MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

Predmet br. IT-02-54-T

PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Datum: 28. januar 2004.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


POVERLJIVO
ZAHTEV OPTUŽBE DA SE DONESE ODLUKA O UVRŠTAVANJU
U SPIS PISMENE IZJAVE SVEDOKA B-1076
NA OSNOVU PRAVILA 92 BIS (A)

Tužilaštvo: Amici curiae:
g. Geoffrey Nice g. Steven Kay
gđa Hildegard Uertz-Retzlaff g. Timothy McCormack
g. Dermot Groome g. Branislav Tapušković

Optuženi:
Slobodan Milošević


MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA

Predmet br. IT-02-54-T


POVERLJIVO
ZAHTEV OPTUŽBE DA SE DONESE ODLUKA O UVRŠTAVANJU
U SPIS PISMENE IZJAVE SVEDOKA B-1076
NA OSNOVU PRAVILA 92 BIS (A)

I. Uvod

1. Ovaj zahtev podnosi se na osnovu pravila 54 i 92 bis Pravilnika o postupku i dokazima.

2. Optužba traži od Pretresnog veća da, na osnovu pravila 92 bis (A), uvrsti u spis pismenu izjavu i pismeni izveštaj, kao i 12 dodataka, svedoka Amora Masovića.[1] Trenutno nije planirano da g. Masović usmeno svedoči, pa optužba tvrdi da njegova izjava i materijal priložen uz nju mogu primereno da se uvrste u spis umesto usmenog svedočenja, bez unakrsnog ispitivanja o njihovom sadržaju od strane optuženog ili amici curiae.

3. Ta izjava i njeni dodaci završeni su tek 9. januara 2004. Oni su sada prevedeni i sav materijal će biti dostavljen optuženom, amici curiae i Pretresnom veću prilikom podnošenja ovog zahteva.[2]

4. U interesu bržeg podnošenja ovog zahteva, optužba još nije ispunila uslov o overi iz pravila 92 bis (B). Ona zato poziva Pretresno veće da donese privremenu odluku po ovom zahtevu na osnovu pravila 54 i 92 bis do prijema deklaracije potpisane od strane svedoka i overene u prisustvu ovlašćenog službenika na uobičajen način. Blagovremeno će se organizovati da g. Masović što pre overi svoju izjavu pred predsedavajućim službenikom Sekretarijata.

II. Pravna analiza

5. Kao pravnu osnovu koja potkrepljuje zahteve na osnovu pravila 92 bis, optužba ponavlja i potvrđuje argumentaciju koju je iznela u svom ranijem “Zahtevu za prihvatanje pismenih izjava umesto svedočenja viva voce u skladu sa pravilom 92 bis” od 10. januara 2003.

6. Pravilo 92 bis omogućava uvrštavanje u spis pismenih izjava kad se njima dokazuje nešto drugo, a ne dela i ponašanje optuženog. Pored toga, pravilo 92 bis sadrži spisak faktora koji govore u prilog prihvatanju pismenih izjava, kao i spisak faktora koji govore u prilog njihovom neprihvatanju, koji nije definitivan. Optužba ponavlja argumentaciju koju je iznela u ranijim podnescima[3] o tome da je u predmetima koji se odnose na rukovodstva, kao što je ovaj, posebno primereno i nužno da se dokazi o bazi zločina izvode putem pravila 92 bis. “ŠOĆsnovna namjera je bila da se pravilo 92 bis koristi u cilju utvrđivanja onoga što je postalo poznato pod nazivom dokazi o ‘bazi zločina’....”[4]

III. Ovaj zahtev

7. Svedočenje g. Masovića ne govori o delima i ponašanju optuženog. To su dokazi isključivo o bazi zločina. To nisu dokazi koji su u bliskoj vezi s optuženim.[5]

8. Gospodin Masović svedoči o broju nestalih osoba koje je evidentirala Državna komisija za traženje nestalih osoba Bosne i Hercegovine, čiji je on predsednik, a koja su nestala tokom sukoba i posle njega, o broju leševa, većinom Bošnjaka, koje je ta Komisija tokom godina ekshumirala iz masovnih i drugih grobnica, kao i o broju identifikovanih osoba od više hiljada ekshumiranih.

9. On objašnjava postupak koji Komisija koristi za evidenciju nestalih lica i identifikaciju leševa. Opisuje nekoliko ključnih ekshumacija i pruža dokaze u viduu video snimaka nekih ekshumacija koje je izvršila njegova Komisija. On takođe prilaže dve mape na kojima su označene lokacije masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini.

10. Iskaz gospodina Masovića ne pripisuje bilo kakvu odgovornost, već dočarava sliku koja dopunjuje svedočenja mnogih svedoka o bazi zločina u Bosni i Hercegovini, koje je Veće imalo priliku da čuje. Optužba tvrdi da je zaista reč o kumulativnom karakteru svedočenja koja su Veću predočena u usmenom obliku.[6] To je takođe svedočenje statističkog karaktera. U tom smislu, ono potpuno odgovara onoj vrsti dokaznog materijala o kojem govori pravilo 92 bis (A)(i)(c) Pravilnika.[7] Optužba tvrdi da je to još jedan faktor koji govori u prilog prihvatanju tih dokaza u pismenom obliku.

11. S obzirom na to da će optužba završiti izvođenje dokaza sredinom februara, može da se desi, u slučaju da Veće odluči da odbije ovaj zahtev optužbe, da ne bude dovoljno vremena da se g. Masović pozove. Optužba tvrdi da bi izostavljanjem ovog svedočenja Veće bilo na gubitku. Iako to svedočenje nije od ključne važnosti na ovom suđenju, optužba tvrdi da je ono ipak veoma korisna dopuna dokaza koji su već izneti pred Veće.

12. Nijedan od faktora iz pravila 92 bis koji govore u prilog neprihvatanju dokaza u pismenom obliku ne može se primeniti u ovom slučaju.[8] Ne postoji opšti javni interes koji bi nalagao da se ovi dokazi iznesu usmeno. Odluka o uvrštavanju ovog svedočenja u spis na osnovu pravila 92 bis omogućiće optužbi da ponovo ukaže na rasprostranjenu i sistematsku prirodu zločina počinjenih u Bosni.

13. Nema razloga da se veruje da je dokazni materijal koji optužba podnosi nepouzdan ili da je šteta koju može proizvesti veća od njegove dokazne vrednosti. Na osnovu pravila 92 bis (A)(ii), teret dokazivanja u ta dva slučaja počiva na strani koja se protivi njegovom uvrštavanju u spis. Naposletku, optužba tvrdi da ne postoje drugi faktori zbog kojih bi bilo primereno da ovaj svedok pristupi sudu radi unakrsnog ispitivanja.

14. Kada je reč o konkretnom pitanju unakrsnog ispitivanja, optužba tvrdi da dokazi sadržani u izjavi g. Masovića, iako važni, nisu ključni za tezu optužbe. Iako optuženi po pravilu ulaže prigovore na prihvatanje dokaza u pismenom obliku, on, prilikom unakrsnog ispitivanja svedoka o bazi zločina u Bosni, najčešće nije osporavao opisane incidente. Težište mu je bilo na optužbama o umešanosti JNA u navodne incidente i umešanosti paravojnih grupa iz Srbije ili onih koje su podržavane iz Srbije. Drugim rečima, optužba ponavlja da dokazi sadržani u izveštaju g. Masovića nisu u tako bliskoj vezi s optuženim da bi iziskivali unakrsno isptivanje.

IV. Traženo pravno sredstvo:

15. Iz svih gorenavedenih razloga, optužba uz dužno poštovanje traži sledeće:

(1) da Pretresno veće, na osnovu pravila 54, izda nalog koji će omogućiti optužbi da ispuni uslov iz pravila 92 bis da optuženog obavesti četrnaest dana unapred o svojoj nameri da predoči dokaze u vidu pismene izjave, uključujući izveštaj i dodatke, svedoka B-1076, s tim što će tu pismenu izjavu, izveštaj i dodatke dostaviti prilikom podnošenja ovog zahteva;

(2) da Pretresno veće privremeno uvrsti u spis pismenu izjavu, uključujući izveštaj i dodatke, svedoka B-1076 do ispunjenja uslova o overi iz pravila 92 bis (B);

(3) da Pretresno veće donese odluku da se unakrsno ispitivanje svedoka B-1076 ne dozvoljava.

/potpis na originalu/
Dermot Groome,
viši zastupnik optužbe
Dana 28. januara 2004.
U Hagu, Holandija

[1] Svedok označen kao B-1076.

[2] Namera je da se kopije crteža i mapa u boji dostave neposredno pre nego što taj materijal bude uvršten u spis, ali ne ranije. Namera je da se ovim zahtevom kurtoazno dostave, ali ne i službeno podnesu, kopije celokupnog relevantnog materijala.

[3] Vidi, naročito, gorenavedeni Zahtev za prihvatanje pismenih izjava od 10. januara 2003.

[4] Tužilac protiv Stanisalva Galića, predmet br. IT-98-29-T: “Odluka po interlokutornoj žalbi u vezi s pravilom 92 bis (C)”, 7. jun 2002. (u daljem tekstu: Odluka u predmetu Galić).

[5] U značenju datom u Odluci u predmetu Galić, paragraf 13.

[6] Vidi pravilo 92 bis (A)(i)(a): optužba ponavlja argumentaciju koju je iznela u ranijim prilikama da dokazi “kumulativnog karaktera” nisu uslov iz ovog pravila, već jedan od faktora u prilog prihvatanju dokaza u pismenom obliku.

[7] “sadrži opštu ili statističku analizu nacionalne strukture stanovništva u mestima na koja se odnosi optužnica”.

[8] Vidi pravilo 92 bis (A)(ii).