PRED PRETRESNIM VEĆEM

U sastavu:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 7. oktobra 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ODLUKA PO ZAHTEVU OPTUŽBE ZA DOZVOLU DA DODA SVEDOKA C-070 NA SPISAK SVEDOKA I ZA ODREĐIVANJE ZAŠTITNIH MERA


Tužilaštvo:
gđa Carla Del Ponte
g. Geoffrey Nice
g. Dermot Groome

Optuženi:
Slobodan Milošević

Amici curiae:
g. Steven Kay, QC
g. Branislav Tapušković
g. Timothy L.H. McCormack

OVO PRETRESNO VEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (u daljem tekstu: Međunarodni sud),

REŠAVAJUĆI PO poverljivom i delimično ex parte “Zahtevu optužbe za dozvolu da doda svedoka C-070 na spisak svedoka i za određivanje zaštitnih mera”, koji je Tužilaštvo (u daljem tekstu: optužba) podnelo 2. oktobra 2003. godine (u daljem tekstu: Zahtev) i kojim traži dozvolu da navedenog svedoka doda na spisak svojih svedoka za deo suđenja koji se odnosi na Hrvatsku i Bosnu i određivanje zaštitnih mera odgođenog obelodanjivanja, sporazuma o neobelodanjivanju i relevantnih mera,

UZIMAJUĆI U OBZIR odluku Pretresnog veća posle podnošenja pretpretresnog materijala optužbe za delove ovog suđenja koji se odnose na Hrvatsku i Bosnu da će uvrštavanje dodatnog materijala optužbe dozvoliti samo ako se za to iznesu valjani razlozi,[1]

UZIMAJUĆI U OBZIR da Pretresno veće prihvata da ga je obrazloženje navedeno u poverljivim i ex parte prilozima Zahtevu uverilo da je, u pogledu svedoka C-070, zadovoljen njegov uslov da se iznese valjan razlog, s obzirom na činjenicu da je svedok tek nedavno pristao da svedoči,

IMAJUĆI U VIDU da se optužba, u pogledu zatraženih zaštitnih mera, poziva na pravila 69, 75 i 79 Pravilnika o postupku i dokazima (u daljem tekstu: Pravilnik),

IMAJUĆI U VIDU poverljive i ex parte priloge Zahtevu u kojima se navodi priroda iskaza koji će svedok dati i razlozi zbog kojih se traže zaštitne mere,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je Pretresno veće, u svojoj Odluci od 13. marta 2003. i ranijim odlukama, konkretno navelo preduslove koji se moraju ispuniti pre nego što se odobre konkretne tražene mere[2] i da će te preduslove primeniti na pravni lek tražen ovim Zahtevom,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je Pretresno veće primenilo relevantne kriterijume i utvrdilo da su zaštitne mere odgođenog obelodanjivanja tražene za svedoka C-070 primerene i da su takvi nalozi u skladu sa pravima optuženog, i prihvatajući da, s obzirom na to o kom se svedoku radi i na prirodu iskaza koji će on dati, rok za obelodanjivanje za amici curiae bude 30 dana, a za optuženog i njegove pravne savetnike 21 dan. Razlozi za odobrene zaštitne mere jesu posebna opasnost po bezbednost svedoka i važnost iskaza koji se tvrdi da će svedok dati,

UZIMAJUĆI, DALJE, U OBZIR da će, u pogledu zahteva da optuženi i njegovi imenovani pravni savetnici, kada je reč o ovom svedoku, trećim stranama ne obelodanjuju dokazni materijal, osim u meri u kojoj je to direktno i konkretno neophodno za pripremu i izvođenje dokaza odbrane (ili, u slučaju amici curiae, u meri u kojoj je to neophodno da bi pružili pomoć Pretresnom veću) i da od trećih strana prethodno ishode sporazume o neobelodanjivanju, Pretresno veće odobriti ovaj Zahtev na osnovu toga što on važi za posebnu i ograničenu kategoriju u koju spada ovaj svedok,[3]

UZIMAJUĆI U OBZIR da se predlaže da svedok predoči određene knjige o kojima će svedočiti i da će optužba izvesti dokaze vezane za te knjige, ali da će navesti relevantne pasuse relevantnih knjiga na koje želi da se pozove,

NA OSNOVU PRAVILA 54 i 69

OVIM ODOBRAVA ZAHTEV i NALAŽE sledeće:

  1. svedok C-070 može se dodati na spisak svedoka;

  2. što se tiče tražene zaštitne mere odgođenog obelodanjivanja za svedoka C-070, njegove neredigovane izjave svedoka i relevantni dokazni predmeti obelodaniće se amici curiae najmanje 30 dana, a optuženom i njegovim imenovanim pravnim savetnicima najmanje 21 dan pre planiranog svedočenja svedoka;

  3. što se tiče sporazuma o neobelodanjivanju trećim stranama dokaznog materijala koji se odnosi na svedoka C-070:

    1. optuženi i njegovi imenovani pravni savetnici trećim stranama neće obelodanjivati izjave svedoka i relevantne dokazne predmete, osim u meri u kojoj je to direktno i konkretno neophodno za pripremu i izvođenje dokaza odbrane (ili, u slučaju amici curiae, u meri u kojoj oni pružaju pomoć Pretresnom veću), i

    2. optuženi, njegovi imenovani pravni savetnici i amici curiae ishodiće od trećih strana sporazume o neobelodanjivanju (kako je predvidela optužba), kao preduslov da im se dostave izjave svedoka i relevantni dokazni predmeti; i

  4. u pogledu predočavanja knjiga od strane svedoka, optužba će u roku predviđenom za obelodanjivanje dostaviti te knjige, ali će navesti relevantne pasuse relevantnih knjiga na koje želi da se pozove.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu se tekst na engleskom smatra merodavnim.

 

/potpis na originalu/

 

Richard May,

 

predsedavajući
Dana 7. oktobra 2003. godine

 

U Hagu,

 

Holandija [pečat Međunarodnog suda]



[1] “Odluka po zahtevu Tužilaštva za saglasnost Pretresnog veća za izmenu rasporeda podnošenja podnesaka”, 18. april 2002, str. 3.

[2] Vidi “Odluku po zahtevu optužbe za izmenu liste svedoka i za odobravanje zaštitnih mera za svedoke koji su osetljivi izvor informacija”, 13. mart 2003. Vidi takođe sledeće odluke na koje se Veće u toj Odluci poziva u pogledu mera predviđenih pravilom 69: Tužilac protiv Miloševića, “Odluka po zahtevu Tužilaštva za izricanje privremenih zaštitnih mera u skladu sa pravilom 69” od 19. februara 2002. (dalje u tekstu: Prva odluka), “Odluka po zahtevu Tužilaštva za izricanje zaštitnih mera za žrtve i svedoke” od 19. marta 2002. (dalje u tekstu: Druga odluka) i “Druga odluka o zaštitnim merama za svedoke koji su osetljivi izvor informacija”, 6. jun 2003.

[3] To odražava dosledan stav Veća o ovim pitanjima. Vidi, u ovom slučaju, “Odluku po zahtevu optužbe za izmenu liste svedoka i za odobravanje zaštitnih mera za svedoke koji su osetljivi izvor informacija”, 13. mart 2003. i “Prvu odluku po zahtevu Tužilaštva za zaštitne mere za svedoke koji su osetljivi izvor informacija” od 3. maja 2003. godine.