MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA
BIVŠU JUGOSLAVIJU
PREDMET BR. IT-99-36-PT
TUŽILAC
MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA
PROTIV
RADOSLAVA BRĐANINA
MOMIRA TALIĆA
KORIGOVANA VERZIJA ČETVRTE IZMIJENJENE OPTUŽNICE
Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u
skladu s ovlaštenjem iz člana 18 Statuta Međunarodnog krivičnog
suda za bivšu Jugoslaviju (u daljnjem tekstu: "Statut Međunarodnog
suda"), optužuje:
RADOSLAVA BRĐANINA i MOMIRA TALIĆA
za GENOCID, ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI, TEŠKE
POVREDE ŽENEVSKIH KONVENCIJA IZ 1949. i KRŠENJA ZAKONA I
OBIČAJA RATOVANJA, kako slijedi:
OPŠTI PODACI
1. U novembru 1990. godine u Bosni i Hercegovini su održani demokratski
izbori. Postojale su tri velike stranke, a svaka se poistovjećivala
sa po jednom od tri glavne populacijske grupe u Bosni i Hercegovini. Stranka
demokratske akcije, SDA, uglavnom je smatrana nacionalnom strankom bosanskih
Muslimana. Srpska demokratska stranka, SDS, smatrala se glavnom srpskom
nacionalnom strankom. Hrvatska demokratska zajednica, HDZ, prvenstveno
se smatrala hrvatskom nacionalnom strankom. Na republičkom nivou,
najviše poslaničkih mjesta u republičkoj skupštini osvojio je
SDA, zatim SDS, pa HDZ. Preostala mjesta u skupštini podijelile su ostale
stranke, među kojima je bila i bivša komunistička stranka.
2. U vrijeme izbora 1990. godine već su bile očite poteškoće
u zajednici republika unutar bivše Socijalističke Federativne Republike
Jugoslavije (u daljnjem tekstu: SFRJ). Rezultati izbora značili su
da SDS, kako vrijeme bude odmicalo, neće moći da demokratskim
putem zadrži Republiku Bosnu i Hercegovinu u Jugoslaviji u kojoj bi dominirali
Srbi. Rezultat je bio taj da su se određena područja u Bosni
i Hercegovini počela organizovati u formalne regionalne strukture,
koristeći pritom koncept "zajednica opština" koje su bile predviđene
jugoslovenskim ustavnim uređenjem iz 1974. godine. U aprilu i maju
1991. godine formirana je Zajednica opština Bosanske krajine sa sjedištem
u Banjoj Luci. Ta zajednica je imala srpski politički program.
3. Slovenija i Hrvatska su 25. juna 1991. proglasile nezavisnost od
Jugoslavije. U ljeto 1991. u Hrvatskoj je izbio rat između Jugoslovenske
narodne armije (u daljnjem tekstu: "JNA") i hrvatskih oružanih snaga.
Borbe su trajale do kraja 1991. godine.
4. Kako je rat u Hrvatskoj odmicao, postajalo je sve vjerovatnije
da će i Bosna i Hercegovina proglasiti nezavisnost od SFRJ. SDS je,
shvativši da neće moći zadržati Bosnu i Hercegovinu u SFRJ,
počeo stvarati odvojeni srpski entitet u Bosni i Hercegovini. U septembru
i oktobru 1991. godine, zajednice opština spomenute u paragrafu 2 gore
transformisane su u srpske autonomne oblasti, a među njima i Zajednica
opština Bosanska krajina, koja je približno 16. septembra 1991. godine
postala Autonomna regija Krajina (u daljnjem tekstu: "ARK"). ARK će
obuhvatati (između ostalih) sljedeće opštine: Banja Luka, Bihać-Ripač,
Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška, Bosanska Krupa, Bosanski Novi, Bosanski
Petrovac, Čelinac, Donji Vakuf, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor,
Prnjavor, Sanski Most, Šipovo i Teslić. Opštine Bihać-Ripač,
Bosanska Krupa, Donji Vakuf, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor i Sanski
Most imale su manjinsko srpsko stanovništvo.
5. Dana 24. oktobra 1991. godine konstituisana je odvojena Skupština
srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, u kojoj je dominirao SDS. Dana 9.
januara 1992. ta skupština je usvojila deklaraciju o proglašenju Srpske
Republike Bosne i Hercegovine. Proglašeno je da teritorija te republike
obuhvata "područja srpskih autonomnih regija i oblasti i drugih srpskih
etničkih cjelina u Bosni i Hercegovini, uključujući i područja
na kojima je srpski narod ostao u manjini zbog genocida koji je nad njim
izvršen u Drugom svjetskom ratu" i da je u sastavu savezne jugoslovenske
države. Tako je geografsko područje AR Krajine postalo dio Srpske
Republike Bosne i Hercegovine. Dana 12. avgusta 1992. naziv republike
bosanskih Srba promijenjen je u Republika Srpska.
6. Rukovodstvo SDS-a je znatnu zastupljenost bosanskih Muslimana i
bosanskih Hrvata u stanovništvu područja za koja se tvrdilo da pripadaju
republici bosanskih Srba doživljavalo kao veliku prepreku stvaranju te
države. Zbog toga je stvaranje te države i obezbjeđivanje državnih
granica na kraju podrazumijevalo i trajno odstranjivanje, ili "etničko
čišćenje", gotovo cjelokupnog stanovništva bosanskih Hrvata
i bosanskih Muslimana.
7. Rukovodstvo bosanskih Srba funkcionisalo je na tri nivoa: republičkom,
regionalnom i opštinskom. Vođe srpskih nacionalista (uključujući
i SDS) u regiji ARK počeli su od 1991. godine da zastupaju i šire
propagandu koja je bosanske Muslimane i bosanske Hrvate prikazivala kao
fanatike koji namjeravaju da počine genocid nad srpskim narodom kako
bi ostvarili kontrolu nad Bosnom i Hercegovinom. Cilj te propagande bio
je da se kod srpskog naroda u Bosni izgradi podrška programu SDS-a i da
se među bosanskim Srbima stvori spremnost da čine zločine
nad svojim komšijama pod parolom odbrane srpskog naroda. Dana 19. decembra
1991., SDS je izdao "Uputstvo o organizovanju i djelovanju organa srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini u vanrednim okolnostima", koje će SDS-u
poslužiti kao nacrt za preuzimanje vlasti u opštinama.
8. Počev od marta 1992., vojne i paravojne jedinice, jedinice
Teritorijalne odbrane (u daljnjem tekstu: "TO"), policijske jedinice i
civili koje su te snage naoružale (u daljnjem tekstu: "snage bosanskih
Srba") preuzele su kontrolu nad opštinama koje su ušle u sastav ARK-a,
kako su navedene u paragrafu 4, i drugim opštinama. Logističku podršku,
organizaciju i rukovođenje u preuzimanju vlasti i događajima
koji su uslijedili pružili su SDS, vojno i policijsko rukovodstvo, te
krizni ili ratni štab.
9. Krizni štabovi su formirani po uzoru na slična tijela koja
su postojala u sistemu odbrane SFRJ, a bilo je zamišljeno da preuzmu svu
izvršnu vlast u vrijeme rata ili vanrednog stanja kada skupština, inače
najviši organ vlasti, ne može da funkcioniše.
10. Krizni štabovi su formirani kako na regionalnom, tako i na opštinskom
nivou vlasti kao tijela koja će biti odgovorna za koordinaciju i
sprovođenje najvećeg dijela operativne faze plana etničkog
čišćenja republike bosanskih Srba i koja će preuzeti ovlasti
upravljanja u regijama i opštinama. Dana 5. maja 1992. godine zvanično
je objavljeno osnivanje Kriznog štaba Autonomne regije Krajina, a Radoslav
BRĐANIN je postao predsjednik. Momir TALIĆ je bio
član tog Kriznog štaba. Dana 18. maja 1992., Krizni štab ARK-a proglasio
je da su krizni štabovi u opštinama najviši organ vlasti u opštini. Dana
26. maja 1992., Krizni štab ARK-a proglasio se najvišim organom vlasti
u AR Krajini i izjavio da su njegove odluke obavezujuće za sve krizne
štabove u opštinama. Između ostalog, Krizni štab je preuzeo kontrolu
nad medijima i nastavio kampanju propagande protiv ne-Srba, kao ključno
sredstvo u sprovođenju gore spomenutog plana.
11. Dana 31. maja 1992. i 10. juna 1992. godine, po naređenju
Radovana Karadžića, u svojstvu predsjednika Predsjedništva Srpske
Republike Bosne i Hercegovine, krizni štabovi su preimenovani u ratna
predsjedništva, a kasnije u ratna povjereništva u opštinama. Ratna predsjedništva/ratna
povjereništva u suštini su zadržala istu strukturu i ista ovlaštenja koja
su imali krizni štabovi, i za njih se u javnosti i dalje uobičajeno
upotrebljavao naziv "krizni štab" (u daljnjem tekstu, izraz "krizni štab"
odnosiće se i na ratna predsjedništva, odnosno ratna povjereništva,
ovisno o vremenskom kontekstu).
12. Dana 12. maja 1992. zasjedala je Skupština srpskog naroda u Bosni
i Hercegovini. Sjednici su, među ostalim, prisustvovali i Radoslav
BRĐANIN i Momir TALIĆ. Na toj sjednici su donesene
odluke o osnivanju odvojene srpske države u Bosni i Hercegovini, osnivanju
predsjedništva i srpskim ciljevima u Bosni i Hercegovini. Donesena je
i odluka o stvaranju vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: "VRS"). Kao posljedica te odluke, jedinice JNA koje su tada još
bile u Bosni i Hercegovini transformisane su u komande nove vojske, VRS-a.
Međutim, VRS je zadržala čvrste veze sa JNA (preimenovana u
Vojsku Jugoslavije (u daljnjem tekstu: "VJ")). Dana 19. maja
1992., Momir TALIĆ je postao komandant 1. krajiškog korpusa
VRS-a. Od maja 1992. godine jedinice 1. krajiškog korpusa angažovale su
se u vojnim operacijama u opštinama na teritoriji ARK-a.
13. Radoslav BRĐANIN, kao predsjednik Kriznog štaba AR
Krajine i istaknuti član SDS-a, i Momir TALIĆ kao komandant
1. krajiškog korpusa i član Kriznog štaba AR Krajine, sprovodili
su politiku uključivanja ARK-a u srpsku državu. Implementacija te
politike zahtijevala je da se muslimanski i hrvatski narod Bosne trajno
ukloni a njihova kultura uništi u opštinama u kojima su oni živjeli stoljećima.
OPTUŽENI
14. Radoslav BRĐANIN je rođen 9. februara 1948.
godine u selu Popovac, opština Čelinac, Bosna i Hercegovina. Po zanimanju
je inžinjer građevinarstva i do 1990. godine radio je u građevinarstvu.
Godine 1990. kao poslanik SDS-a Čelinac izabran je u Vijeće
opština u Skupštini Bosne i Hercegovine. Dana 25. aprila 1991. godine
izabran je za prvog potpredsjednika Skupštine Zajednice opština Bosanska
krajina. U oktobru 1991. godine postao je poslanik u Skupštini srpskog
naroda Bosne i Hercegovine, a zatim je 5. maja 1992. imenovan za predsjednika
Kriznog štaba ARK-a. Dana 15. septembra 1992. godine imenovan je za ministra
za građevinarstvo, saobraćaj i komunalne djelatnosti i vršioca
dužnosti potpredsjednika Vlade Republike Srpske.
15. Momir TALIĆ je rođen 15. jula 1942. godine u
Piskavici u Bosni i Hercegovini. Dana 25. jula 1961. godine stupio je
u Jugoslovensku narodnu armiju (JNA) kao aktivno vojno lice sa specijalizacijom
za oklopno-mehanizovane jedinice. Dana 26. jula 1991., Momir TALIĆ
je postavljen na dužnost (u činu pukovnika) u 5. korpus JNA u Banjoj
Luci kao načelnik štaba/zamjenik komandanta korpusa. Na toj je dužnosti
ostao do 19. marta 1992., a u toku perioda u kojem je obavljao dužnost
načelnika štaba/zamjenika komandanta unaprijeđen je u čin
general-majora. Dana 19. marta 1992. godine, Momir TALIĆ je
postavljen na dužnost komandanta 5. korpusa JNA koji je, 19. maja 1992.
godine, preimenovan u 1. krajiški korpus VRS-a. Dana 5. maja 1992., Momir
TALIĆ je postao član Kriznog štaba ARK-a. Momir TALIĆ
je unaprijeđen u čin general-potpukovnika 31. decembra 1992.,
i ostao komandant 1. krajiškog korpusa tokom sukoba u Bosni i Hercegovini.
Dana 27. juna 1997. godine, Momir TALIĆ je unaprijeđen
u čin general-pukovnika, najviši čin u VRS-u, a 16. februara
1998. postavljen je na dužnost načelnika generalštaba, najvišu dužnost
u VRS-u, na koju je stupio 6. marta 1998.
INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST
I NADREĐENOST
16. Radoslav BRĐANIN je bio istaknuti član SDS-a
i tijesno povezan, kroz svoje političke položaje, sa Predsjedništvom
Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Kao takav, od najranijih početaka
je imao vodeću ulogu u preuzimanju vlasti od strane SDS-a, a posebno
u kampanji propagande koja je bila suštinska komponenta SDS-ovog plana
za stvaranje srpske države.
17. Stvaranje srpske države uključivalo je i kampanju smišljenu
s ciljem da se trajno odstrani, silom ili strahom, nesrpsko stanovništvo
iz područja koja su trebala biti dio te države. Na svojim položajima,
najprije u Skupštini opština Bosanske krajine, a zatim i na položaju predsjednika
Kriznog štaba ARK-a, Radoslav BRĐANIN je igrao vodeću
ulogu u toj kampanji. Radoslav BRĐANIN je omogućio etničko
čišćenje time što je obezbijedio da svi instrumenti državne
moći (masmediji, državne službe, državna kontrola nad stambenom politikom,
zdravstvo, policija, sudstvo, sredstva za proizvodnju, zapošljavanje)
budu u rukama organa vlasti i onih osoba koje su predano podržavale etnički
čistu srpsku državu. Radoslav BRĐANIN je potpisivao odluke
i naređenja Kriznog štaba AR Krajine, koji je sa svoje strane usmjeravao
i pokretao djelovanje kriznih štabova na opštinskom nivou, gdje su neki
od članova kriznih štabova bili direktno uključeni u činjenje
navedenih krivičnih djela.
18. U odnosu na ta krivična djela, koja su počinili članovi
opštinskih kriznih štabova ili pripadnici oružanih snaga pod kontrolom
rukovodstva bosanskih Srba, a za koje je logistička podrška obezbijeđena
posredstvom kriznih štabova, Radoslav BRĐANIN je znao ili
je bilo razloga da zna da će takva krivična djela biti počinjena,
ili da su već počinjena, a on nije preduzeo nužne i razumne
mjere da takva djela spriječi niti da kazni njihove počinioce.
19. General Momir TALIĆ je bio komandant 5. korpusa JNA
od 19. marta 1992. i nakon njegove pretvorbe u 1. krajiški korpus od 19.
maja 1992. (u daljnjem tekstu: "korpus"). Svaki od pet korpusa
VRS-a imao je komandanta korpusa i štab komande, a svi su bili podređeni
generalu MLADIĆU i Glavnom štabu VRS-a.
20. Kao komandant 5. korpusa i 1. krajiškog korpusa od 19. maja 1992.,
na osnovu svojih ovlaštenja regulisanih raznim vojnim propisima i uputstvima
(među ostalim, "Pravilo kopnene vojske JNA (privremeno)" iz 1990.
godine, "Propisi o odgovornosti komandanta korpusa kopnene vojske u vrijeme
mira 1990.", "Zakon o vojsci Srpske Republike Bosne i Hercegovine" od
1. juna 1992.), direktno ili preko svog načelnika štaba, pomoćnika,
načelnika rodova i drugih oficira, komandovao je svim jedinicama
1. krajiškog korpusa i jedinicama pridodatim korpusu. General Momir
TALIĆ je direktno kontrolisao rad komande korpusa; donosio odluke
u vezi sa korpusom i podređenim jedinicama; davao zadatke svojim
podređenima; izdavao naređenja, uputstva i naloge; obezbjeđivao
da se ta naređenja, uputstva i nalozi sprovode i snosio punu odgovornost
za njihovo izvršavanje; pratio situaciju na području u zoni odgovornosti
korpusa; osiguravao protok informacija prema višim komandama, tijelima
civilnih vlasti i organima policije; i bio općenito odgovoran za
stanje u korpusu i postupanje korpusa.
20.1. General Momir TALIĆ je u javnosti naveden kao jedan
od članova kriznog štaba ARK-a. Taj Krizni štab, koji je kasnije
preimenovan u Ratno predsjedništvo, predstavljao je jednu od struktura
koje je osnovalo rukovodstvo bosanskih Srba u cilju ostvarivanja zajedničkog
cilja tog udruženog zločinačkog poduhvata, detaljnije opisanog
u paragrafu 27 niže. General Momir TALIĆ i drugi članovi
Kriznog štaba ARK-a bili supočinioci u tom udruženom zločinačkom
poduhvatu i, s obzirom na to, njihovo učešće u ostvarenju zajedničkog
cilja tog poduhvata uključivalo je aktivnosti Kriznog štaba. Optuženi
general Momir TALIĆ je krivično odgovoran za ponašanje
drugih učesnika u udruženom zločinačkom poduhvatu, uključujući
članove Kriznog štaba ARK-a i one koji su sprovodili odluke tog štaba,
u onoj mjeri u kojoj je njihovo ponašanje bilo u okviru zajedničkog
cilja tog poduhvata ili je bilo prirodna i predvidiva posljedica ostvarivanja
zajedničkog cilja.
21. U periodu od maja do decembra 1992. godine, popunjenost 1. krajiškog
korpusa značajno je uvećana mobilizacijom i uključivanjem
bivših jedinica Teritorijalne odbrane (koje su preimenovane u lake brigade)
u sastav korpusa. U decembru 1992. godine, jedinice pod komandom Momira
TALIĆA uključivale su sljedeće jedinice:
- štab korpusa
- 16. krajiška motorizovana brigada 5. kozaračka laka pješadijska
brigada
- 22. laka pješadijska brigada
- 6. sanska laka pješadijska brigada
- 30. laka pješadijska divizija
- 10. krajiška pješadijska divizija (rasformirana krajem 1992.)
- 11. dubička laka pješadijska brigada
- 11. mrkonjićka laka pješadijska brigada
- 43. motorizovana brigada
- 27. motorizovana brigada
- 1. banjalučka laka pješadijska brigada
- 2. banjalučka laka pješadijska brigada
- 3. banjalučka laka pješadijska brigada
- 4. banjalučka laka pješadijska brigada
- 1. čelinačka laka pješadijska brigada
- 1. laktaška laka pješadijska brigada
- 1. srbačka laka pješadijska brigada
- 1. šipovska laka pješadijska brigada
- 19. donjevakufska laka pješadijska brigada
- 1. gradiška laka pješadijska brigada
- 1. novigradska laka pješadijska brigada
- 1. prnjavorska laka pješadijska brigada
- 1. kotorvaroška laka pješadijska brigada
- 1. kneževska laka pješadijska brigada
- 2. krajiška laka pješadijska brigada
- 1. ozrenska laka pješadijska brigada
- 2. ozrenska laka pješadijska brigada
- 1. trebiška laka pješadijska brigada
- 1. osinjska laka pješadijska brigada
- 1. krnjinska laka pješadijska brigada
- 1. vučjačka laka pješadijska brigada
- 1. teslićka laka pješadijska brigada
- 1. dobojska laka pješadijska brigada
- 1. i 2. oklopna brigada
- 1. i 9. mješoviti artiljerijski puk
- 1. mješoviti protivoklopni artiljerijski puk
- 1. laki artiljerijski puk protivvazdušne odbrane
- 89. raketna brigada
- 1. i 9. inžinjerijski puk
- 1. pontonirski bataljon
- 1. i 9. bataljon veze
- 1. i 9. bataljon vojne policije
- 1. autobataljon
- 1. sanitetski bataljon
- poligon i pritvorska jedinica Manjača
22. Da bi se olakšalo i unaprijedilo komandovanje i rukovođenje
jedinicama i kontrola nad teritorijom, korpus je formirao i određeni
broj privremenih sastava. Među njima su bili:
- Taktička grupa - 1
- Taktička grupa - 2
- Taktička grupa - 3
- Taktička grupa - 4
- Taktička grupa - 5
- Operativna grupa Doboj
- Operativna grupa Prijedor
- Operativna grupa Vlašić
- Grupa lakih brigada - Banja Luka
23. 5. korpus JNA/1. krajiški korpus imao je geografski definisanu
zonu odgovornosti nastalu 1992. godine. Osim opština Bihać-Ripač
i Bosanski Petrovac, sve opštine o kojima se u paragrafu 4 govori kao
o opštinama u sastavu Autonomne regije Krajina bile su direktno u zoni
odgovornosti korpusa ili su ušle u zonu odgovornosti korpusa kad je ona
1992. proširena, ili su u tim opštinama 1992. godine djelovale jedinice
korpusa.
23.1. Konkretno, jedinice 5. korpusa JNA/1. krajiškog korpusa, pod
komandom generala Momira TALIĆA, tokom 1992. godine djelovale
su u opštinama Bosanska Krupa, Bosanski Novi i Ključ, a sve te
opštine su tokom 1992. u nekom času bile izvan geografske zone
odgovornosti 5. korpusa JNA/1. krajiškog korpusa.
24. General Momir TALIĆ je kao komandant 5. korpusa JNA/1.
krajiškog korpusa i kao član Kriznog štaba AR Krajina koristio snage
pod svojom komandom, povremeno u sadejstvu sa policijom, paravojnim jedinicama,
snagama drugih korpusa JNA/VRS-a i drugim tijelima civilne vlasti, da
bi sproveo plan da se stvori i obezbijedi srpska država i razdvoje etničke
zajednice u Bosni i Hercegovini. Sprovođenje tog plana bila je kampanja
uspostavljanja kontrole nad svim opštinama, napadanja i razaranja nesrpskih
sela, ubijanja i terorisanja nesrpskog stanovništva i izdvajanje, deportacija
i trajno odstranjivanje onih ne-Srba koji se nisu podredili srpskim vlastima.
25. Kao komandant 5. korpusa JNA i nakon toga, kao komandant 1. krajiškog
korpusa, general Momir TALIĆ je bio lično odgovoran za
to da obezbijedi da jedinice pod njegovom komandom poštuju i primjenjuju
međunarodnopravna pravila koja regulišu vođenje rata. Osim toga,
general Momir TALIĆ je naređenjem višeg organa bio izričito
obavezan da pokreće postupak za izricanje zakonskih sankcija onim
pojedincima pod svojom komandom koji su prekršili međunarodno ratno
pravo.
26. Na osnovu "Propisa o primjeni međunarodnog ratnog prava
u Oružanim snagama SFRJ" (objavljeno 1988.), general Momir TALIĆ
je znao da, ako ne spriječi ili ne kazni bilo kakvo grupno ili pojedinačno
kršenje međunarodnog humanitarnog prava, snosi ličnu odgovornost
za takvo kršenje prava. Štaviše, na osnovu istih tih propisa znao je da
uzastopnim propuštanjem da pokrene postupak protiv takvih grupa ili pojedinaca
postaje podstrekač ili saučesnik u takvom kršenju međunarodnog
humanitarnog prava.
27.1. Radoslav BRĐANIN i Momir TALIĆ su učestvovali
u udruženom zločinačkom poduhvatu, svaki u svojoj ulozi onako
kako su one opisane u paragrafima od 17 do 26 gore. Svrha tog udruženog
zločinačkog poduhvata bila je trajno prisilno odstranjivanje
većine stanovnika bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije
planirane srpske države činjenjem krivičnih djela navedenih
u tačkama od 1 do 12. Optuženi Radoslav BRĐANIN i
Momir TALIĆ i ostali učesnici u udruženom zločinačkom
poduhvatu su dijelili stanje svijesti potrebno za počinjenje svakog
od tih krivičnih djela, pri čemu je, napose, svako od njih bio
svjestan da se njegovo ili njeno ponašanje odvijalo u kontekstu oružanog
sukoba i da je dio rasprostranjenog i sistematskog napada usmjerenog protiv
civilnog stanovništva. Tražene namjere jesu kako slijedi:
Tačka 1: posjedovao je namjeru da u cijelosti ili djelimično
uništi neku nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku grupu kao takvu;
Tačka 2: znao je da pomaže izvršenje krivičnog djela koje
čine druge osobe sprovodeći namjeru da se u cijelosti ili
djelimično uništi neka nacionalna, etnička, rasna ili vjerska
grupa kao takva;
Tačka 3: posjedovao je namjeru da uskrati osnovna i temeljna
prava bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima zbog vjerskog, rasnog
ili političkog identiteta žrtava;
Tačka 4: posjedovao je namjeru da istrijebi grupe pojedinaca;
Tačka 5: posjedovao je namjeru da ubije ili nanese teške povrede
u bezobzirnoj nebrizi za ljudski život;
Tačka 6: posjedovao je namjeru da nanese teški bol ili patnju
žrtvama s ciljem dobijanja informacije ili priznanja, ili s ciljem kažnjavanja,
zastrašivanja, ponižavanja ili prinuđivanja žrtava ili trećih
lica, ili diskriminisanja žrtava ili trećih lica po bilo kojoj
osnovi;
Tačka 7: posjedovao je namjeru da nanese teški bol ili patnju
žrtvama s ciljem dobijanja informacije ili priznanja, ili s ciljem kažnjavanja,
zastrašivanja, ponižavanja ili prinuđivanja žrtava ili trećih
lica, ili diskriminisanja žrtava ili trećih lica po bilo kojoj
osnovi;
Tačka 8: hotimično je učestvovao u protjerivanju
ili drugim postupcima prinude s ciljem prisilne deportacije ili premještanja
jedne ili više osoba u drugu državu ili na drugu lokaciju bez postojanja
razloga dopuštenih međunarodnim pravom;
Tačka 9: posjedovao je namjeru da prisili osobe da napuste
svoju teritoriju bez postojanja razloga dopuštenih međunarodnim
pravom;
Tačka 10: posjedovao je namjeru da uništi ili prisvoji zaštićenu
imovinu;
Tačka 11: posjedovao je namjeru da uništi ili razori gradove,
naselja i sela;
Tačka 12: posjedovao je namjeru da uništi ili nanese štetu
ustanovama namijenjenim religiji.
27.2. Ovaj udruženi zločinački poduhvat je započeo
najkasnije osnivanjem Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini
24. oktobra 1991., i postojao je kroz cijeli period sukoba u Bosni i
Hercegovini, sve do potpisivanja Daytonskog sporazuma 1995. godine.
U tom poduhvatu je učestvovao veoma velik broj pojedinaca, uključujući
Radoslava BRĐANINA i Momira TALIĆA, druge članove
Kriznog štaba AR Krajina, rukovodstvo srpske republike i SDS-a, uključujući
Radovana KARADŽIĆA, Momčila KRAJIŠNIKA i Biljanu PLAVŠIĆ,
članove Skupštine Autonomne regije Krajina i Izvršnog vijeća
Skupštine, srpske krizne štabove opština AR Krajine, vojsku Republike
Srpske, srpske paravojne snage i druge. Nakon raspuštanja Kriznog štaba
ARK-a, Radoslav BRĐANIN i Momir TALIĆ su nastavili
sprovoditi taj poduhvat, svaki u svojoj ulozi u političkim i vojnim
strukturama vlasti bosanskih Srba.
27.3. Alternativno, optuženi su individualno odgovorni za krivična
djela nabrojana u tačkama optužnice od 1 do uključno 7, te
u tačkama 10, 11 i 12, na osnovu toga što su ta krivična djela
bila prirodne i predvidive posljedice postupaka opisanih u paragrafima
58 i 59 niže. Radoslav BRĐANIN i Momir TALIĆ
su bili svjesni da su ta krivična djela moguće posljedice
tih postupaka.
27.4. Usprkos tome što su bili svjesni mogućih posljedica,
Radoslav BRĐANIN i Momir TALIĆ su u udruženom
zločinačkom poduhvatu učestvovali sa znanjem i htijenjem.
Po toj osnovi svaki od njih snosi individualnu krivičnu odgovornost
za ta krivična djela shodno članu 7(1), pored odgovornosti
koju shodno istom članu snose za planiranje, podsticanje, naređivanje
ili pomaganje i podržavanje, na neki drugi način, planiranja, pripreme
ili izvršenja tih krivičnih djela.
OPŠTI NAVODI
28. Sva djela i propusti za koje se u ovoj optužnici tereti kao za
genocid ili saučesništvo u genocidu počinjeni su s namjerom
da se, u cijelosti ili djelimično, bosanski Muslimani i bosanski
Hrvati unište kao nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao
takva.
29. Sva djela i propusti za koje se u ovoj optužnici tereti kao za
zločine protiv čovječnosti bili su dio rasprostranjenog
ili sistematskog napada uperenog protiv bosanskomuslimanskog i bosanskohrvatskog
civilnog stanovništva Bosne i Hercegovine.
30. Za sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica u Republici Bosni
i Hercegovini postojalo je stanje oružanog sukoba i djelimične okupacije.
U periodu koji je predmetno vrijeme ove optužnice, oružane snage Republike
Srpske djelovale su pod opštom kontrolom i u ime Savezne Republike Jugoslavije
(Srbija i Crna Gora). Dakle, oružani sukob u Bosni i Hercegovini između
bosanskih Srba i centralnih vlasti Bosne i Hercegovine bio je međunarodni
oružani sukob.
31. Sva djela i propusti koji se u ovoj optužnici navode kao teške
povrede Ženevskih konvencija iz 1949. (u daljnjem tekstu: "teške povrede"),
dogodili su se za vrijeme tog oružanog sukoba i djelimične okupacije
Bosne i Hercegovine.
32. I jedan i drugi optuženi bili su obavezni da se pridržavaju zakona
i običaja koji regulišu vođenje oružanih sukoba, uključujući
Ženevske konvencije iz 1949. i njihove dopunske protokole.
32.1. Izraz "osobe izvan borbenog ustroja", onako kako je korišten
u ovoj optužnici, označava osobe koje ne učestvuju aktivno
u neprijateljstvima, uključujući pripadnike oružanih snaga
koji su položili oružje i one koji su se našli hors de combat
usljed bolesti, ranjavanja, pritvaranja ili bilo kojeg drugog razloga.
33. I jedan i drugi optuženi individualno su odgovorni za zločine
za koje ih tereti ova optužnica, u skladu sa članom 7(1) Statuta
Međunarodnog suda. Individualna krivična odgovornost uključuje
planiranje, podsticanje, naređivanje, činjenje ili pomaganje
i podržavanje, na neki drugi način, planiranja, pripreme ili izvršenja
bilo kojeg od krivičnih djela navedenih u članovima 2, 3, 4
i 5 Statuta Međunarodnog suda. Korištenjem izraza "činjenje"
u ovoj optužnici, optužba nema namjeru da sugeriše da je bilo koji od
optuženih lično fizički izvršio bilo koje od krivičnih
djela kojima se tereti.
34. I jedan i drugi optuženi, za vrijeme dok su bili na nadređenom
položaju u vlasti kako je opisano u prethodnim paragrafima, krivično
su odgovorni i za djela koja su počinili njihovi podređeni,
prema članu 7(3) Statuta Međunarodnog suda. Nadređeni je
odgovoran za djela svojih podređenih ako je znao ili je bilo razloga
da zna da se njegovi podređeni spremaju počiniti takva djela
ili da su to već učinili, a on nije preduzeo nužne i razumne
mjere da takva djela spriječi ili da kazni njihove počinioce.
OPTUŽBE
TAČKE 1 i 2
(Genocid, Saučesništvo u genocidu)
35. Povezujući paragrafe 16-34 sa tačkama 1 i 2 optužnice,
tužilac ih ponovo navodi i uvrštava u sadržaj ovih tačaka.
36. Približno od 1. aprila 1992. do 31. decembra 1992. godine, Radoslav
BRĐANIN i Momir TALIĆ, djelujući individualno
ili u saradnji međusobno i sa drugim članovima rukovodstva bosanskih
Srba, planirali su, podsticali, naređivali, počinili ili pomagali
i podržavali, na drugi način, planiranje, pripremu ili izvršenje
kampanje čiji je cilj bio da se bosanski Muslimani i bosanski Hrvati
unište, u cijelosti ili djelimično, kao nacionalna, etnička,
rasna ili vjerska grupa kao takva u opštinama navedenim u paragrafu 4
kao dio ARK-a, a koja je na najekstremniji način došla do izražaja
u opštinama Bosanski Novi, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor i Sanski
Most.
37. Nakon preuzimanja političke vlasti u opštinama navedenim
u paragrafu 4, sprovođenje navedene kampanje uključivalo je:
(1) ubijanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata koji su bili
izvan borbenog ustroja od strane snaga bosanskih Srba (koje su uključivale
jedinice 5. korpusa/1. krajiškog korpusa) u selima i područjima
naseljenim nesrpskim stanovništvom; u logorima i drugim zatočeničkim
objektima; i tokom deportacije ili prisilnog premještanja bosanskih
Muslimana i bosanskih Hrvata;
(2) nanošenje teških tjelesnih ili duševnih povreda bosanskim Muslimanima
i bosanskim Hrvatima koji su bili izvan borbenog ustroja za vrijeme
njihovog zatočeništva u logorima i drugim zatočeničkim
objektima i za vrijeme ispitivanja u policijskim stanicama i kasarnama,
tokom kojih su zatočenici bili konstantno izloženi ili prisiljavani
da budu svjedocima nehumanih djela koja su uključivala ubistvo,
silovanje, seksualno zlostavljanje, mučenje i premlaćivanje.
(3) zatočavanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata koji su
bili izvan borbenog ustroja u uslovima sračunatim da dovedu do
fizičkog uništenja dijela tih grupa, i to pomoću premlaćivanja
ili drugih vidova fizičkog maltretiranja kako je gore opisano,
davanja obroka jedva dovoljnih za preživljavanje, zagađene vode,
nedovoljne ili nepostojeće ljekarske njege, nehigijenskih uslova
i pomanjkanja prostora.
Ubistva
38. Ubistva bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata koji su bili izvan
borbenog ustroja od strane snaga bosanskih Srba uključuju:
- ubistvo više ljudi u Kozarcu i okolnim mjestima u periodu od maja
do juna 1992. - opština Prijedor
- ubistvo više ljudi u kući Mehmeda Šahorića u Kamičanima
na dan 26. maja 1992. ili otprilike tog datuma - opština Prijedor
- ubistvo više ljudi u Pudin Hanu na dan 27. maja 1992. ili otprilike
tog datuma - opština Ključ
- ubistvo više muškaraca između Begića i mosta Vrhpolje, na
dan 31. maja 1992. ili otprilike tog datuma - opština Sanski Most
- ubistvo više članova porodice Merdanović u zaseoku Kukavice,
selo Hrustovo, na dan 31. maja 1992. ili otprilike tog datuma - opština
Sanski Most
- ubistvo više ljudi u selu Prhovo i više muškaraca na cesti za Peći
dana 1. juna 1992. - opština Ključ
- ubistvo više muškaraca u Lišnji na dan 1. juna 1992. ili otprilike
tog datuma - opština Prnjavor
- ubistvo više muškaraca pred školom u Velagićima na dan 1. juna
1992. ili otprilike tog datuma - opština Ključ
- ubistvo više ljudi tokom istjerivanja bosanskih Muslimana iz sela
Blagaj Japra i okolnih mjesta na dan 9. juna 1992. ili otprilike tog
datuma - opština Bosanski Novi
- ubistvo više ljudi u Hambarinama u periodu od maja do juna 1992. -
opština Prijedor
- ubistvo više muškaraca u selu Jaskići na dan 14. juna 1992. ili
otprilike tog datuma - opština Prijedor
- ubistvo više ljudi kod Partizanskog groblja u Sanskom Mostu na dan
22. juna 1992. ili otprilike tog datuma - opština Sanski Most
- ubistvo više muškaraca u selu Alići na dan 23. juna 1992. ili
otprilike tog datuma - opština Bosanski Novi
- ubistvo više muškaraca u selu Vrbanjci dana 25. juna 1992. - opština
Kotor Varoš
- ubistvo više muškaraca na putu iz Kukavica i okolnih mjesta i više
muškaraca ispred Medicinskog centra u Kotor Varošu na dan 25. juna 1992.
ili otprilike tog datuma - opština Kotor Varoš
- ubistvo više muškaraca u kući Duje Banovića u Kenjarima
na dan 27. juna 1992. ili otprilike tog datuma - opština Sanski Most
- ubistvo više muškaraca u selu Bišćani na dan 20. jula 1992. ili
otprilike tog datuma - opština Prijedor
- ubistvo više ljudi u selu Čarakovo i okolnim mjestima tokom mjeseca
jula 1992. - opština Prijedor
- ubistvo više ljudi u selu Briševo na dan 24. jula 1992. ili otprilike
tog datuma - opština Prijedor
- ubistvo više muškaraca u rudnicima željezne rude Ljubija na dan 25.
jula 1992. ili otprilike tog datuma - opština Prijedor
- ubistvo više muškaraca na fudbalskom stadionu u Ljubiji na dan 25.
jula 1992. ili otprilike tog datuma - opština Prijedor
- ubistvo više članova porodice Alibegović u Budinu na dan
1. augusta 1992. ili otprilike tog datuma - opština Sanski Most
- ubistvo više muškaraca u Dabovcima na dan 13. augusta 1992. ili otprilike
tog datuma - opština Kotor Varoš
- ubistvo više ljudi u selu Ćulum-Kostić na dan 14. augusta
1992. ili otprilike tog datuma - opština Banja Luka
- ubistvo više muškaraca u džamiji u Hanifićima na dan 15. augusta
1992. ili otprilike tog datuma - opština Kotor Varoš ubistvo više ljudi
u kući Edhema Čirkića u Čirkinom Brdu otprilike
polovinom augusta 1992. - opština Kotor Varoš
- ubistvo više ljudi na i oko pijace u Bosanskoj Gradiški u augustu
1992. ili otprilike tog mjeseca - opština Bosanska Gradiška
- ubistvo više ljudi u selima Orašac i Duljci u periodu između
20. i 23. septembra 1992. - opština Bihać-Ripač
- ubistvo više muškaraca blizu sela Škrljevita na dan 2. novembra 1992.
ili otprilike tog datuma - opština Sanski Most
- ubistvo više muškaraca u školi u Grabovicama na dan 3. novembra 1992.
ili otprilike tog datuma - opština Kotor Varoš
- ubistvo više ljudi u Tomašici na dan 3. decembra 1992. ili otprilike
tog datuma - opština Prijedor
Logori
39. Vlasti bosanskih Srba oformile su vojne i civilne logore i zatočeničke
objekte u opštinama. Nakon napada na opštine, snage bosanskih Srba sakupljale
su na hiljade bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata koji su bili izvan
borbenog ustroja, i prisiljavale ih da pješače do sabirališta gdje
su ih okupljali za prebacivanje u logore i zatočeničke objekte.
Tokom tih marševa, muškarce bosanske Muslimane i bosanske Hrvate su izdvajali
iz kolona i pogubljivali ih. Uslovi u tim logorima i zatočeničkim
objektima bili su često brutalni i nehumani.
40. Logori i zatočenički objekti, u kojima je radio i kojima
je upravljao vojni i policijski kadar, pod rukovodstvom kriznih štabova
i VRS-a, uključuju sljedeće:
- u opštini Banja Luka: zgradu CSB-a, Mali logor, Manjaču i zatvor
VIZ Tunjice
- u opštini Bosanska Dubica: zgradu SUP-a
- u opštini Bosanska Krupa: osnovnu školu u Jasenici i osnovnu školu
"Petar Kočić"
- u opštini Bosanski Novi: policijsku stanicu u Bosanskoj Kostajnici,
vatrogasni dom u Bosanskom Novom i fudbalski stadion u Mlakvama
- u opštini Bosanski Petrovac: Kozila
- u opštini Ključ: zgradu SUP-a i osnovnu školu "Nikola Maćkić"
- u opštini Kotor Varoš: školu u Grabovici, policijsku stanicu u Kotor
Varošu, osnovnu školu, zatvor i pilanu u Kotor Varošu
- u opštini Prijedor: kasarnu u Prijedoru, Keraterm, Misku Glavu, Omarsku,
zgradu SUP-a i Trnopolje
- u opštini Prnjavor: Ribnjak, fabriku obuće "Sloga" i Stari mlin
- u opštini Bihać-Ripač: Traktorski servis u Ripču
- u opštini Sanski Most: fabriku cementa Betonirka, školu "Hasan
Kikić" i fabriku "Krings"
- u opštini Teslić: Pribinić i zgradu TO-a, zgradu SUP-a
41. Ubistva bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata izvan borbenog
ustroja od strane snaga bosanskih Srba u logorima i zatočeničkim
objektima, ili nakon njihovog odvođenja odatle, uključuju:
- ubistvo više muškaraca u prostorijama Službe javne bezbjednosti i
zgradi Teritorijalne odbrane u Tesliću te u zatvoru u Pribiniću
tokom mjeseca juna 1992. godine - opština Teslić
- ubistvo više muškaraca ispred logora Manjača nakon što su prevezeni
iz osnovne škole "Hasan Kikić" u Sanskom Mostu na dan 3. juna 1992.
ili otprilike tog datuma - opština Banja Luka
- ubistvo više muškaraca u toku prevoza iz zatočeničkog objekta
Betonirka na Manjaču na dan 7. jula 1992. ili otprilike tog datuma
- opština Sanski Most/Banja Luka
- ubistvo više muškaraca u Biljanima na dan 10. jula 1992. ili otprilike
tog datuma - opština Ključ
- ubistvo više muškaraca u prostoriji broj 3 u logoru Keraterm na dan
24. jula 1992. ili otprilike tog datuma - opština Prijedor
- ubistvo više muškaraca u osnovnoj školi "Petar Kočić" u
Bosanskoj Krupi u periodu od jula do augusta 1992. godine - opština
Bosanska Krupa
- ubistvo više muškaraca odvedenih iz Keraterma i Omarske na dan 5.
augusta 1992. ili otprilike tog datuma na mjestu zvanom Hrastova glavica
- opština Sanski Most
- ubistvo više muškaraca ispred logora Manjača nakon prevoza iz
Omarske na dan 6. augusta 1992. ili otprilike tog datuma - opština Banja
Luka
- pogubljenje velikog broja muškaraca iz logora Trnopolje na planini
Vlašić, u predjelu Korićanskih stijena na dan 21. augusta
1992. ili otprilike tog datuma - opština Skender Vakuf
- ubistvo više ljudi u logoru Omarska u periodu između 28. maja
i 6. augusta 1992. - opština Prijedor
- ubistvo više muškaraca u logoru Trnopolje u periodu između 28.
maja i oktobra 1992. - opština Prijedor
- ubistvo više muškaraca na Manjači u periodu između 1. juna
i 18. decembra 1992. - opština Banja Luka
Nanošenje teške tjelesne ili duševne povrede
42. U logorima i zatočeničkim objektima, snage bosanskih
Srba i drugi kojima je omogućen pristup u logore, podvrgavali su
zatočenike, bosanske Muslimane i bosanske Hrvate iz navedenih opština,
a koji su bili izvan borbenog ustroja, fizičkom i psihičkom
nasilju koje je uključivalo mučenje, premlaćivanje oružjem,
seksualno zlostavljanje i prisustvovanje nehumanim djelima, uključujući
ubistva, nanoseći im time tešku tjelesnu ili duševnu povredu. Posljedica
tih nehumanih djela jeste ta da je, u periodu od 1. aprila 1992. do 31.
decembra 1992. godine, veliki broj bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata
izgubio život u tim zatočeničkim objektima.
Nanošenje teške tjelesne ili duševne povrede brojnim bosanskim Muslimanima
i bosanskim Hrvatima vršeno je tokom cijelog perioda na koji se odnosi
optužnica u svakoj od opština navedenih u paragrafu 4. Takvo nanošenje
teških povreda bilo je široko rasprostranjeno i često je ponavljano.
Za svaku pojedinu opštinu slijedi sažeti obrazac po kojem se to dešavalo.
Banja Luka
Od 4. aprila 1992. do 31. decembra 1992. brojni bosanski Muslimani
i bosanski Hrvati koji su bili izvan borbenog ustroja zatočavani
su od strane pripadnika redovnog i neredovnog sastava policije. Oni
koji su bili zatočeni prvo su odvođeni u zgradu CSB-a i
ispitivani. Premlaćivanje je vršeno tokom, prije i poslije ispitivanja.
Zatočenici su iz CSB-a premještani u trajnije zatočeničke
objekte Mali logor, VIZ Tunjice i Manjača.
Brojni zatočenici u sva tri objekta bili su podvrgavani redovnom
premlaćivanju šakama, nogama, pendrecima, kundacima pušaka i
električnim kablovima. U nekim slučajevima premlaćivanje
je bilo tako žestoko da je za posljedicu imalo tešku povredu i smrt.
U Malom logoru zatočenici su primoravani da jedan s drugim seksualno
opšte. U sva tri objekta zatočenici su prisustvovali premlaćivanju
drugih i vidjeli su posljedice tog premlaćivanja. U Manjaču
su dovođeni zatočenici iz raznih opština. To je bio jedan
od najvećih zatočeničkih objekata na području
ARK-a. Zatočenici su premlaćivani na cijelom prostoru logora,
uključujući prostor ispred priručne ambulante, staja
i drugih zgrada. Zatočenici su podvrgavani postupcima seksualnog
ponižavanja. Podvrgavani su prisilnom radu.
Bihać - Ripač
Od 9. juna 1992. selo Ripač je bilo potpuno blokirano i postalo
je de facto zatočenički centar za stanovnike bosanske
Muslimane. Hangar (Traktorski servis) je korišten kao zatočenički
centar za stanovnike sela i bosanske Muslimane sa drugih područja.
Neki zatočenici su bili vezani, premlaćivanje je vršeno
napolju i prilikom ispitivanja, pri čemu su zatočenici optuživani
da su pripadnici "Zelenih beretki". Zatočenici su podvrgavani
prisilnom radu. Svi zatočenici su bili izvan borbenog ustroja.
Bosanska Dubica
Od 1. aprila 1992. do 30. septembra 1992. vlasti bosanskih Srba (policijske
snage i vojska) zatočile su veliki broj bosanskih Muslimana koji
su bili izvan borbenog ustroja. Odvodili su ih u zgradu policije (SUP).
Pripadnici policije, vojne policije i SDS-a su ih tukli šakama, nogama,
pendrecima, električnim kablovima i kundacima pušaka. Ta premlaćivanja
su vršena proizvoljno, a i za vrijeme ispitivanja, cilj kojeg je bio
da se zatočenici navedu na priznanje o učešću u aktivnostima
SDA, koja je bila legitimna politička stranka. Neki zatočenici
su usljed batina izgubili svijest i/ili pretrpjeli teške povrede.
Premlaćivanjima su prisustvovali drugi zatočenici.
Bosanska Gradiška
Poslije 15. jula 1992. neki bosanski Muslimani koji su bili izvan
borbenog ustroja zatočeni su od strane pripadnika policije, rezervnog
sastava policije i vojne policije u školu u Bistrici i u policijsku
stanicu u Bosanskoj Gradiški.
U Bistrici i u policijskoj stanici u Bosanskoj Gradiški zatočenici
su ispitivani, premlaćivani i mučeni.
Bosanska Krupa
Od 21. aprila 1992. do 1. septembra 1992. pripadnici redovnog sastava
i neregularnih policijskih i vojnih jedinica zatočili su veliki
broj bosanskih Muslimana koji su bili izvan borbenog ustroja. Odveli
su ih u zatočeničke objekte u osnovnoj školi u Jesenici,
osnovnoj školi "Petar Kočić" i u Kamenici (koja se nalazi
u opštini Titov Drvar). U svakom od tih logora premlaćivanje
je vršeno svaki dan, kako za vrijeme ispitivanja, tako i prije ili
poslije toga.
U Jesenici su pripadnici paravojne jedinice "Suha rebra" ušli u objekat,
tukli zatočenike, ponekad im vezujući ruke lisicama, te
im nanosili ubodne povrede. Drugom prilikom je jedna grupa "Šešeljevaca"
ušla u objekat i zatočenicima nanosila povrede kundacima i cijevima
pušaka.
U školi "Petar Kočić" u postupku sa zatočenicima korištena
je električna struja, upućivani su na prisilni rad na liniji
fronta, tokom kojeg je, najmanje jedanput, zatočenik ustrijeljen
u nogu. Neki zatočenici su morali da jedu, piju i spavaju dok
su im ruke vezane lisicama na leđima. U Kamenici su zatočenici
podvrgavani prisilnom radu, a neki od njih su bili izlagani i ritualnom
ponižavanju.
Bosanski Petrovac
Od juna do avgusta 1992. bosanski Muslimani koji su bili izvan borbenog
ustroja bili su zatočeni u policijskoj stanici u Bosanskom Petrovcu,
a policija i vojska su ih držali u zatočenju u stanici za slaganje
balvana u Kozilima. Određeni broj zatočenika iz stanice
za slaganje balvana u Kozilima kasnije je odveden u zatočenički
objekat u školi u Kamenici.
U policijskoj stanici u Bosanskom Petrovcu zatočenici su se
nalazili u pretrpanim uslovima, prijetilo im se pogubljenjem i bili
su premlaćivani.
U stanici za slaganje balvana u Kozilima zatočenici su redovno
premlaćivani policijskim pendrecima, udarani nogama i mučeni,
te prisiljavani na ponižavajuće postupke.
U Kamenici su zatočenici premlaćivani i podvrgavani prisilnom
radu.
Donji Vakuf
Od juna do septembra 1992. vojnici, pripadnici vojne policije i
policajci su zatočili veliki broj bosanskih Muslimana i bosanskih
Hrvata koji su bili izvan borbenog ustroja. One koje su zatočili
odveli su u zatočenički logor u "Vrbas Promet", zatočenički
objekat poznat pod nazivom "Kuća", zgradu SUP-a u Donjem Vakufu
i skladište Teritorijalne odbrane u Donjem Vakufu.
U "Vrbas Prometu" zatočenike su tukli policijskim pendrecima,
batinama i šakama i podvrgavali su ih drugim nehumanim djelima. Neki
zatočenici su i preminuli usljed premlaćivanja.
U "Kući" su zatočenike tukli šakama, cjepanicama, kundacima
pušaka i policijskim pendrecima, te su ih podvrgavali drugim nehumanim
djelima.
U zgradi SUP-a zatočenike su tukli policijskim pendrecima, električnim
kablovima, toljagama, lancima, čeličnim šipkama i nogama.
U skladištu Teritorijalne odbrane u Donjem Vakufu zatočenike
su tukli električnim kablovima, palicama, kundacima pušaka, šakama
i nogama. Prisiljavali su zatočenike da tuku jedan drugoga. Jedan
zatočenik je podlegao povredama nanesenim premlaćivanjem.
U sva tri objekta zatočenici su bili prisutni kad su drugi zatočenici
premlaćivani i kad su umirali.
Bosanski Novi
Od maja 1992. do avgusta 1992. policajci i vojna lica su zatočili
veliki broj bosanskih Muslimana koji su bili izvan borbenog ustroja.
One koje su zatočili odveli su u policijsku stanicu u Bosanskoj
Kostajnici, vatrogasni dom u Bosanskom Novom i fudbalski stadion u
Mlavkama.
U policijskoj stanici u Bosanskoj Kostajnici viđeniji i obrazovaniji
bosanski Muslimani su odvođeni i premlaćivani metalnim i
drvenim palicama. U tijela zatočenika zabadali su odvijač.
Jednog zatočenika su tukli dok nije izgubio svijest.
U vatrogasnom domu u Bosanskom Novom zatočenike su za vrijeme
ispitivanja tukli svakakvim predmetima, uključujući palice
za bejzbol i plastične palice. Dovodili su pijane Srbe da premlaćuju
zatočenike.
Na fudbalskom stadionu u Mlavkama zatočenike su nasumično
tukli kad bi išli na obroke. Jedan zatočenik je oslijepio od
batina. Zatočenike su prisiljavali na nehuman fizički rad
dok ne bi pali od iznemoglosti i naređivali su im da rade ponižavajuće
radnje.
Ključ
Od maja do septembra 1992. određeni broj bosanskih Muslimana
iz Ključa i okolnih sela koji su bili izvan borbenog ustroja
uhapšen je i odveden u zatočeničke objekte pripremljene
u SUP-u i školi "Nikola Maćkić". Za vrijeme premještanja
u te objekte vršeno je nasumično premlaćivanje. U oba objekta
zatočenici su podvrgavani redovnom premlaćivanju, uključujući
udaranje šakama, nogama, te predmetima kao što su pendreci, komadi
drveta i električni kablovi. U nekim slučajevima premlaćivanje
je trajalo dugo i bilo je tako žestoko da je rezultiralo teškim povredama.
Takva premlaćivanja dešavala su se za vrijeme ispitivanja, kao
i prije ili poslije toga. Zatočenici su bili prisutni kad su
drugi zatočenici premlaćivani i kad su umirali.
Kotor Varoš
Od juna do novembra 1992. stotine bosanskih Muslimana i bosanskih
Hrvata koji su bili izvan borbenog ustroja zatočene su od strane
vojnika, policajaca i srpskih specijalnih snaga u školi u Grabovici,
policijskoj stanici u Kotor Varošu, osnovnoj školi u Kotor Varošu,
zatvoru u Kotor Varošu i pilani u Kotor Varošu.
U školi u Grabovici zatočenike je na dolasku i odlasku zlostavljalo
mjesno stanovništvo, s tim da je to zlostavljanje uključivalo
ponižavanje i premlaćivanje.
U policijskoj stanici u Kotor Varošu zatočenike su tukli pendrecima,
kundacima pušaka i nogama od stolica. Premlaćivanje je u nekim
slučajevima bilo izuzetno žestoko i dugotrajno. Zatočenici
muškog i ženskog pola su prisiljavani da međusobno seksualno
opšte. Tokom ispitivanja zatočenici su mučeni i zlostavljani.
U osnovnoj školi u Kotor Varošu zatočenike su tukli i prisiljavali
da međusobno seksualno opšte. Neki su zatočenici podlegli
batinama.
U zatvoru u Kotor Varoši zatočenici su premlaćivani i ranjavani,
često veoma ozbiljno, i to drvenim palicama, puškama, pendrecima,
nogama od stolica, električnim kablovima, gumiranim oprugama
sa drškom i noževima. Neki zatočenici su nasmrt premlaćeni
ili su nakon premlaćivanja pogubljeni.
U pilani u Kotor Varoši zatočenici su uglavnom bili muškarci
nesposobni za vojnu službu, žene i djeca. Žene su sistematski silovane,
a jedan mentalno retardirani čovjek je pretučen.
Prijedor
Od maja 1992. do septembra 1992. hiljade bosanskih Muslimana i bosanskih
Hrvata koji su bili izvan borbenog ustroja zatočene su od strane
policije i vojnih snaga (kako redovnih, tako i neredovnih) u logoru
Omarska, logoru Keraterm, logoru Trnopolje, Društvenom domu Miska
Glava, fudbalskom stadionu u Ljubiji, SUP-u u Prijedoru i kasarni
JNA u Prijedoru.
U logoru Omarska zatočenici su premlaćeni prilikom dolaska
u logor, te premlaćivani i mučeni rutinski, a i tokom ispitivanja,
uz upotrebu električnih kablova, kundaka pušaka, policijskih
pendreka i drvenih toljaga. Premlaćivanje je vršeno danju i noću.
Zatočenici su ponižavani i mučeni. Viđeniji i obrazovani
bosanski Muslimani su podvrgavani najtežem premlaćivanju i ponižavanju.
U nekim slučajevima premlaćivanje je bilo tako žestoko da
je za posljedicu imalo teške povrede, trajno unakaženje i smrt. Premlaćivanje
i ponižavanje je često vršeno pred drugim zatočenicima.
Zatočenice su silovane i seksualno zlostavljane.
U logoru Keraterm zatočenici su premlaćivani prilikom dolaska
u logor i za vrijeme ispitivanja, te dok su čekali da dobiju
hranu. Premlaćivanje je vršeno drvenim toljagama, palicama za
bejzbol, električnim kablovima, policijskim pendrecima i kundacima
pušaka. Premlaćivanje je vršeno danju i noću. Zatočenici
su ponižavani i mučeni. Pojedini zatočenici su izdvajani
da bi se s njima posebno oštro postupalo. U nekim slučajevima
premlaćivanje je bilo tako žestoko da je za posljedicu imalo
teške povrede, trajno unakaženje i smrt. Premlaćivanje i ponižavanje
je često vršeno pred drugim zatočenicima. Zatočenice
su silovane.
U logoru Trnopolje zatočenici su uglavnom bili žene, djeca i
starci. Međutim, tu su zatočavani i mlađi muškarci.
Zatočeni muškarci su ispitivani i premlaćivani. Zatočenici
su premlaćivani u prisustvu drugih zatočenika. Zatočenice
su silovane.
U zatočeničkim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje pristup
je omogućen i ljudima koji nisu spadali u osoblje. Ti ljudi koji
nisu spadali u osoblje takođe su premlaćivali i ponižavali
zatočenike.
U Društvenom domu Miska Glava i na fudbalskom stadionu u Ljubiji
preko stotinu muškaraca bosanskih Muslimana tukli su sjekirama, noževima,
policijskim pendrecima i kundacima pušaka. Mnogi su zatočenici
umrli usljed premlaćivanja i preživjeli zatočenici su prisiljeni
da natovare njihova tijela na prevozno sredstvo.
U SUP-u u Prijedoru i kasarni JNA ispitivani su, premlaćivani
i mučeni uglavnom viđeniji bosanski Muslimani i bosanski
Hrvati.
Prnjavor
Od aprila 1992. nadalje, određeni broj bosanskih Muslimana
koji su bili izvan borbenog ustroja zatočen je od strane vojnika,
pripadnika vojne policije i rezervnog sastava policije u policijsku
stanicu u Prnjavoru, u Dom kulture, fabriku obuće "Sloga", mlin
u Vijaci i logor na Ribnjaku.
U policijskoj stanici u Prnjavoru zatočenike su tukli šakama,
čizmama i pendrecima i ispitivali ih o posjedovanju oružja.
U fabrici obuće "Sloga" zatočenici su na druge načine
premlaćivani i ponižavani od strane srpskih vojnika i civila
kojima je omogućen pristup u fabriku.
U logoru na Ribnjaku zatočenici su upućivani na prisilni
rad i premlaćivani su dok su bili na prisilnom radu.
U mlinu u Vijaci zatočenici su ispitivani o posjedovanju oružja
i premlaćivani.
Sanski Most
Od 10. maja do 1. oktobra 1992. i redovne i neredovne policijske
snage zatočile su veliki broj bosanskih Muslimana i bosanskih
Hrvata koji su bili izvan borbenog ustroja. Neki od zatočenih
su prvo odvedeni u zgradu SUP-a u Sanskom Mostu i ispitivani. Premlaćivanje
je vršeno kako za vrijeme ispitivanja, tako i prije i poslije toga.
Zatočenici su iz SUP-a premješteni u trajnije zatočeničke
objekte u garaži fabrike "Betonirka", fabrici "Krings", sportskoj
dvorani u Sanskom Mostu, policijskoj stanici u Lušci Palanki, podrumu
kuće Sime Miljusa u Lušci Palanki, sportskoj dvorani škole "Hasan
Kikić" i vojnom objektu u Magaricama.
U svih tih sedam objekata brojni zatočenici su bili podvrgnuti
redovnom premlaćivanju pri čemu su im udarci nanošeni šakama,
nogama, pendrecima, kundacima pušaka, nogama od stolica, palicama,
cijevima pušaka i drugim tupim predmetima. U nekim slučajevima
premlaćivanje je bilo tako žestoko da je dovelo do teških povreda,
trajnog unakaženja i smrti.
U garaži fabrike "Betonirka" brojni zatočenici su prisilno
smješteni u ćelije dimenzija 3 x 5 metara bez ventilacije, zahoda,
kreveta i tekuće vode, uz nedovoljno prostora za spavanje. Zatočenici
su prisiljavani da jedu pokvarenu hranu koja je uzrokovala jake stomačne
bolove i dehidraciju. Zatočenici su prisiljavani da se postroje
i žestoko udaraju druge zatočenike. Neki zatočenici su natjerani
da zauzmu položaj za molitvu, a zatim su ih žestoko batinali drvenim
nogama od stolica.
U periodu od 6. juna do 16. juna 1992. stotine zatočenika iz
Sanskog Mosta odvezene su kamionima u logor Manjača u Banjoj
Luci. Zatočenici su po izuzetno toplom vremenu smještani u pretrpane
kamione prekrivene skoro hermetički zatvorenim ceradama, usljed
čega je nekoliko zatočenika preminulo, a ostali su bili
krajnje iznureni usljed vrućine i dehidrirani.
Šipovo
U novembru 1992. policajci su zatočili određeni broj bosanskih
Muslimana koji su bili izvan borbenog ustroja. Zatočenike su
odveli u zgradu SUP-a u Šipovu. Tamo su ih tukli šakama, nogama i
batinama, a dok su im ruke bile vezane lisicama, prisustvovali su
premlaćivanju drugih zatočenika.
Teslić
Od juna do oktobra 1992. vojna policija, pripadnici rezervnog sastava
policije i paravojne snage su zatočili veliki broj bosanskih
Muslimana i bosanskih Hrvata koji su bili izvan borbenog ustroja.
Zatočenici su odvedeni u zatočenički logor u Pribinić,
zgradu SUP-a u Tesliću i skladište Teritorijalne odbrane u Tesliću.
U Pribiniću su zatočenike tukli policijskim pendrecima,
gumenim palicama, lancima i drvenim predmetima. Nekoliko ljudi je
preminulo usljed batina.
U zgradi SUP-a u Tesliću zatočenike su tukli gumenim i
drvenim palicama, kundacima pušaka, te šakama i nogama.
U skladištu Teritorijalne odbrane u Tesliću zatočenike
su tukli električnim kablovima, palicama za bejzbol, komadima
drveta, mesarskom sjekirom, šakama i palicama i podvrgavali su ih
drugim nehumanim djelima. Neki zatočenici su podlegli usljed
tog batinanja. U sva tri objekta zatočenici su bili prisutni
dok su drugi zatočenici bili premlaćivani i dok su umirali.
Uslovi sračunati da dovedu do fizičkog uništenja
43. Surovi i nehumani uslovi u logorima i zatočeničkim objektima
uključivali su neadekvatnu ishranu (često jedva dovoljnu samo
za puko preživljavanje), zagađenu vodu, nedovoljnu ili nepostojeću
ljekarsku njegu, nezadovoljavajuće higijenske uslove i nedostatak
prostora.
44. U periodu između približno 1. aprila 1992. i 31. decembra
1992. godine, Radoslav BRĐANIN i Momir TALIĆ znali
su ili je bilo razloga da znaju da se snage bosanskih Srba pod njihovom
kontrolom spremaju počiniti takva djela ili da su to već učinile,
a oni nisu preduzeli nužne i razumne mjere da takva djela spriječe
ili da kazne njihove počinioce.
Svojim učešćem u tim radnjama ili propustima Radoslav
BRĐANIN i Momir TALIĆ počinili su sljedeća
djela:
Tačka 1: GENOCID, kažnjiv po članu 4(3)(a), 7(1) i
7(3) Statuta Međunarodnog suda;
I/ILI
Tačka 2: SAUČESNIŠTVO U GENOCIDU, kažnjivo po članu
4(3)(e), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
TAČKA 3
(Progoni)
45. Povezujući paragrafe 16-43 u dosadašnjem tekstu i paragrafe
58-59 u tekstu koji slijedi sa tačkom 3 optužnice, tužilac ih ponovo
navodi i uvrštava u sadržaj ove tačke.
46. U periodu od približno 1. aprila 1992. do 31. decembra 1992. godine,
Radoslav BRĐANIN i Momir TALIĆ, djelujući
individualno ili u saradnji međusobno i sa drugima u rukovodstvu
bosanskih Srba, planirali su, podsticali, naređivali, počinili
ili pomagali i podržavali, na drugi način, planiranje, pripremu ili
izvršenje progona na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi muslimanskog
i hrvatskog stanovništva Bosne u opštinama navedenim u paragrafu 4 koje
su činile dio ARK-a.
47. Gore navedeno planiranje, priprema ili izvršenje progona uključivalo
je:
(1) Ubijanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata od strane snaga
bosanskih Srba (uključujući jedinice 5. korpusa/1. krajiškog
korpusa) u selima i nesrpskim područjima, u zatočeničkim
logorima i drugim zatočeničkim objektima;
(2) Mučenje, fizičko nasilje, silovanje i seksualno zlostavljanje,
konstantno ponižavanje i degradiranje bosanskih Muslimana i bosanskih
Hrvata; i
(3) (a) Razaranje, hotimično nanošenje štete i pljačkanje
stambenih i privrednih objekata u dijelovima gradova, selima i drugim
područjima naseljenim pretežno bosanskim Muslimanima i bosanskim
Hrvatima, uključujući:
- grad Banju Luku
- grad Ripač
Orašac
- grad Bosansku Dubicu
- grad Bosansku Gradišku
Liskovac
Orahovo
- grad Bosansku Krupu
Arapušu
- grad Bosanski Novi
Blagaj Japru
Blagaj Rijeku
Donje i Gornje Agiće
Suhaču
- grad Bosanski Petrovac
Bišćane
- grad Čelinac
Basiće
- grad Donji Vakuf
Prusac
- grad Ključ
Pudin Han
Velagiće
Biljane
Prhovo
Krasulje
Crljene
Sanicu
Ramiće
Humiće
druge zaseoke i područja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata
koji se nalaze uz ova sela
- grad Kotor Varoš
Kotorište
Kotor
Čepak
Vrbanjce
Večiće
Hrvaćane
Hanifiće
Dabovce
Plitsku
Šipure
druge zaseoke i područja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata
koji se nalaze uz ova sela
- grad Prijedor
Briševo
Kamičane
Čarakovo
Kozarac
Kozarušu
Bišćane
Hambarine
Rakovčane
Rizvanoviće
Donju i Gornju Ravsku
Kevljane
druge zaseoke i područja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata
koji se nalaze uz ova sela
- grad Prnjavor
Lišnju
- grad Sanski Most
Lukavice
Vrhpolje
Hrustovo
Begiće
Trnovu
Sasinu
druge zaseoke i područja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata
koji se nalaze uz ova sela
- grad Šipovo
Bešnjevo
- grad Teslić
Stenjak
Bariće
Gornju i Donju Komušinu
Stenjak
Rajševu
Kamenicu
druge zaseoke i područja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata
koji se nalaze uz ova sela
(b) Razaranje ili hotimično nanošenje štete vjerskim i kulturnim
objektima bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, uključujući:
- opština Banja Luka
grad Banja Luka
|
katedrala sv. Bonaventure
|
|
džamija Ferhadija
|
|
džamija Arnaudija
|
|
Sefer-Begova džamija
|
Budžak
|
područna rimokatolička crkva
|
|
pastoralni centar
|
Derviši
|
rimokatolička kapelica
|
Durbica Brdo
|
područna rimokatolička crkva
|
Kuljani
|
područna rimokatolička crkva
|
Petričevac
|
rimokatolička franjevačka crkva/
|
|
samostan
|
Rekavice
|
rimokatolička kapelica
|
- opština Bihać-Ripač
grad Ripač
|
džamija
|
zaselak Ćukovi
|
džamija
|
Kulen Vakuf
|
Sultan-Ahmedova džamija
|
zaselak Orašac
|
džamija
|
- Bosanska Dubica
grad Bosanska Dubica
|
Gradska džamija
|
|
Čaršijska džamija
|
|
Puhalska džamija
|
|
rimokatolička crkva
|
- Bosanska Gradiška
grad Bosanska Gradiška
|
džamija
|
Bukvik
|
rimokatolička kapelica
|
Čatrnja
|
područna rimokatolička crkva
|
Mačkovac
|
područna rimokatolička crkva
|
Orahova
|
džamija
|
Rovine
|
džamija
|
Nova Topola
|
rimokatolička župna crkva/
samostan
|
- Bosanska Krupa
grad Bosanska Krupa
|
džamija
rimokatolička crkva
|
Arapuša
|
džamija
|
Otoka
|
džamija
|
- Bosanski Novi
grad Bosanski Novi
|
Gradska džamija
|
|
rimokatolička crkva
|
Donji Agići
|
džamija
|
Gornji Agići
|
džamija
|
Bosanska Kostajnica
|
džamija
rimokatolička crkva
|
Blagaj Japra
|
džamija
|
Blagaj Rijeka
|
džamija
|
Brđani
|
džamija
|
Hozići
|
džamija
|
Preskosanje
|
nova džamija
|
Suhača
|
stara džamija
nova džamija
|
Urije
|
džamija
|
Vidorije
|
džamija
|
- Bosanski Petrovac
Donji Bišćani
|
džamija
|
Gornji Bišćani
|
džamija
|
Srednji Bišćani
|
džamija
|
Bjelaj
|
džamija
|
Rašinovac
|
džamija
|
- Čelinac
grad Čelinac
|
dvije džamije
župna rimokatolička crkva
|
Basići
|
džamija
|
Prešnace
|
rimokatolička crkva
|
Stara Dubrava
|
rimokatolička crkva
|
- Donji Vakuf
grad Donji Vakuf
|
tri džamije, među kojima
i Bašdžamija
|
Balhodžići
|
džamija
|
Ćehajići
|
džamija
|
Dobro Brdo
|
džamija
|
Jemanlići
|
džamija
|
Korjenići
|
džamija
|
Prusac
|
tri džamije
|
Šeherdžik
|
džamija
|
Sokolina
|
džamija
|
Staro Selo
|
džamija
|
Suhodol
|
džamija
|
Torlakovac
|
džamija
|
- Ključ
grad Ključ
|
džamija
rimokatolička crkva
|
Biljani
|
džamija
|
Donji Budelj
|
džamija
|
Humići
|
džamija
|
Husići
|
džamija
|
Kamičak
|
džamija
|
Krasulje
|
džamija
|
Ramići
|
džamija
|
Sanica
|
džamija
|
- Kotor Varoš
grad Kotor Varoš
|
džamija
rimokatolička crkva
|
Bilice
|
područna rimokatolička crkva
|
Hanifići
|
harem džamije
|
Jakotina
|
rimokatolička crkva
|
Orahova
|
područna rimokatolička crkva
|
Rujevica
|
područna rimokatolička crkva
|
Sokoline
|
župna rimokatolička crkva
|
Vrbanjci
|
džamija
nova župna rimokatolička crkva
|
- Prijedor
grad Prijedor
|
rimokatolička crkva
|
Alići
|
džamija
|
Brđani
|
džamija
|
Briševo
|
rimokatolička kapelica
|
Hrustići
|
džamija
|
Jakupovića
|
džamija
|
Kalate
|
džamija
|
Kamičani
|
džamija
|
Kevljani
|
nova džamija
|
Kozarac
|
Mutnička džamija
|
|
Dera Kozaračka džamija
područna rimokatolička crkva
|
Kozaruša
|
džamija
|
Ljubija
|
župna rimokatolička crkva
|
Mahmuljini
|
džamija
|
Mujkanovići
|
džamija
|
Gornja Puharska
|
džamija
|
Donja Ravska
|
župna crkva
|
Softići
|
džamija
|
Srednji Jakupovići
|
džamija
|
Stara Rijeka
|
rimokatolička crkva
rimokatolički župni dvor
|
Tomašica
|
područna rimokatolička crkva
|
- Prnjavor
grad Prnjavor
|
džamija
rimokatolička crkva
|
Galjipovci
|
džamija
|
Konjuhovci
|
džamija
|
Kulaši
|
rimokatolička crkva
|
Lišnja
|
džamija
|
Mačino Brdo
|
rimokatolička kapelica
|
Purači
|
džamija
|
Ralutinac
|
župna rimokatolička crkva
|
Štivor
|
rimokatolička crkva
|
- opština Sanski Most
grad Sanski Most
|
rimokatolička crkva
|
Capalj
|
džamija
|
Čirkići
|
džamija
|
Hrustovo
|
džamija
|
Kamengrad
|
džamija
|
Kljevci
|
rimokatolička crkva
|
Lukavice
|
džamija
|
Sasina
|
rimokatolička crkva
vjerski centar
|
Tomina
|
džamija
|
- opština Šipovo
Staro Šipovo
|
džamija
|
Bešnjevo
|
džamija
|
Pljeva
|
džamija
|
Vražić
|
džamija
|
- opština Teslić
grad Teslić
|
rimokatolička crkva
|
Gornji Teslić
|
džamija
|
Barići
|
džamija
|
Hrankovići
|
džamija
|
Kamenica
|
džamija
|
Marica
|
džamija
|
Pribinić
|
džamija
|
Ruževići
|
džamija
|
Stenjak
|
džamija
|
Trnovača
|
džamija
|
Tokom i nakon napada na te opštine, snage bosanskih Srba sistematski
su uništavale ili nanosile štetu gradovima, selima, naseljima i imovini
bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, uključujući njihove
domove, radnje i gore navedena muslimanska i rimokatolička sveta
mjesta. Zgrade su granatirane, paljene ili minirane. Stambeni i poslovni
objekti su opljačkani prije nego što će biti uništeni ili
oštećeni. One zgrade, međutim, koje su povezane sa srpskom
pravoslavnom vjerom ostale su neoštećene.
(4) Deportaciju ili prisilno preseljenje bosanskih Muslimana i bosanskih
Hrvata iz područja u opštinama ARK-a navedenim u paragrafu 4 u
područja pod kontrolom legitimne vlade Bosne i Hercegovine (Travnik)
i u Hrvatsku (Karlovac). Početkom aprila 1992. počelo je organizovano
prisilno premještanje bosanskomuslimanskog i bosanskohrvatskog stanovništva
tih opština. Prisilno premještanje i deportacije organizovale su policijske
snage bosanskih Srba i drugi opštinski organi bosanskih Srba po uputstvima
kriznih štabova. U mnogim slučajevima, od ne-Srba se tražilo da
potpišu dokumente u kojima je stajalo da svu svoju imovinu prepuštaju
republici bosanskih Srba, kako bi im vlasti bosanskih Srba dozvolile
odlazak ili ih pustile iz zatočeničkih objekata.
(5) Uskraćivanje temeljnih prava bosanskim Muslimanima i bosanskim
Hrvatima, uključujući i pravo na zaposlenje, slobodu kretanja,
pravo na propisni sudski postupak i odgovarajuću ljekarsku njegu.
48. U periodu od približno 1. aprila 1992. do 31. decembra 1992. godine,
Radoslav BRĐANIN i Momir TALIĆ znali su ili je
bilo razloga da znaju da se snage bosanskih Srba pod njihovom kontrolom
spremaju počiniti takva djela ili da su to već učinile,
a oni nisu preduzeli nužne i razumne mjere da takva djela spriječe
ili da kazne njihove počinioce.
Svojim učešćem u ovim radnjama ili propustima Radoslav BRĐANIN
i Momir TALIĆ počinili su sljedeća djela:
Tačka 3: progoni, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI,
kažnjiv po članu 5(h), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
TAČKE 4 i 5
(Istrebljenje; Hotimično lišavanje života)
49. Povezujući paragrafe 16-43 sa tačkama 4 i 5 optužnice,
tužilac ih ponovo navodi i uvrštava u sadržaj ovih tačaka.
50. U periodu od približno 1. aprila 1992. do 31. decembra 1992. godine,
Radoslav BRĐANIN i Momir TALIĆ, djelujući
individualno i u saradnji međusobno i s drugima u rukovodstvu bosanskih
Srba, planirali su, podsticali, naređivali, počinili ili pomagali
i podržavali, na drugi način, planiranje, pripremu ili izvršenje
kampanje čiji je cilj bio istrebljenje bosanskih Muslimana i bosanskih
Hrvata, stanovnika opština navedenih u paragrafu 4 kao dio ARK-a.
51. U okviru gore navedene kampanje, snage bosanskih Srba lišile su
života znatan broj bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u selima i nesrpskim
područjima, u logorima i drugim zatočeničkim objektima
i tokom deportacija ili prisilnih premještanja.
52. U periodu od približno 1. aprila 1992. do 31. decembra 1992. godine,
Radoslav BRĐANIN i Momir TALIĆ su znali, ili je
bilo razloga da znaju, da se snage bosanskih Srba pod njihovom kontrolom
spremaju počiniti takva djela ili da su to već učinile,
a oni nisu preduzeli nužne i razumne mjere da takva djela spriječe
ili da kazne njihove počinioce.
Svojim učešćem u ovim radnjama ili propustima Radoslav BRĐANIN
i Momir TALIĆ počinili su sljedeća djela:
Tačka 4: istrebljenje, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI,
kažnjiv po članu 5(b), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
Tačka 5: hotimično lišavanje života, TEŠKU POVREDU
Ženevskih konvencija iz 1949. godine, kažnjivu po članu 2(a),
7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
TAČKE 6 i 7
(Mučenje)
53. Povezujući paragrafe 16-34 i 42 i 43 sa tačkama 6 i
7 optužnice, tužilac ih ponovo navodi i uvrštava u sadržaj ovih tačaka.
54. U periodu od približno 1. aprila 1992. do 31. decembra 1992. godine,
Radoslav BRĐANIN i Momir TALIĆ, djelujući
individualno ili u saradnji međusobno i s drugima u rukovodstvu bosanskih
Srba planirali su, podsticali, naređivali, počinili ili pomagali
i podržavali, na drugi način, planiranje, pripremu ili izvršenje
kampanje terora čiji je cilj bio protjerivanje bosanskih Muslimana
i bosanskih Hrvata, stanovnika opština navedenih u paragrafu 4 kao dio
ARK-a.
55. Izvršenje gore navedene kampanje uključivalo je namjerno
nanošenje teškog bola ili patnji bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima
koji su bili izvan borbenog ustroja nečovječnim postupanjem
koje je uključivalo seksualno zlostavljanje, silovanje, brutalno
premlaćivanje i druge oblike teškog maltretiranja u logorima, policijskim
stanicama, kasarnama i privatnim domovima i drugim lokacijama, kao i tokom
premještanja lica i deportacija. Stražari i druga lica u logoru, uključujući
i pripadnike snaga bosanskih Srba, koristili su najrazličitija oružja
prilikom tih premlaćivanja. Mnogi bosanski Muslimani i bosanski Hrvati
bili su prisiljeni da prisustvuju pogubljenjima i brutalnim nasrtajima
na druge zatočenike.
Namjerno nanošenje teškog bola ili patnji bosanskim Muslimanima i
bosanskim Hrvatima vršeno je tokom perioda na koji se odnosi optužnica
u svakoj od opština navedenih u sažetku koji slijedi.
U periodu poslije 21. aprila 1992. u Bosanskoj Krupi vojnici, pripadnici
paravojnih jedinica i redovnog sastava policije i neregularnih policijskih
jedinica premlaćivali su bosanske Muslimane koji su bili izvan borbenog
ustroja i na razne načine s njima nečovječno postupali.
U junu 1992., nakon napada na Blagaj Japru i Blagaj Rijeku, bosanski Muslimani
koji su bili izvan borbenog ustroja pod prisilom su ukrcani u pretrpane
željezničke vagone bez ikakvih uslova za održavanje higijene, bez
vode ili hrane, te su u takvim uslovima držani dva dana.
Od juna 1992. bosanske Muslimane koji su bili izvan borbenog ustroja terorisali
su i nasumično tukli njihove komšije Srbi, te policija i vojnici.
Tokom juna 1992. bosanski Muslimani koji su bili izvan borbenog ustroja
premješteni su iz skladišta Teritorijalne odbrane u "Vrbaspromet". Jedan
zatočenik je tom prilikom premlaćen.
U periodu poslije 11. juna 1992. neke bosanske Muslimane koji su bili
izvan borbenog ustroja tukli su vojnici i policajci, kako u njihovim domovima,
tako i na putu ka zatočeničkim objektima.
Počev od maja 1992. bosanske Muslimane koji su bili izvan borbenog
ustroja tukli su policajci i pripadnici redovnih i neredovnih snaga na
srpskim kontrolnim punktovima u opštini. Vršena su pogubljenja bosanskih
Muslimana koji su bili izvan borbenog ustroja dok su ostali prisustvovali
tome, a oni koji su preživjeli natjerani su da prikupe tijela svojih komšija
i prijatelja i da ih pokopaju. Žene su silovane i seksualno zlostavljane.
U periodu poslije 3. juna 1992. u Tesliću su vojnici premlaćivali
bosanske Muslimane koji su bili izvan borbenog ustroja u njihovim domovima,
kao i izvan njih. Neidentifikovani vojnici su silovali određeni broj
bosanskih Muslimana koji su bili izvan borbenog ustroja.
56. U periodu od približno 1. aprila 1992. do 31. decembra 1992. godine,
Radoslav BRĐANIN i Momir TALIĆ znali su ili je
bilo razloga da znaju da se snage bosanskih Srba pod njihovom kontrolom
spremaju počiniti takva djela ili da su to već učinile,
a oni nisu preduzeli nužne i razumne mjere da takva djela spriječe
ili da kazne njihove počinioce.
Svojim učešćem u ovim radnjama ili propustima Radoslav BRĐANIN
i Momir TALIĆ počinili su sljedeća djela:
Tačka 6: mučenje, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI,
kažnjiv po članu 5(f), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
Tačka 7: mučenje, TEŠKU POVREDU Ženevskih konvencija
iz 1949. godine, kažnjivu po članu 2(b), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog
suda.
TAČKE 8 i 9
(Deportacija)
57. Povezujući paragrafe 16-34 i 46-47 sa tačkama 8 i 9
optužnice, tužilac ih ponovo navodi i uvrštava u sadržaj ovih tačaka.
58. U periodu od približno 1. aprila 1992. do 31. decembra 1992. godine,
Radoslav BRĐANIN i Momir TALIĆ, djelujući
individualno ili u saradnji međusobno i s drugima u rukovodstvu bosanskih
Srba, planirali su, podsticali, naređivali, počinili ili pomagali
i podržavali, na drugi način, planiranje, pripremu ili izvršenje
kampanje čiji je cilj bio uklanjanje bosanskog muslimanskog i bosanskog
hrvatskog stanovništva iz opština navedenih u paragrafu 4 kao dio ARK-a.
59. Sprovođenje gore navedene kampanje uključivalo je deportaciju
ili prisilno premještanje velikog dijela bosanskog muslimanskog i bosanskog
hrvatskog stanovništva iz područja u opštinama ARK-a, kako su navedene
u paragrafu 4, u područja pod kontrolom legitimne vlade Bosne i Hercegovine
(Travnik) i u Hrvatsku (Karlovac). Od početka aprila 1992. godine
počelo je organizovano prisilno premještanje bosanskih Muslimana
i bosanskih Hrvata, stanovnika tih opština. Prisilno premještanje i deportacije
organizovale su policijske snage bosanskih Srba i drugi opštinski organi
bosanskih Srba, djelujući po uputstvima kriznih štabova. U mnogim
slučajevima, ne-Srbi su morali potpisati dokumente u kojima je stajalo
da svu svoju imovinu prepuštaju republici bosanskih Srba, kako bi dobili
dozvolu za odlazak ili bili pušteni iz zatočeničkih objekata.
60. U periodu od približno 1. aprila 1992. do 31. decembra 1992. godine,
Radoslav BRĐANIN i Momir TALIĆ znali su ili je
bilo razloga da znaju da se snage bosanskih Srba pod njihovom kontrolom
spremaju počiniti takva djela ili da su to već učinile,
a oni nisu preduzeli nužne i razumne mjere da takva djela spriječe
ili da kazne njihove počinioce.
Svojim učešćem u ovim radnjama ili propustima Radoslav BRĐANIN
i Momir TALIĆ počinili su sljedeća djela:
Tačka 8: deportaciju, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI,
kažnjiv po članu 5(d), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
Tačka 9: nehumana djela (prisilno premještanje), ZLOČIN
PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv po članu 5(i), 7(1) i
7(3) Statuta Međunarodnog suda.
TAČKE 10 do 12
(Protivpravno i bezobzirno razaranje i oduzimanje imovine velikih razmjera;
Bezobzirno uništavanje ili pustošenje sela i vjerskih objekata)
61. Povezujući paragrafe 16-34 i paragraf 47(3) gore
sa tačkama 10 i 12 optužnice, tužilac ih ponovo navodi i uvrštava
u sadržaj ovih tačaka.
62. U periodu od približno 1. aprila 1992. do 31. decembra 1992. godine,
Radoslav BRĐANIN i Momir TALIĆ, djelujući individualno
ili u saradnji međusobno i s drugima u rukovodstvu bosanskih Srba,
planirali su, podsticali, naređivali, počinili ili pomagali
i podržavali, na drugi način, planiranje, pripremu ili izvršenje:
(1) uništavanja ili hotimičnog nanošenja štete imovini bosanskih
Muslimana i bosanskih Hrvata u opštinama ARK-a navedenim u paragrafu
4;
(2) protivpravnog bezobzirnog razaranja ili pustošenja sela i mjesta
bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u opštinama ARK-a navedenim u
paragrafu 4 gore; i
(3) uništavanja ili hotimičnog nanošenja štete vjerskim objektima
bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u opštinama ARK-a navedenim u
paragrafu 4 gore.
63. Tokom i nakon napada na te opštine, snage bosanskih Srba sistematski
su uništavale ili nanosile štetu gradovima, selima, naseljima i imovini
bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, uključujući njihove
domove, radnje i muslimanska i rimokatolička sveta mjesta. Zgrade
su granatirane, paljene ili minirane. Stambeni i poslovni objekti opljačkani
su prije nego što će biti oštećeni ili uništeni. One zgrade,
međutim, koje su povezane sa srpskom pravoslavnom vjerom nisu oštećene.
64. U periodu od približno 1. aprila 1992. do 31. decembra 1992. godine,
Radoslav BRĐANIN i Momir TALIĆ znali su, ili je
bilo razloga da znaju, da se snage bosanskih Srba pod njihovom kontrolom
spremaju počiniti takva djela ili da su to učinile, a oni nisu
preduzeli nužne i razumne mjere da takva djela spriječe ili da kazne
njihove počinioce.
Svojim učešćem u ovim radnjama ili propustima Radoslav BRĐANIN
i Momir TALIĆ počinili su sljedeća djela:
Tačka 10: protivpravno i bezobzirno uništavanje i oduzimanje
imovine koje nije opravdano vojnom nuždom, TEŠKU POVREDU Ženevskih
konvencija iz 1949. godine, kažnjivu po članu 2(d), 7(1) i 7(3)
Statuta Međunarodnog suda.
Tačka 11: bezobzirno razaranje gradova, sela i naselja,
ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, KRŠENJE ZAKONA
I OBIČAJA RATOVANJA, kažnjivo po članu 3(b), 7(1) i 7(3)
Statuta Međunarodnog suda.
Tačka 12: uništavanje ili hotimično nanošenje štete
ustanovama namijenjenim religiji, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA,
kažnjivo po članu 3(d), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
/potpis na originalu/
Graham Blewitt,
zamjenik tužioca
za Carlu Del Ponte,
tužioca
Dana 10. decembra 2001.
U Hagu,
Nizozemska
|