MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU


Predmet br. IT-99-37-PT

 

TUŽILAC

MEĐUNARODNOG SUDA
PROTIV
SLOBODANA MILOŠEVIĆA

MILANA MILUTINOVIĆA

NIKOLE ŠAINOVIĆA

DRAGOLJUBA OJDANIĆA

VLAJKA STOJILJKOVIĆA

 

DRUGA IZMENJENA OPTUŽNICA

Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu sa svojim ovlašćenjima iz člana 18 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (dalje u tekstu: Statut Međunarodnog suda), optužuje:

SLOBODANA MILOŠEVIĆA
MILANA MILUTINOVIĆA
NIKOLU ŠAINOVIĆA
DRAGOLJUBA OJDANIĆA
VLAJKA STOJILJKOVIĆA

za ZLOČINE PROTIV ČOVEČNOSTI i KRŠENJA ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kako sledi:

OPTUŽENI

1. Slobodan MILOŠEVIĆ rođen je 20. avgusta 1941. godine u Požarevcu u današnjoj Republici Srbiji (dalje u tekstu: Srbija). Godine 1964. diplomirao je pravo na Univerzitetu u Beogradu i započeo karijeru kao privredni rukovodilac i bankar. Slobodan MILOŠEVIĆ je do 1978. godine bio zamenik direktora, a zatim generalni direktor preduzeća Tehnogas, velikog preduzeća za proizvodnju gasa. Zatim je postao predsednik Beogradske banke (Beobanke), jedne od najvećih banaka u bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (dalje u tekstu: SFRJ), i na tom radnom mestu je ostao do 1983. godine.

2. Svoju političku karijeru Slobodan MILOŠEVIĆ je započeo 1983. godine. Postao je predsednik Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda 1984. godine. Za predsednika Predsedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije izabran je 1986, i ponovo 1988. godine. Savez komunista Srbije i Socijalistički savez radnog naroda Srbije ujedinili su se 16. jula 1990; nova stranka je nazvana Socijalistička partija Srbije (dalje u tekstu: SPS), a za njenog predsednika izabran je Slobodan MILOŠEVIĆ. I na dan podizanja ove optužnice na funkciji je predsednika SPS-a.

3. Slobodan MILOŠEVIĆ je izabran za predsednika Predsedništva Srbije 8. maja 1989. godine, i ponovo 5. decembra iste godine. Posle usvajanja novog Ustava Srbije 28. septembra 1990. godine, na višestranačkim izborima održanim 9. i 26. decembra 1990. godine, Slobodan MILOŠEVIĆ je izabran na novo-ustanovljenu funkciju predsednika Srbije; ponovo je izabran 20. decembra 1992. godine.

4. Po isteku dva mandata na funkciji predsednika Srbije, Slobodan MILOŠEVIĆ je 15. jula 1997. izabran za predsednika Savezne Republike Jugoslavije (dalje u tekstu: SRJ), a zvanično je stupio na dužnost 23. jula 1997. godine. Posle poraza na predsedničkim izborima održanim u septembru 2000. godine, Slobodan MILOŠEVIĆ je 6. oktobra 2000. godine prestao da obavlja ovu funkciju. Sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, Slobodan MILOŠEVIĆ je bio na položaju predsednika SRJ.

5. Milan MILUTINOVIĆ rođen je 19. decembra 1942. godine u Beogradu u današnjoj Srbiji. Milan MILUTINOVIĆ je diplomirao pravo na Beogradskom univerzitetu.

6. Tokom čitave svoje političke karijere, Milan MILUTINOVIĆ je obavljao brojne visoke državne funkcije u Srbiji i SRJ. Milan MILUTINOVIĆ je bio poslanik u Društveno-političkom veću i član Odbora za spoljnopolitičke odnose Savezne skupštine; bio je sekretar za obrazovanje i nauku Srbije, član Izvršnog veća Skupštine Srbije i direktor Srpske narodne biblioteke. Milan MILUTINOVIĆ takođe je bio ambasador u Saveznom sekretarijatu za inostrane poslove i ambasador SRJ u Grčkoj. Na dužnost ministra spoljnih poslova SRJ postavljen je 15. avgusta 1995. godine. Milan MILUTINOVIĆ je član SPS-a.

7. Milan MILUTINOVIĆ je izabran za predsednika Srbije 21. decembra 1997. godine. Sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, Milan MILUTINOVIĆ je bio na položaju predsednika Srbije.

8. Nikola ŠAINOVIĆ rođen je 7. decembra 1948. godine u Boru, Srbija. Diplomirao je na Ljubljanskom univerzitetu 1977. godine i ima titulu magistra tehnologije. Političku karijeru je započeo u opštini Bor, gde je na dužnosti predsednika Skupštine opštine Bor bio od 1978. do 1982. godine.

9. Tokom čitave svoje političke karijere, Nikola ŠAINOVIĆ je bio aktivni član Saveza komunista, odnosno SPS-a. Bio je na funkciji predsednika Opštinskog komiteta Saveza komunista Bora. Za člana Glavnog odbora SPS-a i njegovog Izvršnog odbora Nikola ŠAINOVIĆ je izabran 28. novembra 1995. godine. Imenovan je i za predsednika Odbora za pripremu Trećeg redovnog kongresa SPS-a (održanog u Beogradu 2-3. marta 1996. godine). Dana 2. marta 1996. godine Nikola ŠAINOVIĆ je izabran za jednog od nekoliko potpredsednika SPS-a. Na tom položaju nalazio se do 24. aprila 1997. godine.

10. Nikola ŠAINOVIĆ je obavljao više funkcija u vladi Srbije i SRJ. Godine 1989. bio je član Izvršnog veća Skupštine Srbije i sekretar za industriju, energetiku i tehnologiju Srbije. Za ministra za rudarstvo i energetiku Srbije postavljen je 11. februara 1991. i ponovo 23. decembra 1991. godine. Dana 23. decembra 1991. godine imenovan je i na funkciju potpredsednika Vlade Srbije. Nikola ŠAINOVIĆ postavljen je za ministra privrede SRJ 14. jula 1992. i ponovo 11. septembra 1992. godine. Na tu funkciju dao je ostavku 29. novembra 1992. godine. Dana 10. februara 1993. godine Nikola ŠAINOVIĆ je izabran za predsednika Vlade Srbije.

11. Dana 22. februara 1994. godine Nikola ŠAINOVIĆ je postao potpredsednik Vlade SRJ. Ponovo je imenovan na ovu dužnost u tri naredne vlade: 12. juna 1996, 20. marta 1997. i 20. maja 1998. godine. Slobodan MILOŠEVIĆ je odredio Nikolu ŠAINOVIĆA za svog predstavnika za Kosovo. Nikola ŠAINOVIĆ je bio predsednik Komisije za saradnju sa Verifikacionom misijom Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (dalje u tekstu: OEBS) na Kosovu i zvanični član srpske delegacije na mirovnim pregovorima u Rambujeu februara 1999. godine. Nikola ŠAINOVIĆ prestao je da obavlja dužnost potpredsednika Vlade SRJ na dan ili pre 4. novembra 2000. godine, kada je formirana nova savezna vlada. Sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, Nikola ŠAINOVIĆ je bio na položaju potpredsednika Vlade SRJ.

12. General-pukovnik Dragoljub OJDANIĆ rođen je 1. juna 1941. godine u selu Ravni kod Užica u današnjoj Srbiji. Završio je Pešadijsku podoficirsku školu 1958. godine, a 1964. godine je diplomirao na Vojnoj akademiji kopnene vojske. General-pukovnik Dragoljub OJDANIĆ je 1985. godine završio Komandno-štabnu akademiju i Školu narodne odbrane sa titulom magistra vojnih nauka. Svojevremeno je obavljao dužnost sekretara Saveza komunista u 52. korpusu Jugoslovenske narodne armije (dalje u tekstu: JNA), preteči 52. korpusa Oružanih snaga SRJ (dalje u tekstu: VJ) .

13. General-pukovnik Dragoljub OJDANIĆ je 1992. godine bio komandant 37. korpusa JNA, kasnije VJ-a, u Užicu u Srbiji. Dana 20. aprila 1992. godine unapređen je u čin general-majora i postao je komandant Užičkog korpusa. Pod njegovom komandom Užički korpus je angažovan u vojnim operacijama u istočnoj Bosni u vreme rata u Republici Bosni i Hercegovini (dalje u tekstu: Bosna i Hercegovina). General-pukovnik Dragoljub OJDANIĆ je 1993. i 1994. godine služio kao načelnik Generalštaba Prve armije VJ. Od 1994. do 1996. godine bio je komandant Prve armije. Godine 1996. postao je zamenik načelnika Generalštaba VJ-a. Slobodan MILOŠEVIĆ je 24. novembra 1998. godine postavio general-pukovnika Dragoljuba OJDANIĆA za načelnika Generalštaba VJ-a, gde je zamenio generala Momčila Perišića. General-pukovnik Dragoljub OJDANIĆ imenovan je za saveznog ministra odbrane 15. februara 2000. i tu funkciju je obavljao do 3. novembra 2000. Penzionisan je iz vojne službe predsedničkim dekretom od 30. decembra 2000. godine. Sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, general-pukovnik Dragoljub OJDANIĆ nalazio se na dužnosti načelnika Generalštaba VJ-a.

14. Vlajko STOJILJKOVIĆ rođen je 1937. godine u Maloj Krsni u Srbiji. Diplomirao je pravo na Univerzitetu u Beogradu, a zatim se zaposlio u opštinskom sudu. Nakon toga je postao načelnik Međuopštinskog sekretarijata unutrašnjih poslova u Požarevcu. Vlajko STOJILJKOVIĆ je bio direktor PIK-a Požarevac, potpredsednik i predsednik Privredne komore Jugoslavije i predsednik Privredne komore Srbije

15. Do aprila 1997. godine, Vlajko STOJILJKOVIĆ je postao potpredsednik Vlade Srbije i ministar unutrašnjih poslova Srbije. Srpska skupština je 24. marta 1998. godine izabrala novu vladu, a Vlajko STOJILJKOVIĆ je imenovan na funkciju ministra unutrašnjih poslova Srbije. Takođe je član Glavnog odbora SPS-a. Vlajko STOJILJKOVIĆ je 9. oktobra 2000. dao ostavku na funkciju ministra unutrašnjih poslova Srbije. Poslanik je u Veću Republika u Saveznoj skupštini. Sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, Vlajko STOJILJKOVIĆ nalazio se na dužnosti ministra unutrašnjih poslova Srbije.

     

INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST

Član 7(1) Statuta Međunarodnog suda

16. Svaki od optuženih individualno je odgovoran za zločine za koje se tereti u ovoj optužnici shodno članovima 3, 5 i (7)1 Statuta Međunarodnog suda. Optuženi su planirali, podsticali, naredili, počinili ili na drugi način pomagali i podržavali planiranje, pripremu ili izvršenje tih zločina. Kad u ovoj optužnici koristi reč “počinili", tužilac nema nameru da sugeriše da je ijedan od optuženih lično fizički počinio bilo koji od zločina za koji se terete. Reč "počiniti" se u ovoj optužnici odnosi na učešće u zajedničkom zločinačkom poduhvatu u svojstvu saizvršioca. Cilj ovog zajedničkog zločinačkog poduhvata bio je, inter alia, isterivanje znatnog dela albanskog stanovništva Kosova sa teritorije pokrajine Kosovo u nastojanju da se obezbedi trajna srpska kontrola nad ovom pokrajinom. Da bi ostvarili ovaj zločinački cilj, svaki od optuženih, delujući sam ili u sprezi međusobno i sa drugim znanim i neznanim licima, značajno je doprineo zajedničkom zločinačkom poduhvatu, koristeći de jure i de facto ovlašćenja kojima je raspolagao.

17. Ova zajednički zločinački poduhvat nastao je najkasnije u oktobru 1998. godine i trajao kroz ceo period u kome su se desili zločini navedeni u tačkama od 1 do 5 ove optužnice: počev od približno 1. januara 1999. pa do 20. juna 1999. godine. Više pojedinaca učestvovalo je u ovom zajedničkom zločinačkom poduhvatu za sve vreme njegovog postojanja, ili, alternativno, u nekom trenutku tokom njegovog postojanja, uključu-jući optužene Slobodana MILOŠEVIĆA, Milana MILUTINOVIĆA, Nikolu ŠAINOVIĆA, Dragoljuba OJDANIĆA, Vlajka STOJILJKOVIĆA i druga znana i neznana lica.

18. Zločini nabrojani u tačkama od 1 do 5 ove optužnice bili su deo cilja zajedničkog zločinačkog poduhvata. Alternativno, zločini nabrojani u tačkama od 3 do 5 bili su prirodne i predvidive posledice zajedničkog zločinačkog poduhvata, a optuženi su bili svesni toga da su takvi zločini verovatni ishod zajedničkog zločinačkog poduhvata. Uprkos tome što su bili svesni predvidivih posledica, Slobodan MILOŠEVIĆ, Milan MILUTINOVIĆ, Nikola ŠAINOVIĆ, Dragoljub OJDANIĆ, Vlajko STOJILJKOVIĆ i druga znana i neznana lica, učestvovali su u ovom zajedničkom zločinačkom poduhvatu sa znanjem i htenjem. Svaki od optuženih i drugih učesnika u zajedničkom zločinačkom poduhvatu delio je nameru i stanje svesti potrebno za počinjenje svakog od krivičnih dela za koje se terete u tačkama od 1 do 5. Po tom osnovu, prema članu 7(1) Statuta, svaki od optuženih i drugih učesnika u ovom zajedničkom zločinačkom poduhvatu snosi individualnu krivičnu odgovornost za zločine koji se navode u tačkama od 1 do 5.

Član 7(3) Statuta Međunarodnog suda

19. Slobodan MILOŠEVIĆ, Milan MILUTINOVIĆ, Nikola ŠAINOVIĆ, Dragoljub OJDANIĆ i Vlajko STOJILJKOVIĆ, za vreme dok su se nalazili na položajima nadređene vlasti, takođe snose individualnu krivičnu odgovornost za dela i propuste svojih podređenih, u skladu sa članom 7(3) Statuta Međunarodnog suda. Nadređeni je odgovoran za krivična dela svojih podređenih ako je znao ili je bilo razloga da zna da se njegovi podređeni spremaju da počine takva dela ili su ih već počinili, a nadređeni nije preduzeo neophodne i razumne mere da spreči takva dela ili da kazni njihove počinioce.

20. Slobodan MILOŠEVIĆ izabran je za predsednika SRJ 15. jula 1997. godine, a na dužnost je stupio 23. jula 1997. godine. Sve vreme na koje se odnosi ova optužnica bio je na položaju predsednika SRJ.

21. Kao predsednik SRJ, Slobodan MILOŠEVIĆ je bio i predsednik Vrhovnog saveta odbrane SRJ. Vrhovni savet odbrane čine predsednik SRJ i predsednici republika-članica federacije, Srbije i Crne Gore. Vrhovni savet odbrane utvrđuje nacionalni plan odbrane i donosi odluke vezane za VJ. Kao predsednik SRJ, Slobodan MILOŠEVIĆ je imao ovlašćenja da naređuje sprovođenje nacionalnog plana odbrane i komandovao je VJ-om u ratu i miru u skladu sa odlukama donesenim na Vrhovnom savetu odbrane. Slobodan MILOŠEVIĆ, kao vrhovni komandant VJ-a, vršio je ove dužnosti putem zapovesti, naređenja i odluka.

22. Po Zakonu o odbrani SRJ, Slobodan MILOŠEVIĆ, kao vrhovni komandant VJ-a, imao je i komandna ovlašćenja nad jedinicima republičke policije koje su u vreme neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja podređene VJ-u. Proglašenje neposredne ratne opasnosti objavljeno je 23. marta 1999. godine, a ratnog stanja 24. marta 1999. godine.

23. Pored svojih de jure ovlašćenja, sve vreme na koje se odnosi ova optužnica Slobodan MILOŠEVIĆ je imao široku de facto kontrolu nad brojnim institucijama koje su bile od suštinskog značaja ili su učestvovale u vršenju krivičnih dela koja se ovde navode. Slobodan MILOŠEVIĆ je imao široku de facto kontrolu nad saveznim institucijama koje su nominalno u nadležnosti Skupštine ili Vlade SRJ. Slobodan MILOŠEVIĆ je takođe imao de facto kontrolu nad funkcijama i institucijama koje su nominalno u nadležnosti Srbije i njenih autonomnih pokrajina, uključujući policijske snage Srbije. Pored toga, Slobodan MILOŠEVIĆ je imao de facto kontrolu nad brojnim aspektima političkog i privrednog života SRJ, a posebno nad sredstvima javnog informisanja. Od 1986. godine do početka 90-tih godina, Slobodan MILOŠEVIĆ je progresivno sticao de facto kontrolu nad ovim saveznim, republičkim, pokrajinskim i drugim institucijama.

24. De facto kontrola Slobodana MILOŠEVIĆA nad državnim organima Srbije, SFRJ, SRJ i drugim delimično je proisticala iz njegovog vodećeg položaja u dve glavne političke stranke koje su vladale Srbijom od 1986. do 2000. godine, a SRJ-om od 1992. do 2000. godine. Od 1986. do 1990. godine, bio je predsednik Predsedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, tada vladajuće stranke u Srbiji. Godine 1990, izabran je za predsednika Socijalističke partije Srbije, stranke koja je nasledila Savez komunista Srbije i Socijalistički savez radnog naroda Srbije. Tokom čitavog perioda dok je bio predsednik Srbije, od 1990. do 1997. godine, i predsednik SRJ, od 1997. do 2000. godine, Slobodan MILOŠEVIĆ je bio i vođa SPS-a.

25. Najkasnije od oktobra 1988. godine i sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, Slobodan MILOŠEVIĆ je vršio de facto kontrolu nad vladajućim i rukovodećim institucijama Srbije, uključujući MUP. Najkasnije od oktobra 1988. godine, vršio je de facto kontrolu nad dvema autonomnim pokrajinama Srbije - Kosovom i Vojvodinom - i njihovim predstavnicima u saveznim organima SFRJ i SRJ. Najkasnije od oktobra 1988. godine do sredine 1998. godine, Slobodan MILOŠEVIĆ je takođe vršio de facto kontrolu nad vladajućim i državnim institucijama Republike Crne Gore (dalje u tekstu: Crna Gora), uključujući i njihove predstavnike u svim saveznim organima SFRJ i SRJ.

26. Na značajnim međunarodnim pregovorima, sastancima i konferencijama od 1989. godine i sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, Slobodan MILOŠEVIĆ je bio glavni sagovornik sa kojim je pregovarala međunarodna zajednica. On je učestvovao u pregovorima koji su zaključeni međunarodnim sporazumima i kasnije sprovedeni u Srbiji, SFRJ, SRJ i drugde na prostoru bivše SFRJ. Slobodan MILOŠEVIĆ je, između ostalog, bio glavni predstavnik SFRJ i SRJ na sledećim konferencijama i međunarodnim pregovorima: na Haškoj konferenciji 1991. godine; Pariskim pregovorima u martu 1993. godine; Međunarodnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji u januaru 1993. godine; pregovorima o Vance-Owenovom mirovnom planu od januara do maja 1993. godine; Ženevskim mirovnim pregovorima u leto 1993. godine; sastanku Kontakt grupe juna 1994. godine; pregovorima o prekidu vatre u Bosni i Hercegovini od 9. do 14. septembra 1995. godine; pregovorima o prekidu bombardovanja Severnoatlantskog saveza (NATO) u Bosni i Hercegovini vođenim od 14. do 20. septembra 1995. godine; i Dejtonskim mirovnim pregovorima u novembru 1995. godine.

27. Kao predsednik SRJ, vrhovni komandant VJ-a i predsednik Vrhovnog saveta odbrane, a u skladu sa svojim de facto ovlašćenjima, Slobodan MILOŠEVIĆ je krivično odgovoran za postupke svojih podređenih u snagama SRJ i Srbije, koje su uključivale, među ostalim, VJ, Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije (dalje u tekstu: MUP), vojne teritorijalne jedinice, jedinice civilne zaštite i druge naoružane grupe koje su delovale sa ovlašćenjem, ili sa znanjem, petorice optuženih ili njihovih podređenih koji su počinili zločine navedene u tačkama od 1 do 5 ove optužnice.

28. Slobodan MILOŠEVIĆ, kao predsednik SRJ, vrhovni komandant VJ-a i predsednik Vrhovnog saveta odbrane, takođe je, ili alternativno, krivično odgovoran za dela svojih podređenih, u skladu sa članom 7(3) Statuta Međunarodnog suda, uključujući među ostalim pripadnike VJ-a i gorepomenute pripadnike drugih snaga SRJ i Srbije, za zločine navedene u tačkama od 1 do 5 ove optužnice. Pored toga, shodno svojim de facto ovlašćenjima, Slobodan MILOŠEVIĆ je takođe, ili alternativno, krivično odgovoran za dela svojih podređenih, u skladu sa članom 7(3) Statuta Međunarodnog suda, uključujući među ostalim pripadnike VJ-a i zaposlene u MUP-u, za zločine navedene u tačkama od 1 do 5 ove optužnice.

29. Milan MILUTINOVIĆ je izabran za predsednika Srbije 21. decembra 1997. godine, a na dužnosti predsednika nalazi se i na dan podizanja ove optužnice. Kao predsednik Srbije, za sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, Milan MILUTINOVIĆ je bio šef države. On predstavlja Srbiju i vodi njene odnose sa stranim državama i međunarodnim organizacijama. On organizuje pripreme za odbranu Srbije.

30. Kao predsednik Srbije, sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, Milan MILUTINOVIĆ je bio član Vrhovnog saveta odbrane SRJ i učestvovao u odlukama vezanim za upotrebu VJ-a.

31. Kao predsednik Srbije, sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, Milan MILUTINOVIĆ je, zajedno sa Skupštinom Republike Srbije, imao ovlašćenja da traži izveštaje kako od Vlade Srbije, o pitanjima iz njene nadležnosti, tako i od MUP-a u vezi sa njegovim delatnostima i bezbednosnom situacijom u Srbiji. Kao predsednik Srbije, Milan MILUTINOVIĆ je raspolagao ovlašćenjem da raspusti Skupštinu Republike Srbije, a sa njom i Vladu "na predlog Vlade, kada za to postoje opravdani razlozi", mada se ovo ovlašćenje primenjuje samo u miru.

32. U slučaju proglašenja ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti, Milan MILUTINOVIĆ, kao predsednik Srbije, mogao je da donosi mere koje inače spadaju u nadležnost Skupštine Republike Srbije, uključujući i donošenje zakona; te mere mogle su obuhvatati i reorganizaciju Vlade i ministarstava, kao i ograničenje određenih prava i sloboda.

33. Pored svojih de jure ovlašćenja, sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, Milan MILUTINOVIĆ je vršio značajan de facto uticaj ili kontrolu nad brojnim institucijama koje su bile od suštinskog značaja ili su učestvovale u vršenju zločina koji se ovde navode. Milan MILUTINOVIĆ je vršio de facto uticaj ili kontrolu nad funkcijama i institucijama koje su nominalno u nadležnosti Vlade Srbije i Skupštine Srbije i njenih autonomnih pokrajina, uključujući, među ostalim, i policijske snage MUP-a.

34. Na značajnim međunarodnim pregovorima, sastancima i konferencijama od 1995. godine i za sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, Milan MILUTINOVIĆ je bio jedan od glavnih sagovornika sa kojim je međunarodna zajednica vodila pregovore. Milan MILUTINOVIĆ je, među ostalim, bio jedan od glavnih predstavnika SRJ na sledećim konferencijama i međunarodnim pregovorima: preliminarnim pregovorima o prekidu vatre u Bosni i Hercegovini od 15. do 21. avgusta 1995. godine; sastancima u vezi sa prekidom vatre u Bosni održanim u Ženevi 7. septembra 1995. godine; nastavku pregovora o prekidu vatre u Bosni i Hercegovini od 9. do 14. septembra 1995. godine; pregovorima o prekidu NATO bombardovanja u Bosni i Hercegovini održanim od 14. do 20. septembra 1995. godine; sastanku ministara spoljnih poslova balkanskih zemalja u Njujorku 26. septembra 1995. godine; i na Dejtonskim mirovnim pregovorima u novembru 1995. godine. Milan MILUTINOVIĆ je prisustvovao i pregovorima u Rambujeu u februaru 1999. godine.

35. Po Zakonu o odbrani SRJ, Milan MILUTINOVIĆ, kao član Vrhovnog saveta odbrane, imao je i komandna ovlašćenja nad jedinicama republičke policije koje su u vreme neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja podređene VJ-u. Proglašenje neposredne ratne opasnosti objavljeno je 23. marta 1999. godine, a ratnog stanja 24. marta 1999. godine.

36. Kao predsednik Srbije i član Vrhovnog saveta odbrane, Milan MILUTINOVIĆ je takođe, ili alternativno, krivično odgovoran za dela svojih podređenih, u skladu sa članom 7(3) Statuta Međunarodnog suda, uključujući, među ostalim, pripadnike VJ-a i gorepomenute pripadnike drugih snaga SRJ-a i Srbije, za zločine koji se navode u tačkama od 1 do 5 ove optužnice. Pored toga, shodno svojim de facto ovlašćenjima, Milan MILUTINOVIĆ je krivično odgovoran za dela svojih podređenih, u skladu sa članom 7(3) Statuta Međunarodnog suda, uključujući, među ostalim, pripadnike VJ-a i zaposlene u MUP-u, za zločine koji se navode u tačkama od 1 do 5 ove optužnice.

37. Nikola ŠAINOVIĆ je 20. maja 1998. godine. ponovo izabran za potpredsednika Vlade SRJ. U tom svojstvu bio je član vlade SRJ koja je, između ostalih zadataka i odgovornosti, formulisala unutrašnju i spoljnu politiku, sprovodila savezno zakonodavstvo, rukovodila i koordinisala rad saveznih ministarstava i organizovala odbrambene pripreme.

38. Pre decembra 1998. godine, Slobodan MILOŠEVIĆ je odredio Nikolu ŠAINOVIĆA za svog izaslanika za Kosovo. Više diplomata i drugih međunarodnih funkcionera koji su trebali da razgovaraju sa nekim predstavnikom vlade u vezi sa događajima na Kosovu upućeno je na Nikolu ŠAINOVIĆA. On je imao aktivnu ulogu u pregovorima o uspostavljanju Verifikacione misije OEBS-a za Kosovo, a učestvovao je i na mnogim drugim sastancima u vezi sa kosovskom krizom. Sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, Nikola ŠAINOVIĆ je nastupao kao čovek za vezu između Slobodana MILOŠEVIĆA i raznih vođa kosovskih Albanaca. Na osnovu svog položaja potpredsednika Vlade SRJ i uloge odabranog predstavnika Slobodana MILOŠEVIĆA za Kosovo, Nikola ŠAINOVIĆ je vršio efektivnu kontrolu nad brojnim pojedincima i institucijama koje su bile od suštinskog značaja, ili učestvovale, ili bile odgovorne za vršenje krivičnih dela koja se ovde navode.

39. Shodno svojim de facto ovlašćenjima, Nikola ŠAINOVIĆ je krivično odgovoran za dela svojih podređenih, u skladu sa članom 7(3) Statuta Međunarodnog suda, uključujući, među ostalim, pripadnike VJ-a i zaposlene u MUP-u, za zločine koji se navode u tačkama od 1 do 5 ove optužnice.

40. General-pukovnik Dragoljub OJDANIĆ je imenovan za načelnika Generalštaba VJ-a 24. novembra 1998. godine. Sve vreme na koje se odnosi ova optužnica nalazio se na položaju načelnika Generalštaba VJ-a. Kao načelnik Generalštaba VJ-a, general-pukovnik Dragoljub OJDANIĆ je komandovao, naređivao, izdavao uputstva, donosio propise i na druge načine rukovodio VJ-om, na osnovu akata predsednika SRJ i u skladu sa zahtevima komandovanja VJ-om.

41. Kao načelnik Generalštaba VJ-a, general-pukovnik Dragoljub OJDANIĆ je utvrđivao organizaciju, plan razvijanja i formiranja komandi, jedinica i ustanova VJ-a u skladu sa prirodom i potrebama VJ-a i na osnovu akata donetih od strane predsednika SRJ.

42. Na svom položaju vlasti, general-pukovnik Dragoljub OJDANIĆ je takođe utvrđivao plan regrutacije i popune unutar VJ-a i raspored regruta; donosio propise u vezi sa obukom VJ-a; utvrđivao plan obrazovanja i obuke profesionalnih i rezervnih oficira; i obavljao druge zadatke predviđene zakonom.

43. Kao načelnik Generalštaba VJ-a, general-pukovnik Dragoljub OJDANIĆ - ili drugi oficiri koje je on ovlastio - raspoređivao je aktivne oficire, podoficire i vojnike i unapređivao podoficire, rezervne oficire i oficire do čina pukovnika. Pored toga, general-pukovnik Dragoljub OJDANIĆ je imenovao predsednika, sudije, tužioce i njihove zamenike i sekretare na službu u vojnim disciplinskim sudovima.

44. General-pukovnik Dragoljub OJDANIĆ je sprovodio pripreme za pozivanje građana na vojnu obavezu i za mobilizaciju VJ-a; sarađivao sa MUP-om i sa Ministarstvom odbrane SRJ na mobilizaciji organa i jedinica MUP-a, pratio i predlagao mere za rešavanje problema i obaveštavao Vladu SRJ i Vrhovni savet odbrane o sprovođenju mobilizacije.

45. General-pukovnik Dragoljub OJDANIĆ, kao načelnik Generalštaba VJ-a, po Zakonu o odbrani SRJ imao je i komandna ovlašćenja nad jedinicama republičke policije podređenim 3. armiji VJ-a u vreme neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja. Proglašenje neposredne ratne opasnosti objavljeno je 23. marta 1999. godine, a ratnog stanja 24. marta 1999. godine.

46. Kao načelnik Generalštaba VJ-a, general-pukovnik Dragoljub OJDANIĆ je takođe, ili alternativno, krivično odgovoran za dela svojih podređenih, u skladu sa članom 7(3) Statuta Međunarodnog suda, uključujući, među ostalim, pripadnike VJ-a i gorepomenute pripadnike drugih snaga SRJ i Srbije, za zločine navedene u tačkama od 1 do 5 ove optužnice. Pored toga, shodno svojim de facto ovlašćenjima, general-pukovnik Dragoljub OJDANIĆ je takođe, ili alternativno, krivično odgovoran za dela svojih podređenih, u skladu sa članom 7(3) Statuta Međunarodnog suda, uključujući, među ostalim, pripadnike VJ-a i zaposlene u MUP-u, za zločine koji se navode u tačkama od 1 do 5 ove optužnice.

47. Vlajko STOJILJKOVIĆ je imenovan za ministra unutrašnjih poslova Srbije 24. marta 1998. godine. Sve vreme na koje se odnosi ova optužnica Vlajko STOJILJKOVIĆ je bio na položaju ministra unutrašnjih poslova Srbije. Kao rukovodilac jednog od državnih ministarstva Srbije, Vlajko STOJILJKOVIĆ je bio odgovoran za sprovođenje zakona, propisa i opštih akata koje donese Skupština, Vlada ili predsednik Srbije.

48. Kao ministar unutrašnjih poslova Srbije, Vlajko STOJILJ-KOVIĆ je rukovodio radom MUP-a i njegovih službenika. On je utvrđivao strukturu, mandat i obim operacija organizacionih jedinica u okviru MUP-a. Bio je ovlašćen da poziva pripadnike rezervnog sastava MUP-a na vršenje dužnosti u vreme mira, i da spreči aktivnosti koje ugrožavaju bezbednost Srbije. Naređenja koja su on i viša službena lica MUP-a izdavali pripadnicima MUP-a morala su se obavezno izvršavati osim u slučaju da predstavljaju krivično delo.

49. Kao ministar unutrašnjih poslova Srbije, Vlajko STOJILJ-KOVIĆ je imao ovlašćenja da preispituje odluke i postupke predstavnika MUP-a. On je razmatrao žalbe protiv prvostepenih odluka koje su donosili rukovodioci organizacionih jedinica MUP-a. Štaviše, bio je ovlašćen da donosi odluke po žalbama pojedinaca koje je pritvorila policija.

50. Dana 8. aprila 1999. godine, ovlašćenja Vlajka STOJILJ-KOVIĆA, kao ministra unutrašnjih poslova Srbije, za vreme ratnog stanja proširena su te su od tada obuhvatala i raspoređivanje službenika MUP-a na drugu dužnost u okviru MUP-a sve dok za to postoji potreba.

51. Kao ministar unutrašnjih poslova Srbije, Vlajko STOJILJ-KOVIĆ je bio odgovoran za održavanje reda i mira u Srbiji.

52. Kao ministar unutrašnjih poslova Srbije, Vlajko STOJILJ-KOVIĆ je takođe, ili alternativno, krivično odgovoran za dela svojih podređenih, u skladu sa članom 7(3) Statuta Međunarodnog suda, uključujući, među ostalim, zaposlene u MUP-u i gorepomenute pripadnike drugih snaga SRJ i Srbije, za zločine navedene u tačkama od 1 do 5 ove optužnice. Pored toga, shodno svojim de facto ovlašćenjima, Vlajko STOJILJKOVIĆ je takođe, ili alternativno, krivično odgovoran za dela svojih podređenih, u skladu sa članom 7(3) Statuta Međunarodnog suda, uključujući, među ostalim, zaposlene u MUP-u, za zločine koji se navode u tačkama od 1 do 5 ove optužnice.

OPTUŽBE

53. Nakon što je započet zajednički zločinački poduhvat, počev od 1. januara 1999. ili otprilike od tog datuma pa do 20. juna 1999, Slobodan MILOŠEVIĆ, Milan MILUTINOVIĆ, Nikola ŠAINOVIĆ, Dragoljub OJDANIĆ, Vlajko STOJILJKOVIĆ i druga znana i neznana lica planirali su, podsticali, naredili, počinili ili na drugi način pomagali i podržavali hotimičnu i široko rasprostranjenu ili sistematsku kampanju terora i nasilja uperenu protiv albanskog civilnog stanovništva koje živi na Kosovu u SRJ.

54. Ovu hotimičnu i široko rasprostranjenu ili sistematsku kampanju terora i nasilja uperenu protiv kosovskog albanskog stanovništva vršile su snage SRJ i Srbije, postupajući po uputstvu, na podsticaj ili uz podršku Slobodana MILOŠEVIĆA, Milana MILUTINOVIĆA, Nikole ŠAINOVIĆA, Dragoljuba OJDANIĆA, Vlajka STOJILJKOVIĆA i drugih znanih i neznanih lica. Snage SRJ i Srbije preduzele su operacije usmerene protiv kosovskih Albanaca sa ciljem da se znatan deo kosovskog albanskog stanovništva protera sa Kosova u nastojanju da se obezbedi dalja srpska kontrola u pokrajini. Radi postizanja tog cilja, snage SRJ i Srbije, delujući u sprezi, preduzele su dobro planirane i iskoordinirane operacije kao što je opisano u paragrafima od 55 do 61 u daljnjem tekstu.

55. Snage SRJ i Srbije, na način koji je bio hotimičan i široko rasprostranjen ili sistematski, silom su proterale stotine hiljada kosovskih Albanaca iz njihovih domova širom cele pokrajine Kosovo i raselile ih unutar Kosova. Da bi omogućile ova proterivanja ili raseljenja, snage SRJ i Srbije su namerno stvarale atmosferu straha i pritiska primenom sile, pretnje silom i delima nasilja.

56. Širom Kosova, snage SRJ i Srbije vodile su hotimičnu i široko rasprostranjenu ili sistematsku kampanju uništavanja imovine albanskih civila na Kosovu. To je postignuto široko rasprostranjenim granatiranjem gradova i sela; spaljivanjem i uništavanjem imovine koja uključuje kuće za stanovanje, poljoprivredna gazdinstva, privredne objekte, kulturne spomenike i verske objekte; i uništavanjem lične imovine. Usled tih usaglašenih aktivnosti, sela, gradovi i čitave oblasti postali su nenastanjivi za kosovske Albance.

57. Pored hotimičnog uništavanja imovine u vlasništvu albanskih civila na Kosovu, snage SRJ i Srbije su činile široko rasprostranjena ili sistematska dela brutalnosti i nasilja nad albanskim civilima na Kosovu da bi održale atmosferu straha, stvorile haos i podstakle stalni strah od smrti. Snage SRJ i Srbije išle su od sela do sela, a u gradovima i mestima od jednog do drugog dela grada ili mesta, preteći i proterujući stanovnike kosovske Albance. Kosovski Albanci su često zastrašivani, napadani ili ubijani pred očima drugih, čime se njihove porodice i komšije htelo prisiliti na odlazak. Mnogi kosovski Albanci koji nisu direktno proterani iz svojih mesta pobegli su zbog klime terora koju su stvarala široko rasprostranjena ili sistematska batinanja, maltretiranje, seksualno zlostavljanje, protiv-pravno lišavanje slobode, granatiranje i pljačka širom cele pokrajine. Snage SRJ i Srbije konstantno su kosovske Albance izlagale uvredama, rasnim pogrdama, ponižavajućim postupcima i drugim oblicima fizičkog i psihičkog maltretiranja na osnovu njihove rasne, verske i političke pripadnosti. Raseljavani su kosovski Albanci iz svih delova društva, uključujući žene, decu, i stare i nemoćne.

58. Hiljade kosovskih Albanaca koji su bežali iz svojih domova zbog postupanja snaga SRJ i Srbije i hotimično stvarane klime terora koja se proširila na celu teritoriju Kosova, priključili su se konvojima prema granici sa Republikom Albanijom (dalje u tekstu: Albanija) i bivšom jugoslavenskom republikom Makedonijom (dalje u tekstu: Makedonija). Duž puta prema graničnim prelazima, snage SRJ i Srbije držale su kontrolne punktove na kojima su raseljeni kosovski Albanci bili podvrgavani daljim batinanjima, otimačini, razbojništvu, maltretiranju, napadima, protivpravnom lišavanju slobode i ubijanju. Ponekad su snage SRJ i Srbije pratile grupe proteranih kosovskih Albanaca do granice. Tim metodama su snage SRJ i Srbije držale pod kontrolom kretanje proteranih kosovskih Albanaca do granica. Raseljeni kosovski Albanci su često do granice Kosova dolazili pešice u kolonama od po nekoliko hiljada lica, ili na traktorima, kamionima i prikolicama, kao i vozovima, autobusima ili kamionima koje su organizovale i obezbedile snage SRJ i Srbije.

59. Pored toga, hiljade kosovskih Albanaca koji su pobegli iz svojih domova, i na taj način bili prisilno premešteni, zbog postupanja snaga SRJ i Srbije i hotimično stvorene klime terora koja se proširila celom teritorijom Kosova, morali su potražiti sklonište za dane, nedelje i mesece koje će provesti u drugim gradovima i selima i/ili po šumama i planinama širom pokrajine. Neka od tih interno raseljenih lica ostala su unutar pokrajine Kosovo tokom čitavog perioda na koji se odnosi ova optužnica, a mnogi su umrli usled teških vremenskih uslova, nedovoljnih količina hrane, neadekvatne medicinske nege i iscrpljenosti. Drugi su na kraju prešli preko neke od granica Kosova sa Albanijom, Makedonijom, Crnom Gorom, ili su prešli granicu pokrajine prema Srbiji. Snage SRJ i Srbije kontrolisale su i koordinirale kretanje mnogih kosovskih Albanaca raseljenih unutar Kosova sve dok i oni napokon nisu bili proterani sa Kosova.

60. Širom Kosova, u široko rasprostranjenom ili sistematskom nastojanju da se proterane kosovske Albance odvrati od povratka svojim domovima, snage SRJ i Srbije harale su i pljačkale ličnu imovinu i privredne objekte kosovskih Albanaca. Snage SRJ i Srbije su pomoću masovnih racija, pretnji silom, i nasiljem kosovskim Albancima pljačkale novac i dragocenosti, a na način koji je bio široko rasprostranjen ili sistematski, vlasti na graničnim prelazima SRJ krale su lična vozila i drugu imovinu kosovskih Albanaca koji su deportovani iz pokrajine.

61. Pored toga, širom Kosova, snage SRJ i Srbije sistematski su oduzimale i uništavale dokumenta za ličnu identifikaciju i saobraćajne dozvole za vozila koja su pripadala albanskim civilima na Kosovu. Kako su kosovski Albanci isterivani iz svojih domova i upućivani ka granicama Kosova, na odabranim punktovima na putu ka graničnim prelazima i na graničnim prelazima prema Albaniji i Makedoniji od njih je traženo da predaju lična dokumenta. Ove radnje su preduzimane kako bi se izbrisao svaki trag prisustva deportovanih kosovskih Albanaca na Kosovu i kako bi im se uskratilo pravo na povratak domovima.

TAČKA 1
DEPORTACIJA

62. Pozivom na paragrafe od 55 do 61, tužilac ih ponovo navodi i uvrštava u ovu tačku.

63. Počev od 1. januara 1999. godine ili približno od tog datuma pa sve do 20. juna 1999, snage SRJ i Srbije, postupajući po uputstvu, na podsticaj ili uz podršku Slobodana MILOŠEVIĆA, Milana MILUTINOVIĆA, Nikole ŠAINOVIĆA, Dragoljuba OJDANIĆA, Vlajka STOJILJKOVIĆA i drugih znanih i neznanih lica, počinile su dela navedena u paragrafima od 55 do 61, što je imalo za posledicu prisilnu deportaciju približno 800.000 civila kosovskih Albanaca. Da bi omogućile ta proterivanja i raseljavanja, snage SRJ i Srbije su hotimično stvarale atmosferu straha i pritiska upotrebom sile, pretnji silom, i nasiljem, kao što je opisano u paragrafima od 55 do 61 gore. Širom Kosova, snage SRJ i Srbije sistematski su granatirale gradove i sela, palile kuće za stanovanje i gazdinstva, nanosile štetu i uništavale kulturne i verske ustanove kosovskih Albanaca, ubijale civile kosovske Albance i seksualno zlostavljale kosovske Albanke. Te radnje su vršene u svim krajevima Kosova i ta sredstva i metode su korišćeni širom pokrajine, uključujući i sledeće opštine:

a. Orahovac/Rahovec: Ujutro 25. marta 1999. godine, snage SRJ i Srbije opkolile su selo Celina/Celine tenkovima i oklopnim vozilima. Nakon granatiranja sela, snage SRJ i Srbije ušle su u selo i sistematski harale i pljačkale iz kuća sve što je imalo ikakvu vrednost, palile kuće i radnje i uništile staru džamiju. Većina meštana kosovskih Albanaca pobegla je u obližnju šumu pre nego što su stigle vojska i policija. Na dan 28. marta 1999. snage SRJ i Srbije prisilile su hiljade ljudi koji su se skrivali u šumi da izađu. Pošto su te civile naterali da otpešače do obližnjeg sela, muškarci su odvojeni od žena, pretučeni i opljačkani, i oduzeta su im sva lična dokumenta. Muškarci su naterani da otpešače do Prizrena, a na kraju prisiljeni da odu u Albaniju.

(i) Dana 25. marta 1999. godine, jedna velika grupa kosovskih Albanaca otišla je na planinu u blizini sela Nogavac/Nagavc, takođe u opštini Orahovac/Rahovec, tražeći spas od napada na obližnja sela. Snage SRJ i Srbije su ih opkolile i narednog dana naredile da 8.000 ljudi koji su tu potražili sklonište ode s planine. Kosovski Albanci su prisiljeni da odu u obližnju školu, a zatim su prisilno raspršeni po obližnjim selima. Tri ili četiri dana kasnije, snage SRJ i Srbije ušle su u sela, išle od kuće do kuće i isterivale ljude iz kuća. Na kraju su ih ponovo naterali da uđu u kuće i rekli im da ne izlaze. Oni koji nisu mogli da se smeste u kuće morali su da ostanu u automobilima i traktorima koji su bili parkirani nedaleko odatle. Dana 2. aprila 1999. godine, snage SRJ i Srbije počele su da granatiraju sela i ubile pritom jedan broj ljudi koji su spavali u traktorima i automobilima. Preživeli su se uputili ka albanskoj granici. Dok su prolazili kroz druga sela kosovskih Albanaca koja su bila uništena, pripadnici snaga SRJ i Srbije su im se rugali. Kada su ovi seljani stigli na granicu, oduzeta su im sva lična dokumenta. Tokom ovih proterivanja, na celoj teritoriji opštine Orahovac/Rahovec, snage SRJ i Srbije sistematski su palile kuće, radnje, kulturne spomenike i verske objekte kosovskih Albanaca. Uništeno je nekoliko džamija, uključujući džamije u Beloj Crkvi/Bellacërkë, Brestovcu/Brestovc, Velikoj Kruši/Krushë e Madhe i druge.

b. Prizren: Dana 25. marta 1999. godine snage SRJ i Srbije opkolile su selo Pirane tenkovima i raznim vojnim vozilima. Selo je granatirano i jedan broj meštana je poginuo. Nakon toga, snage SRJ i Srbije ušle su u selo i palile kuće kosovskih Albanaca. Posle napada, preostali meštani su napustili Pirane i otišli u susedna sela. U mestu Landovica/Landovice snage SRJ i Srbije zapalile su i teško oštetile staru džamiju. Neki kosovski Albanci koji su bežali prema mestu Srbici/Serbica ubijeni su ili ranjeni snajperima. Snage SRJ i Srbije su zatim započele ofanzivu u okolini Srbice/Serbica i granatirale sela Donje Retimlje/Reti e Ulet, Retimle/Reti i Randubrava/Randobrave. Seljani, kosovski Albanci, isterani su iz svojih domova i poslati na albansku granicu. Od 28. marta 1999. godine, u samom gradu Prizrenu, snage SRJ i Srbije su išle od kuće do kuće naređujući stanovnicima, kosovskim Albancima, da odu. Bili su prisiljeni da se priključe konvojima vozila i ljudi koji su išli pešice do albanske granice. Putem su snage SRJ i Srbije tukle i ubijale muškarce kosovske Albance, izdvajale iz konvoja kosovske Albanke i te žene seksualno zlostavljale. Na granici su snage SRJ i Srbije oduzimale sva lična dokumenta.

c. Srbica/Skënderaj: Počev od 25. marta 1999. godine ili približno od tog datuma, snage SRJ i Srbije napale su i razorile sela Voćnjak/Vojnike,Leočina/Leçine, Kladernica/Klladernicë,Turicevac /Turiçec i Izbica/Izbicë granatiranjem i paljenjem. Uništene su mnoge kuće, radnje i džamije, uključujući džamiju u centru sela Ćirez/Qirez. Snage SRJ i Srbije su odvele neke žene i decu i držale ih u jednoj štali u Ćirezu/Qirez. Žene su podvrgnute seksualnom zlostavljanju, i ukrali su im novac i drugu imovinu. Najmanje osam žena je prvo seksualno zlostavljano a zatim ubijeno, a njihova tela su bačena u tri bunara u selu Ćirez/Qirez. Dana 28. marta 1999. ili približno tog datuma, grupa od najmanje 4.500 kosovskih Albanaca iz ovih sela okupila se u selu Izbica/Izbicë, gde su pripadnici snaga SRJ i Srbije od ovih kosovskih Albanaca tražili novac i odvojili muškarce od žena i dece. Veliki broj muškaraca je zatim ubijen. Preživele žene i deca prisilno su u grupi prebačeni prema Klini/Klinë, Đakovici/Gjakovë i na kraju do albanske granice.

d. Suva Reka/Suhareke: Ujutro 25. marta 1999. godine, snage SRJ i Srbije opkolile su mesto Suva Reka/Suhareke. Tokom narednih dana policajci su išli od kuće do kuće, pretili, napadali i ubijali stanovnike kosovske Albance i pod pretnjom oružja odveli mnoge ljude iz njihovih domova. Mnoge kuće i radnje koje su pripadale kosovskim Albancima zapaljene su, a oštećena je džamija u Suvoj Reci/Suharekë. Policija je oterala žene, decu i starce, a tada su snage SRJ i Srbije ubile određeni broj muškaraca. Kosovski Albanci bili su prisiljeni da beže, probijajući se u kamionima, traktorima i prikolicama prema granici sa Albanijom. Dok su prelazili granicu, oduzeta su im sva dokumenta i novac.

(i) Dana 31. marta 1999. godine, otprilike 80.000 kosovskih Albanaca raseljenih iz sela u opštini Suva Reka/Suhareke okupilo se u blizini mesta Belanica/Bellanice. Sledećeg dana, snage SRJ i Srbije granatirale su selo Belanica/Bellanice, prisiljavajući raseljena lica da beže prema albanskoj granici. Pre nego što su prešli granicu, oduzeta su im sva lična dokumenta.

 

e. Peć/Pejë: Dana 27. i 28. marta 1999. godine ili približno tih datuma, u gradu Peć/Pejë, snage SRJ i Srbije išle su od kuće do kuće prisiljavajući kosovske Albance na odlazak. Neke kuće su zapaljene, a u više ljudi je pucano iz vatrenog oružja. Vojnici i policajci bili su razmešteni duž svake ulice i usmeravali kosovske Albance ka centru grada. Kada su ljudi stigli do centra grada, oni koji nisu imali kola ili vozila bilu su prisiljeni da uđu u autobuse ili kamione kojima su odvezeni u grad Prizren. Pred Prizrenom su kosovski Albanci prisiljeni da izađu iz autobusa i pešače oko 15 kilometara do albanske granice, gde im je naređeno da predaju svoja dokumenta snagama SRJ i Srbije pre nego što pređu granicu.

f. Kosovska Mitrovica/Mitrovicë: Počev od 25. marta 1999. ili približno od tog datuma pa sve do polovine aprila 1999. godine, snage SRJ i Srbije počele su se sistematski kretati kroz grad Kosovska Mitrovica/Mitrovice. Ulazili su u kuće kosovskih Albanaca i naređivali stanarima da odmah izađu iz kuće i idu na autobusku stanicu. Neke kuće su zapaljene pa su stanari bili prisiljeni da pobegnu u druge delove grada. Spaljena je i oštećena najmanje jedna džamija u gradu. U periodu od tri nedelje snage SRJ i Srbije nastavile su da proteruju kosovske Albance, stanovnike tog grada. Tokom tog perioda je imovina u vlasništvu kosovskih Albanaca uništavana, kosovskim Albancima je otiman novac, vozila i druge vrednosti, a kosovske Albanke su seksualno zlostavljane. Slično se ponovilo i u drugim selima u opštini Kosovska Mitrovica/Mitrovice, u kojima su snage SRJ i Srbije isterale kosovske Albance iz njihovih domova a sela razorile. Kosovski Albanci, stanovnici ove opštine, prisiljavani su da se priključe konvojima koji su išli prema albanskoj granici prolazeći kroz mesta Srbica/Skenderaj, Peć/Pejë, Đakovica/Gjakovë i Prizren. Na putu do granice, pripadnici snaga SRJ i Srbije pljačkali su im dragocenosti i oduzimali im lična dokumenta.

g. Priština/Prishtinë: Počev od 24. marta 1999. ili približno od tog datuma pa sve do kraja maja 1999. godine, srpska policija je obilazila kuće kosovskih Albanaca u gradu Priština/Prishtine i prisiljavala stanare na odlazak. U toku ovih prisilnih proterivanja jedan broj ljudi je ubijen. Mnogi od onih koji su isterani iz svojih domova otišli su direktno na železničku stanicu, dok su drugi potražili sklonište u obližnjim naseljima. Stotine etničkih Albanaca, koje je na svakoj raskrsnici usmeravala srpska policija, okupili su se na železničkoj stanici, a zatim su, posle dugog čekanja bez hrane i vode, ukrcani u pretrpane vozove ili autobuse. Oni koji su ukrcani u vozove stigli su do sela Đeneral Janković/Hani i Elezit u blizini makedonske granice. Za vreme putovanja vozom mnogim ljudima su oduzeta lična dokumenta. Kada su sišli iz voza, snage SRJ i Srbije su kosovskim Albancima rekle da do Makedonije pešače hodajući prugom pošto je okolni prostor miniran. Oni koji su pokušali da se sakriju u Prištini/Prishtine na kraju su isterani na sličan način. Tokom ovih prisilnih proterivanja, jedan broj ljudi je ubijen, a nekoliko žena je seksualno zlostavljano.

(i) U istom periodu, snage SRJ i Srbije ulazile su u sela u opštini Priština/Prishtine gde su pretukle i ubile mnoge kosovske Albance, otele im novac, opljačkale njihovu imovinu i spalile im kuće. Mnogi seljani su kamionima odvezeni u grad Glogovac/Gllogoc u opštini Glogovac/Gllogoc. Odatle su vozom prebačeni do mesta Đeneral Janković/Hani e Elezit i nastavili peške do makedonske granice. Drugima su, nakon što su se probili do grada Uroševac/Ferizaj, snage SRJ i Srbije naredile da se ukrcaju na voz za Đeneral Janković/Hani e Elezit, odakle su pešice prešli granicu i ušli u Makedoniju.

h. Đakovica/Gjakovë: Do marta 1999. godine broj stanovnika u gradu Đakovica/Gjakovë značajno je porastao zbog velikog broja interno raseljenih lica koja su napuštala svoja sela bežeći pred hotimičnim granatiranjem od strane snaga SRJ i Srbije tokom 1998. godine, i bežeći od oružanog sukoba između tih snaga i Oslobodilačke vojske Kosova. Stalno kretanje tih interno raseljenih lica pojačano je nakon 24. marta 1999. kad su se, nakon nasilnih proterivanja u gradu Đakovica/Gjakovë, mnoga interno raseljena lica vratila iz grada Đakovica/Gjakovë u okolna sela, iz kojih će ih snage SRJ i Srbije ponovo proterati. Srpske snage su kontrolisale i koordinirale kretanje ovih interno raseljenih lica na putu iz ovih sela u grad Đakovica/Gjakovë i natrag, a na kraju i do granice između Kosova i Republike Albanije. Oni koji su išli pešice poslati su iz grada Đakovica/Gjakovë direktno na jedan od nekoliko graničnih prelaza. Oni koji su putovali motornim vozilima usmeravani su tako da pre granice i prelaska u Republiku Albaniju skrenu prema gradu Prizrenu.

(i) Počev od 24. marta 1999. ili približno od tog datuma pa sve do 11. maja 1999, snage SRJ i Srbije počele su da prisiljavaju stanovnike grada Đakovica/Gjakove na odlazak. Snage SRJ i Srbije rasporedile su se po gradu i idući od kuće do kuće naređivale kosovskim Albancima da napuste svoje domove. U nekim slučajevima ljudi su ubijani, a mnogima je prećeno smrću. Mnoge kuće i radnje koje su pripadale kosovskim Albancima zapaljene su, dok su radnje Srba bile zaštićene. Dana 24. marta 1999. godine, stara džamija u Rogovu/Rogovë i istorijska četvrt u Đakovici/Gjakovë, gde je bio i bazar, džamija Hadum i islamska biblioteka pored nje, bili su među nekoliko kulturnih objekata koji su velikim delom i/ili potpuno uništeni. U periodu od 2. do 4. aprila 1999. godine, na hiljade kosovskih Albanaca koji su živeli u gradu Đakovica/Gjakove i susednim selima priključili su se velikoj koloni, bilo pešice ili kolima, kamionima i traktorima, i krenuli prema granici s Albanijom. Snage SRJ i Srbije usmeravale su ljude koji su bežali na unapred određene pravce, a putem su na kontrolnim punktovima većini kosovskih Albanaca oduzimani lični dokumenti i automobilske tablice. U nekim slučajevima, za prevoz lica do granice s Albanijom korišćeni su kamioni jugoslovenske vojske.

(ii) Pored toga, krajem marta i u aprilu 1999. godine, snage SRJ i Srbije silom su proterale kosovske Albance, stanovnike mnogih sela u opštini Đakovica/Gjakovë, između ostalog iz sela Dobroš/Dobrosh, Korenica/Korenicë i Meja/Mejë. Mnogim stanovnicima je zatim naređeno, ili im je bilo dozvoljeno, da se vrate u svoja sela, da bi ih snage SRJ i Srbije ponovo odatle proterale. U ranim jutarnjim časovima 27. aprila 1999. ili otprilike u to vreme, snage SRJ i Srbije krenule su u veliku ofenzivu na doline Carragoj, Eerenik i Trava (opština Đakovica/Gjakovë), i na preostale stanovnike gorepome nutih sela, u nameri da isteraju stanovništvo iz tog kraja. Ovde je raspoređen veliki broj vojnika i policajaca, i postavljeno nekoliko kontrolnih punktova. U mestima Meja/Mejë, Korenica/Korenicë i Meja Orize/Orize, veliki ali još uvek neutvrđeni broj kosovskih Albanaca, civila muškog pola, izdvojen je iz mase seljana koji su bežali, odveden i pogubljen. Tokom celog tog dana su seljani, pred direktnim pretnjama snaga SRJ i Srbije, napuštali svoje kuće i priključivali se nekom od nekoliko konvoja izbeglica na traktorima, konjskim zapregama i u kolima, i na kraju prešli u Albaniju. Mnogim kosovskim Albancima snage SRJ i Srbije su pre nego što će preći granicu oduzele lična dokumenta.

i. Gnjilane/Gjilan: Snage SRJ i Srbije ušle su u mesto Prilepnica/Perlepnice dana 6. aprila 1999. godine ili približno tog datuma i naredile stanovnicima da ga napuste rekavši im da će sledećeg dana to mesto biti minirano. Meštani su otišli i pokušali da odu do drugog sela, ali su ih snage SRJ i Srbije vratile. Stanovnici Prilepnice/Perlepnice su 13. aprila 1999. godine ponovo obavešteni da se grad do sledećeg dana mora evakuisati. Sledećeg jutra meštani, kosovski Albanci, otišli su konvojem u kome je bilo otprilike 500 vozila. Ubrzo pošto su meštani otišli, kuće u Prilepnici/Përlepnicë su zapaljene. Širom opštine Gnjilane/Gjilan snage SRJ i Srbije sistematski su palile i uništavale kuće, radnje, kulturne spomenike i verske objekte kosovskih Albanaca, među ostalim džamiju u Vlaštici/Llashticë. Kosovski Albanci iz drugih sela u opštini Gnjilane/Gjilan takođe su isterani iz svojih domova. Na hiljade raseljenih lica iz sela kao što su Žegra/Zhegër, Nosalje/Nosalë i Vladovo/Lladovë sklonilo se u selo Donja Stubla/Stubëlle e Poshtme u opštini Vitina. Mnoga od tih raseljenih lica iz Gnjilana/Gjilan prešla su granicu pokrajine sa Srbijom, gde su bili žrtve šikaniranja i maltretiranja sličnih onim koje su doživeli na Kosovu, pre nego što su ušli u Makedoniju. Drugi su putovali direktno u Makedoniju. Kad su kosovski Albanci stigli na granicu sa Makedonijom, snage SRJ i Srbije oduzele su im lična dokumenta.

j. Uroševac/Ferizaj: U periodu od 24. marta do 14. aprila 1999. godine, snage SRJ i Srbije granatirale su i napadale sela u opštini Uroševac/Ferizaj, uključujući sela Biba/Bibe, Muhadžer Prelez/Prelez i Muhaxherëve, Raka/Rakaj i Staro Selo, ubivši određeni broj njihovih stanovnika. Nakon granatiranja, snage SRJ i Srbije su ulazile u neka sela, među ostalima Papaz i Sojevo/Sojevë, i naređivale stanovnicima da ih napuste. Drugi kosovski Albanci, iz sela Varoš Selo/Varosh i Mirosavlje/Mirosalë, pobegli su iz sela kad su u njih ušle srpske snage. Nakon što su stanovnici napustili svoje kuće, vojnici i policajci su ih zapalili. Raseljena lica su otišla u grad Uroševac/Ferizaj, gde se većina ukrcala na vozove kojima su odvezeni na granični prelaz za Makedoniju u mestu Đeneral Janković/Hani i Elezit. Srpske snage su ljude iz voza uputile da po pruzi otpešače do granice. Drugi su do istog graničnog prelaza iz Uroševca/Ferizaj putovali u konvojima. Na granici su im srpske snage oduzele sva dokumenta.

k. Kačanik/Kaçanik: U periodu između marta i maja 1999. godine, snage SRJ i Srbije napale su sela u opštini Kačanik i sam grad Kačanik. Napad je imao za posledicu razaranje kuća i verskih objekata između ostalog i džamije u Kotlini/Kotline i Ivaji/Ivaje.

(i) Dana 8. marta 1999. ili približno tog datuma, snage SRJ i Srbije napale su i delimično spalile selo Kotlina/Kotlinë. Dana 24. marta 1999, snage SRJ i Srbije ponovo su napale Kotlinu/Kotlinë iz teškog naoružanja i vojnicima. Mnogi muški stanovnici Kotlina/Kotlinë pobegli su tokom tog napada u obližnje šume, a ženama, deci i starcima su snage SRJ i Srbije naredile da se ukrcaju na kamione kojima su odvezeni u grad Kačanik. Oni koji nisu stali u kamione morali su za njima pešačiti prema Kačaniku/Kaçaniku. U tom napadu je ubijen određeni broj muških stanovnika Kotline/Kotlinë, uključujući najmanje 17 muškaraca čija tela su bačena u bunare. Pre nego što će otići iz Kotline/Kotlinë, snage SRJ i Srbije su spalile ostatak sela. Mnogi od onih koji su preživeli prebegli su u Makedoniju.

(ii) Dana 27. i 28. marta 1999. ili približno tih datuma, snage SRJ i Srbije napale su grad Kačanik. Pripadnici snaga SRJ i Srbije šikanirali su, zatvarali, tukli i pucali u mnoge stanovnike Kačanika, kosovske Albance. Hiljade lica pobeglo je u obližnje šume i na kraju pešice prešlo granicu sa Makedonijom. Druga raseljena lica iz grada Kačanika i okolnih sela pešice su otišla do sela Stagovo/Stagovë, gde su se ukrcali na vozove kojima su odvezeni do makedonske granice.

(iii) Dana 13. aprila 1999. ili približno tog datuma, snage SRJ i Srbije opkolile su selo Slatina/Sllatinë i zaseok Vata. Nakon što su granatirali selo, pešadija i policija su ušli u selo i pljačkali i palili kuće. U toj akciji je iz vatrenog oružja ubijeno 13 civila. Nakon ovog napada većina stanovnika Slatine/Sllatinë prebegla je u Makedoniju.

(iv) Dana 25. maja 1999. ili približno tog datuma, snage SRJ i Srbije napale su selo Dubrava/Lisnajë u opštini Kačanik. Tokom napada, snage SRJ i Srbije ubile su nekoliko kosovskih Albanaca, stanovnika Dubrave/Lisnaje. Mnogi stanovnici Dubrave/Lisnaje okupili su se u konvoju na traktorima i prikolicama i prebegli u Makedoniju. Drugi meštani su pobegli u druga sela ili u šume pre nego što će naposletku preći makedonsku granicu.

l. Dečani/Deçan: Dana 29. marta 1999. ili približno tog datuma, snage SRJ i Srbije opkolile su i napale selo Beleg i okolna sela u opštini Dečani/ Deçan. Snage SRJ i Srbije išle su od kuće do kuće govoreći meštanima da smesta napuste svoje kuće. Oko 300 muškaraca, žena i dece iseljeno je iz svojih kuća i okupljeno na obližnjoj poljani u selu Beleg. Snage SRJ i Srbije naredile su svim muškarcima i ženama da skinu odeću, te im je oduzeta sva lična imovina. Muškarci su odvojeni od žena i dece i odvedeni u podrum jedne nedovršene kuće u blizini tog polja. Ženama i deci je naređeno da odu u drugu kuću. Tokom te noći seksualno su zlostavljane najmanje tri žene. Sledećeg dana, snage SRJ i Srbije su meštanima rekle da napuste selo kamionima i traktorima i odu u Albaniju.

m. Vučitrn/Vushtrri: Dana 27. marta 1999. ili približno tog datuma, snage SRJ i Srbije počele su da pale kuće u gradu Vučitrn/Vushtrri i spalile glavnu gradsku džamiju. Dana 2. maja 1999. ili približno tog datuma, snage SRJ i Srbije napale su više sela severoistočno od grada Vučitrna/Vushtrri, uključujući sela Skrovna/Skromë, Slakovce/Sllakofc, Cecelija/Ceceli i Gornja Sudimlja/Studime e Epërme. Meštani su isterani iz svojih domova, a mnoge njihove kuće, radnje i verski objekti su potpuno izgoreli. Meštani, kao i lica koja su ranije raseljena iz drugih mesta u opštini Vucitrn/Vushtrri, bili su prisiljeni da oforme konvoj u kome je bilo oko 20.000 ljudi i koji se kretao putem kroz kanjon Studime prema gradu Vučitrnu/Vushtrri. Tokom noći od 2. na 3. maj 1999. godine, snage SRJ i Srbije su maltretirale, tukle i ubile približno 104 kosovska Albanca, a mnogim drugim otele vredne stvari. Snage SRJ i Srbije zatočile su hiljade kosovskih Albanaca iz ovog konvoja u poljoprivrednoj zadruzi u blizini grada Vučitrna/Vushtrri. Dana 3. maja 1999. ili približno tog datuma, snage SRJ i Srbije su u poljoprivrednoj zadruzi odvojile muškarce u dobi za vojsku, kosovske Albance, od žena, dece i starijih osoba. Žene, deca i starci kosovski Albanci upućeni su u Albaniju, a određeni broj muškaraca kosovskih Albanaca bio je prisiljen da odveze ta vozila sa ženama, decom i starcima do granice sa Albanijom. Snage SRJ i Srbije su prebacile stotine muškaraca u dobi za vojsku, kosovskih Albanaca, iz poljoprivredne zadruge u zatvor u selu Smrekovrica/Smrakoncë. Nakon nekoliko nedelja zatočeništva u nečovečnim uslovima, u kome su bili podvrgnuti batinanjima, mučenju i ubijanju, mnogi od tih muškaraca kosovskih Albanaca prebačeni su u selo Zur/Zhur, u blizini albanske granice, i prisiljeni da pređu granicu sa Albanijom.

Ovim delima i propustima, Slobodan MILOŠEVIĆ, Milan MILUTINOVIĆ, Nikola ŠAINOVIĆ, Dragoljub OJDANIĆ, Vlajko STOJILJKOVIĆ i druga znana i neznana lica, planirali su, podsticali, naredili, počinili ili na drugi način pomagali i podržavali planiranje, pripremu ili izvršenje sledećeg dela:

Tačka 1: Deportacija, ZLOČIN PROTIV ČOVEČNOSTI, kažnjiv po članu 5(d) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 2
DRUGA NEHUMANA DELA (PRISILNO PREMEŠTANJE)

64. U odnosu na one kosovske Albance koji su interno raseljeni unutar teritorije Kosova, pozivom na paragrafe 55 – 61, a naročito paragraf 59, tužilac ih ponovo navodi i uvrštava u ovu tačku.

Ovim delima i propustima, Slobodan MILOŠEVIĆ, Milan MILUTINOVIĆ, Nikola ŠAINOVIĆ, Dragoljub OJDANIĆ, Vlajko STOJILJKOVIĆ i druga znana i neznana lica, planirali su, podsticali, naredili, počinili ili na drugi način pomagali i podržavali planiranje, pripremu ili izvršenje sledećeg dela:

Tačka 2: Druga nehumana dela (prisilno premeštanje), ZLOČIN PROTIV ČOVEČNOSTI, kažnjiv po članu 5(i) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKE 3 – 4
UBISTVO

65. Pozivom na paragrafe 55 – 63, tužilac ih ponovo navodi i uvrštava u ovu tačku.

66. Počev od 1. januara 1999. godine ili približno od tog datuma pa sve do 20. juna 1999, snage SRJ i Srbije, postupajući po uputstvu, na podsticaj ili uz podršku Slobodana MILOŠEVIĆA, Milana MILUTINOVIĆA, Nikole ŠAINOVIĆA, Dragoljuba OJDANIĆA, Vlajka STOJILJKOVIĆA i drugih znanih i neznanih lica, ubile su na stotine civila kosovskih Albanaca. Ta ubistva vršena su na način koji je bio široko rasprostranjen ili sistematski širom pokrajine Kosovo i imala su za posledicu smrt mnogobrojnih muškaraca, žena i dece. Među slučajevima masovnih ubijanja nalaze se i sledeći:

a. Na dan 15. januara 1999. godine ili približno tog datuma, u ranim jutarnjim časovima, snage SRJ i Srbije napale su selo Račak (opština Štimlje/Shtime). Nakon granatiranja, kasnije istog jutra u selo su ušle snage SRJ i Srbije i počele da vrši pretres idući od kuće do kuće. Po celom selu pucali su na meštane koji su pokušavali da pobegnu pred snagama SRJ i Srbije. Grupa od oko 25 muškaraca pokušala je da se sakrije u jednoj zgradi, ali su ih otkrile snage SRJ i policije. Tukli su ih, a zatim odveli na obližnje brdo gde su ubijeni iz vatrenog oružja. Snage SRJ i Srbije ubile su ukupno oko 45 kosovskih Albanaca u Račku i njegovoj okolini. (Ubijena lica čija su imena poznata navedena su u Prilogu A koji je priložen kao dodatak ovoj optužnici.)

b. Na dan 25. marta 1999. godine ili približno tog datuma, snage SRJ i Srbije opkolile su i napale selo Bela Crkva/Bellacerke (opština Orahovac/Rahovec). Mnogi meštani Bele Crkve/Bellacërkë bežali su uz reku Belaja pored sela i bili prisiljeni da se sklone pod železničkim mostom. Približavajući se mostu, snage SRJ i Srbije otvorile su vatru na jedan broj meštana i ubile 12 lica, od kojih su desetoro bile žene i deca. Jedno dvogodišnje dete je preživelo ovaj incident. Snage SRJ i Srbije su zatim naredile ostalim seljanima da izađu iz korita potoka, i u tom trenutku odvojili muškarce i starije dečake od starih muškaraca, žena i male dece. Snage SRJ i Srbije su muškarcima i starijim dečacima naredili da se svuku, a zatim su im sistematski opljačkali sve vredne stvari. Ženama i deci je tada naređeno da krenu prema obližnjem selu Zrze/Xërxë. Jedan lekar iz Bele Crkve/Bellacërkë je pokušao da razgovara sa komandantom snaga koje su ih napale, ali je ustreljen, kao i njegov nećak. Ostalim muškarcima i starijim dečacima je zatim naređeno da se vrate u korito potoka. Kada su poslušali, snage SRJ i Srbije su na te muškarce i starije dečake otvorile vatru i ubile oko 65 kosovskih Albanaca. Jedan broj muškaraca i starijih dečaka je preživio ovaj incident koji su videla i druga lica sakrivena u blizini. Pored toga, snage SRJ i Srbije ubile su i šestoricu muškaraca koje su otkrile u njihovom skloništu u obližnjem kanalu za navodnjavanje. (Ubijena lica čija su imena poznata navedena su u Prilogu B koji je priložen kao dodatak ovoj optužnici.)

c. Na dan 25. marta 1999. godine ili približno tog datuma, snage SRJ i Srbije napale su sela Mala Kruša/Krushe e Vogel i Velika Kruša/Krushe e Madhe (opština Orahovac/Rahovec). Meštani Male Kruše/Krushe e Vogel potražili su zaklon u šumovitom području pored Male Kruše/Krushe e Vogel, odakle su mogli da vide kako srpski policajci sistematski pljačkaju i pale njihove kuće. Meštani su se kasnije sklonili u kuću Sedje Batushe, smeštenu na ivici sela Mala Kruša/Krushë e Vogel. U toku jutra 26. marta 1999. godine snage SRJ i Srbije otkrile su seljane. Snage SRJ i Srbije su ženama i maloj deci naredili da napuste to područje i odu u Albaniju. Snage SRJ i Srbije su zatim zatočile i pretresle muškarce i dečake i oduzeli im lična dokumenta i vredne stvari. Nakon toga su snage SRJ i Srbije naredile muškarcima i dečacima da, pod pretnjom smrti, pešice odu do jedne nenaseljene kuće u Maloj Kruši/Krushë e Vogel. Snage SRJ i Srbije prisilile su ove muškarce i dečake da uđu u kuću. Kada su se muškarci i dečaci sakupili u kući, snage SRJ i Srbije su na ovu grupu otvorile vatru iz mitraljeza. Posle nekoliko minuta paljbe, snage SRJ i Srbije su kuću zapalile kako bi tela izgorela. U pucnjavi i plamenu poginulo je oko 105 kosovskih Albanaca, muškaraca i dečaka. (Ubijena lica čija su imena poznata navedena su u Prilogu C koji je priložen kao dodatak ovoj optužnici.)

d. Dana 26. marta 1999. godine ili približno tog datuma, u jutarnjim časovima, snage SRJ i Srbije opkolile su deo oko kompleksa porodičnih kuća porodice BERISHA u Suvoj Reci/Suhareke (opština Suva Reka/ Suharekë). U blizinu kuća postavljeni su tenkovi, cevi uperenih u kuće. Snage SRJ i Srbije su stanarima jedne od kuća naredile da izađu. Muškarci su odvojeni od žena i dece i šest članova ove porodice je ubijeno. Snage SRJ i Srbije su preostale članove porodice poterale u pravcu jednog kafića. Ove članove porodice naterale su da, zajedno sa tri druge grupe šire porodice BERISHA, uđu u taj kafić. Zatim su u kafić ušle snage SRJ i Srbije i otvorile vatru na ljude koji su se nalazili unutra. U kafić je ubačen i eksploziv. U toj akciji su ubijena najmanje 44 civila, a drugi su teško ranjeni. Tela žrtava su potom izvučena iz kafića i utovarena u prikolicu jednog kamiona, koji se zatim odvezao u pravcu Prizrena. Tri ranjene osobe, koje su bile ubačene među druga tela, iskočile su iz kamiona na putu za Prizren. Predmeti koji su pripadali najmanje šestoro ubijenih u kafiću nađeni su u tajnoj masovnoj grobnici na poligonu za vežbe iz gađanja VJ-a u blizini Koruše/Korisha. Pored toga, lična dokumenta koja su pripadala najmanje petoro ubijenih u kafiću nađena su na leševima ekshumiranim iz tajne masovne grobnice u Batajnici, pokraj Beograda, u Srbiji. (Ubijena lica čija su imena poznata navedena su u Prilogu K koji je priložen kao dodatak ovoj optužnici.)

e. Uveče 26. marta 1999. godine ili približno u to vreme, u gradu Đakovica/Gjakove, snage SRJ i Srbije došle su u kuću na broju 134a u ulici Ymer Grezda. Žene i deca koji su bili u kući odvojeni su od muškaraca i naređeno im je da odu na sprat. Snage SRJ i Srbije su zatim pucale i ubile šest muškaraca kosovskih Albanaca koji su bili u kući. (Imena ubijenih navedena su u Prilogu D koji je priložen kao dodatak ovoj optužnici.)

f. Dana 26. marta 1999. godine ili približno tog datuma, u jutarnjim časovima, snage SRJ i Srbije napale su selo Padalište/Padalishtë (opština Istok/Istog). Ulazeći u selo, snage SRJ i Srbije pucale su na kuće i meštane koji su pokušavali da pobegnu. Osam članova porodice Beke IMERAJA isterani su i ubijeni ispred svoje kuće. Drugi meštani sela Padalište/Padalishte ubijeni su u svojim domovima i u koritu potoka u blizini sela. Snage SRJ i Srbije ubile su ukupno oko 20 kosovskih Albanaca iz Padališta/Padalishte. (Ubijena lica čija su imena poznata navedena su u Prilogu E koji je priložen kao dodatak ovoj optužnici.)

g. Na dan 27. marta 1999. godine ili približno tog datuma, snage SRJ i Srbije napale su selo Izbica/Izbice (opština Srbica/Skënderaj) iz teškog naoružanja. Najmanje 4.500 seljana iz Izbice/Izbicë i okolnih sela potražilo je utočište na jednoj poljani u Izbici/Izbice. Dana 28. marta 1999. godine, snage SRJ i Srbije opkolile su seljane, a zatim im prišle tražeći novac. Nakon što su snage SRJ i Srbije otele seljanima vredne stvari, muškarci su odvojeni od žena i male dece. Muškarci su zatim podeljeni u dve grupe, od kojih je jedna poslata na obližnje brdo, a druga u korito obližnjeg potoka. Snage SRJ i Srbije su tada otvorile vatru na obe grupe muškaraca, pri čemu je poginulo najmanje 116 muškaraca, kosovskih Albanaca. Takođe na dan 28. marta 1999, žene i deca okupljeni u Izbici/Izbicë bili su prisiljeni da napuste to područje i pešice krenu prema Albaniji. Na jednoj traktorskoj prikolici sedile su dve žene invalidi koje nisu mogle da hodaju. Snage SRJ i Srbije su traktorsku prikolicu zapalile i te dve žene su žive izgorele. (Lica ubijena u Izbici/Izbicë čija su imena poznata navedena su u Prilogu F koji je priložen kao dodatak ovoj optužnici).

h. Kasno uveče 1. aprila 1999. ili približno u to vreme i u ranim jutarnjim časovima 2. aprila 1999. godine, snage SRJ i Srbije su započele akciju u delu grada Đakovici/Gjakove koji se zove Qerim. Tokom nekoliko sati, snage SRJ i Srbije su silom ulazile u kuće kosovskih Albanaca u Qerimu, ubijale stanare i zatim palile zgrade. Uništeno je na desetine kuća i poginulo više od 50 lica. Na primer, u kući u ulici Miloš Gilić/Millosh Gilic broj 157, snage SRJ i Srbije su pucale u stanare a zatim zapalile kuću. U pucnjavi i požarima koje su zapalile snage SRJ i Srbije, na toj jednoj lokaciji je poginulo 20 kosovskih Albanaca, od kojih 19 žena i dece. (Lica ubijena na toj lokaciji čija su imena poznata navedena su u Prilogu G koji je priložen kao dodatak ovoj optužnici.)

i. U ranim jutarnjim časovima 27. aprila 1999. ili približno u to vreme, snage SRJ i Srbije krenule su masovno u napad na kosovske Albance, stanovnike dolina Carragojs, Erenik i Trava (opština Đakovica/Gjakovë) u nameri da isteraju stanovništvo iz tog područja. Ovde je upotrebljen veliki broj pripadnika snaga SRJ i Srbije i postavljeno nekoliko kontrolnih punktova. Celog tog dana, seljani su napuštali svoje domove pred direktnom pretnjom snaga SRJ i Srbije i priključivali se nekom od nekoliko konvoja izbeglica na traktorima, konjskim zapregama i u kolima. U Meji/Mejë, Korenici/Korenicë i Meji Orize/Orize, iz mase seljana koji su bežali izdvojen je velik i još neutvrđen broj civila muškaraca, kosovskih Albanaca, i odveden. Mnogi od ovih muškaraca pogubljeni su po kratkom postupku, a nestalim se još uvek smatra 300 lica. Lična dokumenta koja su pripadala najmanje sedmoro osoba poslednji put viđenih kod Meje/Mejë 27. aprila 1999. nađena su na leševima ekshumiranim iz tajne masovne grobnice u Batajnici, pored Beograda, u Srbiji. (Ubijena lica čija su imena poznata navedena su u Prilogu I koji je priložen kao dodatak ovoj optužnici.)

j. Dana 2. maja 1999. ili približno tog datuma, snage SRJ i Srbije napale su nekoliko sela severoistočno od grada Vučitrn/Vushtrri, uključujući sela Skrovna/Skromë, Slakovce /Sllakofc, Ceceli/Cecelija i Gornja Sudimlja/Studime e Epermë. Meštani su isterani iz svojih domova, a mnoge njihove kuće, radnje i verski objekti potpuno su spaljeni. Nakon toga su ih prisilili da se priključe konvoju od oko 20.000 ljudi koji se putem kroz kanjon Studime kretao u pravcu Vučitrna/Vushtrri. Tokom tih dejstava, snage SRJ i Srbije maltretirale su, tukle i pljačkale kosovske Albance koji su putovali u tom konvoju i ubile oko 104 kosovska Albanca. (Ubijena lica čija su imena poznata navedena su u Prilogu H koji je priložen kao dodatak ovoj optužnici.)

k. Dana 22. maja 1999. godine ili približno tog datuma, u ranim jutarnjim časovima, jedno uniformisano lice u zatvorskom kompleksu Dubrava/Dubrave (opština Istok/Istog) objavio je sa stražarnice da svi zatvorenici treba da uzmu svoje lične stvari i da se postroje na sportskom terenu zatvorskog kompleksa kako bi ih prebacili u zatvor u Nišu, u Srbiji. Za veoma kratko vreme na sportskom terenu se okupilo na stotine zatvorenika sa torbama u kojima su bile lične stvari i postrojilo se u redove da sačekaju prevoz. Bez upozorenja, uniformisana lica su na zatvorenike otvorila vatru sa stražarnice, iz otvora na zidu koji okružuje kompleks i mitraljeskih gnezda sa druge strane zida. Mnogi zatvorenici su na mestu poginuli, a drugi su ranjeni.

(i) Dana 23. maja 1999. ili približno tog datuma, u popodnevnim časovima, snage SRJ i Srbije bacale su ručne bombe i pucale u odvodne kanale, kanalizaciju, zgrade i podrume, i na taj način ubile i ranile i mnoge druge zatvorenike koji su na tim mestima potražili zaklon nakon onoga što se desilo prethodnog dana. Ubijeno je ukupno oko 50 zatvorenika. (Mnogi od ubijenih još uvek nisu identifikovani, a lica za koja se zna da su ubijena i čija su imena poznata navedena su u Prilogu J koji je priložen kao dodatak ovoj optužnici.)

l. U periodu od marta 1999. do maja 1999. godine, snage SRJ i Srbije pokrenule su niz masovnih ofanzivnih dejstava na više sela u opštini Kačanik/Kaçanik, čiji je ishod bila smrt preko 100 civila.

(i) Na dan 24. marta 1999. ili približno tog datuma, snage SRJ i Srbije napale su selo Kotlina/Kotline. U toku napada spaljena je većina kuća, a najmanje 17 lica je ubijeno. Neki od ubijenih su bili uhvaćeni u šumi, pogubljeni i bačeni u bunare. U te bunare je onda odozgo bačen eksploziv.

(ii) Na dan 13. aprila 1999. godine ili približno tog datuma, snage SRJ i Srbije opkolile su selo Slatina/Sllatine i zaseok Vata/Vata. Nakon granatiranja, u selo su ušli pešadija i policija i opljačkali i zapalili kuće. Tokom ove akcije iz vatrenog oružja je ubijeno 13 civila.

(iii) Na dan 21. maja 1999. godine ili približno tog datuma, snage SRJ i Srbije opkolile su selo Stagovo/Stagove. Stanovnici ovog sela su pokušali da pobegnu u planine istočno od sela. Tokom ove akcije je poginulo najmanje 12 lica. Selo je najvećim delom opljačkano i spaljeno.

(iv) Na dan 25. maja 1999. godine ili približno tog datuma, snage SRJ i Srbije opkolile su selo Dubrava/Lisnaje. Kada su ove snage ušle u selo, stanovnicima je naređeno da se okupe kod škole i da izađu iz sela na traktorima. Zatim su muškarci odvojeni od žena i dece. Tokom ove akcije ubijena su četvorica. Pored toga, ubijena su i četiri člana porodice Qorri dok su pokušavali da pobegnu u šumu. (Lica ubijena u opštini Kačanik čija su imena poznata navedena su u Prilogu L koji je priložen kao dodatak ovoj optužnici.)

Ovim delima i propustima, Slobodan MILOŠEVIĆ, Milan MILUTINOVIĆ, Nikola ŠAINOVIĆ, Dragoljub OJDANIĆ, Vlajko STOJILJKOVIĆ i druga znana i neznana lica, planirali su, podsticali, naredili, počinili ili na neki drugi način pomagali i podržavali planiranje, pripremu ili izvršenje sledećeg dela:

Tačka 3: Ubistvo, ZLOČIN PROTIV ČOVEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(a) Statuta Međunarodnog suda.

Tačka 4: Ubistvo, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda i sankcionisano članom 3(1)(a) (ubistvo) Ženevskih konvencija.

TAČKA 5
PROGONI

67. Pozivom na paragrafe 55 – 66, tužilac ih ponovo navodi i uvrštava u ovu tačku.

68. Počev od 1. januara 1999. godine ili približno tog datuma pa sve do 20. juna 1999, snage SRJ i Srbije, postupajući po uputstvu, na podsticaj ili uz podršku Slobodana MILOŠEVIĆA, Milana MILUTINOVIĆA, Nikole ŠAINOVIĆA, Dragoljuba OJDANIĆA, Vlajka STOJILJKOVIĆA i drugih znanih i neznanih lica, koristile su se sredstvima i metodama izloženim u paragrafima od 55 do 66 da bi sprovele kampanju progona kosovskog albanskog civilnog stanovništva na političkoj, rasnoj ili verskoj osnovi. Ti progoni su uključivali, među ostalim, sledeća sredstva i načine:

a. Prisilno premeštanje i deportaciju od strane snaga SRJ i Srbije približno 800.000 civila kosovskih Albanaca, kao što je opisano u paragrafima od 55 do 64.

b. Ubistvo stotina civila kosovskih Albanaca od strane snaga SRJ i Srbije, kao što je opisano u paragrafima od 65 do 66.

c. Seksualno zlostavljanje kosovskih Albanaca, naročito žena, od strane snaga SRJ i Srbije, uključujući seksualno zlostavljanje opisano u paragrafima 57 i 63.

d. Bezobzirno razaranje ili nanošenje štete verskim objektima kosovskih Albanaca. Tokom i nakon napada na gradove i sela, snage SRJ i Srbije sistematski su nanosile štetu i uništavale kulturne spomenike i muslimanska sveta mesta. Širom pokrajine su džamije granatirane, paljene i rušene eksplozivom. Ovi incidenti uključuju i sledeće: nanošenje štete i/ili uništavanje džamija u Vučitrnu/Vushtrri, Suvoj Reci/Suharekë, Celini/Celinë, Rogovu/Rogovë, Beloj Crkvi/Bellacërkë, Ćirezu/Qirez, Kotlini/Kotline, Ivaji/Ivajë, Brestovcu/Brestovc, Velikoj Kruši/Krushë e Madhe, Kosovskoj Mitrovici/Mitrovicë, Vlaštici/Llashticë, Landovici/Landovicë i Đakovici/Gjakovë, kao što je opisano u paragrafu 63.

Ovim delima i propustima, Slobodan MILOŠEVIĆ, Milan MILUTINOVIĆ, Nikola ŠAINOVIĆ, Dragoljub OJDANIĆ, Vlajko STOJILJKOVIĆ i druga znana i neznana lica, planirali su, podsticali, naredili, počinili ili na neki drugi način pomagali i podržavali planiranje, pripremu ili izvršenje sledećeg dela:

Tačka 5: Progoni na političkoj, rasnoj ili verskoj osnovi, ZLOČIN PROTIV ČOVEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(h) Statuta Međunarodnog suda.

OPŠTI NAVODI

69. Sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, na Kosovu u SRJ postojalo je stanje oružanog sukoba.

70. Sva dela i propusti koji se navode kao zločini protiv čovečnosti bili su deo široko rasprostranjenog ili sistematskog napada uperenog protiv albanskog civilnog stanovništva na Kosovu u SRJ.

DODATNE ČINJENICE

71. Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija nalazi se u južnom delu Republike Srbije, konstitutivne republike SRJ. Teritorija koju danas čini SRJ bila je deo SFRJ. Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija graniči se na severu i severozapadu sa Crnom Gorom, drugom konstitutivnom republikom SRJ. Na jugozapadu, Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija graniči se sa Republikom Albanijom, a na jugu sa Makedonijom. Glavni grad Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija je Priština/Prishtine.

72. Godine 1990, Socijalistička Republika Srbija proglasila je novi Ustav kojim su, između ostalog, promenjeni nazivi republike i autonomnih pokrajina. Naziv Socijalistička Republika Srbija promenjen je u Republika Srbija, naziv Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo promenjen je u Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija (dalje u tekstu za oba naziva: Kosovo), a naziv Socijalistička Autonomna Pokrajina Vojvodina promenjen je u Autonomna Pokrajina Vojvodina (dalje u tekstu: Vojvodina). U istom tom periodu, Socijalistička Republika Crna Gora promenila je naziv u Republika Crna Gora.

73. Godine 1974, novim Ustavom SFRJ je vlast decentralizovana i prenesena sa centralne vlade na šest konstitutivnih republika. U okviru Srbije, Kosovu i Vojvodini data je znatna autonomija, uključujući kontrolu nad obrazovnim sistemom, sudstvom i policijom. Takođe su dobili sopstvene pokrajinske skupštine i bili su zastupljeni u Skupštini, Ustavnom sudu i Predsedništvu SFRJ.

74. Prema popisu stanovništva iz 1981. godine, poslednjem na kome je učestvovalo skoro celokupno stanovništvo, Kosovo je ukupno imalo približno 1.585.000 stanovnika, od čega su 1.227.000 (77%) stanovnika bili Albanci, a 210.000 (13%) su bili Srbi. Za 1991. godinu postoje samo procene broja stanovnika jer su kosovski Albanci bojkotovali popis sproveden te godine. Prema uopštenim procenama broj stanovnika na Kosovu u vreme na koje se odnosi ova optužnica iznosio je između 1.800.000 i 2.100.000, od čega su oko 85-90% bili kosovski Albanci, dok su 5-10% činili Srbi.

75. Tokom osamdesetih godina, Srbi su izražavali zabrinutost zbog diskriminacije koju je prema njima sprovodilo pokrajinsko rukovodstvo na čijem su čelu bili kosovski Albanci, dok su kosovski Albanci izražavali zabrinutost zbog ekonomske zaostalosti i zahtevali veću političku liberalizaciju i status republike za Kosovo. Od 1981. godine pa nadalje, kosovski Albanci su izlazili na demonstracije koje su vojska SFRJ i policijske snage Srbije suzbijale.

76. U aprilu 1987. godine Slobodan MILOŠEVIĆ, koji je 1986. godine izabran za predsednika Predsedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, otputovao je na Kosovo. Na sastancima sa lokalnim srpskim rukovodstvom i u govoru pred skupom Srba, Slobodan MILOŠEVIĆ je podržao srpski nacionalistički program. Time je odstupio od partijske i državne politike koja je još od vremena osnivanja Jugoslavije posle Drugog svetskog rata, pod rukovodstvom Josipa Broza Tita, ograničavala ispoljavanje nacionalističkih osećanja. Od tog trenutka Slobodan MILOŠEVIĆ je koristio rastući talas srpskog nacionalizma kako bi ojačao centralizovanu vlast u SFRJ.

77. Septembra 1987. godine Slobodan MILOŠEVIĆ i njegovi sledbenici preuzeli su kontrolu nad Centralnim komitetom Saveza komunista Srbije. Slobodan MILOŠEVIĆ je 1988. godine ponovo izabran za predsednika Predsedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije. Sa tog uticajnog položaja, Slobodan MILOŠEVIĆ je mogao dalje da jača svoju političku moć.

78. Od jula 1988. godine do marta 1989. godine, u Vojvodini i Crnoj Gori došlo je do niza demonstracija i skupova podrške Slobodanu MILOŠEVIĆU - takozvane "anti-birokratske revolucije". Ovi protesti su doveli do smenjivanja pokrajinskog, odnosno republičkog rukovodstva - a nove vlade, koje su bile njegovi dužnici, tada su podržale Slobodana MILOŠEVIĆA.

79. Istovremeno, u Srbiji su se sve češće čuli zahtevi da se Kosovo stavi pod jaču srpsku kontrolu, pa su tim povodom održavane brojne demonstracije. Dana 17. novembra 1988. godine visoki albanski politički funkcioneri na Kosovu smenjeni su sa rukovodećih položaja u Pokrajini, a umesto njih su imenovani ljudi lojalni Slobodanu MILOŠEVIĆU. Početkom 1989. godine, Skupština Srbije predložila je amandmane na Ustav Srbije kojima će Kosovu biti oduzeta većina autonomnih ingerencija, uključujući i kontrolu nad policijom, obrazovnom i ekonomskom politikom, izbor zvaničnog jezika, kao i pravo veta na dalje promene Ustava Srbije. Kosovski Albanci su masovno demonstrirali protiv predloženih promena. Početkom februara 1989. godine, štrajk albanskih rudara na Kosovu doveo je do daljeg zatezanja situacije.

80. Zbog političkih previranja, Predsedništvo SFRJ je 3. marta 1989. godine proglasilo da se situacija u Pokrajini pogoršala i da ugrožava poredak, integritet i suverenitet zemlje. Vlada je tada uvela "specijalne mere" kojima je odgovornost za javnu bezbednost sa vlade Srbije prenela na saveznu vladu.

81. Skupština Kosova sastala se 23. marta 1989. godine u Prištini/Prishtine i izglasala usvajanje predloženih ustavnih amandmana, pri čemu se većina delegata kosovskih Albanaca uzdržala od glasanja. I pored toga što nije postojala potrebna dvotrećinska većina u Skupštini, predsednik Skupštine je proglasio da su amandmani usvojeni. Skupština Srbije je 28. marta 1989. godine izglasala usvajanje ustavnih promena, čime je praktično ukinuta autonomija data Ustavom iz 1974. godine.

82. Dok su se na Kosovu dešavale ove promene, Slobodan MILOŠEVIĆ je još više ojačao svoju političku moć postavši predsednik Srbije. Slobodan MILOŠEVIĆ je izabran za predsednika Predsedništva Srbije 8. maja 1989. godine, a njegov izbor je zvanično potvrđen 6. decembra 1989. godine.

83. Početkom 1990. godine, kosovski Albanci organizovali su masovne demonstracije tražeći ukidanje "specijalnih mera". U aprilu 1990. godine, Predsedništvo SFRJ ukinulo je "specijalne mere" i povuklo najveći deo saveznih policijskih snaga, a Srbija je preuzela odgovornost za sprovođenje policijskih mera na Kosovu.

84. U julu 1990. godine, Skupština Srbije donela je odluku o raspuštanju Skupštine Kosova, ubrzo nakon što je 114 poslanika od 123 predstavnika kosovskih Albanca u Skupštini usvojilo nezvaničnu rezoluciju kojom Kosovo proglašavaju ravnopravnim i nezavisnim entitetom u okviru SFRJ. U septembru 1990. godine, mnogi od tih istih poslanika kosovskih Albanaca proglasili su ustav "Republike Kosovo". Godinu dana kasnije, u septembru 1991. godine, kosovski Albanci održali su nezvanični referendum na kome su u ogromnoj većini glasali za nezavisnost. Dana 24. maja 1992. godine, kosovski Albanci održali su nezvanične izbore za skupštinu i predsednika "Republike Kosovo".

85. Dana 16. jula 1990. godine, Savez komunista Srbije i Socijalistički savez radnog naroda Srbije udružili su se u Socijalističku partiju Srbije (SPS), a Slobodan MILOŠEVIĆ izabran je za njenog predsednika. Kao naslednik Saveza komunista, SPS je postao najjača politička stranka u Srbiji, a Slobodan MILOŠEVIĆ je kao predsednik SPS-a imao znatnu moć i uticaj na mnoga područja vlasti, kao i na privatni sektor. Milan MILUTINOVIĆ i Nikola ŠAINOVIĆ zauzimali su istaknute položaje u SPS-u. Nikola ŠAINOVIĆ je bio član Glavnog odbora i Izvršnog odbora stranke i njen potpredsednik, a Milan MILUTINOVIĆ je izabran za predsednika Srbije 1997. godine kao kandidat SPS-a.

86. Posle usvajanja novog Ustava Srbije 28. septembra 1990. godine, Slobodan MILOŠEVIĆ je na višestranačkim izborima održanim 9. i 26. decembra 1990. godine izabran za predsednika Srbije; ponovo je izabran 20. decembra 1992. godine. U decembru 1991. godine, Nikola ŠAINOVIĆ imenovan je za potpredsednika Vlade Srbije.

87. Nakon što je Kosovu 1989. godine praktično ukinuta autonomija, na Kosovu dolazi do sve većih političkih podela. Krajem 1990. godine i tokom cele 1991. godine hiljade kosovskih Albanaca - lekara, nastavnika, profesora, radnika, policajaca i državnih službenika otpušteno je s posla. Lokalni sud na Kosovu je ukinut, a mnoge sudije smenjene. Nasilje policije nad kosovskim Albancima pojačano je.

88. U ovom periodu, nezvanično albansko rukovodstvo na Kosovu sledilo je politiku nenasilnog građanskog otpora i počelo je da uspostavlja sistem nezvaničnih, paralelnih institucija u oblasti zdravstvene zaštite i obrazovanja.

89. Krajem juna 1991. godine, SFRJ je počela da se raspada u nizu ratova koji su usledili jedan za drugim, u Republici Sloveniji (dalje u tekstu: Slovenija), Republici Hrvatskoj (dalje u tekstu: Hrvatska) i Bosni i Hercegovini. Slovenija je 25. juna 1991. godine proglasila nezavisnost od SFRJ, što je dovelo do izbijanja rata; mirovni sporazum postignut je 8. jula 1991. godine. Hrvatska je svoju nezavisnost proglasila 25. juna 1991. godine, što je dovelo do borbi između hrvatskih vojnih snaga s jedne strane i JNA, paravojnih jedinica i "Vojske Republike Srpske Krajine" s druge.

90. Bosna i Hercegovina proglasila je nezavisnost 6. marta 1992. godine, što je posle 6. aprila 1992. godine dovelo do rata širokih razmera. Dana 27. aprila 1992. godine SFRJ je rekonstituisana kao SRJ. U to vreme JNA je reorganizovana u VJ. U ratu u Bosni i Hercegovini, JNA, a kasnije VJ, borila se zajedno sa "Vojskom Republike Srpske" protiv vojnih snaga vlade Bosne i Hercegovine i "Hrvatskog vijeća obrane". Aktivna neprijateljstva prestala su potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma u decembru 1995. godine.

91. Iako je Slobodan MILOŠEVIĆ za vreme ratova u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bio predsednik Srbije, on je ipak bio vodeća srpska politička ličnost koja je imala de facto kontrolu nad saveznom, kao i nad republičkom vladom, i ličnost sa kojom je međunarodna zajednica pregovarala o nizu mirovnih planova i sporazuma u vezi s ovim ratovima.

92. U periodu od 1991. do 1997. godine i Milan MILUTINOVIĆ i Nikola ŠAINOVIĆ zauzimali su visoke položaje u saveznim i republičkim vladama i ostali bliski saradnici Slobodana MILOŠEVIĆA. U ovom periodu, Milan MILUTINOVIĆ je radio u Ministarstvu spoljnih poslova SRJ, a jedno vreme je bio ambasador u Grčkoj. Za ministra spoljnih poslova SRJ postavljen je 1995. godine i na tom položaju je ostao do 1997. godine. Nikola ŠAINOVIĆ je 1993. godine bio predsednik Vlade Srbije, a 1994. godine potpredsednik Vlade SRJ.

93. Dok su se u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini vodili ratovi, situacija na Kosovu, mada zategnuta, nije eskalirala u nasilje i intenzivne borbe do kojih je došlo u tim drugim zemljama. Sredinom devedesetih godina, međutim, jedna frakcija kosovskih Albanaca organizovala je grupu poznatu pod nazivom Ushtria Clirimtare e Kosoves (UCK), odnosno na engleskom jeziku pod nazivom Kosovo Liberation Army /Oslobodilačka vojska Kosova/ (dalje u tekstu: OVK). Ova grupa je zagovarala kampanju oružane pobune i nasilnog otpora srpskim vlastima. Sredinom 1996. godine, OVK je organizovao napade uperene pre svega protiv policijskih snaga Srbije. Od tada i tokom čitave 1997. godine, policijske snage Srbije uzvraćale su silovitim akcijama tamo gde se pretpostavljalo da se nalaze baze OVK-a i njihove pristalice na Kosovu.

94. Nakon što mu je istekao mandat predsednika Srbije, Slobodan MILOŠEVIĆ je 15. jula 1997. godine izabran za predsednika SRJ. Dužnost je preuzeo 23. jula 1997. Posle toga su održani izbori za predsednika Srbije; Milan MILUTINOVIĆ je učestvovao na izborima kao kandidat SPS-a i 21. decembra 1997. godine izabran je za predsednika Srbije. Nikola ŠAINOVIĆ je ponovo postao potpredsednik Vlade SRJ 1996, 1997. i 1998. godine. Delimično kroz blisku saradnju sa Milanom MILUTINOVIĆEM, Slobodan MILOŠEVIĆ je uspeo da zadrži svoj uticaj na Vladu Srbije.

95. Krajem februara 1998. godine, zaoštrio se sukob između OVK-a s jedne, i snaga SRJ i Srbije s druge strane. U tom periodu povređeno je ili ubijeno više kosovskih Albanaca i kosovskih Srba. Snage SRJ i Srbije započele su kampanju granatiranja pretežno albanskih gradova i sela na Kosovu, široko rasprostranjenog uništavanja imovine i proterivanja civilnog stanovništva iz krajeva u kojima je delovao OVK. Mnogi stanovnici su pobegli sa tog područja usled borbi i razaranja ili su bili prinuđeni da se presele u druge krajeve na Kosovu. Ujedinjene nacije procenjuju da je do sredine oktobra 1998. godine preko 298.000 lica, što iznosi otprilike 15 odsto stanovništva, raseljeno unutar Kosova ili je napustilo pokrajinu.

96. U odgovor na intenziviranje sukoba, Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija (dalje u tekstu: SBUN) usvojio je u martu 1998. godine Rezoluciju 1160, kojom je "osuđena preterana upotreba sile od strane srpske policije protiv civila i mirnih demonstranata na Kosovu", i stavio embargo na uvoz oružja u SRJ. Šest meseci kasnije SBUN je usvojio Rezoluciju 1199 (1998) u kojoj je konstatovano da "pogoršavanje situacije na Kosovu u Saveznoj Republici Jugoslaviji, predstavlja pretnju miru i bezbednosti u regionu". Savet bezbednosti zahtevao je da sve strane obustave neprijateljstva i da se povuku "snage bezbednosti koje se koriste za represiju nad civilima".

97. U nastojanju da dovedu do popuštanja zategnutosti na Kosovu, u oktobru 1998. godine vođeni su pregovori između Slobodana MILOŠEVIĆA, i predstavnika NATO-a i OEBS-a. Na dan 16. oktobra 1998. godine potpisan je "Sporazum o verifikacionoj misiji OEBS-a za Kosovo". Tim sporazumom i "Dogovorom Clark-Naumann", koji je potpisao Nikola ŠAINOVIĆ, predviđeno je delimično povlačenje snaga SRJ i Srbije sa Kosova, ograničenje dovođenja dodatnih snaga i opreme u region i razmeštaj nenaoružanih predstavnika Verifikacione misije OEBS-a.

98. Mada je širom Kosova razmešteno mnoštvo predstavnika Verifikacione misije OEBS-a, neprijateljstva su se nastavila. U ovom periodu, predstavnici međunarodne Verifikacione misije i organizacija za zaštitu ljudskih prava dokumentovali su izvestan broj ubistava kosovskih Albanaca. U jednom takvom incidentu, 15. januara 1999. godine, ubijeno je 45 nenaoružanih kosovskih Albanaca u selu Račak u opštini Štimlje/Shtime.

99. U daljim nastojanjima da se odgovori na nastavljanje sukoba na Kosovu, organizovana je međunarodna mirovna konferencija u Rambujeu u Francuskoj, koja je počela sa radom 7. februara 1999. godine. Nikola ŠAINOVIĆ, potpredsednik Vlade SRJ, bio je član srpske delegacije na tim mirovnim pregovorima, a pregovorima je prisustvovao i Milan MILUTINOVIĆ, predsednik Srbije. Kosovske Albance predstavljale su delegacije OVK-a i delegacije političkih i građanskih vođa kosovskih Albanaca. I pored višenedeljnih intenzivnih pregovora, mirovni pregovori propali su sredinom marta 1999. godine.

100. Nasilje na Kosovu se nastavilo i za vreme mirovnih pregovora u Francuskoj. Krajem februara i početkom marta, snage SRJ i Srbije započele su niz ofanzivnih dejstava na više desetina pretežno albanskih sela i gradova na Kosovu. Vojne snage SRJ činili su delovi 3. armije VJ-a, konkretno 52. korpus, koji je poznat i pod nazivom Prištinski korpus, te nekoliko brigada i pukova pod komandom Prištinskog korpusa. Sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, general-pukovnik Dragoljub OJDANIĆ bio je načelnik Generalštaba VJ-a i imao komandnu odgovornost nad 3. armijom, pa tako i nad 52. korpusom. Sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, vrhovni komandant VJ-a bio je Slobodan MILOŠEVIĆ.

101. Policijske snage koje su učestvovale u operacijama na Kosovu činili su pripadnici MUP-a. Sve vreme na koje se odnosi ova optužnica, svim policijskim snagama koje su bile angažovane ili su delovale po ovlašćenju MUP-a komandovao je Vlajko STOJILJKOVIĆ, ministar unutrašnjih poslova Srbije. Prema Zakonu o odbrani SRJ, policijske snage koje učestvuju u vojnim operacijama u vreme rata ili neposredne ratne opasnosti, potčinjene su komandi VJ-a, čiji su komandanti sve vreme na koje se odnosi ova optužnica bili general-pukovnik Dragoljub OJDANIĆ i Slobodan MILOŠEVIĆ.

102. Tokom svojih ofanzivnih dejstava, snage SRJ i Srbije, delujući u sprezi, učestvovale su u dobro planiranoj i koordiniranoj kampanji uništavanja imovine albanskih civila na Kosovu. Granatirani su gradovi i sela, paljene su kuće, seoska gazdinstva i poslovni objekti, a lična svojina je uništavana. Usled tih usaglašenih dejstava, gradovi, sela i čitave oblasti postale su nenastanjive za kosovske Albance. Pored toga, snage SRJ i Srbije su fizičkim i verbalnim iživljavanjem maltretirale, ponižavale i degradirale albanske civile na Kosovu. Kosovski Albanci su takođe neprestano podvrgavani uvredama, rasnim pogrdama, ponižavajućim postupcima na osnovu etničke pripadnosti i veroispovesti, batinanjima i drugim oblicima fizičkog zlostavljanja.

103. Protivpravna deportacija i prisilno premeštanje na hiljade kosovskih Albanaca iz njihovih domova na Kosovu uključivali su dobro planiranu i usaglašenu akciju rukovodstva SRJ i Srbije i snaga SRJ i Srbije, pri čemu su svi delovali u sprezi. Akcije slične prirode sprovođene su u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine. U tim ratovima, srpske vojne, paravojne i policijske snage silom su proterivale i deportovale nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini iz krajeva pod srpskom kontrolom, koristeći se istim metodama koje su primenjene na Kosovu 1999. godine: žestokim granatiranjem i oružanim napadima na sela; široko rasprostranjenim ubistvima; razaranjem nesrpskih stambenih naselja i kulturnih i verskih objekata; i prisilnim premeštanjem i deportacijom nesrpskog življa.

104. Dana 24. marta 1999. godine NATO je započeo vazdušne napade na ciljeve u SRJ. SRJ je 23. marta 1999. godine proglasila neposrednu ratnu opasnost, odnosno 24. marta 1999. godine ratno stanje. Nakon početka vazdušnih napada, snage SRJ i Srbije pojačale su svoju široko rasprostranjenu ili sistematsku kampanju i prisilno proterale na stotine hiljada kosovskih Albanaca sa Kosova.

105. Pored prisilnog proterivanja kosovskih Albanaca, od 24. marta 1999. godine snage SRJ i Srbije učestvovale su i u brojnim ubistvima kosovskih Albanaca. Takva ubistva dešavala su se na brojnim lokacijama uključujući, između ostalih, Belu Crkvu/Bellacerke, Malu Krušu/Krushe e Vogel, Veliku Krušu/Krushe e Madhe, Đakovicu/Gjakove, Padalište/Padalishte, Izbicu/Izbice, Vučitrn/Vushtrri, Meja/Meje, zatvor u Dubravi, Suva Reka/Suhareke i Kačanik/Kaçanik.

106. Do juna 1999. godine, preko 800.000 kosovskih Albanaca, otprilike jedna trećina ukupnog albanskog stanovništva na Kosovu, proterano je sa Kosova. Smatralo se da je još nekoliko hiljada ljudi raseljeno unutar Kosova. Nepoznati broj kosovskih Albanaca poginuo je u operacijama koje su vodile snage SRJ i Srbije.

107. Dana 3. juna 1999. godine, SRJ i Srbija su prihvatile načela za rešavanje krize na Kosovu, dokument koji su njihovim predstavnicima uručili Martti Ahtisaari, predstavnik Evropske Unije, i Viktor Chernomyrdin, specijalni predstavnik predsednika Ruske Federacije. Ovim dokumentom, nakon koga je usledila Rezolucija 1244 (1999) Saveta bezbednosti, predviđeno je političko rešenje krize na Kosovu, uključujući neposredan prekid nasilja i brzo povlačenje vojnih, policijskih i paravojnih snaga SRJ i Srbije, te prisustvo predstavnika međunarodnih civilnih institucija i snaga bezbednosti na Kosovu pod okriljem Ujedinjenih nacija.

108. Dana 9. juna 1999. godine, između NATO-a, čiji je predstavnik bio general Sir Michael Jackson, i predstavnika VJ-a i MUP-a potpisan je Vojno-tehnički sporazum, kojim je predviđeno povlačenje svih snaga SRJ i Srbije sa Kosova. Prema odredbama Vojno-tehničkog sporazuma, kampanja bombardovanja ciljeva u SRJ koju je vodio NATO trebala je da bude okončana nakon potpunog povlačenja snaga SRJ i Srbije. Dana 20. juna 1999. godine, KFOR, Snage za Kosovo, objavio je da su se snage SRJ i Srbije potpuno povukle sa Kosova.

/potpis na originalu/
Carla del Ponte,
tužilac

Dana 16. oktobra 2001. godine
Hag, Holandija

 

Prilog A

Lica ubijena u Račku čija su imena poznata - 15. januara 1999.

Ime Približna starost Pol
ASLLANI, Lute 30 žensko
AZEMI, Banush   muško
BAJRAMI, Ragip 34 muško
BEQIRI, Halim 13 muško
BEQIRI, Rizah 49 muško
BEQIRI, Zenel 20 muško
BILALLI, Lutfi   muško
EMINI, Ajet   muško
HAJRIZI, Bujar   muško
HAJRIZI, Myfail 33 muško
HALILI, Skender   muško
HYSENAJ, Haqif   muško
IBRAHIMI, Hajriz   muško
IMERI, Hakip   muško
IMERI, Murtez   muško
IMERI, Nazmi   muško
ISMALJI, Meha   muško
ISMALJI, Muhamet   muško
JAKUPI, Ahmet   muško
JAKUPI, Esref 40 muško
JAKUPI, Hajriz   muško
JAKUPI, Mehmet   muško
JAKUPI, Xhelal   muško
JASHARI, Jasher 24 muško
JASHARI, Raif 20 muško
JASHARI, Shukri 18 muško
LIMANI, Fatmir 35 muško
LIMANI, Nexhat 19 muško
LIMANI, Salif 23 muško
MEHMETI, Bajram   muško
MEHMETI, Hanumshah   žensko
METUSHI, Arif   muško
METUSHI, Haki 70 muško
MUSTAFA, Ahmet   muško
MUSTAFA, Aslani 34 muško
MUSTAFA, Muhamet 21 muško
OSMANI, Sadik 35 muško
SALIHU, Jashar 25 muško
SALIHU, Shukri 18 muško
SHABANI, Bajrush 22 muško
SMAJLAI, Ahmet 60 muško
SYLA, Sheremet 37 muško
SYLA, Shyqeri   muško
XHELADINI, Bajram   muško
ZYMERI, Njazi   muško

 

Prilog B

Lica ubijena u Beloj Crkvi/Bellacerke čija su imena poznata – 25. marta 1999.

 

Ime

Približna starost

Pol

BEGAJ, Abdullah 25 muško

BERISHA, Murat

60 muško
GASHI, Fadil 46 muško
MORINA, Musa 65 muško
POPAJ, Abdullah 18 muško
POPAJ, Agon 14 muško
POPAJ, Alban 21 muško
POPAJ, Bedrush 47 muško
POPAJ, Belul 14 muško
POPAJ, Ethem 46 muško
POPAJ, Hazer 77 muško
POPAJ, Hyshi 37 muško
POPAJ, Irfan 41 muško
POPAJ, Isuf 76 muško
POPAJ, Kreshnik 18 muško
POPAJ, Lindrit 18 muško
POPAJ, Mehmet 46 muško
POPAJ, Mersel 53 muško
POPAJ, Nazmi 45 muško
POPAJ, Nisim 35 muško
POPAJ, Rrustem   muško
POPAJ, Sahid 40 muško
POPAJ, Sedat 47 muško
POPAJ, Shendet 17 muško
POPAJ, Vehap 58 muško
POPAJ, Xhavit 32 muško
SPAHIU, ime nepoznato    
(kći Xhemala) žensko    
SPAHIU, ime   nepoznato
(kći Xhemala) žensko    
SPAHIU, ime nepoznato    
(kći Xhemala) žensko    
SPAHIU, ime nepoznato    
(kći Xhemala) žensko    
SPAHIU, ime nepoznato    
(supruga Xhemala) žensko    
SPAHIU, Xhemal   muško
ZHUNIQI, Abein 37 muško
ZHUNIQI, Agim 51 muško
ZHUNIQI, Bajram 51 muško
ZHUNIQI, Biladh 67 muško
ZHUNIQI, Clirim 40 muško
ZHUNIQI, Dardan 6 muško
ZHUNIQI, Dardane 8 žensko
ZHUNIQI, Destan 68 muško
ZHUNIQI, Eshref 55 muško
ZHUNIQI, Fatos 42 muško
ZHUNIQI, ime nepoznato 4 muško
ZHUNIQI, ime nepoznato    
(supruga Clirima) žensko    
ZHUNIQI, ime nepoznato (sin Fatosa) 16 muško
ZHUNIQI, Hysni 70 muško
ZHUNIQI, Ibrahim 68 muško
ZHUNIQI, Kasim 33 muško
ZHUNIQI, Medi 55 muško
ZHUNIQI, Muhammet 70 muško
ZHUNIQI, Muharrem 30 muško
ZHUNIQI, Qamil 77 muško
ZHUNIQI, Qemal 59 muško
ZHUNIQI, Reshit 32 muško
ZHUNIQI, Shemsi 52 muško

 


 

Prilog C

Lica ubijena u Maloj Kruši/Krushe e Vogel – Velikoj Kruši/Krushe e Madhe čija su imena poznata - 26. marta 1999.

 

Ime

Približna starost

Pol

ASLLANI, Adem 68 muško
ASLLANI, Asim 34 muško
ASLLANI, Feim 30 muško
ASLLANI, Muharrem 66 muško
ASLLANI, Nexhat 27 muško
ASLLANI, Nisret 33 muško
ASLLANI, Perparim 26 muško
AVDYLI, Bali 72 muško
AVDYLI, Enver 28 muško
BATUSHA, Ahmet 38 muško
BATUSHA, Amrush 32 muško
BATUSHA, Asllan 46 muško
BATUSHA, Avdi 45 muško
BATUSHA, Bekim 22 muško
BATUSHA, Beqir 68 muško
BATUSHA, Burim 18 muško
BATUSHA, Enver 22 muško

BATUSHA, Feim

23

muško

BATUSHA, ime nepoznato

   

(sin Ismaila)

19

muško

BATUSHA, ime nepoznato

   

(sin Zaima)

20

muško

BATUSHA, Haxhi

28

muško

BATUSHA, Lirim

16

muško

BATUSHA, Milaim

32

muško

BATUSHA, Muharrem

69

muško

BATUSHA, Njazi

39

muško

BATUSHA, Osman

65

muško

BATUSHA, Sefer

19

muško

BATUSHA, Sejdi

68

muško

BATUSHA, Skifer

22

muško

BATUSHA, Sulejman

46

muško

BATUSHA, Zaim

50

muško

HAJDARI, Abaz

40

muško

HAJDARI, Abedin

17

muško

HAJDARI, Halil

42

muško

HAJDARI, Halim

70

muško

HAJDARI, Hysni

20

muško

HAJDARI, Marsel

17

muško

HAJDARI, Nazim

33

muško

HAJDARI, Qamil

46

muško

HAJDARI, Rasim

25

muško

HAJDARI, Sahit

36

muško

HAJDARI, Selajdin

38

muško

HAJDARI, Shani

40

muško

HAJDARI, Vesel

19

muško

HAJDARI, Zenun

28

muško

LIMONI, Avdyl

45

muško

LIMONI, Limon

69

muško

LIMONI, Luan

22

muško

LIMONI, Nehbi

60

muško

RAMADANI, Afrim

28

muško

RAMADANI, Asllan

34

muško

RAMADANI, Bajram

15

muško

RAMADANI, ime nepoznato

   

(sin Hysena)

23

muško

RAMADANI, Hysen

62

muško

RAMADANI, Murat

60

muško

RAMADANI, Ramadan

59

muško

RAMADANI, Selajdin

27

muško

RASHKAJ, ime nepoznato

16

muško

RASHKAJ, ime nepoznato

18

muško

RASHKAJ, Refki

17

muško

SHEHU, Adnan

20

muško

SHEHU, Arben

20

muško

SHEHU, Arif

36

muško

SHEHU, Bekim

22

muško

SHEHU, Burim

19

muško

SHEHU, Destan

68

muško

SHEHU, Din

68

muško

SHEHU, Dritan

18

muško

SHEHU, Fadil

42

muško

SHEHU, Flamur

15

muško

SHEHU, ime nepoznato

   

(sin Haziza)

20

muško

SHEHU, ime nepoznato

   

(sin Sinana)

18

muško

SHEHU, Haxhi

25

muško

SHEHU, Haziz

42

muško

SHEHU, Ismail

68

muško

SHEHU, Ismet

40

muško

SHEHU, Mehmet

13

muško

SHEHU, Mentor

18

muško

SHEHU, Myftar

44

muško

SHEHU, Nahit

15

muško

SHEHU, Nehat

22

muško

SHEHU, Nexhat

38

muško

SHEHU, Sahit

23

muško

SHEHU, Sali

44

muško

SHEHU, Sami

24

muško

SHEHU, Sefer

44

muško

SHEHU, Shani

34

muško

SHEHU, Shefqet

38

muško

SHEHU, Sinan

50

muško

SHEHU, Veli

28

muško

SHEHU, Vesel

19

muško

SHEHU, Xhafer

38

muško

SHEHU, Xhavit

20

muško

SHEHU, Xhelal

13

muško

ZYLFIU, Afrim

22

muško

ZYLFIU, ime nepoznato

   

(sin Halima)

18

muško

ZYLFIU, Halim

60

muško

ZYLFIU, Hamdi

62

muško

ZYLFIU, Hamit

22

muško

ZYLFIU, Hysen

50

muško

ZYLFIU, Njazim

24

muško

 


 

Prilog D

Lica ubijena u Đakovici /Gjakove - 26. marta 1999.

Ime

Približna starost

Pol

BEGOLLI, Sylejman

48

muško

BYTYQI, Arif

72

muško

BYTYQI, Urim

38

muško

DERVISHDANA, Emin

31

muško

DERVISHDANA, Fahri

37

muško

DERVISHDANA, Zenel (Zenelabedin)

59

muško

 


 

Prilog E

Lica ubijena u Padalištu/Padalishtë čija su imena poznata -

26. marta 1999.

Ime

Približna starost

Pol

IMERAJ, Afrim

2

muško

IMERAJ, Ardiana

13

žensko

IMERAJ, Arijeta

11

žensko

IMERAJ, Avdyl

67

muško

IMERAJ, Beke

53

muško

IMERAJ, Feride

21

žensko

IMERAJ, Fetije

42

žensko

IMERAJ, Florije

19

žensko

IMERAJ, Hasan

63

muško

IMERAJ, Mihane

72

žensko

IMERAJ, Mona

72

žensko

IMERAJ, Muhamet

19

muško

IMERAJ, Nexhmedin

 

muško

IMERAJ, Rab

30

muško

IMERAJ, Rustem

73

muško

IMERAJ, Sabahat

21

muško

IMERAJ, Shehide

70

žensko

IMERAJ, Violeta

17

žensko

IMERAJ, Xhyfidane

14

žensko

 


Prilog F

Lica ubijena u Izbici/Izbice čija su imena poznata - 28. marta 1999.

 

Ime

Približna starost

Pol

ALUSHI, Jetullah

93

muško

AMRUSHI, Asllan (Q)

 

muško

BAJRA, Asslan

60

muško

BAJRA, Bajram

62

muško

BAJRA, Bajram C.

 

muško

BAJRA, Bajram S.

68

muško

BAJRA, Brahim

81

muško

BAJRA, Fazli

60

muško

BAJRA, Ilaz

70

muško

BAJRA, Sami

 

muško

BAJRAKTARI, Bislim

 

muško

BAJRAKTARI, Hajdar

 

muško

BEHRAMI, Demush

60

muško

BEHRAMI, Muhamet

76

muško

BEHRAMI, Nuredin

85

muško

DAJAKU, Asllan

 

muško

DANI, Dibran (A)

 

muško

DERVISHI, Sali

61

muško

DERVISHI, Bajram

 

muško

DERVISHI, Ilaz

73

muško

DOCI, Musli

 

muško

DOQI, Hamdi

42

muško

DRAGA, Ali

65

muško

DRAGA, Cen

68

muško

DRAGA, Hajriz

43

muško

DRAGA, Ismet

 

muško

DRAGA, Murat

68

muško

DRAGA, Rahim

70

muško

DRAGA, Rrustem

81

muško

DRAGAJ, Zade

 

muško

DURAKU, Avdullah

55

muško

DURAKU, Bel (A)

81

muško

DURAKU, Dibran

65

muško

DURAKU, Rexhep

87

muško

EMRA, Muhamet

 

muško

FETAHU, Lah

67

muško

GASHI, Ibrahim

70

muško

GASHI, Ram

 

muško

HAJDARI, Halil

 

muško

HAJRA, Mehmet

65

muško

HALITI, Haliti

 

muško

HAXHA, Fejz

75

muško

HOTI, Hazir

67

muško

HOTI, Qerim

42

muško

HOTI, Rifat

54

muško

HOTI, Rrustem

70

muško

HOTI, Tahir

 

muško

HOTI, Muhamet

 

muško

HOTI, Sadik

66

muško

HOTI, Shefqet (A)

 

muško

HOTI, Vehbi

 

muško

ISUFI, Zenel

 

muško

JETULLAHU, Beqir

27

muško

KAJTAZDI, Kajtaz Z.

 

muško

KELMENDI, Bajram

 

muško

KELMENDI, Jetullah

 

muško

KOTOORI, Ram

 

muško

KOTOORI, Brahim

 

muško

KOTOORI, Hajzer

 

muško

KRASNIQI, Deli

77

muško

KRASNIQI, Mustaf

 

muško

KRASNIQI, Rrahim

69

muško

KRASINIQI, Rrahim

 

muško

KUQICA, Azem

 

muško

LOSHI, Sami

 

muško

LOSHI, Jashar

 

muško

LOSHI, Selman

 

muško

MORINA, Halil

38

muško

MURSELI, Sokol (H)

 

muško

MUSLIU, Beqir

45

muško

MUSLIU, Ilaz

73

muško

MUSLIU, Shaban

87

muško

MUSLIU, Halit

62

muško

MUSLIU, Naim

23

muško

MUSLIU, Mehmet

46

muško

MUSTAFA, Hasan

70

muško

OSMANI, Azem

75

muško

OSMANI, Fatmir

 

muško

OSMANI, Hetem

70

muško

OSMANI, Muharrem

90

muško

QAKA, Pajazit (D)

 

muško

QALLAPEKU, Sabit

 

muško

QELAJ, Ismajl

 

muško

QELAJ, Rexhep

72

muško

QELAJ, Metush

68

muško

QUPEVA, Hamz

49

muško

RACI, Ramadan

56

muško

RAMAJ, Halit

60

muško

REXHEPI, Muj

 

muško

SEJDIU, Mustaf

 

muško

SHABANI, Azem

 

muško

SHALA, Hysen A.

65

muško

SHALA, Idriz

 

muško

SHALA, Isuf

 

muško

SHALA, Isuf

 

muško

SHALA, Muj

62

muško

SHALA, Sali

 

muško

SHALA, Zymer

63

muško

SHALA, Halim

63

muško

SHALA, Hijraz

 

muško

SHERIFI, Sadik

 

muško

SHPATI, Zeqir

 

muško

SPAHIU, Rizah

 

muško

SYLA, Ram

 

muško

TAHIRI, Brahim

83

muško

TEMAJ, Gani

 

muško

TEMAJ, Hamdi

 

muško

THAQI, Hamit B.

70

muško

THAQI, Ram H.

 

muško

THAQI, Ajet (D)

 

muško

THAQI, Sheremet muško

   

UKA, Uke

80

muško

VELIQI, Zenel

75

muško

XHEMAJLI, Idriz

73

muško

XHEMAJLI, Qazim

 

muško

ZEKA, Jahir

 

muško

ZEKA, Milazim

 

muško

Neidentifikovani muškarac

 

muško

Živi izgoreli u Izbici/Izbicë - 28. marta 1999.
FEJZA, Zyre 61 žensko
OSMANI, Zoje 70 žensko

 


 

Prilog G

Lica ubijena u Đakovici / Gjakovë - 2. aprila 1999.

Ime

Približna starost

Pol

CAKA, Dalina

14

žensko

CAKA, Delvina

6

žensko

CAKA, Diona

2

žensko

CAKA, Valbona

34

žensko

GASHI, Hysen

50

muško

HAXHIAVDIJA, Doruntina

8

žensko

HAXHIAVDIJA, Egzon

5

muško

HAXHIAVDIJA, Rina

4

žensko

HAXHIAVDIJA, Valbona

38

žensko

HOXHA, Flaka

15

žensko

HOXHA, Shahindere

55

žensko

NUÇ I, Manushe

50

žensko

NUÇ I, Shirine

70

žensko

VEJSA, Arlind

5

muško

VEJSA, Dorina

10

žensko

VEJSA, Fetije

60

žensko

VEJSA, Marigona

8

žensko

VEJSA, Rita

2

žensko

VEJSA, Sihana

8

žensko

VEJSA, Tringa

30

žensko

 


Prilog H

Lica ubijena u Vučitrnu/Vushtrri čija su imena poznata - 2. maja 1999.

 

Ime

Približna starost

Pol

ABAZI, Musa

55

muško

ADEMI, H. Rrahman

26

muško

ALIU, Z. Ramadan

38

muško

ALIU, B. Remzi

55

muško

BEKTESHI, M. Afrim

23

muško

BEQIRI, Nezir

54

muško

BUNJAKU, M. Hysni

21

muško

FEJZULLAHU, Qamile

84

žensko

FERATI, Xh. Istref

27

muško

FERATI, Milazim

20

muško

FERATI, Rifat

36

muško

FERIZI, M. Bislim

63

muško

FERIZI, B. Mihrije

63

muško

FERIZI, B. Ruzhdi

35

muško

GERGURI, B. Agim

38

muško

GERGURI, Sh. Enver

50

muško

GERGURI, S. Musli

45

muško

GERXHALIU, Fahri

 

muško

GERXHALIU, A. Haki

39

muško

GERXHALIU, H. Kadri

42

muško

GERXHALIU, H. Shaban

49

muško

GERXHALIU, I. Skender

43

muško

GERXHALIU, H. Zejnullah

42

muško

GERGURI, A. Shukri

44

muško

GERGURI, M. Skender

26

muško

GERGURI, Sh. Naman

39

muško

GERGURI, N. Ramush

63

muško

GERXHALIU, B. Avdyl

43

muško

GERXHALIU, F. Avdyl

47

muško

GERXHALIU, B. Bajram

40

muško

GERXHALIU, A. Fatmir

 

muško

GERXHALIU, U. Fatmir

35

muško

GERXHALIU, I. Imer

42

muško

GERXHALIU, Sh. Nuhi

25

muško

GERXHALIU, H. Sejdi

39

muško

GERXHALIU, N. Xhevdet

18

muško

GJATA, Meriton

23

muško

GJATA, Sevdije

48

žensko

GJATA, Tefik

44

muško

HAXHAJ, Bahri

28

muško

HAZIRI, Nafije

27

žensko

HYSENI, R. Agim

38

muško

HYSENI, B. Ali

 

muško

HYSENI, K. Beqir

40

muško

HYSENI, Kada

86

žensko

HYSENI, Q. Hysen

26

muško

HYSENI, Q. Hysen

25

muško

HYSENI, D. Qazim

54

muško

HYSENI, Ramadan

18

muško

HYSENI, Rrahman

61

muško

HYSENI, Q. Xhevdet

24

muško

IBISHI, H. Selman

63

muško

IBISHI, I. Sylejman

 

muško

IBISHI, Rahim

72

muško

IBISHI, Tafil

55

muško

KURTI, Bajram

43

muško

KONJUHI, B. Afrim

29

muško

KONJUHI, Z. Rexhep

40

muško

KRASNIQI, B. Shaban

64

muško

KRASNIQI, R. Syle

70

muško

LUSHAKU, A. Ibadete

26

žensko

LUSHAKU, H. Shehide

89

žensko

MAXHUNI, Z. Driton

32

muško

MAXHUNI, F. Sabri

34

muško

MERNICA, Sh. Ali

49

muško

MORINA, Sh. Remzi

35

muško

MULAKU, A. Ekrem

32

muško

MULAKU, L. Xhavit

30

muško

MULI, I. Gani

21

muško

MULI, N. Asllan

49

muško

MULI, N. Hazir

52

muško

MULIQI, I. Bajram

 

muško

MUSA, F. Islam

56

muško

MUSA, Kadrush

37

muško

MUSA, H. Nexhmi

54

muško

MUSLIU, M. Mehdi

24

muško

MUSLIU, Ragip

 

muško

MUZAQI, I. Besim

32

muško

MUZAQI, H. Salih

37

muško

PARDUZI, Shehide

84

žensko

PECI, Murat

 

muško

POPOVA, A. Ismajl

29

muško

PRRONAJ, Sh. Enver

32

muško

PRRONAJ, Sh. Zymer

35

muško

RASHICA, I. Ali

45

muško

RASHICA, I. Deli

48

muško

RASHICA, S. Eshref

38

muško

REXHEPI, I. Ahmet

 

muško

REXHEPI, Ilaz

 

muško

REXHEPI, Ismet

38

muško

SADIKU, H. Agim

23

muško

SHALA, R. Hamdi

26

muško

SFARQA, Shehide

 

žensko

SFARQA, Sh. Sherif

43

muško

SFARQA, S. Skender

39

muško

TAHIRI, Fetah

39

muško

TERNAVA, Fehmi

39

muško

TIKU, A. Sahit

68

muško

VERSHEVCI, Azemine

75

muško

VIDISHIQI, Faik

35

muško

XHAFA, Driton

 

muško

XHAFA, Nazif

55

muško

XHAFA, S. Veli

45

muško

ZHEGROVA, R. Naser

34

muško

 


Prilog I

Lica ubijena u Meji/Mejë čija su imena poznata - 27. aprila 1999.

Ime

Približna starost

Pol

DEDA, Linton

16

muško

DEDA, Mark

47

muško

DEDA, Pashk

42

muško

DUZHMANI, Kole

 

muško

GAXHERRI, Brahim

38

muško

KABASHI, Andrush

18

muško

KABASHI, Arben

14

muško

KABASHI, Nikoll

32

muško

MALAJ, Blerim

15

muško

MALAJ, Vat

37

muško

MARKAJ, Bekim

23

muško

MARKAJ, Mark

65

muško

MARKAJ, Pashuk

38

muško

MARKAJ, Petrit

27

muško

MARKAJ, Prend

60

muško

NDREJAJ, Pashk

44

muško

PJETRI, Skender

27

muško

SELMANI, Sherif

66

muško

 


 

Prilog J

Lica ubijena u zatvoru u Dubravi/Dubrave čija su imena poznata - 22. i 23. maja 1999.

Ime

Približna starost

Pol

ADEMAJ, Hysen

 

muško

AGUSHI, Zahir

 

muško

AZEMI, Xhevet

 

muško

BRAHMI, Sahit

 

muško

BISTRICA, Xhevdid

 

muško

DOMONAGA, Ilir

 

muško

ELSHANI, Agim

 

muško

GASHI, Avni

 

muško

GJINI, Gjon

 

muško

GUTA, Napolon

 

muško

GUTA, Muhedin

 

muško

HASAN RAMAJ, Zek

 

muško

(KCIRAJ), Zef

 

muško

KRASNIQI, Januz

 

muško

LEKAJ, Gani

 

muško

MEMIJA, Ramiz

 

muško

MULAJ, Mete

 

muško

NIKOLL BIBAJ, Valentin

 

muško

PAQARIZI, Besim

 

muško

PROLAGJI, Lush

 

muško

QAMPUZ, Bashkim

 

muško

QOSJA, Shaban

 

muško

RAMUSHI, Zahir

 

muško

SPAHIA, Fejz

 

muško

SYLAJ, Dervish

 

muško

TAFILAJ, Muse

 

muško

 


Prilog K

Lica ubijena u Suvoj Reci/Suhareke čija su imena poznata –

26. marta 1999.

 

Ime

Približna starost

Pol

BERISHA, Afrim

24

muško

BERISHA, Altin

11

muško

BERISHA, Arta

18

žensko

BERISHA, Avdi

43

muško

BERISHA, Besim

26

muško

BERISHA, Bujar

40

muško

BERISHA, Dafina

15

žensko

BERISHA, Dorentina

4

žensko

BERISHA, Drilon

13

muško

BERISHA, Edon

12

muško

BERISHA, Eron

1

muško

BERISHA, Fatime

37

žensko

BERISHA, Fatime

48

žensko

BERISHA, Fatmire

22

žensko

BERISHA, Faton

27

muško

BERISHA, Flora

38

žensko

BERISHA, Hajbin

37

muško

BERISHA, Hamdi

54

muško

BERISHA, Hanumusha

9

žensko

BERISHA, Hanumusha

81

žensko

BERISHA, Hava

63

žensko

BERISHA, Herolinda

13

žensko

BERISHA, Ismet

2

muško

BERISHA, Kushtrin

11

muško

BERISHA, Lirije

24

žensko

BERISHA, Majlinda

15

žensko

BERISHA, Merita

10

žensko

BERISHA, Mevlude

26

žensko

BERISHA, Mihrije

26

žensko

BERISHA, Mirat

7

muško

BERISHA, Musli

63

muško

BERISHA, Nefije

54

žensko

BERISHA, Nexhat

43

muško

BERISHA, Nexhmedin

37

muško

BERISHA, Redon

1

muško

BERISHA, Sait

83

muško

BERISHA, Sebahate

25

žensko

BERISHA, Sedat

45

muško

BERISHA, Sherine

17

žensko

BERISHA, Sofia

58

žensko

BERISHA, Vesel

61

muško

BERISHA, Vlorjan

17

muško

BERISHA, Zana

13

žensko

BERISHA, Zelihe

50

žensko

 


 

Prilog L

Lica ubijena u Kacaniku/Kaçanik čija su imena poznata - od marta do maja 1999.

Kotlina/Kotline - 24. marta 1999.

Ime

Približna starost

Pol

KUQI, Idriz

55

muško

KUQI, Ismail

21

muško

KUQI, Nexhadi

31

muško

KUQI, Xhemjal

22

muško

LOKU, Agim

31

muško

LOKU, Atan

28

muško

LOKU, Garip

47

muško

LOKU, Ibush

20

muško

LUKU, Ismajl

28

muško

LOKU, Izijah

19

muško

LOKU, Milaim

34

muško

LOKU, Naser R.

17

muško

LOKU, Sabit

20

muško

LOKU, Zymer

67

muško

REXHA, Fnu 16

 

muško

VLASHI, Sali M.

42

muško

VLASHI, Vesel

55

muško

 

Slatina/Sllatine - 13. aprila 1999.

Ime

Približna starost

Pol

CAKA, Ilir Osman

15

muško

CAKA, Jakup Mustaf

37

muško

CAKA, Mahmut Hasan

45

muško

DEDA, Qemajl

47

muško

ELEZI, Nazmi

29

muško

ELEZI, Vesel

41

muško

LAMA, Brahim

52

muško

LAMA, Hebib

18

muško

LAMA, Ibrahim

52

muško

SALIHU, Izahir Ilaz

22

muško

SALIHU, Kemajl Ilaz

40

muško

SALIHU, Sabri Ilaz

38

muško

SHIQERIBER, Haliali

46

muško

     
     

Stagovo/Stagove - 21. maja 1999.

     

Ime

Približna starost

Pol

BELA, Baki

72

muško

DASHI, Hamdi

53

muško

DASHI, Ibrahim Avdi

31

muško

DASHI, Ramadan

58

muško

ELEZI, Bahrije R.

56

žensko

GUDAQI, Fitim

7

muško

GUDAQI, Hanife

77

žensko

GURI, Sevdije

54

žensko

JAHA, Elife

83

žensko

JAHA, Ramush

75

muško

MANI, Fahri

56

muško

RRUSHI, Ibush

59

muško

 
 

Dubrava/Lisnaje - 25. maja 1999.

 

Ime

Približna starost

Pol

QORRI, Arton Hajrush

17

muško

QORRI, Fatije Hajrush

7

žensko

QORRI, Hajrush Mehmet

 

muško

QORRI, Rexhep Zejnulla

 

muško

TUSHA, Ali

17

muško

TUSHA, Xhemajl

39

muško

VISHI, Rrahim Beqir

 

muško

VISHI, Milaim Misim

 

muško