PRED PRETRESNIM VEĆEM U sastavu:
Sekretar: g. Hans Holthuis Odluka od: 7. oktobra 2003. TUŽILAC ODLUKA PO ZAHTEVU OPTUŽBE ZA DOZVOLU DA DODA SVEDOKA C-070 NA SPISAK SVEDOKA I ZA ODREĐIVANJE ZAŠTITNIH MERA Tužilaštvo: Optuženi: Amici curiae: OVO PRETRESNO VEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (u daljem tekstu: Međunarodni sud), REŠAVAJUĆI PO poverljivom i delimično ex parte “Zahtevu optužbe za dozvolu da doda svedoka C-070 na spisak svedoka i za određivanje zaštitnih mera”, koji je Tužilaštvo (u daljem tekstu: optužba) podnelo 2. oktobra 2003. godine (u daljem tekstu: Zahtev) i kojim traži dozvolu da navedenog svedoka doda na spisak svojih svedoka za deo suđenja koji se odnosi na Hrvatsku i Bosnu i određivanje zaštitnih mera odgođenog obelodanjivanja, sporazuma o neobelodanjivanju i relevantnih mera, UZIMAJUĆI U OBZIR odluku Pretresnog veća posle podnošenja pretpretresnog materijala optužbe za delove ovog suđenja koji se odnose na Hrvatsku i Bosnu da će uvrštavanje dodatnog materijala optužbe dozvoliti samo ako se za to iznesu valjani razlozi,[1] UZIMAJUĆI U OBZIR da Pretresno veće prihvata da ga je obrazloženje navedeno u poverljivim i ex parte prilozima Zahtevu uverilo da je, u pogledu svedoka C-070, zadovoljen njegov uslov da se iznese valjan razlog, s obzirom na činjenicu da je svedok tek nedavno pristao da svedoči, IMAJUĆI U VIDU da se optužba, u pogledu zatraženih zaštitnih mera, poziva na pravila 69, 75 i 79 Pravilnika o postupku i dokazima (u daljem tekstu: Pravilnik), IMAJUĆI U VIDU poverljive i ex parte priloge Zahtevu u kojima se navodi priroda iskaza koji će svedok dati i razlozi zbog kojih se traže zaštitne mere, UZIMAJUĆI U OBZIR da je Pretresno veće, u svojoj Odluci od 13. marta 2003. i ranijim odlukama, konkretno navelo preduslove koji se moraju ispuniti pre nego što se odobre konkretne tražene mere[2] i da će te preduslove primeniti na pravni lek tražen ovim Zahtevom, UZIMAJUĆI U OBZIR da je Pretresno veće primenilo relevantne kriterijume i utvrdilo da su zaštitne mere odgođenog obelodanjivanja tražene za svedoka C-070 primerene i da su takvi nalozi u skladu sa pravima optuženog, i prihvatajući da, s obzirom na to o kom se svedoku radi i na prirodu iskaza koji će on dati, rok za obelodanjivanje za amici curiae bude 30 dana, a za optuženog i njegove pravne savetnike 21 dan. Razlozi za odobrene zaštitne mere jesu posebna opasnost po bezbednost svedoka i važnost iskaza koji se tvrdi da će svedok dati, UZIMAJUĆI, DALJE, U OBZIR da će, u pogledu zahteva da optuženi i njegovi imenovani pravni savetnici, kada je reč o ovom svedoku, trećim stranama ne obelodanjuju dokazni materijal, osim u meri u kojoj je to direktno i konkretno neophodno za pripremu i izvođenje dokaza odbrane (ili, u slučaju amici curiae, u meri u kojoj je to neophodno da bi pružili pomoć Pretresnom veću) i da od trećih strana prethodno ishode sporazume o neobelodanjivanju, Pretresno veće odobriti ovaj Zahtev na osnovu toga što on važi za posebnu i ograničenu kategoriju u koju spada ovaj svedok,[3] UZIMAJUĆI U OBZIR da se predlaže da svedok predoči određene knjige o kojima će svedočiti i da će optužba izvesti dokaze vezane za te knjige, ali da će navesti relevantne pasuse relevantnih knjiga na koje želi da se pozove, NA OSNOVU PRAVILA 54 i 69 OVIM ODOBRAVA ZAHTEV i NALAŽE sledeće:
Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu se tekst na engleskom smatra merodavnim.
[1] “Odluka po zahtevu Tužilaštva za saglasnost Pretresnog veća za izmenu rasporeda podnošenja podnesaka”, 18. april 2002, str. 3. [2] Vidi “Odluku po zahtevu optužbe za izmenu liste svedoka i za odobravanje zaštitnih mera za svedoke koji su osetljivi izvor informacija”, 13. mart 2003. Vidi takođe sledeće odluke na koje se Veće u toj Odluci poziva u pogledu mera predviđenih pravilom 69: Tužilac protiv Miloševića, “Odluka po zahtevu Tužilaštva za izricanje privremenih zaštitnih mera u skladu sa pravilom 69” od 19. februara 2002. (dalje u tekstu: Prva odluka), “Odluka po zahtevu Tužilaštva za izricanje zaštitnih mera za žrtve i svedoke” od 19. marta 2002. (dalje u tekstu: Druga odluka) i “Druga odluka o zaštitnim merama za svedoke koji su osetljivi izvor informacija”, 6. jun 2003. [3] To odražava dosledan stav Veća o ovim pitanjima. Vidi, u ovom slučaju, “Odluku po zahtevu optužbe za izmenu liste svedoka i za odobravanje zaštitnih mera za svedoke koji su osetljivi izvor informacija”, 13. mart 2003. i “Prvu odluku po zahtevu Tužilaštva za zaštitne mere za svedoke koji su osetljivi izvor informacija” od 3. maja 2003. godine. |