PRED PRETRESNIM VEĆEM

Sudija:

sudija Richard May, predsedavajući
sudija Patrick Robinson
sudija O-Gon Kwon

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 20. oktobra 2003.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


ODLUKA PO ZAHTEVU ODBRANE FRANKA SIMATOVIĆA
(PREDMET BR. IT-03-69-PT) ZA PRISTUP TRANSKRIPTIMA I DOKUMENTIMA

Tužilaštvo: Amici curiae:
gđa Carla Del Ponte g. Steven Kay
g. Geoffrey Nice g. Branislav Tapušković
g. Dermot Groome g. Timothy McCormack
   
  Optuženi:
  g. Slobodan Milošević
   
  Odbrana g. Franka Simatovića:
  g. Zoran Jovanović

OVO PRETRESNO VEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (u daljem tekstu: Međunarodni sud),

RJEŠAVAJUĆI PO "Zahtevu odbrane za pristup transkriptima i dokumentima" (u daljem tekstu: Zahtev), koji je 18. septembra 2003. podnela odbrana Franka Simatovića (u daljem tekstu: Simatovićeva odbrana), kojim se traži pristup svim transkriptima i dokumentima iz predmeta Tužilac protiv Miloševića (u daljem tekstu: predmet Milošević),

IMAJUĆI U VIDU da se Zahtevom konkretno traži '(i) stalan pristup transkriptima sa svih otvorenih i zatvorenih sednica u delu predmeta Milošević koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku; (ii) stalan pristup dokaznim predmetima sa suđenja, te dokumentarnim dokazima i podnescima strana u postupku u delu predmeta Milošević koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku; i (iii) dopuštenje da se ubuduće obraćaju Pretresnom veću radi izdavanja konkretnih naloga u vezi sa svim poverljivim materijalima za koje odbrana bude smatrala da joj mogu koristiti u izvođenju dokaza, a koje Tužilaštvo (u daljem tekstu: optužba) inače nije obavezno da obelodani,'[1]

IMAJUĆI U VIDU "Odgovor optužbe na zahtev Franka Simatovića za pristup transkriptima i dokumentima," koji je optužba dostavila 2. oktobra 2003. (u daljem tekstu: Odgovor), i u kojem navodi da se optužba ne protivi tome da se Simatovićevoj odbrani odobri pristup svedočenjima sa otvorenih sednica i javno predočenim dokaznim predmetima iz predmeta Milošević, ali da zahtev za pristup nejavnim materijalima, kao što su svedočenja data na zatvorenim ili delimično zatvorenim sednicama, ili poverljivim dokaznim predmetima, treba da se odbije s obzirom na to da se (i) postupak u predmetu Tužilac protiv Simatovića (u daljem tekstu: predmet Simatović) još nalazi u početnoj fazi; i (ii) dalje bojazni za bezbednost svedoka u predmetu Milošević,[2]

IMAJUĆI U VIDU Odgovor u kojem sa navodi da se optužba ne protivi tome da se Simatovićevoj odbrani odobri pristup javno podnetim podnescima u predmetu Milošević, ali da pristup svim poverljivim materijalima treba da se uskrati pošto Simatovićeva odbrana nije konkretno navela kategorije dokumenata koje traži, kao ni legitiman forenzički osnov za takav zahtev,[3]

IMAJUĆI U VIDU Odgovor u kojem optužba navodi da, ukoliko Pretresno veće odobri pristup nejavnim materijalima Simatovićevoj odbrani, onda, alternativno, 'pristup nejavnim svedočenjima i poverljivim dokaznim predmetima treba odobriti samo u skladu sa zaštitnim merama i izuzimanjima navedenim u paragrafima 11-19 Odgovora, a pristup poverljivim podnescima treba odbiti u delu u kome se odnosi na dokumente (i) podnete na ex parte osnovi; (ii) koji se odnose na zaštitu svedoka; ili (iii) koji nisu direktno vezani za dokaze koji su uvršteni u spis u predmetu Milošević,[4]

IMAJUĆI U VIDU da optužba u Odgovoru priznaje da su zločini kojima se optuženi tereti u predmetu Simatović prostorno i vremenski vezani za neke od zločina kojima se optuženi tereti u predmetu Milošević, te da će mnogi dokazi u predmetu Milošević biti relevantni za pripremu Simatovićeve odbrane,[5]

IMAJUĆI U VIDU I TO da optužba u Odgovoru navodi da će verovatno pozvati mnoge od svedoka zaštićenih u predmetu Milošević radi svedočenja u predmetu Simatović,[6]

UZIMAJUĆI U OBZIR da se pristup poverljivom materijalu iz drugog predmeta odobrava ukoliko strana u postupku pokaže da će joj on biti od suštinske pomoći u izvođenju dokaza, te da strana u postupku uvek ima pravo da zatraži materijal iz bilo kog izvora koji joj može pomoći u pripremi dokaza, pod uslovom da navede i opiše opšti karakter traženog dokumenta i pokaže da postoji legitiman forenzički osnov za odobravanje pristupa tom materijalu,[7]

UZIMAJUĆI U OBZIR da je Pretresno veće koje postupa u predmetu Milošević već naložilo zaštitne mere svedočenja na zatvorenoj i delimično zatvorenoj sednici i dalo status poverljivosti dokaznim predmetima pošto se uverilo da te mere nisu u suprotnosti sa pravima optuženog,

UZIMAJUĆI U OBZIR fazu u kojoj se nalazi postupak u predmetu Simatović, u kojem još nije zakazan datum početka suđenja, kao i da još postoje neka nerešena pitanja u vezi s obelodanjivanjem, koja se, između ostalog, odnose na izjave svedoka koje treba da se obelodane na osnovu pravila 66(A)(ii) Pravilnika, kao i na potencijalni ekskulpatorni materijal u skladu sa pravilom 68 Pravilnika i dodatne materijale u skladu s pravilima 66(B) i 67(C) Pravilnika, ukoliko se Simatovićeva odbrana pozove na recipročno obelodanjivanje,[8]

UZIMAJUĆI U OBZIR da će se javna svedočenja, dokazni predmeti i dokumenti Simatovićevoj odbrani staviti na raspolaganje kada za to podnese zahtev Sekretarijatu Međunarodnog suda,

UZIMAJUĆI U OBZIR, MEĐUTIM, da poverljivi dokumenti u predmetu Milošević nisu dokazi i da Simatovićeva odbrana nije pokazala legitiman forenzički osnov za odobravanje pristupa tim materijalima,

NA OSNOVU pravila 54 Pravilnika,

OVIM NALAŽE kako sledi:

(1) Simatovićeva odbrana može direktno od sekretara Međunarodnog suda zatražiti da joj omogući pristup javnim svedočenjima, dokaznim predmetima i podnescima u vezi sa delovima predmeta Milošević koji se odnose na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku;

(2) Simatovićeva odbrana imaće pristup nejavnim svedočenjima i dokaznim predmetima iz dela predmeta Milošević u vezi s Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom, koji se odnose na zločine i događaje vezane za optužbe protiv Franka Simatovića i saoptuženog Jovice Stanišića, nakon što:

(i) optužba iscrpi razumnu mogućnost da pribavi saglasnost svedoka koji su svedočili na poverljivoj osnovi u predmetu Milošević da se njihovo neredigovano svedočenje obelodani Simatovićevoj odbrani; i

(b) u slučaju kada takve saglasnosti nema pa je optužba redigovala one delove svedočenja i dokaznih predmeta koji bi mogli da otkriju identitet bilo koje zaštićene osobe ili koji se odnose na neki drugi period, osim perioda od 1. aprila 1991. do 31. decembra 1995;

(3) optužba će u razumnom roku ispitati da li neki deo poverljivog materijala potpada pod pravilo 70 Pravilnika i kontaktirati davaoce takvog materijala radi pribavljanja saglasnosti za njegovo obelodanjivanje; i

(4) Simatovićeva odbrana ne sme javno obelodanjivati nijedan poverljivi ili nejavni materijal iz predmeta Milošević koji joj bude stavljen na uvid.

U smislu ove odluke, pojam "javnosti" označava i obuhvata sva lica, vlade, organizacije, pravna lica, klijente, udruženja i grupe, izuzev sudija Međunarodnog suda, osoblja Sekretarijata, tužioca i njenih predstavnika, te optuženog i njegovog tima odbrane. Pojam "javnosti" takođe obuhvata, bez ograničenja, porodicu, prijatelje i saradnike optuženog, optužene i branioce u drugim predmetima ili postupcima pred Međunarodnim sudom, sredstva javnog informisanja i novinare.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu je merodavan engleski tekst.

 

/potpis na originalu/

 

Richard May,

 

predsedavajući

Dana 20. oktobra 2003.

 

U Hagu,

 

Holandija

 

[pečat Međunarodnog suda]


[1] Zahtev, par. 10.

[2] Odgovor, par. 2.

[3] Odgovor, par. 2 i 20.

[4] Odgovor, par. 23.

[5] Odgovor, par. 10.

[6] Odgovor, par. 17.

[7] "Odluka po zahtjevu Momčila Grubana za pristup materijalu", Tužilac protiv Kvočke i drugih, 13. januar 2003, par. 5, u kojem se citira "Nalog po zahtjevu Paška Ljubičića za pristup povjerljivom popratnom materijalu, transkriptima i dokaznim predmetima u predmetu Kordić i Čerkez," Tužilac protiv Kordića i Čerkeza, 19. juli 2002, str 4; "Odluka po zahtjevu žalilaca Darija Kordića i Marija Čerkeza za pomoć Žalbenog vijeća u dobivanju pristupa žalbenim podnescima i nejavnim postpretresnim podnescima i transkriptima u predmetu Tužilac protiv Blaškića," Tužilac protiv Blaškića, 16. maj 2002, par. 14; i "Odluka po zahtjevu Marija Čerkeza za pristup povjerljivim propratnim materijalima", Tužilac protiv Envera Hadžihasanovića i drugih, 10. oktobar 2001, par. 10.

[8] Prva statusna konferencija u predmetu Simatović održana je 23. septembra 2003.