MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
Predmet br. IT-02-54-T
PRED PRETRESNIM VEĆEM
U sastavu:
sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon
Sekretar: g. Hans Holthuis
Datum: 9. oktobar 2003.
TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA
ZAHTEV OPTUŽBE ZA DOZVOLU DA SE NA SPISAK
SVEDOKA
DODA SVEDOK MIROSLAV DERONJIĆ
Tužilaštvo:
|
Amici curiae:.
|
g. Geoffrey Nice
|
g. Steven Kay
|
g. Dermot Groome
|
g. Timothy McCormack
|
|
g. BranislavTapušković
|
Optuženi:
Slobodan Milošević
MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA
Predmet br. IT-02-54-T
ZAHTEV OPTUŽBE ZA DOZVOLU DA SE NA SPISAK
SVEDOKA DODA SVEDOK MIROSLAV DERONJIĆ
Uvod
- Na osnovu pravila 54 i 89(C) Pravilnika o postupku i dokazima (u
daljem tekstu: Pravilnik), te u skladu sa odlukom Pretresnog veća
od 18. aprila 2002. optužba uz dužno poštovanje traži
dozvolu Pretresnog veća da se na spisak svedoka doda svedok Miroslav
Deronjić.
Istorijat
-
Rešavajući po “Zahtevu Tužilaštva za saglasnost
Pretresnog veća za izmenu rasporeda podnošenja podnesaka”
od 11. aprila 2002. kojim se traži izmena naloga u vezi sa pretpretresnim
podneskom optužbe, spiskom svedoka i spiskom dokaznih predmeta
u skladu sa pravilom 65ter, Pretresno veće je donelo “Odluku
po zahtevu Tužilaštva za saglasnost Pretresnog veća
za izmenu rasporeda podnošenja podnesaka”. U toj odluci
od 18. aprila 2002, razmatrajući buduće izmene koje je tražila
optužba, Veće je naložilo da je “Tužilaštvo
dužno da podnese svoj pretpretresni materijal do 1. juna 2002.
Nakon isteka navedenog roka, pretpretresni materijal će biti
prihvaćen samo ako se za to iznesu valjani razlozi”.[1]
- Kao što je opisano u delu ovog Zahteva naslovljenom "Diskusija",
optužba tvrdi da ovaj Zahtev da se na spisak svedoka doda svedok
Miroslav Deronjić zadovoljava kriterijum “valjanog razloga”
koji je odredilo ovo Pretresno veće.[2]
Diskusija
-
Optužba dosledno i iskreno nastoji da stalno smanjuje ukupan
obim izvođenja svojih dokaza, nalazeći svedoke koji mogu
da pruže celovitije svedočenje.[3]
Optužba ima na umu ograničeni broj dana koji su joj preostali
za glavno izvođenje dokaza i usredsređuje napore na to da
prioritet dâ iskazima onih svedoka koji su u stanju da pruže
najpotpunije i najsažetije svedočenje pred Međunarodnim
sudom.
-
Miroslav Deronjić (Tužilac protiv Miroslava Deronjića,
predmet br. IT-02-61-S) se potvrdno izjasnio o krivici 30. septembra
2003. u pogledu optužbi za progone do kojih je došlo zahvaljujući
njegovim delima počinjenim tokom napada na selo Glogova u opštini
Bratunac 9. maja 1992. U okviru svog izjašnjavanja o krivici
složio se da u potpunosti sarađuje s Tužilaštvom
i dâ iskaz o svim eventualno relevantnim pitanjima iz svog svedočenja.
-
Deronjić je od 1990. do svog hapšenja 2002. bio politički
vođa SDS-a u opštini Bratunac. Svedočiće o tome
kako su se bosanski Srbi organizovali u periodu od 1991. do 1992.
sa ciljem uspostavljanja srpskih nacionalnih teritorija u Bosni i
Hercegovini, naoružavanja i obuke bosanskih Srba od strane JNA
i Srbije i sprovođenja plana stvaranja srpskih nacionalnih teritorija
u BiH, te ulozi srpskih paravojnih formacija i JNA u prisilnom zauzimanju
opštine Bratunac u aprilu i maju 1992. Deronjić će
svedočiti i o prisustvu i aktivnostima pripadnika srpske DB u
opštini Bratunac od 1992. do 1994. Svedočiće i o napadu
na opštinu Srebrenica 1995, kao i o masakrima koji su usledili
nakon tog napada.
-
Optužba tvrdi da činjenica da su dokazi koje Miroslav Deronjić
može da iznese Pretresnom veću po svojoj prirodi važni,
te da je svedok tek odnedavno na raspolaganju da svedoči, zadovoljava
uslov "valjanog razloga" koji je odredilo ovo Pretresno
veće.
-
Nakon što se Miroslav Deronjić uvrsti na spisak svedoka,
optužba će preostala dva svedoka vezana za Bratunac, B-1502
i B-1702, izbrisati sa spiska.
II. Traženi pravni lek
Na osnovu pravila 54, 69(A), 75, 79 i 89 Pravilnika optužba traži
sledeći pravni lek:
-
da Pretresno veće odobri da se na spisak svedoka doda Miroslav
Deronjić;
-
da Pretresno veće sa spiska svedoka izbriše svedoke B-1502
i B-1702.
|
S poštovanjem,
|
|
/potpis na originalu/
|
|
Dermont Groome,
|
|
viši zastupnik optužbe
|
|
|
Dana 9. oktobra 2003.
|
|
U Hagu, Holandija
|
|
[1]
“Odluka po zahtevu Tužilaštva za saglasnost Pretresnog
veća za izmenu rasporeda podnošenja podnesaka”, predmet
br. IT-02-54-T, 18. april 2002, str. 3. Takođe, valja primetiti da
je tokom pretpretresne konferencije 25. jula 2002. Pretresno veće
zauzelo sledeći stav:
"Došli smo do zaključka da treba da bude ukupno 106
svedoka, i to svedoka viva voce u vezi sa optužnicom za
Bosnu, odnosno 71 svedok u vezi sa optužnicom za Hrvatsku, što
iznosi ukupno 177 svedoka viva voce... Ako se u toku suđenja
promene okolnosti, optužba može da traži izmenu ovog
naloga u skladu sa ovim pravilom. Međutim, takve izmene će
se prihvatiti samo ako se za to iznesu valjani razlozi.” Transkript
na str. 8641.
[2]
Optužba je ranije, da bi se izbeglo pojedinačno podnošenje
zahteva, podnosila zbirne zahteve za dozvolu da doda ili izostavi svedoke.
Međutim, u ovom slučaju, zbog važnosti ovog konkretnog
svedoka, smatramo da je primereno podneti odvojen zahtev.
[3]
Pod ovim optužba podrazumeva to što je stranama povremeno dostavljala
spiskove u kojima je navodila koji su svedoci svedočili, a koji će
tek da svedoče i davala procenu o tome koliko će dana manje
potrošiti kako bi ispoštovala rok koji je odredilo Pretresno
veće.
|