi (C) i (D) pravila 89.[15] Cela procedura zasniva se na potrebi da se obezbedi pravično suđenje u skladu sa Statutom.[16] Izjava svedoka gđe Jeri Laber i dokazni predmeti – argumenti u prilog neprihvatanju na osnovu pravila 92bis 10. U dosadašnjem toku postupka u ovom predmetu g. Milošević se stalno protivio prihvatanju dokaza u pismenom obliku i koristio svaku priliku da na suđenju ispita svedoke. Prethodni argumenti predočavani su Pretresnom veću u pismenom i usmenom obliku, tako da su mu prigovori optuženog i u ime optuženog već poznati.[17] Amici curiae imaju dužnost da upute prigovore koji su u pravilnom postupku dostupni optuženom i da mu obezbede pravičan postupak.[18] 11. Ovi dokazi se predočavaju iz dva razloga:
12. Prema tvrdnji amici curiae, svedok bi trebalo da svedoči viva voce iz sledećih razloga:
13. Ukoliko Pretresno veće prihvati pismenu izjavu na osnovu odredbi pravila 92bis (A), optuženi u pravilnom postupku može da traži da mu se dozvoli da unakrsno ispita svedoka u vezi sa pitanjima pokrenutim njenim svedočenjem koja se odnose na neki drugi deo objedinjene optužnice podignute protiv njega. Potpis London, za amici curiae Steven Kay, QC, i Branislav Tapušković [1] Vidi stranicu transkripta 14236. [2] Paragraf 18. [3] Vidi “Odluku po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92bis” od 21. marta 2002. kao jednu od mnogih takvih odluka. Tokom suđenja je u više navrata bilo i usmenih rasprava, na primer, vidi transkript od 19. februara 2003, str. 16521. [4] Vidi, između ostalog, Odluku od 26. septembra 2002. u vezi sa Stjepanom Mesićem; “Odluku po prvom zahtevu tužioca za uvrštenje u spis svedočenja i izjave na osnovu pravila 92bis tokom dela suđenja koji se odnosi na Hrvatsku” od 26. septembra 2002; “Odluku od 27. marta 2003. u vezi sa svedocima u predmetu Dokmanović.” [5] Odluka od 30. juna 2003. [6] Vidi paragraf 14. [7] Pravilo 92bis (A)(i)(a) za faktore u prilog prihvatanju, koji se u ovom slučaju prevashodno odnose na kumulativni karakter dokaza; pravilo 92bis (A)(ii), gde se navode faktori u prilog neprihvatanju, a to su: (a) prioritetni opšti interes nalaže da se svedočenje dâ usmeno; (b) može se pokazati da je taj dokaz nepouzdan ili da je šteta koju može proizvesti veća od njegove dokazne vrednosti; i (c) postoje drugi faktori zbog kojih je primereno prisustvovanje svedoka radi unakrsnog ispitivanja. [8] Pravilo 92bis (E). [9] Tužilac protiv Slobodana Miloševića, predmet br. IT-02-54-T, “Odluka po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92bis” od 21. marta 2002, paragraf 22. Vidi takođe Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002. [10] Odluka od 30. juna 2003. [11] Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T, “Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s pravilom 92bis (C)”, 7. jun 2002. [12] Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T, Odluka od 7. juna 2002. [13] Mada se ta odluka odnosila na dokaze vidu izjava pre nego na dokaze u vidu transkripata iz ranijih postupaka vođenih na MKSJ-u. [14] Vidi fusnotu 7. [15] Odluka od 23. maja 2001. u predmetu Tužilac protiv Sikirice i drugih. [16] Članovi 20 i 21 Statuta Međunarodnog suda. [17] Vidi, na primer: “Odgovor amici curiae na molbu optužbe za prihvatanje svedočenja na osnovu pravila 92bis (D) od 25. maja 2003”, 23. maj 2003; “Odgovor amici curiae na zahtev optužbe za prihvatanje transkripata umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92bis(D) od 26. februara 2003”, 12. mart 2003; i “Zapažanja amici curiae u odgovoru na zahtev optužbe za prihvatanje pismenih izjava umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92bis od 10. januara 2003. i poverljivi Prilog A”, 30. januar 2003. [18] Vidi: “Nalog kojim se poziva određivanje amicus curiae“, od 30. avgusta 2001. |