MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD Predmet br. IT-02-54-T PRED PRETRESNIM VEĆEM III U sastavu:
Sekretar: g. Hans Holthuis Datum: 5. maj 2003. TUŽILAC protiv SLOBODANA MILOŠEVIĆA Zahtev optužbe za prihvatanje pismene
izjave svedoka B-1070 umesto
MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
TUŽILAC Predmet br. IT-02-54-T Zahtev optužbe za prihvatanje pismene
izjave svedoka B-1070 umesto I. Uvod 1. Ovaj zahtev za prihvatanje pismene izjave svedoka B-1070 umesto svedočenja viva voce podnosi se u skladu sa pravilima 92 bis i 127 Pravilnika o postupku i dokazima (u daljem tekstu: Pravilnik). II. Činjenični kontekst 2. Svedok B-1070 je preživeo događaje u Bratuncu tokom aprila i maja 1992. Njegove izjave se odnose na događaje u Bratuncu, uključujući zatočeništvo u školi “Vuk Karadžić”. 3. Prvobitno je bilo predviđeno da svedok B-1070 svedoči viva voce. Na toj osnovi je pripremljeno njegovo svedočenje i sačinjen rezime pripreme za svedočenje. Te izjave su ranije overene u skladu sa pravilom 92 bis u okviru jednog drugog predmeta. Kako je g. Nice izjavio u petak, 2. maja 2003, optužba traži da veći deo njegovog glavnog iskaza bude predat u pismenom obliku, u skladu sa pravilom 92 bis. 4. Izjave svedoka B-1070 na engleskom i na bosanskom/ hrvatskom/ srpskom jeziku (u daljem tekstu: B/H/S), te dekleracija na osnovu pravila 92bis, priložene su kao poverljivi Prilog A i Prilog B. Ranije sačinjeni rezime pripreme svedoka za svedočenje priložen je kao Prilog C. 5. Pored dokaza sadržanih u pismenoj izjavi čije prihvatanje optužba traži u skladu sa pravilom 92bis, optužba pretpostavlja da će, u pogledu određenog broja pitanja, želeti da nekolicinu dokaza izvede viva voce. Tu spada svedočenje o paravojnim jedinicama u Bratuncu tokom zauzimanja grada u aprilu 1992. (izjava od 10.10.1998, stranica 4, pasus 18; dokazni predmet br. B8763), o saslušanju svedoka od strane pripadnika MUP-a Beograda (izjava od 10.10.1998, stranica 5, pasus 21 i 25; izjava od 29.6.1992, stranica 3, pasus 5, i stranica 4, pasus 12), kao i o sažetom prikazu ubijanja u Osnovnoj školi “Vuk Karadžić” (izjava od 10.10.1998, stranice 5-6, pasusi 27-36; izjava od 29.6.1992, stranice 9-14, pasusi 24-36; dokazni predmet br. B599). III. Pravna analiza 6. Optužba smatra da nijedan dokaz u izjavama svedoka B-1070 ne govori o “delima i ponašanju optuženog”.[1] Pored toga, ni za činjenice i pitanja koji su razmotreni u izjavi ne može se reći da su u bliskoj vezi s optuženim u smislu koji je Žalbeno veće navelo u predmetu Galić.[2] Taj materijal se zapravo odnosi na dokaze o bazi zločina. Ne može se primeniti nijedan od faktora sadržanih u pravilu 92 bis koji idu u prilog neprihvatanju dokaza u pismenom obliku.[3] 7. Optužba se slaže da ovog svedoka treba unakrsno ispitati. IV. Tehnički zahtevi pravila 92 bis 8. Očekuje se da će svedok B-1070 svedočiti 6. maja 2003.9. Izjave svedoka B-1070 i dekleracija u skladu sa pravilom 92 bis obelodanjene su optuženom i amici curiae 1. juna 2002. 10. Zbog potrebe da se dokazi optužbe izvedu što ekspeditivnije, optužba traži da se promeni rok postavljen pravilom 92 bis kako bi se omogućilo uvrštavanje u dokaze izjave svedoka B-1070. Optužba traži od Pretresnog veća da, u skladu sa pravilom 127, donese nalog kojim se menja rok od 14 dana postavljen pravilom 92 bis (E). V. Traženi pravni lek 11. Iz svih gorenavedenih razloga, optužba s dužnim poštovanjem traži:
[1] Odluka na osnovu pravila 92 bis u predmetu Milošević, par. 22; vidi takođe Odluku na osnovu pravila 92 bis u predmetu Galić, par. 10 (gde se konkretno navode razne kategorije dokaza koji govore o delima i ponašanju optuženog). [2] U predmetu Galić, Žalbeno veće je smatralo da Pretresno veće treba da razmotri i blisku vezu dokaza s optuženim prilikom odlučivanja o tome da li će ih prihvatiti na osnovu pravila 92 bis. “U slučaju gdje su dokazi od ključne važnosti za tezu optužbe i gdje je osoba čija djela i ponašanje opisuje pismena izjava u bliskoj vezi s optuženim, Pretresno vijeće može odlučiti da ne bi bilo pravično prema optuženom da se dokazi izvode u pismenom obliku.” Odluka na osnovu pravila 92 bis u predmetu Galić, par. 13. [3] Vidi pravilo 92 bis (A)(ii). |