MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Patrick Robinson, predsedavajući
sudija O-Gon Kwon
sudija Iain Bonomy

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 27. jul 2004.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ARGUMENTI AMICI CURIAE U VEZI S DALJIM NALOGOM PRETRESNOG VEĆA O BUDUĆEM VOĐENJU SUĐENJA KOJI SE ODNOSI NA RAZDVAJANJE JEDNE ILI VIŠE OPTUŽNICA OD 21. JULA 2004.
Javni dokument
Tužilaštvo: Optuženi:
gđa Carla Del Ponte g. Slobodan Milošević
g. Geoffrey Nice, QC  
g. Dermot Groome  
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff Amici curiae:
  g. Steven Kay, QC
  Prof. Timothy McCormack
  gđa Gillian Higgins

Uvod

  1. Dana 6. jula 2004, Pretresno veće je izdalo "Nalog o budućem vođenju suđenja" u kome je konstatovalo "da će možda biti potrebno da se optuženom dodeli branilac i/ili donesu druge mere kako bi se obezbedilo pravično i ekspeditivno vođenje suđenja".

  2. Dana 19. jula 2004, Pretresno veće je izdalo "Dalji nalog o budućem vođenju suđenja", u kome je naglasilo "rešenost i odlučnost Pretresnog veća da se izvođenje dokaza odbrane okonča do oktobra 2005." te konstatovalo "da bi moglo biti neophodno da Pretresno veće razmotri dalje mere kako bi obezbedilo pravično i ekspeditivno vođenje i okončanje suđenja".

  3. Dana 21. jula 2004, Pretresno veće je izdalo "Dalji nalog o budućem vođenju suđenja koji se odnosi na razdvajanje jedne ili više optužnica" (u daljem tekstu: Dalji nalog). U Daljem nalogu, Pretresno veće je konstatovalo da je: "dalje razmotrilo na koje bi načine suđenje moglo da se okonča pravično i ekspeditivno, uključujući mogućnost razdvajanja jedne ili više optužnica". Pretresno veće je takođe primetilo da je "Žalbeno veće načelno raspravljalo o mogućnosti razdvajanja u svom ‘Obrazloženju odluke po interlokutornoj žalbi tužioca na odbijanje zahteva za spajanje postupka’”.[1]

  4. U Daljem nalogu od 21. jula 2004, Pretresno veće je pozvalo strane u postupku da dostave pismene argumente u vezi s pitanjem razdvajanja postupka i, ako Pretresno veće odluči da razdvoji postupak, po kojoj optužnici treba prvo voditi postupak.

  5. Na osnovu:

    (a) "Naloga kojim se poziva određivanje amici curiae", u kom je Pretresno veće zatražilo pomoć amici curiae tako da "postupajući na bilo koji drugi način koji će tako određeni pravni zastupnik smatrati primerenim nastojanju da se obezbedi pravično suđenje", i

    (b) "Naloga o daljim uputstvima za amici curiae"[2], koji je 6. oktobra 2003. izdalo Pretresno veće, kojim je odobrilo amici curiae da "primaju poruke koje im optuženi uputi i da postupaju tako da zaštite i pospeše interese odbrane";

  6. amici curiae povodom Daljeg naloga Pretresnog veća iznose sledeće argumente u vezi s pitanjem razdvajanja postupka .

  7. U vezi s razdvajanjem postupka, amici curiae su dobili poruku od jednog od pravnih saradnika optuženog da se optuženi[3] protivi razdvajanju postupka u ovoj fazi. Sledi pravna argumentacija koju su u vezi s ovim pitanjem pripremili amici curiae.

  8. Proceduralni kontekst - spajanje optužnica

  9. Dana 27. novembra 2001, Tužilaštvo je podnelo zahtev da se odobri spajanje tri optužnice protiv optuženog koje su potvrđene na osnovu pravila 49 Pravilnika o postupku i dokazima.[4]

  10. Amici curiae su 10. decembra 2001. dostavili odgovor na Zahtev optužbe.[5] Pretresno veće je 11. decembra 2001. saslušalo obe strane u postupku i amici curiae.[6]

  11. Dana 13. decembra 2001, Pretresno veće je donelo "Odluku po zahtevu tužioca za spajanje postupka", u kojoj je konstatovalo da ne smatra da dela koja se stavljaju na teret u tri optužnice čine istu transakciju u smislu pravila 49. Međutim, Pretresno veće jeste zaključilo da je u "optužnicama za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, vidljiva ... velika bliskost u vremenu, tipu sukoba i odgovornosti optuženoga" i da su s tim u vezi zadovoljeni kriterijumi iz pravila 49. Pretresno veće je naložilo sledeće:

    (i) da se spoje optužnice za Hrvatsku i Bosnu,

    (ii) da će prvo početi zasebno suđenje po optužnici za Kosovo, te

    (iii) da će suđenje po optužnici za Hrvatsku i Bosnu početi odmah nakon suđenja po optužnici za Kosovo, pred ovim Pretresnim većem.

  12. U svojoj Odluci, Pretresno veće je konstatovalo sledeće: "činjenica da bi trebalo da se optuženi brani u vezi sa sadržajem triju optužnica zajedno bila bi preveliki teret i mogla bi da mu nanese štetu, naročito u slučaju optužnice za Kosovo s obzirom na njene različite okolnosti".[7]

  13. Dana 20. decembra 2001, Tužilaštvo je podnelo molbu da se odobri ulaganje interlokutorne žalbe na Odluku Pretresnog veća.[8] Pretresno veće je 9. januara 2002. dalo traženo odobrenje,[9] a Tužilaštvo je 15. januara 2002. podnelo interlokutornu žalbu.[10]

  14. Dana 30. januara održana je usmena rasprava kako bi strane u postupku iznele argumente o pitanjima pokrenutim žalbom. Dana 1. februara 2004, Žalbeno veće je donelo odluku po žalbi,[11] u kojoj su sudije konstatovale "na osnovu argumenata o tačnom tumačenju pravila 49 Pravilnika koje tužilac nije predočio Pretresnom veću na ispitivanje, da je Pretresno veće otišlo u pogrešnom pravcu tumačeći pomenuto pravilo, te da ova greška u pogledu nečega što je pravno pitanje obesnažuje njegovu odluku i primenu njegovih diskrecionih prava".[12]

  15. Žalbeno veće je naložilo da tri prvobitne optužnice budu predmet jedinstvenog postupka na jednom suđenju, te da suđenje započne 12. februara 2002. izvođenjem dokaza u vezi s Kosovom.

  16. Dana 18. aprila 2002, Žalbeno veće je objavilo obrazloženje svoje odluke, izjavivši, inter alia, da se uverilo da "ukoliko se pravilno tumači, pravilo 49 ne traži da su dela na Kosovu bila ‘počinjena zajedno’ sa događajima u Hrvatskoj i Bosni"[13] i da "dela koja se navode u sve tri optužnice čine deo jedne transakcije".[14]

  17. Žalbeno veće je ostavilo otvorenu mogućnost razdvajanja postupka[15] u kasnijoj fazi konstatovavši sledeće:

    "Konačno, ukoliko u kasnijoj fazi Pretresno veće stekne utisak da se suđenje razvija na takav način da njime postaje nemoguće upravljati – naročito ako, na primer, Tužilaštvo nije u mogućnosti ili nije voljno da u skladu sa svojim odgovornostima pokaže suzdržljivost u izvođenju svojih dokaza – i dalje ostaje otvoren put Pretresnom veću da naloži razdvajanje optužbi vezanih za jednu ili više od tri navedena područja u okviru bivše Jugoslavije. Ništa u ovoj Odluci niti u njenom obrazloženju ne sprečava ga da tako postupi."[16]

  18. Kontekst situacije u kojoj je Žalbeno veće predvidelo mogućnost razdvajanja predočen je u analizi paragrafa 25-27 dokumenta Žalbenog veća. Ti paragrafi fokusiraju se na karakter odgovornosti Tužilaštva da obezbedi da ne dođe do toga da postane nemoguće upravljati postupkom "zbog toga što su Pretresno veće i odbrana preopterećeni nepotrebnim materijalom". Žalbeno veće je ponovo naglasilo da ako Tužilaštvo ne izvrši svoje obaveze, Pretresno veće ima "dovoljno ovlašćenja" da naloži Tužilaštvu da svoj spisak svedoka skrati kako bi se obezbedila mogućnost upravljanja postupkom. Ostavljajući otvorenom mogućnost razdvajanja postupka, Žalbeno veće se usredsredilo na jedan konkretan tip situacije u kojoj Tužilaštvo ili "nije u mogućnosti ili nije voljno da u skladu sa svojim odgovornostima pokaže suzdržljivost u izvođenju svojih dokaza".

    Argumenti u vezi s razdvajanjem postupka

  19. Amici curiae obaveštavaju strane u postupku da se optuženi iz sledećih razloga protivi razdvajanju optužnica:

    (i) Na osnovu odluke o spajanju tri optužnice,[17] Tužilaštvo je predočilo svoje dokaze kao "jedinstven predmet" u vezi s navodima protiv optuženog.[18] Teza Tužilaštva je bila usredsređena na kontinuirane radnje optuženog u sklopu zajedničke zamisli, strategije ili plana, a konkretno "celokupnog ponašanja optuženog Miloševića u pokušaju da stvori ‘veliku Srbiju’ – centralizovanu srpsku državu koja bi obuhvatala delove Hrvatske i Bosne i Hercegovine u kojima žive Srbi".[19] Pristup Tužilaštva "jedinstvenom predmetu" doveo je do toga da je teza protiv optuženog izneta na ovako osoben način. Stoga, optuženom se mora omogućiti da odgovori na tu tezu i predlaže dokaze koji direktno protivreče načinu na koji je ta teza izneta .

    (ii) Razdvajanjem optužnica u ovoj fazi i predlaganjem dokaza koji se odnose na jedan deo aktuelne optužnice ograničava mogućnosti optuženog da odgovori na dokaze i teoretske osnove teze tužilaštva. Takvim nepravičnim postupkom optuženi bi bio doveden u nepovoljan položaj ako ne bi bio u mogućnosti da odgovori na čitav niz navoda protiv njega u kontekstu u kome su oni izneti. Bilo bi razumno očekivati da optuženi, ili bilo koji optuženi u sličnom položaju, bude zabrinut zbog mogućnosti da širi obim navoda u sklopu teze Tužilaštva navede Pretresno veće da odlučuje na njegovu štetu u okolnostima u kojima mu je bilo omogućeno da se osvrne na samo jedan deo te optužnice. To bi se desilo u kontekstu situacije u kojoj bi Pretresno veće saslušalo dokaze Tužilaštva koje je navodno povezalo sva tri dela optužnice protiv njega. To bi za posledicu imalo uskraćivanje mogućnosti optuženom da se u punoj meri suprotstavi navodima protiv njega. Pored toga, Statut Međunarodnog suda daje optuženom pravo "da ispita svedoke koji ga terete".[20] U okolnostima u kojima tužilac povezuje sve tri optužnice u jedinstven predmet, razdvajanje postupka u ovoj fazi bi sprečilo optuženog da u potpunosti ispita svedoke koji ga terete.

    (iii) Zbog načina na koji se izvode dokazi Tužilaštva, odbrana je preduzela iscrpne i složene pripreme kako bi odgovorila na navode i teoretske osnove teze Tužilaštva, u konktekstu jedinstvenog postupka. Svedoci se biraju tako da se obrade pitanja u optužnicama koja se međusobno prepliću, što je Pretresno veće moglo da zapazi u spisku svedoka odbrane na osnovu pravila 65 ter (G).[21] Ako bi u ovoj fazi postupka došlo do razdvajanja jedne ili više optužnica, to bi iziskivalo bitnu reorganizaciju uvodne reči odbrane i dokaza koje odbrana namerava da predloži. Shodno tome, odluka o razdvajanju iziskivala bi duže vremena za pripremanje odbrane kako bi ona mogla da izvede svoje dokaze po jednoj ili više optužnica, kada za to dođe red.

    (iv) Odbrana predlaže da se pozove veliki broj "svedoka o pitanjima koja se međusobno prepliću".[22] U ime optuženog tvrdimo da bi bilo i nepoželjno i suprotno načelu sudske ekonomije da ti svedoci svedoče više puta pred istim Međunarodnim sudom. Posledice nepotrebnih trauma i teškoća za svedoke kao i bojazni za bezbednost trebalo bi uzeti u obzir prilikom procene pitanja razdvajanja postupka. Pored toga, tvrdimo da bi, ako bi se postupak razdvojio, to dovelo do potrebe da se ponovi velika količina dokaza odbrane, a taj činilac je Žalbeno veće uvažilo uzevši u obzir uticaj dva odvojena suđenja na izvođenje dokaza Tužilaštva.[23]

    (v) U ovoj fazi postupka, s obzirom na opsežne pripreme odbrane koje su već preduzete, razdvajanje jedne ili više optužnica bilo bi znatno mukotrpnije i štetnije za zdravlje optuženog, a to bi iziskivalo kako ponovno pripremanje dokaza odbrane tako i mogućnost izvođenja daljih dokaza po jednoj ili više preostalih optužnica posle izricanja presude po prvoj od njih. Opreterećujući karakter posledica razdvajanja postupka po optuženog u postupku izvođenja njegovih dokaza jeste vrlo relevantan razlog. Žalbeno veće je već uzelo u obzir "opterećenje koje bi predstavljala dva odvojena uzastopna suđenja, koja bi zajedno trajala čak i duže nego jedinstveno suđenje."[24]Ako bi Pretresno veće naložilo razdvajanje postupka, optuženi bi morao da iznosi dve ili više teza odbrane čiji je opterećujući karakter očigledan.

  20. Amici curiae tvrde u ime optuženog da razdvajanje postupka u ovoj fazi ne bi bilo primeren mehanizam da se obezbedi "pravično i ekspeditivno vođenje i okončanje suđenja."

  21. Međutim, ako Pretresno veće ipak bude sklono tome da odobri razdvajanje postupka, uprkos bojaznima koje su u ime optuženog izneli amici curiae, amici curiae iznose sledeće predloge:

    (i) ako bilo koju od optužnica treba u ovoj fazi postupka izdvojiti, smatramo najprimerenijim da se izdvoji optužnica za Kosovo i da se o njoj prvo vodi postupak. Ta optužnica je prva potvrđena, a dokazi u vezi s njom činili su prvu fazu dokaznog postupka Tužilaštva. Karakter sukoba na Kosovu različit je od onog u Hrvatskoj i Bosni, budući da se on prema navodima odvijao unutar SRJ, a ne u susednim državama. Pored toga, karakter ponašanja optuženog u kontekstu optužnice za Kosovo razlikuje se od onog u vezi s Hrvatskom i Bosnom tako što se u prvonavedenoj navodi da je optuženi delovao "direktno" i da je kao zapovednik VJ-a ostvarivao de jure i de facto kontrolu.

    (ii) U slučaju razdvajanja postupka, optuženom bi iz gorenavedenih naloga trebalo dati više vremena za pripremu, te period od 150 dana za izvođenje dokaza odbrane u vezi s optužnicom za Kosovo kako bi mu se omogućilo da se pozabavi pitanjem "jedinstvenog predmeta" i celinom navoda sadržanih u optužnici.

  22. Potpisano:
    Steven Kay Q.C.
    Gillian Higgins

    27. jul 2004.

    /potpis na originalu/

    /potpis na originalu/


[1] 18. april 2002, par. 26.

[2] Tužilac protiv Miloševića, "Nalog kojim se poziva određivanje amici curiae" od 30. avgusta 2001.

[3] Usmena poruka profesora Branka Rakića od 27. 6. 04. Profesora Rakića je 23. oktobra 2003. imenovalo Pretresno veće kao pravnog saradnika optuženog.

[4] Tužilac protiv Miloševića, "Zahtev optužbe za spajanje postupka", zaveden 27. novembra 2001. U suštini, Tužilaštvo je iznelo sledeće: (a) "Pravilnik i sudska praksa Me|unarodnog suda jasno govore u prilog zaklju~ku da protiv optu`enog treba da se vodi jedan postupak “ako niz dela koja su po~injena zajedno tvore jednu transakciju i ako je ta krivi~na dela po~inio isti optu`eni" (b) "Jedan postupak u kom će se suditi po svim navodima protiv optuženog je najbolji na~in da se obezbedi da }e se protiv optu`enog voditi pravi~an i ekspeditivan postupak" (c) "Ekonomi~nost su|enja, odnosno javni interes za efikasno sprovo|enje me|unarodne pravde, zahteva jedan postupak." (d) "@rtve i svedoci biće najbolje za{tićeni ako se od njih tra`i da svedoče samo jednom, čime se izbegava nepotrebna trauma, problemi lične bezbednosti i neprijatnosti" (e) "Jednim su|enjem Me|unarodni sud izbegava nekonsistentne presude i kazne i vi{estruke `albe do kojih mo`e da do|e ako po odvojenim optu`nicama sude razli~ita pretresna ve}a."

[5] Tužilac protiv Miloševića, "Odgovor amici curiae na zahtev optužbe za spajanje postupka", od 10. decembra 2001. Pretresno veće je, u par. 25 i 26. "Odluke po zahtevu tužioca za spajanje postupka" od 13. decembra 2001, na sledeći način jezgrovito saželo argumente amici curiae u vezi sa spajanjem postupka u toj fazi: amici curiae tvrde da svaka od tri optužnice može da se rešava zasebno, kako se to radilo do sada. Oni tvrde da Zahtev treba da se odbije ako je Pretresno veće mišljenja da optuženi u slučaju spajanja postupka ne bi imao pravično suđenje, ili ako bi to spajanje postupka Pretresnom veću onemogućilo da valjano vrši svoje dužnosti. Oni ističu da će Pretresno veće morati da razmotri 'krajnje velike razmere jedinstvenog suđenja i da li je Pretresno veće sposobno da se na adekvatan način nosi s optužbama iz tri optužnice'. "Sem toga, da bi tri optužnice mogle da se spoje, naglasili su na pretresu amici curiae, prethodno treba da se za svaku pojedinu tačku triju optužnica ustanovi nexus. Napomenuli su da, po njihovom mišljenju, postoje "zajednička obeležja" tačaka triju optužnica, ali da pozivanje Tužilaštva na navodni plan optuženog o stvaranju "Velike Srbije" ne opravdava spajanje optužnica.

[6] Stav optuženog u vezi sa spajanjem postupka u toj fazi naveden je u par. 24 odluke Pretresnog veća po zahtevu optužbe za spajanje postupka od 13. decembra 2001: Optuženi je na pretresu izjavio da nije iznesen nijedan argument u korist spajanja postupka. Izjavio je da spajanje postupka ne bi bilo korektno ni opravdano. Optuženi je takođe insistirao da Pretresno veće ne dozvoli da se optužnica za Kosovo gurne u drugi plan "za račun dnevne politike".

[7] Tužilac protiv Miloševića, "Odluka po zahtevu tužioca za spajanje postupka", 13. decembar 2001, par. 50.

[8] Tužilac protiv Miloševića, "Molba Tužilaštva da se odobri ulaganje interlokutorne žalbe", 20. decembar 2001.

[9] Tužilac protiv Miloševića, "Odluka po molbi Tužilaštva da se odobri ulaganje interlokutorne žalbe", 9. januar 2001.

[10] Tužilac protiv Miloševića, "Interlokutorna žalba tužioca na 'Odluku po zahtevu tužioca za spajanje postupka'", 15. januar 2002.

[11] Tužilac protiv Miloševića, "Odluka po interlokutornoj žalbi tužioca na odbijanje zahteva za spajanje postupka", 1. februar 2002.

[12] Ibid, str. 1. Vidi i Tužilac protiv Miloševića, "Obrazloženje odluke po interlokutornoj žalbi tužioca na odbijanje zahteva za spajanje postupka", 18. april 2002, par. 18: "Žalbeno veće je uvereno da, ukoliko se pravilno tumači, pravilo 49 ne traži da su dela na Kosovu bila ‘počinjena zajedno’ sa događajima u Hrvatskoj i Bosni. Nesrećna je okolnost to što argument iznesen pred Žalbeno veće, zasnovan na neusklađenosti između engleske i francuske verzije Pravilnika ukoliko se ova prva tumači na način koji sugeriše Pretresno veće, nije iznesen na razmatranje pred Pretresno veće. Pošto je pokazano da je Pretresno veće pogrešilo u vezi sa pravilnim tumačenjem pravila 49 (pravno pitanje), njegov činjenični nalaz, zasnovan na takvom tumačenju da događaji na Kosovu ne čine deo iste transakcije kao događaji u Hrvatskoj i Bosni, poništava se i mora se utvrditi da je ono na pogrešan način iskoristilo svoje diskreciono pravo, što je posledica navedene pogrešne primene prava."

[13] Ibid, par. 18.

[14] Ibid, par. 21.

[15] Pravilo 54 ovlašćuje Pretresno veće da donosi naloge koji mogu biti potrebni za vođenje suđenja.

[16] Vidi fusnotu 12 gore, par. 26 dokumenta Žalbenog veća.

[17] Tužilac protiv Miloševića, Žalbeno veće, "Odluka po interlokutornoj žalbi tužioca na odbijanje zahteva za spajanje postupka", 1. februar 2002.

[18] Tužilac protiv Miloševića, "Zahtev Tužilaštva za spajanje postupka", od 27. novembra 2001, par. 6: "Optu`be protiv optu`enog ~ine jedinstven predmet, iako su prvobitno iz logisti~kih razloga vo|ene tri odvojene istrage. Sada se Tu`ila{tvo bavi ovim trima optu`nicama kao jedinstvenim predmetom i iz razloga navedenih u nastavku, predlaže Ve}u da sve tri optu`nice spoji u jedan predmet."

[19] Ibid, par. 13.

[20] Član 21.4 Statuta.

[21] Vidi Spisak svedoka br. 3, od 8. jula 2004.

[22] Ibid. Najmanje pet od sedam svedoka na prvoj stranici spiska jesu svedoci koji svedoče o pitanjima koja se međusobno prepliću.

[23] Vidi fusnotu 12 gore, par. 30 dokumenta Žalbenog veća od 18. aprila 2002.

[24] Dokument Žalbenog veća od 18. aprila 2002., par. 27.