PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Nalog od: 18. juna 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


TREĆA ODLUKA PO ZAHTEVU TUŽILAŠTVA ZA IZDAVANJE NALOGA
NA OSNOVU PRAVILA 54bis PROTIV SRBIJE I CRNE GORE


Tužilaštvo:

Amici curiae:

g. Geoffrey Nice

g. Steven Kay

gđa Hildergaard Uerty-Retzlaff

g. Branislav Tapušković

g. Dermot Groome

g. Timothy McCormack

   

Optuženi:

 

Slobodan Milošević

 
   

Vlada Srbije i Crne Gore

 

OVO PRETRESNO VEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (u daljem tekstu: Međunarodni sud),

REŠAVAJUĆI PO “Zahtevu optužbe za nalog na osnovu pravila 54bis kojim se Saveznoj Republici Jugoslaviji nalaže da odgovori na nerešene zahteve za pomoć”, koji je Tužilaštvo podnelo 13. decembra 2002. (u daljem tekstu: Zahtev), kao i "Replici optužbe na Pismeni odgovor Srbije i Crne Gore na zahtev optužbe za nalog na osnovu pravila 54bis kojim se Saveznoj Republici Jugoslaviji nalaže da odgovori na nerešene zahteve za pomoć ", koju je Tužilaštvo podnelo 27. februara 2003,

IMAJUĆI U VIDU druge podneske strana u postupku, argumente iznete na usmenim ročištima pred Pretresnim većem 10. marta 2003. i 3. juna 2003, kao i proceduralne naloge koje je izdalo Pretresno veće,[1]

IMAJUĆI U VIDU "Delimičnu odluku po zahtevu Tužilaštva za izdavanje naloga na osnovu pravila 54bis protiv Srbije i Crne Gore", koju je Pretresno veće donelo 5. juna 2003,

IMAJUĆI U VIDU "Drugu odluku po zahtevu Tužilaštva za izdavanje naloga na osnovu pravila 54bis protiv Srbije i Crne Gore", koju je Pretresno veće donelo 12. juna 2003. i koja se tiče preostalih zahteva Tužilaštva za pomoć navedenih na njegovom "Spisku prioritetnih dokumenata zatraženih od Srbije i Crne Gore za predmet protiv Slobodana Miloševića" i u kojoj se navodi da će biti izdat dalji nalog u vezi sa zahtevom Tužilaštva za pristup arhivama,

IMAJUĆI U VIDU zahteve Tužilaštva da Pretresno veće izda obavezujuće naloge kojima bi se Srbija i Crna Gora primorala da službenicima Tužilaštva omogući fizički pristup dokumentaciji koja se nalazi i čuva u objektima pod kontrolom vlade Srbije i Crne Gore,[2]

IMAJUĆI U VIDU argument Tužilaštva da (1) Pretresno veće, na osnovu pravila 54bis Pravilnika o postupku i dokazima (u daljem tekstu: Pravilnik) može naložiti Srbiji i Crnoj Gori da Tužilaštvu omogući pristup arhivama[3] i da (2) Pretresno veće, kako prema pravilu 39 tako i pravilu 54 Pravilnika, može naložiti Srbiji i Crnoj Gori da Tužilaštvu omogući pristup arhivama,[4]

UZIMAJUĆI U OBZIR odredbe člana 29 Statuta Međunarodnog suda (u daljem tekstu: Statut) i sudsku praksu Međunarodnog suda u vezi s obavezom država da sarađuju s Međunarodnim sudom u istragama i krivičnim postupcima protiv lica optuženih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava i da, bez odlaganja, udovolje zahtevima za pomoć ili nalozima pretresnog veća,[5]

UZIMAJUĆI U OBZIR da odredbe pravila 54bis Pravilnika i sudska praksa Međunarodnog suda u vezi sa obavezom država da dostavljaju dokumente ili informacije ne ovlašćuju pretresno veće da izdaje naloge da se strani u postupku dozvoli fizički pristup zbirkama dokumenata u određenom predmetu, već ga, pre svega, ovlašćuju da izdaje naloge državama[6] da dostave konkretne dokumente koji se mogu definisati,[7]

UZIMAJUĆI U OBZIR da je (1) pravilo 54 Pravilnika lex generalis na osnovu kojeg Pretresno veće može, po potrebi, izdavati naloge u svrhu istrage ili pripreme i vođenja suđenja, da je (2) pravilo 54bis Pravilnika lex specialis na osnovu kojeg Pretresno veće može naložiti državi da strani u postupku dostavi dokumenta koja se mogu definisati i da, stoga, (3) pravilo 54bis, a ne pravilo 54, Pravilnika predstavlja odgovarajuće pravilo na osnovu koga Pretresno veće može izdati državi obavezujuće naloge za dostavljanje dokumenata koji se mogu definisati,

UZIMAJUĆI U OBZIR da zahtev za izdavanje naloga da se službenicima Tužilaštva omogući fizički pristup dokumentaciji u objektima pod kontrolom Srbije i Crne Gore u suštini predstavlja zahtev za nalog za pretres, ali da u postojećim okolnostima nema dovoljnog osnova za izdavanje takvog naloga,

NA OSNOVU člana 29 Statuta i pravila 54 i 54bis Pravilnika,

OVIM ODBIJA zahtev Tužilaštva za obavezujuće naloge u vezi sa pristupom vladinim arhivima koji se nalaze pod kontrolom Srbije i Crne Gore.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu se merodavnim smatra engleski tekst.

 

/potpis na originalu/

 

Richard May,

 

predsedavajući sudija

   

Dana 18. juna 2003.

 

U Hagu,

 

Holandija

 
   
 

[pečat Međunarodnog suda]



[1] "Nalog o rasporedu za pretres po zahtevu optužbe za izdavanje obavezujućeg naloga" od 10. januara 2003; "Pismeni odgovor Srbije i Crne Gore na 'Zahtev optužbe za nalog na osnovu pravila 54bis kojim se Saveznoj Republici Jugoslaviji nalaže da odgovori na nerešene zahteve za pomoć,'"od 7. februara 2003; "Zahtev optužbe za dozvolu za podnošenje replike u vezi s nerešenim zahtevima za pomoć" od 14. februara 2003; "Nalog po molbi optužbe za odobrenje da dostavi repliku" od 19. februara 2003; "Podnesak Srbije i Crne Gore u skladu sa nalogom koji je veće izdalo na usmenoj raspravi održanoj 10. marta 2003. u vezi sa 'Zahtevom optužbe za nalog na osnovu pravila 54 bis kojim se Saveznoj Republici Jugoslaviji nalaže da odgovori na nerešene zahteve za pomoć' " od 6. maja 2003; "Odgovor Tužilaštva na podnesak Srbije i Crne Gore u vezi s nerešenim zahtevima za pomoć od 6. maja 2003" od 20. maja 2003; "Poverljiva dopunska informacija uz odgovor Tužilaštva na podnesak Srbije i Crne Gore od 6. maja 2003. u vezi s nerešenim zahtevima za pomoć" od 5. juna 2003.

[2] "Replika optužbe na pismeni odgovor Srbije i Crne Gore na 'Zahtev optužbe za nalog na osnovu pravila 54bis kojim se Saveznoj Republici Jugoslaviji nalaže da odgovori na nerešene zahteve za pomoć' ", paragraf 3, fusnota 8 ("...optužba je predložila da njeno osoblje pregleda te arhive. Na taj način, osoblje optužbe koristi sopstveno vreme i sredstva (uključujući, po potrebi, mašine za fotokopiranje i skenere) u lokalnim arhivama i pregleda njihove registre dokumenata. Zatim se dokumenti za koje se oceni da su relevantni za rad ovog Međunarodnog suda skeniraju ili kopiraju. Taj celokupni proces obavlja se na najmanje nametljiv način, uz saradnju i pomoć osoblja lokalnih arhiva. Tako se na najefikasniji način dobijaju dokumenti za koje se oceni da su značajni i relevantni (a optužba ocenjuje da u velikom broju slučajeva lokalno osoblje uopšte nije bilo svesno toga šta može biti značajno i relevantno)".); paragraf 9, fusnota 14 ("Takvo pregledanje može se kvalifikovati kao 'pristup arhivama'.”); paragraf 12, fusnota 22 ("Optužba se služi izrazom 'fizički pristup' kako bi utvrdila način na koji taj izraz koristi Srbija i Crna Gora, kao i njihov prigovor zbog toga što su Međunarodni sud i njegov tužilac kadri da dobiju 'fizički pristup' lokacijama na prostorima bivše Jugoslavije."); paragraf 13, fusnota 25 ("…optužba smatra da pravilo 54bis ne 'isključuje jasno' nikakvo pravo optužbe na fizički pristup i rad u arhivama (kako se tvrdi u paragrafu 12 Pismenog odgovora), naprosto zato što to pravilo ne sadrži odredbu o pregledu arhiva."), od 27. februara 2003; "Zahtev optužbe za nalog na osnovu pravila 54bis kojim se Saveznoj Republici Jugoslaviji nalaže da odgovori na nerešene zahteve za pomoć," paragrafi 8-10 ("Optužba je do sada uputila šest ZZP-a tražeći pristup u ukupno 16 arhiva u SRJ."); paragraf 17, fusnota 8 ("Skrećemo pažnju na to da optužba priznaje da je samo mali broj zahteva opšte prirode. Kao takvi, ti zahtevi su dodatno razjašnjeni u novim zahtevima za pomoć. Međutim, optužba ističe da su u brojnim slučajevima takvi ZZP-i mogli biti ispunjeni tako što bi se optužbi dozvolio neposredan pristup arhivama."), od 13. decembra 2002.

[3] "Zahtev optužbe za nalog na osnovu pravila 54bis kojim se Saveznoj Republici Jugoslaviji nalaže da odgovori na nerešene zahteve za pomoć", paragrafi 1, 8-19; "Replika optužbe na pismeni odgovor Srbije i Crne Gore na zahtev optužbe za nalog na osnovu pravila 54bis kojim se Saveznoj Republici Jugoslaviji nalaže da odgovori na nerešene zahteve za pomoć", paragrafi 8-10, 17.

[4] "Zahtev optužbe za nalog na osnovu pravila 54bis kojim se Saveznoj Republici Jugoslaviji nalaže da odgovori na nerešene zahteve za pomoć", paragraf 1; "Replika optužbe na pismeni odgovor Srbije i Crne Gore na 'Zahtev optužbe za nalog na osnovu pravila 54bis kojim se Saveznoj Republici Jugoslaviji nalaže da odgovori na nerešene zahteve za pomoć'", paragrafi 10-12, 17.

[5] Vidi Tužilac protiv Tihomira Blaškića, "Odluka po zahtjevu Republike Hrvatske za preispitivanje odluke Raspravnog vijeća II od 18. srpnja 1997.", Žalbeno veće, predmet br. IT-95-14-A R 108bis (29. oktobar 1997), par. 26 (u kojoj se navodi da član 29 daje Međunarodnom sudu "novu, dapače jedinstvenu ovlast … da izdaje naloge suverenim državama ").

[6] Vidi Tužilac protiv Tihomira Blaškića, predmet br. IT-95-14-A R108bis, par. 27 (gde se navodi da se obaveza prema članu 29 Statuta "odnosi … na korake koje države mogu poduzeti samo i isključivo kroz svoja tijela (to bi primjerice bio slučaj naloga kojim se od države traži da predoči dokumente u posjedu nekog od njenih dužnosnika)").

[7] Vidi Tužilac protiv Tihomira Blaškića, predmet br. IT-95-14-A R108bis, par. 32 (gde se napominje da u svakom zahtevu da se na osnovu člana 29, par. 2, Statuta izda nalog za dostavu dokumenata treba navesti konkretne dokumente, a ne samo opštu kategoriju, ukratko obrazložiti zašto se ti dokumenti smatraju relevantnim za suđenje, pri čemu zahtev ne sme da bude preterano opterećujući, a dotičnoj državi treba ostaviti dovoljno vremena da udovolji zahtevu).