MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-99-37-I

 

PRED SUDIJOM MEĐUNARODNOG SUDA

Pred: sudijom David Hunt-om

Sekretar Suda: gđa Dorothee de Sampayo Garrido-Nijgh

Datum podnošenja: 23. maj 1999.

 

TUŽILAC
PROTIV
SLOBODANA MILOŠEVIĆA
MILANA MILUTINOVIĆA
NIKOLE ŠAINOVIĆA
DRAGOLJUBA OJDANIĆA
VLAJKA STOJILJKOVIĆA

 

PODNOŠENJE OPTUŽNICE NA PREGLED
I ZAHTEV ZA IZDAVANJE NALOGA ZA HAPŠENJE
I PRATEĆIH NALOGA

 

Tužilaštvo:
Louise Arbour, tužilac

 

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-99-37-I

 

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA
MILANA MILUTINOVIĆA
NIKOLE ŠAINOVIĆA
DRAGOLJUBA OJDANIĆA
VLAJKA STOJILJKOVIĆA


Ja, Louise Arbour, tužilac, u skladu sa svojim ovlašćenjima iz pravila 47 Pravilnika o postupku i dokazima, uverivši se da postoje dovoljni dokazi da su gore navedena lica počinila krivična dela koja spadaju u nadležnost ovog Suda, dostavljam optužnicu protiv njih, zajedno sa priloženim propratnim materijalom, na potvrdu sudiji ovog Suda.

To je prva optužnica u istoriji ovog Suda kojom se jedan šef države, u vreme dok oružani sukob još uvek traje, optužuje za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Izvođenje optuženih pred sud, dakle, pokrenuće pitanja sprovođenja zakona sa kojima se ova institucija do sada nije susretala. U skladu sa tim, zahtevam da nakon potvrde bude izdato više konkretnih naloga koji se odnose na naloge za hapšenje, odlaganje javnog obelodanjivanja ove optužnice i zaplenu materijalnih i novčanih sredstava.

1. Prvo, tražim da se, sledstveno pravilu 55, izda nalog da sekretar Suda prenese overeni primerak naloga za hapšenje za svakog od optuženih vlastima Savezne Republike Jugoslavije, naslovljen na g. Zorana Kneževića, saveznog ministra za pravosuđe, u Beogradu. U situaciji kada su predsednik Savezne Republike Jugoslavije i visoki vladini i vojni funkcioneri optuženi za krivična dela za koja se zahteva pritvor i sprovođenje u Međunarodni sud radi suđenja, smatram da je najprikladniji način da se to izvrši upućivanje overenih primeraka naloga saveznom ministru za pravosuđe.

2. Drugo, mada sva optužena lica žive u Saveznoj Republici Jugoslaviji i to je njihovo poslednje poznato prebivalište gde se najverovatnije mogu naći, tražim i da se izda nalog, u skladu sa pravilom 55(D), da Sekretar dostavi overene primerke navedenih naloga svim državama. Smatram da je to potrebno jer je moguće zamisliti da će nakon podizanja optužnice neki ili svi optuženi pokušati da potraže utočište izvan teritorije Savezne Republike Jugoslavije. Optuženi treba odmah da budu uhapšeni i sprovedeni u Međunarodni sud, bez obzira gde pokušaju da odu. Istim nalogom će Sekretaru suda biti stavljeno u zadatak da overene kopije svih navedenih naloga dostavi Međunarodnoj kriminalističkoj policiji (INTERPOL).

3. Treće, zahtevam da se izda nalog sledstveno pravilu 53(A), 53(C) i 55(D) da se (a) optužnica i nalozi za hapšenje ne obelodanjuju do 12.00h (po Haškom vremenu), u četvrtak 27. maja, 1999. godine, kako bi tužilac mogao da obavesti odgovarajuće vlasti o kojima će biti reči u nastavku teksta; (b) da i Sekretar odloži dostavljanje overenih primeraka navedenih naloga do 12.00h (po Haškom vremenu) u četvrtak, 27. maja 1999. godine; (c) da se propratni materijali, pregled optužnice i ovaj Zahtev ne obelodanjuju do hapšenja optuženih.

4. Najzad, zahtevam da se izda nalog u skladu sa pravilom 54 da sve države ispitaju da li bilo koji od optuženih poseduje materijalna ili novčana sredstva na njihovoj teritoriji i da sve države koje utvrde da takva materijalna i novčana sredstva postoje donesu privremene mere o zamrzavanju istih, ne prejudicirajući prava trećih lica, do stavljanja optuženih u pritvor.

5. Što se tiče trećeg gore iznesenog zahteva, okrivljena lica u ovoj optužnici su rukovodioci koji zauzimaju neke od najviših položaja u Saveznoj Republici Jugoslaviji i Republici Srbiji. Zajedno i pojedinačno oni imaju ogromnu vlast nad teritorijom i bogatstvima i imaju na raspolaganju čitav aparat državne kontrole. Moguće je da imaju moć i uticaj i izvan granica Savezne Republike Jugoslavije. Njihova reakcija na objavu ove optužnice je nepredvidljiva. Jedan broj mojih saradnika i dalje radi u regionu. Oni i druga lica sada su izloženi riziku od zastrašivanja i odmazde. Konkretno, jedna misija Ujedinjenih nacija u kojoj se nalazi i jedan moj saradnik, što je poznato jugoslovenskim vlastima, sada se nalazi u Saveznoj Republici Jugoslaviji u misiji utvrđivanja činjenica. Prema planu, ova misija treba da napusti Saveznu Republiku Jugoslaviju u 08.00h u četvrtak, 27. maja 1999. Druge agencije Ujedinjenih nacija, vlade i humanitarne agencije međunarodne zajednice imaju mnoge službenike koji rade sa izbeglicama i raseljenim licima na granicama Savezne Republike Jugoslavije ili u njihovoj blizini. Objavljivanje ove optužnice može se odraziti na njihovu bezbednost. Odlaganje objavljivanja do 12.00 u podne tog dana, međutim, omogućiće mojoj Kancelariji, i drugima, da preduzmu mere kako bi sveli te rizike na najmanju meru.

6. U vezi sa poslednjim zahtevom koji sam gore navela, optužnica tvrdi da je nezakonito oduzimanje imovine iz kuća žrtava bila masovna pojava i da je mnogim žrtvama opljačkan novac i druge dragocenosti. Za sada nije poznato gde je ova imovina upućena, ali će se moja istraga nastaviti u nastojanju da utvrdimo da li su optuženi stekli takvu imovinu ili dobit od nje.

7. Pravilo 98 ter predviđa da ukoliko pretresno veće proglasi optužene krivima za neko od krivičnih dela i zaključi na osnovu dokaza da je sa tim povezano i nezakonito oduzimanje imovine, pretresno veće će u svojoj presudi u vezi sa tim doneti posebnu preporuku. Pravilo 105 omogućuje povraćaj imovine ili dobiti od nje i dopušta sudskom veću da naloži privremene mere za očuvanje i zaštitu imovine ili od nje stečene dobiti, uključujući i imovinu ili od nje stečenu dobit u posedu trećih stranaka koje nisu inače povezane sa krivičnim delom za koje je osuđeno lice proglašeno krivim. U ranijoj fazi postupka, pravilo 61(D) predviđa sličnu mogućnost da pretresno veće naloži državama da donesu privremene mere zamrzavanja materijalnih i novčanih sredstava optuženih, bez prejudiciranja prava trećih lica.

8. Dalje, pravila 39 i 54, koja predviđaju mogućnost da sudije Međunarodnog suda izdaju naloge, uopšteno su formulisana i ne postavljaju nikakva ograničenja u pogledu vrste naloga koji se mogu izdavati. Privremene mere imaju za cilj da Međunarodnom sudu omoguće da u krajnjoj liniji pravično presudi u nekom predmetu. One su po svojoj prirodi privremene i ne lišavaju optužena lica njihovih materijalnih i novčanih sredstava na trajnoj osnovi. Stoga se čini sasvim prikladno da pojedinačne sudije Međunarodnog suda imaju mogućnost izricanja privremene mere zarmzavanja sredstava. Dalje, može se smatrati logičnim da Sud ima na raspolaganju takve mere u ranoj fazi nekog postupka, kada su optuženi još uvek na slobodi i kada su oni u mogućnosti, potpuno svesni da su optuženi, ne samo da upotrebe svoja materijalna ili novčana sredstva kako bi izbegli hapšenju i privođenju pravdi, već i da preduzmu mere da ta sredstva rasparčaju ili ih se na drugi način oslobode u nastojanju da ih prikriju ili stave izvan domašaja Međunarodnog suda. Mada Pravilnik ne predviđa izričito da jedan sudija Međunarodnog suda izdaje takav nalog, princip zamrzavanja materijalnih i novčanih sredstava optuženog je prihvaćena praksa u postupku Međunarodnog suda, korak za koji se smatralo da je nužan za očuvanje sposobnosti Međunarodnog suda da izriče kazne iznesene u članu 24 Statuta. U svim slučajevima, dakle, smatram da je sasvim prikladno zatražiti nalog za pronalaženje i zamrzavanje svih materijalnih i novčanih sredstava optuženih u ovom predmetu.

9. U skladu sa postojećom praksom, prilažem nacrte zatraženih naloga.


/potpis/
Louise Arbour
Tužilac

22. maj 1999.
U Hagu, Holandija