PRED PRETRESNIM VEĆEM III

U sastavu:

sudija Patrick Robinson, predsedavajući
sudija O-Gon Kwon
sudija Iain Bonomy

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 23. septembra 2004.

TUŽILAC
protiv
SLOBODANA MILOŠEVIĆA


DRUGA ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI DOKAZNOG MATERIJALA VRHOVNOG SAVETA ODBRANE

Tužilaštvo:
gđa Carla Del Ponte
g. Geoffrey Nice

Optuženi:
g. Slobodan Milošević

Dodeljeni branioci:
g. Stephen Kay, QC
gđa Gillian Higgins

Amicus curiae:
prof. Timothy McCormack

OVO PRETRESNO VEĆE Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (u daljem tekstu: Međunarodni sud),

REŠAVAJUĆI po poverljivoj "Analizi i tumačenju dokumenata koji se odnose na Vrhovni savet odbrane i drugog materijala navedenog u zahtevu Tužilaštva od 29. januara 2004", koju je Tužilaštvo podnelo 17. februara 2004. (u daljem tekstu: Podnesak o relevantnosti)[1] i u kojoj je, između ostalog, iznelo argumente u vezi sa relevantnošću stenografskih beleški i zapisnika Vrhovnog saveta odbrane Savezne Republike Jugoslavije (u daljem tekstu: materijal VSO) u Prilogu I pod naslovom "Analiza, relevantnost i tumačenje zapisa sa sednica Vrhovnog saveta odbrane",

IMAJUĆI U VIDU sledeće:

(1) Pretresno veće je poverljivom "Odlukom po zahtevu Srbije i Crne Gore za zaštitne mere na osnovu pravila 54 bis" od 30. jula 2003. (u daljem tekstu: Četvrta odluka) naložilo (a) Vladi Srbije i Crne Gore (u daljem tekstu: Srbija i Crna Gora) da tužiocu dostavi zapisnike VSO, a (b) tužiocu da zadrži poverljiv status onih delova zapisnika za koje je Srbija i Crna Gora zatražila zaštitu, te da ih u postupku pred Pretresnim većem koristi samo na zatvorenim sednicama čiji će se transkripti čuvati pod pečatom i neće biti dostupni javnosti;

(2) Pretresno veće je poverljivom "Devetom odlukom po zahtevima Tužilaštva i Srbije i Crne Gore na osnovu pravila 54 bis" od 15. oktobra 2003. (u daljem tekstu: Deveta odluka) naložilo (a) Srbiji i Crnoj Gori da tužiocu dostavi stenografske beleške VSO, a (b) tužiocu da zadrži poverljiv status onih delova stenografskih beleški za koje je Srbija i Crna Gora zatražila zaštitu, te da ih u postupku pred Pretresnim većem koristi samo na zatvorenim sednicama čiji će se transkripti čuvati pod pečatom i neće biti dostupni javnosti; i

(3) poverljiv "Nalog u vezi sa materijalima Vrhovnog saveta odbrane" od 16. jula 2004, kojim je Pretresno veće naložilo (a) Sekretarijatu Međunarodnog suda da optuženom, njegovim pravnim saradnicima, amicis curiae i tužiocu dostavi kopije "zaštićene verzije" materijala VSO i (b) Sekretarijatu, optuženom, njegovim pravnim saradnicima, amicis curiae i tužiocu da zadrže poverljiv status onih delova materijala VSO kojima je odobrena zaštita, te da ih u postupku pred Pretresnim većem koriste samo na zatvorenim sednicama čiji će se transkripti čuvati pod pečatom i neće biti dostupni javnosti,

IMAJUĆI U VIDU poverljivu i javnu verziju "Prve odluke o prihvatljivosti dokaznog materijala Vrhovnog saveta odbrane" od 11. juna 2004. i 23. septembra 2004,[2] kojom se

(1) u spis uvrštavaju materijali VSO koji se odnose na 41. i 43. sednicu;

(2) nalaže da se delovi materijala VSO koji se odnose na 41. i 43. sednicu, kojima su već odobrene zaštitne mere, u spis uvrste u poverljivom obliku; i

(3) imajući u vidu da će Pretresno veće u doglednom roku doneti odluku u vezi sa preostalim materijalom VSO,

IMAJUĆI U VIDU da su, uz materijale VSO koji se odnose na 41. i 43. sednicu, putem svedoka Zorana Lilića[3] u spis već uvršteni sledeći materijali VSO: (1) dokazni predmet br. 469, tabulator 8 – zapisnik sedme sednice VSO, održane 10. februara 1993; (2) dokazni predmet br. 469, tabulator 9 – zapisnik sa pete sednice VSO, održane 9. juna 1998; (3) dokazni predmet br. 469, tabulator 12 – zapisnik sa druge sednice VSO, održane 8. i 10. jula 1992; (4) dokazni predmet br. 469, tabulator 13 – zapisnik sa pete sednice VSO, održane 7. avgusta 1992; (5) dokazni predmet br. 469, tabulator 14 – zapisnik sa šeste sednice VSO, održane 9. decembra 1992; (6) dokazni predmet br. 469, tabulator 16 – zapisnik sa druge sednice VSO, održane 10. novembra 1997; (7) dokazni predmet br. 469, tabulator 24 – zapisnik sa šeste sednice VSO, održane 4. oktobra 1998; (8) dokazni predmet br. 469, tabulator 26 – zapisnik sa devete sednice VSO, održane 23. marta 1999; i (9) dokazni predmet br. 469, tabulator 29 – zapisnik sa sedme sednice VSO, održane 24. novembra 1998,[4]

BUDUĆI DA su i ostali delovi materijala VSO relevantni za ovaj postupak,

IMAJUĆI U VIDU da optuženi i amici curiae nisu odgovorili na Podnesak o relevantnosti,

IMAJUĆI U VIDU da su (1) određenim delovima materijala VSO Četvrtom i Devetom odlukom dodeljene zaštitne mere na osnovu pravila 54 bis Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda (u daljem tekstu: Pravilnik) i da će (2) ti delovi (kako se navodi u Četvrtoj i Devetoj odluci i u "zaštićenoj verziji" materijala VSO),[5] shodno tome, biti uvršćeni u dokaze kao poverljivi,

NA OSNOVU pravila 54 i 89 Pravilnika,

OVIM NALAŽE sledeće:

(1) Preostali delovi materijala VSO uvrštavaju se u spis, izuzev onih delova koji su već uvršteni.

(2) Delovi materijala VSO kojima su već dodeljene zaštitne mere (na osnovu Četvrte i Devete odluke) uvrštavaju se u spis u poverljivom obliku.

Sačinjeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu se merodavnim smatra tekst na engleskom.

/potpis na originalu/
Patrick Robinson,
predsedavajući

Dana 23. septembra 2004.
U Hagu,
Holandija

[pečat Međunarodnog suda]


[1] Podnesak o relevantnosti je Pretresnom veću, optuženom i amicis curiae dostavljen pre nego što je zvanično zaveden, a u međuvremeno je i to učinjeno.

[2] Vidi takođe ovu Odluku u vezi sa detaljnijim proceduralnim kontekstom.

[3] Svedok Lilić svedočio je 17-19. juna i 9. jula 2003. (T. 22548 i dalje).

[4] Čini se da je brojanje sednica VSO započelo iznova 28. oktobra 1997, kada se optuženi nalazio na položaju predsednika SRJ.

[5] Vidi povjerljiv "Nalog u vezi sa materijalima Vrhovnog saveta odbrane" od 16. jula 2004.