MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM III

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Lipton Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 7. maj 2003.

TUŽILAC

protiv

SLOBODANA MILOŠEVIĆA


Zahtev optužbe za prihvatanje pismenih izjava Fadila BANJANOVIĆA (B-1517) umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92bis


Tužilaštvo:
g. Geoffrey Nice
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff
g. Dermot Groome

Amici curiae:
g. Steven Kay
g. Branislav Tapušković
g. Timothy McCormack
   
Optuženi:
g. Slobodan Milošević
 

 

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

 

TUŽILAC

protiv

SLOBODANA MILOŠEVIĆA

Predmet br. IT-02-54-T

 


Zahtev optužbe za prihvatanje pismenih izjava Fadila BANJANOVIĆA (B-1517) umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92bis


I. Uvod

1. Ovaj zahtev se podnosi na osnovu pravila 92 bis i 127 Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik) za prihvatanje obe pismene izjave Fadila Banjanovića, umesto svedočenja viva voce.

II. Činjenični kontekst

2. Fadil Banjanović je pre rata uživao veliki ugled u selu Kozluk, opština Zvornik. Njegov iskaz govori o okolnostima i konačnoj deportaciji oko 1800 muškaraca, žena i dece iz Kozluka 26. juna 1992. preko Srbije u Mađarsku, Nemačku i Austriju.

3. Viva voce svedočenje g. Fadila Banjanovića prvobitno je bilo zakazano za 9. maj 2003. Priprema njegovog svedočenja i sastavljanje sažetka njegove pripreme za svedočenje temeljili su se na tome. Da bi se dokazni materijal što brže pregledao Tužilaštvo traži da se veći deo njegovog glavnog iskaza dostavi u pismenom obliku, u skladu sa pravilom 92 bis.

4. Obe izjave g. Fadila Banjanovića priložene su kao Dodatak A i Dodatak B, na engleskom i bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku.

5. Tužilaštvo očekuje da će, pored dokaza sadržanih u pismenim izjavama čije uvrštavanje optužba traži prema pravilu 92 bis, mali broj dokaza želeti da izvede viva voce da pokaže učešće Arkana, arkanaovaca i pripadnika DB Srbije u Zvorniku, kao i da deportacija nije bila dobrovoljna. Osim toga, g. Banjanović će pregledati i od njega će se zatražiti da prokomentariše dokazne predmete koji se navode u sažetku pripreme za svedočenje, koji će se dostaviti Veću.

III. Pravna analiza

6. Pretresno veće je u svojim ranijim odlukama u ovom predmetu već govorilo o uslovima sadržanim u pravilu 92 bis.[1] Smatramo da ovde nije potrebno detaljno razmatrati ranije podnesake optužbe u pogledu tih uslova.[2]

7. Optužba smatra da nijedan od dokaza u bilo kojoj izjavi svedoka g. Banjanovića ne govori o “delima i ponašanju optuženog”.[3] Za činjenice i pitanja o kojima se govori takođe se ne može reći da su u bliskoj vezi sa optuženim u smislu koji je Žalbeno veće navelo u predmetu Galić.[4] Taj materijal se zapravo odnosi na ono što bi se moglo nazvati dokazima o bazi zločina. Nijedan od faktora navedenih u pravilu 92 bis koji idu u prilog neprihvatanju dokaza u pismenom obliku nije primenjiv.[5]

8. Optužba prihvata da se ovog svedoka treba unakrsno ispitati.

IV. Tehnička uslovi pravila 92 bis

9. Očekuje se da će g. Fadil Banjanović svedočiti 8/9. maja 2003.

10. Obe izjave g. Fadila Banjanovića su već obelodanjene optuženom i amici curiae.

11. Predsedavajući službenik Sekretarijata je 6. maja 2003. overio obe izjave g. Fadila Banjanovića.

12. Zbog potrebe da se dokazi optužbe uvrste na najekspeditivniji način, optužba traži da se promene rokovi propisani pravilom 92 bis promene kako bi se omogućilo prihvatanje izjava g. Fadila Banjanovića. Optužba traži da Pretresno veće izda nalog na osnovu pravila 127 kojim će promeniti rok od 14 dana propisan pravilom 92 bis (E).

V. Traženi pravni lek

13. Iz svih gorenavedenih razloga, optužba s dužnim poštovanjem traži:

a. Da Pretresno veće uvrsti u dokaze overene verzije obe izjave svedoka g. Fadila Banjanovića na osnovu pravila 92 bis.

b. Da Pretresno veće izda nalog prema pravilu 127 kojim se menja rok od 14 dana propisan pravilom 92 bis (E).

  /potpis na originalu/
Geoffrey Nice,
glavni zastupnik optužbe
   
Dana 7. maja 2003.
U Hagu,
Holandija
 


[1] Vidi posebno Tužilac protiv Slobodana Miloševića: Odluka po zahtevu optužbe za prihvatanje pismenih izjava u skladu sa pravilom 92 bis, 21. mart 2002. Šdalje u tekstu: Odluka na osnovu pravila 92 bis u predmetu MiloševićĆ. Vidi takođe Tužilac protiv Stanislava Galića, predmet br. IT-98-29-T: Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi sa pravilom 92 bis(C), 7. jun 2002. [dalje u tekstu: Odluka na osnovu pravila 92 bis u predmetu Galić].

[2] Vidi ranije podneske optužbe u Tužilac protiv Miloševića, predmet br. IT-02-54-T, naročito Zahtev optužbe za prihvatanje pismenih izjava umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92 bis, 10. januar 2003.

[3] Odluka na osnovu pravila 92 bis u predmetu Milošević, par. 22; vidi takođe Odluku na osnovu pravila 92 bis u predmetu Galić, par. 10 (u kojoj se konkretno navode različite kategorije dokaza koji govore o delima i ponašanju optuženog).

[4] U predmetu Galić, Žalbeno veće je smatralo da Pretresno veće treba takođe da razmotri blisku povezanost dokaznog materijala s optuženim kada bude odlučivalo o tome da li će ga prihvatiti na osnovu pravila 92 bis. “U slučaju gdje su dokazi od ključne važnosti za tezu optužbe i gdje je osoba čija djela i ponašanje opisuje pismena izjava u bliskoj vezi s optuženim, Pretresno vjeće može odlučiti da ne bi bilo pravično prema optuženom da se dokazi izvode u pismenom obliku.” Odluka na osnovu pravila 92 bis u predmetu Galić, par. 13.

[5] Vidi pravilo 92 bis (A)(ii).