PRED PRETRESNIM VECEM
Nije službeni dokument
U sastavu:
Sekretar: g. Hans Holthuis Nalog od: 3. maja 2002.
PRVA ODLUKA PO ZAHTEVU TUŽILAŠTVA ZA ZAŠTITNE MERE ZA SVEDOKE KOJI SU OSETLJIVI IZVOR INFORMACIJA
Tužilaštvo
Optuženi
Amici curiae
1. Tužilaštvo (u daljem tekstu: optužba), podnelo je 5. aprila 2002. poverljivi i ex parte "Zahtev optužbe za zaštitne mere za svedoke koji su poverljivi izvor informacija" (u daljem tekstu: aktuelni zahtev). U zahtevu se traže zaštitne mere za svedoke u postupku za Bosnu i Hrvatsku koji su izloženi izuzetno ozbiljnom riziku za svoju bezbednost i bezbednost njihovih porodica. Optužba za te svedoke traži odgodu obelodanjivanja izjava, identiteta i dokaznog materijala (u daljem tekstu: materijal) kao i dodelu pseudonima, a posebno traži sledeće:
Optužba se poziva na pravilo 69 i 75 Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda (u daljem tekstu: Pravilnik).
Pretresno veće je već donelo odluku u pogledu potrebe da optužba pokaže opravdanost konkretnih zaštitnih mera za svakog svedoka pojedinačno da bi se ispoštovalo pravilo 69 (A).( 2 ) Ovo pravilo predviđa da se u "izuzetnim okolnostima" može naložiti neobelodanjivanje identiteta žrtve ili svedoka koji može biti u opasnosti ili izložen riziku dok se ta osoba ne dovede pod zaštitu Međunarodnog suda. Pravilo 69 (C) predviđa, uzevši u obzir odredbe pravila 75, da se "identitet žrtve ili svedoka mora obelodaniti dovoljno rano pre pocetka sudenja da bi se ostavilo dovoljno vremena za pripremu odbrane". U svojoj Odluci, Pretresno veće je napomenulo da postoji nekoliko kriterijuma koje treba razmotriti kada je reč o molbama podnetim na osnovu pravila 69 (A) za konkretne zaštitne mere za svedoke , uključujući:
Sama optužba poziva se na dalji pasus iz odluke Pretresnog veća u predmetu Br đanin, u kojoj je zaključeno da strahovi potencijalnih svedoka nisu sami po sebi dovoljni da se pokaže realna verovatnoća da oni mogu da budu dovedeni u opasnost i izloženi riziku. Da bi se opravdalo zadiranje u prava optuženog u tom pogledu, traži se nešto više.( 3 ) Pretresno već e ovo smatra važnim elementom gorenavedenog prvog kriterijuma.
Pored toga, pravilo 75 (A) predviđa da Veće ili sudija iz sastava Veća mogu "naložiti odgovarajuce mjere za privatnost i zaštitu žrtava i svedoka, pod uslovom da su one u skladu s pravima optuženog". Pretresno veće u ovoj fazi treba samo da odredi primenjivost pravila 75 u onoj meri u kojoj se neobelodanjivanje proteže i na suđenje po optu žnicama za Bosnu i Hrvatsku. U ovoj fazi ne razmatramo prikladnost mera za zaštitu takvih svedoka prilikom njihovog svedočenja. Pretresno veće će, naravno, saslušati sve zahteve s tim u vezi ako su pravovremeno podneseni. Pretresno veće će, stoga , razmotriti da li su zaštitne mere koje se traže prikladne, da li je njihova opravdanost uredno pokazana u skladu sa gorenavedenim relevantnim kriterijumima, i da li su te mere u skladu sa pravima optuženog.
Zahtevi optužbe u pogledu svedoka izneseni u njenim poverljivim i ex parte Dodacima A i B oceniće se u skladu s ovim kriterijumima.
Optužba traži zaštitne mere na osnovu pravila 69 i 75 za 36 svedoka, a ovi zahtevi potkrepljeni su deklaracijama istražitelja iznesenim u poverljivom i ex parte Aneksu C uz aktuelni zahtev.
Za izuzetne okolnosti koje iziskuju zaštitne mere koje traži optužba navodi se da se radi o krajnjoj opasnosti ili riziku sa kojim se oni i/ili njihove porodice suo čavaju ukoliko se sazna da oni svedoče u ovom postupku. U svrhu opšte potkrepe konkretnih rizika sa kojima se ovi svedoci suočavaju, navodi se da će oni svedočiti u vezi sa pitanjima koja su direktno vezana za postojanje krivične odgovornosti optuženog ; o stvarima koje se odnose na delovanje organa vlasti na najvišem nivou, ili na grupe počinilaca identifikovane u optužnicama. Neki zbog svedočenja traže preselenje , a odgađanje obelodanjivanja bi takođe trebalo da olakša ovaj postupak.
Optužba traži tri konkretne mere:
Pored toga, optužba traži naloge da se optuženom i njegovim imenovanim saradnicima zabrani obelodanjivanje materijala trećim stranama sem u onoj meri koja je direktno i konkretno neophodna za pripremu i izvođenje dokaza odbrane (ili, u slučaju amici curiae, u meri u kojoj oni pomažu Pretresnom veću), i da se od optuženog , njegovih imenovanih branilaca i amici curiae zahteva da ishode sporazum o neobelodanjivanju od trećih strana kao preduslov da se njima dostave ti materijali .
U pogledu odgađanja obelodanjivanja koje se traži za svedoke koji su identifikovani u poverljivom i ex parte Aneksu A i B uz aktuelni zahtev, Pretresno veće primenilo je gorenavedene kriterijume i utvrdilo da su zaštitne mere koje se tra že na osnovu pravila 69 i 75 prikladne za sve identifikovane svedoke i da su takvi nalozi u skladu sa pravima optuženog. Pretresno veće pored toga ima u vidu da je već izdalo slične naloge za svedoke koji svedoče u vezi sa optužnicom za Kosovo u ovom postupku.
11. U pogledu obelodanjivanja u fazama izjava svedoka u zavisnosti od toga da li oni treba da svedoče u vezi sa optužnicom za Hrvatsku ili za Bosnu, Pretresno veće ima u vidu da je do sada odbijalo da uspostavi distinkciju između predloženog početka pretresa o optužbama iz optužnice za Hrvatsku i optužnice za Bosnu, i da je naložilo da se obelodanjivanje neredigovanih materijala u skladu sa pravilom 69 obavi do 26. jula 2002. (na osnovu predloženog početka delova postupka koji se odnose na Hrvatsku i Bosnu 26. avgusta 2002). Pošto u pogledu bezbednosti ovih svedoka postoje posebni razlozi za zabrinutost, nalozima Veća uvodi se zaštita od obelodanjivanja identiteta svedoka sve do kratkog perioda pre njihovog predviđenog svedočenja. Obelodanjivanje u fazama zasnovano na početku pretresa o optužbama sadržanim u optužnicama za Hrvatsku i Bosnu nije poželjno i Pretresno veće će naložiti obelodanjivanje redigovanih izjava svih svedoka navedenih u Aneksu A i B do 26. jula 2002, ukoliko se drugačije ne naloži.
12. Konačno, optužba traži izdavanje naloga da se optuženom i njegovim imenovanim saradnicima naloži da ne obelodanjuju materijal trećim stranama sem u onoj meri u kojoj je to direktno i konkretno neophodno za pripremu i izvođenje dokaza odbrane (ili, u slučaju amici curiae, u onoj meri u kojoj je to od pomoći Pretresnom veću). Pored toga, traži se izdavanje naloga da optuženi, njegovi imenovani branioci i amici curiae budu obavezani da ishode sporazum sa trećim stranama o neobelodanjivanju kao preduslov za dostavljanje materijala. Optužba napominje da je Pretresno veće odbilo u vezi sa postupkom za Bosnu da naloži optuženom i amici curiae da ishode potpisivanje sporazuma o neobelodanjivanju sa trećim stranama pre nego što im se može dostaviti materijal i vođenje evidencije o takvom obelodanjivanju. Me đutim, tvrdi se da je, s obzirom na izjavu Pretresnog veća da u opštem smislu takvi nalozi nisu svrsishodni, i s obzirom da u odnosu na takve svedoke postoje specifične okolnosti, primereno da se po ovoj molbi takav nalog izda. Ove specifi čne okolnosti jesu izuzetni bezbednosni rizici vezani za ove svedoke, broj kojih je ograničen. Ovo Pretresno veće prihvata da bi u takvim okolnostima davanje naloga koji se traže u tom pogledu bolje obezbedilo zaštitu ovih osetljivih svedoka i da bi bilo praktično izvodljivo. Stoga će takvi nalozi biti doneti.
13. Iz gorenavedenih razloga, Pretresno veće nalaže kako sledi:
(1) Za 36 svedoka za koje je optužba podnela zahtev a koji su identifikovani u poverljivim i ex parte Aneksima A i B aktuelnog zahteva odobravaju se zaštitne mere u skladu sa pravilom 69 i 75 Pravilnika kako sledi:
Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri cemu je merodavan engleski tekst. /potpis na originalu/
Dana 3. maja 2002. [pecat Medunarodnog suda] 1 - Ovaj termin se odnosi na Zdenka Tomanovića i Dragoslava Ognjanovića, koji su imenovani na osnovu "Naloga" Pretresnog veća od 16. aprila 2002. Ovde se posebno pominje nalog 3 iz tog Naloga u pogledu obavezujućeg karaktera zaštitnih mera i svih drugih postojećih naloga Pretresnog veća u ovom postupku. 2 - Vidi "Odluku po zahtevu optužbe za privremene zaštitne mere" izdatu 19. februara 2002. (u daljem tekstu: Prva odluka) i "Odluku po zahtevu optužbe za zaštitne mere za žrtve i svedoke" izdatu 19. marta 2002. (dalje u tekstu: druga odluka). 3 - Tužilac protiv Brđanina i Talića, "Odluka po zahtevu optužbe za zaštitne mere", predmet br. IT-99-36-PT, 3. juli 2000. (u daljem tekstu: Odluka u predmetu Brđanin"), par. 31. 4 - Takav sporazum predviđen je i u Aneksu D uz aktuelni zahtev. Navedeni dokument je trenutno zapečaćen, a optužba treba da ga učini dostupnim stranama u postupku kako bi ga one mogle ispoštovati. |