MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 22. januar 2004.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


DRUGI ZAHTEV TUŽILAŠTVA NA OSNOVU PRAVILA 89 (F)
DA SE GLAVNI ISKAZ SVEDOKA
CARLA BILDTA UVRSTI U DOKAZE U PISMENOM OBLIKU

Tužilaštvo: Amici curiae:
g. Geoffrey Nice g. Steven Kay
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff g. Branislav Tapušković
g. Dermot Groome g. Timothy McCormack

Optuženi:
Slobodan Milošević


MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

 

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA

Predmet br. IT-02-54-T


DRUGI ZAHTEV TUŽILAŠTVA NA OSNOVU PRAVILA 89 (F)
DA SE GLAVNI ISKAZ SVEDOKA
CARLA BILDTA UVRSTI U DOKAZE U PISMENOM OBLIKU

  1. Svedok Carl Bildt[1] (u daljem tekstu: svedok) po rasporedu treba da svedoči 4. februara 2003. Optužba je u “Četvrtom zbirnom zahtevu optužbe za dozvolu da izmeni spisak svedoka i zahtevu za određivanje zaštitnih mera za svedoke koji se ovde navode”, podnetom 31. oktobra 2003. (u daljem tekstu: Četvrti zbirni zahtev), tražila dozvolu da pozove tog svedoka. Dana 21. novembra 2003. dobijena je dozvola da se taj svedok doda na spisak.[2] Dana 24. decembra 1991, u poverljivom “Zahtevu optužbe da pozove svedoka B-248 i najavi namere da traži uvrštavanje u dokaze izjave svedoka B-1731 na osnovu pravila 89 (F)” (u daljem tekstu: Zahtev od 24. decembra), optužba je, između ostalog, tražila:

    1. uvrštavanje u dokaze izjave svedoka B-1731 na osnovu pravila 89 (F), koja bi obuhvatila tri sastanka u periodu od 7. do 15. jula 1995;

    2. ograničenje njegovog svedočenja na taj period od 7. do 15. jula 1995, a naročito na navedene sastanke;

    3. ograničenje unakrsnog ispitivanja svedoka na predmet izjave po pravilu 89 (F); i

    4. nalog da svedočenje ovog svedoka ne traje duže od jednog sudskog pretresa.

  2. Dana 16. januara 2004. Pretresno veće je “Nalogom po zahtevu optužbe u vezi sa svedočenjem svedoka B-1731” odbilo Zahtev od 24. decembra, smatrajući da “u odsustvu predloženog iskaza koji će svedok dati, Pretresno veće ne može da odlučuje po Zahtevu, pa je Zahtev, prema tome, preuranjen”. Veće je takođe navelo da će “ako optužba dostavi takvu izjavu, Pretresno veće razmotriti svaki eventualni zahtev koji se odnosi na predloženi iskaz”.

  3. Shodno tome, optužba dostavlja radnu verziju izjave tog svedoka[3] i podnosi ovaj drugi zahtev po pravilima 54 i 89 (F) Pravilnika o postupku i dokazima.

  4. Kako je obrazloženo u Četvrtom zbirnom zahtevu, ovaj svedok može da iznese širok dijapazon dokaza koji su potencijalno interesantni za Pretresno veće.[4] Međutim, najvećim delom, Tužilaštvu ne treba njegov iskaz jer nije suštinski važan za primereno izvođenje dokaza optužbe.[5] Optužba neće ponavljati sve argumente koje je u Zahtevu od 24. decembra iznela u vezi s ovim svedokom i koje prihvata u celini.[6] Ona zato upućuje Pretresno veće na njih kako bi se opravdala odluka o ograničenju iskaza koji će dati ovaj svedok.

  5. Svedok je od 1991. do 1994. bio predsednik vlade Švedske, predvodeći koaliciju četiri stranke. U proleće 1995, odnosno u predmetno vreme, preuzeo je od lorda Davida Owena dužnost specijalnog predstavnika EU za bivšu Jugoslaviju i kopredsedavajućeg Međunarodne konferencije za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu: MKBJ). Posle toga je, u jesen 1995, postao kopredsedavajući mirovnih pregovora u Daytonu. Zatim je, do leta 1997, obavljao dužnost visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni u Hercegovini, nadzirući iz Sarajeva sprovođenje mirovnog sporazuma i koordinirajući njegove civilne aspekte. Naposletku, od maja 1999. do jula 2001. bio je specijalni izaslanik Generalnog sekretara UN-a za Balkan.

  6. Na osnovu pravila 89 (F), optužba traži da Pretresno veće uvrsti u dokaze glavni iskaz ovog svedoka u pismenom obliku, odnosno u obliku potpisane izjave svedoka, kao i dokazne predmete koji se navode u njegovoj izjavi.[7]

  7. Optužba se poziva na Odluku Žalbenog veća na ovom suđenju, u kojoj se navodi da Pravilnik dozvoljava uvrštavanje u dokaze pismene izjave na osnovu pravila 89 (F) kada svedok:

    1. pristupi sudu;

    2. stoji na raspolaganju radi unakrsnog ispitivanja i ispitivanja od strane sudija; i

    3. potvrdi da je data izjava tačan odraz onoga što je rekao i onoga što bi rekao prilikom ispitivanja;[8]

  8. ostavljajući Pretresnom veću da odluči za svakog svedoka pojedinačno da li je, u smislu pravila 89 (F), u interesu pravde da pismena izjava bude prihvaćena.[9]

  9. Svedok će pristupiti sudu i potvrditi tačnost svoje izjave i stajaće na raspolaganju radi unakrsnog ispitivanja od strane optuženog. Smatramo da je u svim okolnostima u interesu pravde da se njegova izjava na osnovu pravila 89 (F) uvrsti u dokaze, pod uslovom da se ispune kriterijumi navedeni u paragrafu 3, potparagrafi od (a) do (c), gore.

  10. Predlaže se da eventualno dalje ispitivanje svedoka bude vrlo kratko i da se obavi prilikom direktnog ispitivanja, sem ukoliko Pretresno veće ne bude tražilo da se određeni delovi njegovog iskaza potvrde viva voce. U svakom slučaju, optužba će ograničiti svoja pitanja na događaje u periodu od 7. do 15. jula 1995. Optužba zato poziva Pretresno veće da ograniči unakrsno ispitivanje na predmet sadržan u izjavi po pravilu 89 (F) i, u skladu s tim, naloži da unakrsno ispitivanje i glavni iskaz ne traju više od jednog pretresa. Jednostavno, više nema dovoljno vremena u preostalom delu izvođenja dokaza optužbe da svedok svedoči i da se unakrsno ispita o svim temama koje bi mogao da obuhvati s obzirom na dužnosti koje je obavljao. Naravno, optuženi može da pozove svedoka u okviru svoje odbrane.

  11. U tom smislu, optužba traži da Pretresno veće u ovoj fazi donese odluku o tome koliko će vremena za ispitivanje ovog svedoka dozvoliti svakoj strani u postupku.

  12. TRAŽENI PRAVNI LEK

    Optužba traži sledeći pravni lek:

    1. da se pismena izjava svedoka Carla Bildta uvrsti u dokaze na osnovu pravila 89 (F) pod uslovom da svedok pristupi sudu radi unakrsnog ispitivanja i eventualnog ispitivanja od strane sudija; i potvrdi da je data izjava tačan odraz onoga što bi rekao prilikom ispitivanja;

    2. da Veće donese odluku o tome koliko će vremena biti na raspolaganju za direktno ispitivanje, unakrsno ispitivanje od strane optuženog i amici curiae i ponovno ispitivanje ovog svedoka i da vreme za unakrsno isptivanje od strane optuženog ograniči na najviše jedan pretres.

  /potpis na originalu/
  Geoffrey Nice,
  glavni zastupnik optužbe
   
Dana 22. januara 2004.  
U Hagu,  
Holandija  


[1] Svedok B-1731.

[2] Odluka po četvrtom zbirnom zahtevu, str. 4, potparagraf (c).

[3] Predstavnici Tužilaštva (istražitelj Bretton Randall i Camille Bibles) sastali su se sa svedokom 19. i 20. septembra 2002. Istražitelj Bretton Randall i Geoffrey Nice sastali su se ponovo s njim 22. decembra 2003. Izjava je plod beležaka sa ta dva sastanka i izvoda iz knjige “Peace Odyssey” /”Mirovna odiseja/ čiji je autor svedok. Svedok se u komunikaciji elektronskim putem saglasio sa izjavom u njenom sadašnjem obliku. Prema tome, očekuje se da će biti vrlo malo izmena između ovog koncepta izjave i konačne potpisane izjave koja će, zajedno sa izmenama, biti dostavljena po dolasku svedoka u Hag nekoliko dana pre njegovog svedočenja.

[4] Prilog D Četvrtom zbirnom zahtevu, par. 7.

[5] Zahtev od 24. decembra, par. 21.

[6] Zahtev od 24. decembra, par. 21-24.

[7] Stranama u postupku biće iz kurtoazije dostavljene kopije nepotpisane izjave.

[8] Tužilac protiv Slobodana Miloševića, “Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s prihvatanjem glavnih iskaza u pismenom obliku”, predmet br. IT-02-54-AR73.4, 30. septembar 2003, str. 11.

[9] Ibid., par. 21.