MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 6. februar 2004.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


REPLIKA AMICI CURIAE NA ZAHTEV TUŽILAŠTVA DA SE U DOKAZE UVRSTI IZJAVA SVEDOKA ISTRAŽITELJA BERNARDA O'DONNELLA UMESTO SVEDOČENJA VIVA VOCE NA OSNOVU PRAVILA 54 I 92 bis OD 3. FEBRUARA 2004.

Javni dokument

Tužilaštvo: Optuženi:
gđa Carla Del Ponte g. Slobodan Milošević
g. Geoffrey Nice, QC
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff
g. Dermot Groome Amici curiae
g. Steven Kay, QC
g. Branislav Tapušković
g. Timothy McCormack

Uvod

1. Dana 3. februara Tužilaštvo je podnelo Zahtev Tužilaštva da se u dokaze uvrsti izjava svedoka istražitelja Bernarda O'Donnella umesto svedočenja viva voce na osnovu pravila 54 i 92 bis(A). Ovo je prvi put da se obelodanjuje sadržaj svedočenja ovog svedoka.

2. Putem pismene izjave ovog svedoka 75 dokaznih predmeta s komentarima bilo bi uključeno u tezu Tužilaštva. Tužilaštvo takođe traži da se ova izjava prihvati kao dokaz na osnovu pravila 92 bis (A) bez unakrsnog ispitivanja od strane optuženog.

3. Tužilaštvo smatra da su ovi dokumenti važni i da se većina njih ne odnosi na dela i ponašanje optuženog, a tamo gde je to slučaj, svedok ne daje nikakav komentar o tome. Takođe se smatra da se radi o kumulativnim dokazima; o dokazima koji nisu u neposrednoj vezi s optuženim; da se ne može naći nijedan razlog zbog kojeg te dokumente ne bi trebalo prihvatiti kao dokaze; i da oni sami za sebe govore.

Pravna analiza

4. Dana 30. septembra 2003, Žalbeno veće je izdalo Odluku po interlokutornoj žalbi u vezi s prihvatanjem glavnih iskaza u pismenom obliku. U toj Odluci oni su objasnili razliku između procedure prema pravilu 92 bis, koja se primenjuje u zamenu za usmeno predočenje[1], i prihvatanja dokaza prema pravilu 89 (F) koji mogu biti u pismenom obliku, ako je to u interesu pravde. Pretresno veće je prethodno izdalo nekoliko odluka u vezi s korišćenjem pravila 92 bis (A)[2] i pravila 92 bis (D).[3] Pretresno veće je takođe nedavno izdalo pismenu Odluku o uvrštavanju u spis transkripata umesto svedočenja viva voce na osnovu pravila 92 bis (D) u vezi s transkriptima koji se odnose na Foču.[4] Pretresno veće je u svojoj Odluci[5] posebno naglasilo da pravilo 92 bis (A)[6] predviđa nekoliko faktora, ali ne sve, koji idu ili ne idu u prilog uvrštavanja u spis pismenih izjava i transkripata prema tom pravilu. Amici curiae se ovom prilikom pozivaju na glavne tačke u Odluci koje su relevantne za pitanja vezana za uvrštavanja pismene izjave u spis prema pravilu 92 bis:

(i) izjava mora biti podobna za prihvatanje u smislu da se ne odnosi na dela i ponašanje optuženog;

(ii) ako je izjava podobna za prihvatanje, treba razmotriti da li postoje razlozi zbog kojih bi Pretresno veće, koristeći svoja diskreciona ovlašćenja, odlučilo da je ne uvrsti u spis;

(iii) ako je izjava prihvatljiva, treba odlučiti da li tražiti prisustvo svedoka radi unakrsnog ispitivanja.[7]

5. Pretresno veće je prethodno, tokom suđenja, razmatralo pitanje "dela i ponašanja optuženog" i dalo je usku definiciju tog izraza. Zauzet je stav da mu treba dati uobičajeno značenje koje se odnosi na postupke i vladanje optuženog, bez ikakvog maštovitog tumačenja.[8] Pretresno veće je u svojoj Odluci[9] u vezi sa transkriptima koji se odnose na Foču ponovilo distinkciju koju je napravilo Žalbeno veće[10] između

(a) dela i ponašanja drugih lica koja su počinila zločine za koje je optuženi, kako se navodi u optužnici, lično odgovoran; što je podobno za prihvatanje; i

(b) dela i ponašanja optuženog, za koja se on tereti u optužnici i kojima se utvrđuje njegova odgovornost za dela i ponašanje tih drugih lica, što nije prihvatljivo prema pravilu.

6. Ova procedura se ne može koristiti da bi se ustanovilo sledeće:

(a) da je optuženi lično/fizički počinio zločin koji mu se stavlja na teret;

(b) da je planirao, poticao ili naložio [zločine];

(c) da je pomagao i (ili) podržavao;

(d) da je bio nadređen onima koji su počinili zločine;

(e) da je znao, ili da je imao razloga da zna da se njegovi podređeni upravo spremaju da počine zločine, koji se navode u optužnici, ili da su ih počinili;

(f) da nije preduzeo razumne korake kako bi sprečio takva dela ili kaznio one koji su ih počinili.

7. Korišćenje ove procedure u vezi s pitanjima koja se tiču udruženog zločinačkog poduhvata ograničeno je u situaciji u kojoj bi se transkript koristio kao dokaz bilo kakvog dela ili ponašanja kojim se dokazuje:

(a) da je on učestvovao u tom udruženom zločinačkom poduhvatu;

(b) da je delio potrebnu nameru s počiniocem zločina.

Stanje svesti optuženog se ne može dokazivati putem transkripta ako dati transkript dokazuje neko njegovo delo ili ponašanje. Međutim, u svrhu dokazivanja stanja njegove svesti, dela i ponašanje drugih mogu biti uvršteni u sudski spis putem procedure na osnovu pravila 92 bis.

8. U predmetu Galić[11], Žalbeno veće je zaključilo da su bliska veza između dokaza i optuženog i njihova suštinska važnost ključni faktori u razmatranju pitanja da li u spis treba uvrstiti pismene dokaze.[12] Dokazi koji spadaju u kategoriju tzv. dokaza baze zločina, kod kojih optuženi nije direktni učesnik krivičnog dela, ali su data dela relevantna za dokazivanje stanja stvari, na kojem se njegova krivična odgovornost zasniva, predstavljaju tip dokaza radi čijeg uključenja je ovo pravilo formulisano.[13]

9. Ova procedura podleže pravilima o dokazima koja se odnose na uslove za uvrštavanje dokaza u spis predviđene pravilima 89 (C) i (D).[14] U osnovi cele te procedure leži potreba da se obezbedi pravično suđenje u skladu sa Statutom.[15]

Izjava svedoka O'Donnella i dokazni predmeti – argumenti protiv njihovog uvrštavanja u spis na osnovu pravila 92(bis)

10. U dosadašnjem toku postupka g. Milošević se redovno protivio tome da se u spis uvrštavaju dokazi u pismenom obliku i koristio je svaku priliku da ispituje svedoke na svom suđenju. Prethodni argumenti su pred Pretresnim većem izneti u pismenom i usmenom obliku, tako da su Pretresnom veću već poznati prigovori koje je uložio optuženi ili su uloženi u njegovo ime.[16] Amici curiae su dužni da podnesu prigovore koji su razumno dostupni optuženom i da za njega obezbede pravično suđenje.[17]

11. Ovo je prvo detaljno obelodanjivanje načina na koji svedok treba da svedoči i vrste dokaza koje će tom prilikom da predoči. U priloženom Dodatku A, amici curiae daju spisak većine dokumenata sa spiska dokaznih predmeta svedoka na koje je očigledno potrebno uložiti prigovor. Uz svaki dokazni predmet data je napomena o razlogu za prigovor, koju su ili konkretno uneli amici curiae masnim slovima, ili je preuzeta iz teksta Tužilaštva sadržanog u dokumentu.

12. Dati su sledeći opšti prigovori u vezi s korišćenjem tih dokaznih predmeta:

(a) Neki se odnose na dela i ponašanje optuženog i tvrdi se da to pokazuje da je on bio upoznat s činjenicama. (npr., vidi 1)

(b) Neki se odnose na delovanje JNA (npr., vidi 2)

(c) Neki se odnose na to da je optuženi bio obavešten putem izveštaja i da je, stoga, imao saznanja o stanju stvari.(npr., vidi 8)

(d) Neki se odnose na to da je optuženi bio obavešten putem medija i da je, stoga, imao saznanja o stanju stvari. (npr., vidi 12)

(e) Neki se odnose na ponašanje srpskih snaga, te da je optuženi znao ili je trebalo da zna kakvo je stanje stvari. (npr., vidi 40)

(f) Neki se odnose na to da je optuženi mogao da predvidi događaje koji su se kasnije odigrali. (npr., vidi 57)

13. Smatramo da ovo nije pravičan način predočavanja dokaza na suđenju protiv optuženog. Tužilaštvo želi da upotrebi ove dokaze protiv optuženog. Umesto da te dokaze/dokazne predmete uvede preko svedoka koji je u mogućnosti da govori o ovom pitanju, njih iznosi svedok koji nije naveo kako je došao do tih dokumenata, ali koji na spisku [dokaznih predmeta] daje komentar u vezi sa svojim mišljenjem o njihovoj relevantnosti.

14. Amici curiae smatraju da treba odbiti zahtev Tužilaštva da se ovi dokazi uvrste u sudski spis preko ovog svedoka. Ako se dozvoli da se dokazi ovim putem uvrste, onda optuženom treba dozvoliti unakrsno ispitivanje o navodima koji mu se tako stavljaju na teret.

Potpis
/potpisano/

Steven Kay, QC
London
6. februar 2004.

za amici curiae Steven Kay, QC i Branislav Tapušković

Dodatak A

Pismo Helsinki Watch-a Slobodanu Miloševiću i Blagoju Adžiću u vezi sa kršenjem ljudskih prava od strane Vlade Srbije i jugoslovenske vojske. 21. januar ’92. Slobodan Milošević je obavešten u januaru 1992. – saznanja, dela i ponašanje optuženog 1
Pismo Srpske Autonomne Oblasti Krajina, opština Petrinja, upućeno Željku Ražnjatoviću Arkanu, koje je u ime predsednika opštine Petrinja potpisao dr Radovan Maljković, a koje se odnosi na Arkana Tiče se učešća Arkanovih ljudi u operacijama JNA i TO-a. Aktuelno pitanje. 2
Prevod zahteva upućenog Jugoslovenskoj narodnoj armiji 11. decembar ’91. Srpska skupština u Bosni i Hercegovini obratila se JNA. Saznanje. 3
Izveštaj načelniku CSB (Centra službi bezbednosti) Banja Luka o statusu oko 1.600 zatočenika u kojem se pita da li su oni zatvorenici, ratni zarobljenici ili zarobljeni civili. 5. avgust ’92. Pokazuje da se znalo za široko rasprostranjeno zatvaranje civila u Autonomnoj Regiji Krajini i operacije "čišćenja" koje su na tom području preduzimane. 8
Faks od CSB Banja Luka. Nalog da se za svakog zatvorenika u logoru Manjača napravi dosije i pošalje Župljaninu u CSB. 19. avgust ’92. Pokazuje da je logor Manjača bio pod kontrolom MUP. 9
Beleške sa zatvorene sednice Vlade Srpske Republike Bosne i Hercegovine: Vlada je usvojila sledeće zaključke: U vezi s lošim uslovima smeštaja u vojnom logoru Manjača, posebno zbog prenatrpanosti i sve većeg broja novih ratnih zarobljenika, Ministarstvo odbrane je dobilo zadatak da preduzme hitne mere kako bi se poboljšali uslovi smeštaja u ovom objektu. 19. avgust ’92. Zvaničnici bosanskih Srba priznali su da postoje zatočenički logori i da u njima vladaju loši uslovi. 10
Zvanična evidencija koju je sastavio Jelenko SAŠIĆ, CSB Banja Luka, Sektor službe nacionalne bezbednosti, u vezi sa nacionalnim sastavom stanovništva pre izbijanja oružanih sukoba i nakon toga (1991. i 1993) Evidencija o broju nesrba koji se više nisu nalazili na području pod kontrolom CSB Banje Luke. Saznanja. 11
Fotografija masovne grobnice u Brčkom. 1. juli ’92. Fotografije masovnih grobnica, informacije od međunarodnih organizacija u vezi s ubijanjem civila širokih razmera. Saznanja. 12
Članak iz štampe pod naslovom "Slobodan Milošević se obraća sednici SDS BiH", "Kurtoazna poseta"/prevod s engleskog/. Milošević je posetio sedište SDS u Banjoj Luci, gde su ga pozdravili Karadžić, Krajišnik, Plavšićeva i drugi. Svi raniji sastanci između njih održani su u Beogradu. 23. februar ’91. Sastanci 1991. između optuženog i rukovodstva RS u Beogradu i BiH. Saznanja. 14
Karadžićevo pismo svim opštinskim odborima SDS BiH, Sarajevo, 15. avgust 1991. 15. avgust ’91. Rukovodstvo SDS-a je primalo redovne izveštaje o situaciji na lokalnim područjima. Saznanja. 15
Službeni list SFRJ od 18. oktobra 1991. koji sadrži saopštenje krnjeg Predsedništva SFRJ od 18 oktobra 1991, koje je potpisao Branko Kostić, a u kojem se objavljuje neposredna ratna opasnost u SFRJ (potpisao Branko Kostić). 18. oktobar ’91. De jure kontrola. U vanrednom stanju, srpski MUP odgovara predsedniku Srbije – ne premijeru. Dela i ponašanje optuženog. 23
Izveštaj iz lista "Epoha" od 22. oktobra 1991. pod naslovom "Kako ćemo razgraničavati"; Tri varijante. 22. oktobar ’91. Pokazuje plan da se područja u BiH i Hrvatskoj koja su Srbi proglasili svojim pripoje Srbiji. Udruženi zločinački poduhvat. Zavera. Aktuelno pitanje. 24
Kopija članka iz "Epohe", 7. januar 1992, s kartom bivše Jugoslavije na kojoj su obeležena područja na kojima su se građani izjasnili da žele da ostanu u Jugoslaviji. 7. januar ’92. Pokazuje plan da se područja u BiH i Hrvatskoj koja su Srbi proglasili svojim pripoje Srbiji. Udruženi zločinački poduhvat. Zavera. Aktuelno pitanje. 26
Fotografije pogubljenja dvojice ljudi u Brčkom u maju 1992, snimio srpski novinar. Fotografije pogubljenja civila po kratkom postupku u Brčkom objavljene u stranoj štampi. Saznanja. 28
Tri spiska iz RS lica sahranjenih u masovnoj grobnici u Brčkom od 5. maja 1992, 6. maja 1992. i 9. maja 1992. i 10. jula 1992. Pokazuje izveštavanje rukovodstvu bosanskih Srba o ubijanju širokih razmera. Saznanja. 29
Predlog Ratnog predsedništva Srpske opštine Bosanska Krupa, 25. maj 1992. Predlog da se "očisti" leva obala reke Une. Predlog da se očisti leva obala reke Une, pri čemu treba uništiti stambene i druge objekte. Pripremiti jedinice da levu obalu Une drže onoliko dugo koliko to bude potrebno, dok se ne izvrše pripreme za podizanje u vazduh mostova u Bosanskoj Krupi i Bosanskoj Otoci i dok desna obala reke Une ne bude bolje utvrđena. Ovo sledi političku odluku da granica srpske države ide rekom Unom do Bosanske Otoke. Udruženi zločinački poduhvat. Zavera. Aktuelno pitanje. 30
Telegram koji je Vance uputio Numbiaru u vezi sa izveštajima o etničkom čišćenju u banjalučkoj regiji i mogućnošću napada VRS-a na Bihać, i pismo upućeno Karadžiću u kojem izražava negodovanje u vezi s oba pitanja. Relevantno za "obavest". U pismu upućenom Karadžiću, od 26. novembra 1992, koje su potpisali Vance i Owen, navodi se da su oni primili "pouzdane izveštaje o obnovljenom etničkom čišćenju". Saznanja. 34
Uputstva u vezi s postojanjem opština u uslovima prestanka funkcionisanja republičkih organa vlasti. 21. februar ’91. U ovom dokumentu dat je plan za situaciju u kojoj bi republička tela u Bosni i Hercegovini prestala da funkcionišu. On je izdat više od godinu dana pre početka rata. Udruženi zločinački poduhvat. Zavera. Saznanja. 36
Depeša MUP, RS, Bijeljina, Odeljenje za kadrovska pitanja i pitanja stranaca, u vezi s poteškoćama s kojima se MUP Srbije suočio tokom transporta eksploziva, oružja, delova oružja, municije i vojne opreme iz Srbije u RS. 13. april ’94. Angažovanje MUP-a Srbije u transportu materijalno-tehničkih sredstava u RS 1994. Aktuelno pitanje. Saznanja. 40
Izveštaj Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Pale, od 6. jula 1995. – potpisao komandant štaba Tomislav Kovač. Upućeno CJB Sarajevo i štabu policije u Vogošći. U izveštaju je detaljno opisan početak napada na Srebrenicu 6. jula 1995. u ranim jutarnjim satima kada su specijalne snage MUP RS /Republike Srpske/, Srbije i RSK /Republike Srpske Krajine/, zajedno sa jedinicama VRS /Vojske Republike Srpske/ nastavile napade na kotu Lisičja Glava u nameri da se probiju do kanjona reke Bijele i područja Mijanovića i preuzmu kontrolu nad njima. 6. juli ’95. Pokazuje da su jedinice srpskog MUP bile angažovane u borbenim operacijama u Bosni u julu 1995. Aktuelno pitanje. Saznanja. 41
Fotografije pogubljenja dvojice ljudi u Brčkom u maju 1992, snimio srpski novinar (Vidi takođe 0018-3224-0018-3243) maj ’92. Fotografije pogubljenja civila po kratkom postupku u Brčkom objavljene u stranoj štampi. Saznanja. 44
Razgovor sa Stanišićem:V000-3547- V0003547Odlomak 1: od 2:11 do 2:23Odlomak 2: od 2:31 do 2:36Odlomak 3: od 2:42 do 2:46Odlomak 4: od 2:50 do 2:55V000-3549-V000-3549Odlomak 5: od 2:03 do 2:26 Isključeno nalogom Pretresnog veća od 5.02.04. 45
Godišnji izveštaj SNB /?Saveta za nacionalnu bezbednost/ za 1992. Relevantan kao potvrda saradnje i razmene informacija sa srpskim MUP. (Stranica 10 izveštaja). Saznanja. 46
Šifrovani telegram koji je Akashi poslao Annanu. Pismo naslovljeno na Karadžića u kojem Akashi i Ogata protestuju zbog narastajuće humanitarne katastrofe u Sarajevu, Bihaću, Goraždu, Srebrenici i Žepi. Oni takođe protestuju zbog kršenja međunarodnog humanitarnog prava od strane VRS. 15. juni ’95. Pokazuje da je s najviših nivoa Ujedinjenih nacija rukovodstvu bosanskih Srba skretana pažnja na narastajuću humanitarnu katastrofu u zaštićenim zonama, uključujući i Srebrenicu. Saznanja. 47
Šifrovani telegram koji je Akashi poslao Annanu. Izveštaj o situaciji u Srebrenici. Mladić je insistirao da se odmah počne sa odvoženjem raseljenih lica. Pet konvoja od kojih je svaki brojao oko 5.000 lica krenulo je iz Srebrenice u Kladanj. 12. juli 95. Saznanja. 48
Šifrovani telegram koji je Akashi poslao Annanu. Protestno pismo koje je Akashi uputio Karadžiću, izražavajući "duboku zabrinutost zbog izveštaja o teškim povredama međunarodnog humanitarnog prava u Srebrenici i oko nje i činjenice da se ne zna za sudbinu mnogih bivših stanovnika Srebrenice". 14. avgust ’95. To pokazuje da je do 12. avgusta 1995. Specijalni izaslanik generalnog sekretara raspravljao s optuženim o navodnim teškim kršenjima ljudskih prava u vezi s padom Srebrenice u julu 1995. Saznanja. 49
Napad na UN-ovu zaštićenu zonu je potpuno neprihvatljiv i predstavlja ozbiljnu eskalaciju sukoba. UNPROFOR zahteva da vojska bosanskih Srba bez odlaganja obustavi napad na ovu enklavu.... 9. juli ’95. Pokazuje obavest u vezi sa protivpravnim napadom bosanskih Srba na zaštićenu zonu Srebrenica i upozorenje bosanskim Srbima da će doći do ozbiljnih posledica ako se napad nastavi. 50
Pismo koje je Janvier uputio Mladiću 11. jula 1995. u vezi sa Srebrenicom i Holandskim bataljonom. U pismu se govori o napadu VRS na vojnike UN. 11. juli ’95. Pokazuje obavest upozoravajućim pismom koje je komandant UNPROFOR-a Janvier uputio Mladiću. Zahteva da VRS obustavi napad na zaštićenu zonu Srebrenica, prestane s otvaranjem vatre na civile i odmah se povuče. Saznanja. Predvidljivost. 54
Pismo koje je Janvier uputio Mladiću u vezi sa humanitarnom situacijom u Potočarima (Srebrenica). 12. juli ’95. Obavest koju je komandant UNPROFOR-a Janvier uputio generalu VRS Mladiću u kojoj se naglašava da je napadom na zaštićenu zonu Srebrenice prouzrokovana teška humanitarna situacija. Saznanja. Predvidljivost. 55
Šifrovani telegram koji je Akashi, iz sedišta UNPF u Zagrebu, uputio Annanu, u sedištu UN, pod naslovom: Procena situacije u Bosni i Hercegovini. Saznanja i namera 29. maja 1995. Procena situacije koju je vršilac dužnosti zamenika Specijalnog izaslanika generalnog sekretara podneo Akashiju, a iz koje se vidi da bosanski Srbi deluju po unapred smišljenom planu u vezi sa zaštićenim zonama. Upućuje na predvidljivost napada na zaštićene zone, uključujući Srebrenicu. 56
Šifrovani telegram koji je /ime nepoznato/ Goulding, iz sedišta UN u Njujorku, uputio /ime nepoznato/ Stoltenbergu, na Međunarodnoj konferenciji za bivšu Jugoslaviju u Ženevi. U prilogu: Rezolucija Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 1003 (1995). 5. juli ’95. Saznanja. Predvidljivost. Upućuje na poricanje vlade SRJ navodne saradnje između VJ i bosanskih Srba, što je odmah osporeno u saopštenju za štampu (Albright) vlade SAD. To se dogodilo dan pre napada na zaštićenu zonu Srebrenica. 57
UNPROFOR-ov šifrovani telegram pod naslovom: Izveštaj o dnevnim aktivnostima 1112 7. juli ’95. Pokazuje obavest da su u sedištu UNPROFOR-a znali da je počeo napad bosanskih Srba na zaštićenu zonu Srebrenica. Saznanja. Predvidljivost. 58
UNPROFOR-ov šifrovani telegram u vezi s napadom VRS na zaštićenu zonu Srebrenica. 10. juli ’95. Upućuje na nameru UNPROFOR-a da obavesti optuženog o napadu na zaštićenu zonu Srebrenica i očekivanju međunarodne zajednice da optuženi pomogne da se napad obustavi. 59
UNPROFOR-ov šifrovani telegram u vezi sa situacijom u Srebrenici 10. juna 1995. /kao u originalu/ 10. juli ’95. Upućuje na nameru UNPROFOR-a da obavesti optuženog o napadu na zaštićenu zonu Srebrenica i očekivanju međunarodne zajednice da optuženi pomogne da se napad obustavi. 60
UNPROFOR-ov šifrovani telegram u vezi sa preliminarnom opštom procenom situacije kako se vidi iz Beograda. 13. juli ’95. Saznanja. Dela i ponašanje. Procena koju je napravio zamenik Specijalnog predstavnika generalnog sekretara /?za decu u oružanom sukobu/ u Beogradu, Yuri Miakotnykh, i u kojoj se navodi da međunarodna zajednica smatra optuženog odgovornim za započinjanje rata i etničko čišćenje i da ne zaslužuje ukidanje sankcija protiv SRJ. 62
Dokument UNPF pod naslovom "Saopštenje Yasushija Akashija, Specijalnog izaslanika generalnog sekretara". 13. juli ’95. Saopštenje Specijalnog izaslanika generalnog sekretara koje ukazuje na obavest u vezi s proganjanjem pripadnika zajednice bosanskih Muslimana i sve većom humanitarnom krizom koji se odvijaju kao posledice napada na zaštićenu zonu Srebrenica. 63
UNPROFOR-ov šifrovani telegram u vezi s dnevnim izveštavanjem. 18. juli ’95. Potvrđuje razmere broja prognanih bosanskih Muslimana koji su deportovani iz zaštićene zone Srebrenica. Saznanja. 64
UNPROFOR-ov šifrovani telegram u vezi s povredama ljudskih prava od strane bosanskih Srba. 18. juli ’95. Potvrđuje opšte izveštaje i obaveštava o opširnim izveštajima o zločinima počinjenim od strane bosanskih Srba do kojih je došlo kao posledica preuzimanja vlasti u zaštićenoj zoni Srebrenica. Saznanja. 65
UNPROFOR-ov šifrovani telegram pod naslovom "Izveštaj o ljudskim pravima u Srebrenici". 31. juli ’95. Pokazuje obavest. Izveštaj UN o ljudskim pravima u Srebrenici od 31. jula ’95, u kojem se, između ostalog,posebno skreće pažnja na deportacije, proizvoljno pritvaranje, otmice, nestanke, pogubljenja po kratkom postupku, okrutno, nečovečno i degradirajuće postupanje i mučenje. 66
UNPROFOR-ov šifrovani telegram pod naslovom: "Sastanak s predsednikom Miloševićem. Sastanak s Babićem". 12. avgust ’95. Dela i ponašanje optuženog. Ukazuje na navodnu spremnost optuženog da pomogne MKCK u pristupu licima koja su zatočena nakon pada zaštićene zone Srebrenice, kada se već znalo da su izvršeni zločini širokih razmera. 67
Izveštaj Mazowieckog E/CN.4/1994/3 od 5. maja 1993. – Stanje u pogledu ljudskih prava na teritoriji bivše Jugoslavije, izveštaj sastavio Specijalni izveštač Komisije za ljudska prava Saznanja. Dobro poznati izveštaji Specijalnog izveštača UN. Javni dokumenti koji su dostavljeni vladi SRJ. Značajni su zato što upućuju na obaveštenost. 68
Izveštaj Mazowieckog E/CN.4/1994/3 od 22. avgusta 1995. – Stanje u pogledu ljudskih prava na teritoriji bivše Jugoslavije, izveštaj sastavio Specijalni izveštač Komisije za ljudska prava. Saznanja. Dobro poznati izveštaji Specijalnog izveštača UN. Javni dokumenti koji su dostavljeni vladi SRJ. Značajni su zato što upućuju na obaveštenost. 69
Periodični izveštaj koji je podneo g. Tadeusz Mazowiecki, specijalni izveštač Komisije za ljudska prava. Saznanja. Dobro poznati izveštaji Specijalnog izveštača UN. Javni dokumenti koji su dostavljeni vladi SRJ. Značajni su zato što upućuju na obaveštenost. 70
Vest "Mazowiecki o povredama ljudskih prava od strane Srba", 24. juli 1995, emitovana na Trećem programu Radio Varšave. 24. juli ’95. Saznanja. Dobro poznati izveštaji Specijalnog izveštača UN-a. Javni dokumenti koji su dostavljeni vladi SRJ. Značajni su zato što upućuju na obaveštenost. 71
Vest " Mazowiecki podnosi ostavku kao izaslanik za bivšu Jugoslaviju", 27. juli 1995, emitovana na varšavskoj TV stanici Polonia 27. juli ’95. Saznanja. Dobro poznati izveštaji Specijalnog izveštača UN. Javni dokumenti koji su dostavljeni vladi SRJ. Značajni su zato što upućuju na obaveštenost. 72
Izveštaj Mazowieckog A/47/66 od 17. novembra 1992. – na engleskom Saznanja. Dobro poznati izveštaji Specijalnog izveštača UN. Javni dokumenti koji su dostavljeni vladi SRJ. Značajni su zato što upućuju na obaveštenost. 73
Izveštaj Mazowieckog E/CN.4/1993/50 od 10. februara 1993. – na engleskom. 10. februar ’93. Saznanja. Dobro poznati izveštaji Specijalnog izveštača UN-a. Javni dokumenti koji su dostavljeni vladi SRJ. Značajni su zato što upućuju na obaveštenost. 74
Deseti periodični izveštaj o stanju u pogledu ljudskih prava na teritoriji bivše Jugoslavije, koji je podneo g. Tadeusz Mazowiecki, specijalni izveštač Komisije za ljudska prava....navode se "široko rasprostranjena kršenja ljudskih prava na područjima /nepotpun original/ 16. januar ’95. Saznanja. Dobro poznati izveštaji Specijalnog izveštača UN. Javni dokumenti koji su dostavljeni vladi SRJ. Značajni su zato što upućuju na obaveštenost. 75


[1] Par. 18

[2] Vidi Odluku po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92 bis od 21. marta 2002, koja predstavja jednu od mnogih odluka te vrste. Takođe je, u više navrata tokom suđenja održana usmena rasprava; vidi, naprimer, transkript od 19. februara 2003, str. 16521.

[3] Vidi, između ostalog, Odluku od 26. septembra 2002. koja se odnosi na Stjepana Mesića; Odluka po prvom zahtevu tužioca za uvrštenje u spis svedočenja i izjave na osnovu pravila 92 bis tokom dela suđenja koji se odnosi na Hrvatsku od 26. septembra 2002, Odluku od 27. marta 2003. koja se odnosi na svedoke u predmetu Dokmanović.

[4] Odluka od 30. juna 2003.

[5] Vidi par. 14

[6] U pravilu 92 bis (A)(i)(a) navedeni su faktori koji idu u prilog uvrštavanju u spis dokaza u obliku pismene izjave, što je u ovom slučaju prvenstveno vezano za kumulativni karakter dokaza; u pravilu 92 bis (A)(ii) navedeni su faktori koji ne idu u prilog uvrštavanju u spis dokaza u obliku pismene izjave: (a) opšti interes da se svedočenje dâ usmeno; (b) mogućnost da se pokaže da je taj dokaz nepouzdan, te da je šteta koju može proizvesti veća od njegove dokazne vrednosti; ili (c) postojanje drugih faktora zbog kojih je primereno prisustvovanje svedoka radi unakrsnog ispitivanja.

[7] Pravilo 92 bis (E)

[8] Tužilac protiv Miloševića, predmet br. IT-02-54T. Odluka po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92 bis od 21. marta 2002, par. 22. Vidi takođe Tužilac protiv Galića, predmet br. IT-98-29T, Odluka od 7. juna 2002.

[9] Odluka, 30. juni 2003.

[10] Tužilac protiv Galića, predmet br. IT-98-29-T. Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s pravilom 92 bis (C) od 7. juna 2002.

[11] Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29T, Odluka od 7. juna 2002.

[12] Premda se Odluka tiče dokaza u obliku izjave, a ne transkripata s prethodnih postupaka vođenih pred MKSJ-om.

[13] Vidi fusnotu 7.

[14] Odluka od 23. maja 2001. u predmetu Tužilac protiv Sikirice i drugih.

[15] Čanovi 20 i 21 Statuta Međunarodnog suda.

[16] Vidi, naprimer, Odgovor amici curiae na molbu optužbe za prihvatanje svedočenja na osnovu pravila 92 bis (D) podnetu 25. maja 2003. godine od 23. maja 2003; Odgovor amici curiae na zahtev optužbe za prihvatanje transkripata umesto svedočenja viva voce u skladu s pravilom 92 bis (D) od 26. februara 2003. od 12. marta 2003; Opservacije amici curiae kao odgovor na zahtev optužbe za prihvatanje pismenih izjava umesto svedočenja viva voce na osnovu pravila 92 bis, podnet 10. januara 2003. i poverljivi prilog A od 30. januara 2003.

[17] Nalog kojim se poziva određivanje amicus curiae od 30. avgusta 2001.