PRED PRETRESNIM VEĆEM U sastavu:
Sekretar: g. Hans Holthuis Nalog od: 27. avgusta 2002. TUŽILAC ODLUKA PO ZAHTEVU OPTUŽBE ZA DOZVOLU DA DODA SVEDOKE B-225 I C-057 NA SPISAK SVEDOKA I ZAHTEVU ZA ZAŠTITNE MERE Tužilaštvo: Optuženi: Amici curiae: OVO PRETRESNO VEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (u daljem tekstu: Međunarodni sud), REŠAVAJUĆI PO delimično poverljivom i ex parte “Zahtevu optužbe za dozvolu da doda svedoke B-225 i C-057 na spisak svedoka i zahtevu za zaštitne mere” od 31. jula 2003. (u daljem tekstu: Zahtev), u kome optužba traži dozvolu da doda dva svedoka na spisak svojih svedoka za deo suđenja vezan za Hrvatsku i Bosnu i određivanje zaštitne mere odloženog obelodanjivanja izjave za svedoka C-057, a sporazum o neobelodanjivanju i relevantne zaštitne mere za oba svedoka, UZIMAJUĆI U OBZIR odluku Pretresnog veća nakon što je optužba podnela pretpretresni materijal za delove sadašnjeg postupka koji se odnose na Hrvatsku i Bosnu, da će dozvoliti uvrštavanje u spis dodatnog materijala optužbe samo ako se za to pokažu valjani razlozi,[1] UZIMAJUĆI U OBZIR da Pretresno veće prihvata da je objašnjenje ponuđeno u poverljivim i ex parte Dodacima Zahtevu uverilo Pretresno veće da je ispunjen zahtev da se pokažu valjani razlozi u pogledu svedoka B-225 i C-057, po tome što je sa jednim od tih svedoka tek nedavno obavljen razgovor, dok je drugi svedok tek nedavno pristao da svedoči, IMAJUĆI U VIDU da se, u pogledu traženih zaštitnih mera, optužba oslanja na pravila 69, 75 i 79 Pravilnika o postupku i dokazima (dalje u tekstu: Pravilnik), IMAJUĆI U VIDU poverljive i ex parte Dodatke Zahtevu u kojima se navodi priroda iskaza koje će svedoci dati i razlozi za podnošenje zahetva za zaštitne mere, UZIMAJUĆI U OBZIR da je Pretresno veće, u svojoj Odluci od 13. marta 2003. i ranijim odlukama, navelo preduslove koje treba zadovoljiti pre nego što se odobre tražene konkretne mere[2] i da će te preduslove primeniti na pravni lek tražen u ovom Zahtevu, UZIMAJUĆI U OBZIR da je Pretresno veće primenilo relevantne kriterijume i zaključilo da su zaštitne mere odloženog obelodanjivanja tražene za svedoka C-057 primerene i da takav nalog nije u suprotnosti sa pravima optuženog. Razlozi za to su posebna opasnost po bezbednost svedoka i važnost iskaza koji će, kako se tvrdi, dati, UZIMAJUĆI, DALJE, U OBZIR da, u vezi sa zahtevom za oba svedoka da optuženi i njegovi imenovani pravni saradnici ne obelodanjuju materijal trećim stranama, osim u meri u kojoj je to direktno i konkretno neophodno za pripremu i iznošenje teze odbrane (a amici curiae da to čine u meri koja je neophodna da pomognu Pretresnom veću) i da, pre nego što to urade, obezbede sporazume o neobelodanjivanju, Pretresno veće će odobriti ovaj zahtev po uslovom da on važi za posebnu i ograničenu kategoriju kojoj ti svedoci pripadaju,[3] NA OSNOVU PRAVILA 54 I 69 OVIM ODOBRAVA ZAHTEV i NALAŽE sledeće:
Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je merodavan engleski tekst.
[1] “Odluka po zahtevu optužbe za dozvolu Pretresnog veća za izmenu rasporeda podnesaka”, 18. april 2002, str. 3. [2] Vidi “Odluku po zahtevu optužbe za izmenu liste svedoka i za odobravanje zaštitnih mera za svedoke koji su osetljivi izvor informacija”, 13. mart 2003. Vidi takođe odluke na koje se Pretresno veće poziva u toj Odluci za mere na osnovu pravila 69, i to kako sledi: Tužilac protiv Slobodana Miloševića, “Odluka po zahtevu Tužilaštva za izricanje privremenih zaštitnih mera (u skladu s pravilom 69)” od 19. februara 2002. (dalje u tekstu “Prva odluka”); “Odluka po zahtevu Tužilaštva za izricanje zaštitnih mera za žrtve i svedoke” od 19. marta 2002. (dalje u tekstu “Druga odluka”) i “Druga odluka (po zahtevu optužbe) za zaštitne mere za svedoke koji su osetljivi izvor informacija” od 6. juna 2003. [3] To odražava dosledan stav Veća o tim pitanjima. Vidi, u ovom predmetu, “Odluku po daljem zahtevu optužbe za izmenu liste svedoka i za odobravanje zaštitnih mera za svedoke koji su osetljivi izvor informacija”, 13. mart 2003, i “Prvu odluku o zaštitnim merama za svedoke koji su osetljivi izvor informacija”, 3. maj 2003. |