PRED PRETRESNIM VEĆEM U sastavu:
Sekretar: g. Hans Holthuis Odluka od: 16. decembra 2003. TUŽILAC PRESRETNUTIH KOMUNIKACIJA
Optuženi: Amici curiae: OVO PRETRESNO VEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (u daljem tekstu: Međunarodni sud), REŠAVAJUĆI PO zahtevu optužbe za uvrštavanje u spis određenog broja presretnutih komunikacija (u daljem tekstu: presretnuti razgovori) koje se odnose na deo suđenja vezan za Bosnu i Hercegovinu (u daljem tekstu: BiH),[1] IMAJUĆI U VIDU argumentaciju optuženog:
IMAJUĆI U VIDU argumentaciju amici curiae:
IMAJUĆI U VIDU argumentaciju optužbe:
UZIMAJUĆI U OBZIR da je Pretresno veće označilo sve dosad podnete presretnute razgovore za identifikaciju, IMAJUĆI U VIDU da su relevantne odredbe koje se odnose na prihvatljivost presretnutih razgovora pravilo 89 i, posebno, pravilo 95 Pravilnika o postupku i dokazima (u daljem tekstu: Pravilnik), koje glasi: Pravilo 95
UZIMAJUĆI U OBZIR da presretnuti razgovori moraju da budu relevantni da bi mogli da se prihvate i da je optužbi naloženo da dostavi prilog u kojem će pokazati zašto je svaki od presretnutih razgovora relevantan,[12] što će Pretresno veće potom dalje razmotriti, UZIMAJUĆI U OBZIR da pitanje da li je proces snimanja presretnutih razgovora u saglasnosti sa domaćim zakonom BiH ne mora da bude presudno za utvrđivanje toga da li su ti presretnuti razgovori prihvatljivi, već se moraju primeniti odredbe koje se odnose na prihvatljivost dokaza na osnovu Statuta i Pravilnika Međunarodnog suda, kao i međunarodno pravo, UZIMAJUĆI U OBZIR da je optuženi pokrenuo dovoljno pitanja u vezi s autentičnošću presretnutih razgovora, tako da optužba mora da utvrdi njihovu autentičnost, a Pretresno veće mora da odredi proceduru putem koje će se utvrditi autentičnost presretnutih razgovora, UZIMAJUĆI U OBZIR da će u slučajevima gde autentičnost ne može da se utvrdi izvan razumne sumnje, taj presretnuti razgovor biti izuzet,[13] UZIMAJUĆI, MEĐUTIM, U OBZIR da se Pretresno veće uverilo da postoje dovoljne indicije o pouzdanosti da bi 245 transkripata sadržanih u dokaznom predmetu br. 613 mogli da se uvrste u dokaze na prima facie osnovi;[14] pa će se konačna odluka o prihvatljivosti doneti kada se Pretresno veće uveri u relevantnost i pouzdanost presretnutih razgovora, NA OSNOVU PRAVILA 89 I 95 PRAVILNIKA, OVIM NALAŽE SLEDEĆE:
Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu se merodavnim smatra tekst na engleskom.
[1] Prvi takav zahtev podnet je u "Odgovoru optužbe na primedbu optuženog u vezi sa prihvatanjem presretnutih komunikacija", 31. oktobar 2002. (u daljem tekstu: Odgovor optužbe). Posle toga je uveden određeni broj presretnutih komunikacija preko raznih svedoka, a poslednji je uveden svedok B-1793 da bi se proverila procedura i utvrdila autentičnost svih ranijih presretnutih razgovora i određenog broja novopodnetih presretnutih razgovora (što ukupno čini 245 presretnutih razgovora): 4. decembar 2003, T. na str. 30097-30212. [2] 30. septembar 2002, T. na str. 10412. [3] 10. decembar 2003. Relevantnost ovog argumenta zavisi od pitanja da li su, u ratu, domaći zakoni koji regulišu ta pitanja manje primenjivi ili uopšte nisu primenjivi. [4] Ibid. [5] 10. decembar 2003. [6] Ibid. Amici curiae tvrde da Pretresno veće u ovom slučaju treba da primeni pravilo 89 (E) koje glasi: "Veće može zahtevati potvrdu autentičnosti dokaznog materijala pribavljenog izvan suda." [7] 19. novembar 2002, T. na str. 13050; Opservacije amici curiae, par. 24 i 34. [8] Odgovor optužbe, par. 5 (a). [9] Ibid, par. 5 (b). [10] Ibid, par. 5 (c). [11] 10. decembar 2003. [12] 4. decembar 2003, T. na str. 30109. [13] U tom pogledu, Pretresno veće skreće pažnju na stav zauzet u predmetu Tužilac protiv Radoslava Brđanina, "Odluka po Prigovoru na prihvatanje presretnutih razgovora kao dokaza koji je uložila odbrana", 3. oktobar 2003. (u daljem tekstu: Odluka u predmetu Brđanin), par. 66. [14] Pretresno veće skreće pažnju na to da je ovakva procedura primenjena u Odluci u predmetu Brđanin, par. 68. |