MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
TUŽILAC
SUDA
OPTUŽNICA Richard J. Goldstone, tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u skladu s ovlašćenjem iz člana 18 Statuta Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (nadalje Statut), optužuje: 1. Od ukupno 33.000 stanovnika u opštini Bosanski Šamac u 1991. godini, skoro 17.000 su bili bosanski Hrvati i bosanski Muslimani. U maju 1995. godine, ostalo je manje od 300 bosanskih Hrvata i bosanskih Muslimana. 2. Na dan 17. aprila 1992, srpske vojne snage iz Bosne kao i iz drugih delova bivše Jugoslavije su preuzele vlast u gradu Bosanski Šamac. 3. Bosanski Šamac je zbog svog položaja na severoistočnoj ivici posavskog "koridora" od velikog značaja za Srbe kojima je bio cilj da stvore deo teritorije pod srpskom kontrolom koji bi povezao Srbiju sa krajiškim Srbima u Hrvatskoj kao i sa zapadnim delom Bosne i Hercegovine. 4. Pošto su vojnim prevratom preuzele vlast, srpske vlasti su pokrenule kampanju strahovlade koja je imala za cilj da natera veliku većinu stanovnika, bosanskih Hrvata i bosanskih Muslimana, da napuste to područje. 5. Počev od 17. aprila 1992, srpske vojne i političke vlasti su koordinirale i sprovele sledeće radnje kao deo pomenute kampanje strahovlade:
6. Slobodan MILJKOVIĆ, poznat i kao Lugar, rođen 1953. godine u Kragujevcu, Srbija, bio je zamenik komandanta 2. posavske brigade, paravojne jedinice iz Srbije, poznate i kao "Sivi vukovi". 7. Blagoje SIMIĆ, rođen 1960. godine, doktor iz Kruškovog Polja, opština Bosanski Šamac, predsednik Srpske demokratske stranke (SDS) u Bosankom Šamcu, bio je i potpredsednik Skupštine opštine u periodu od 1991. godine do 17. aprila 1992. Od 4. novembra 1991. godine do najmanje 30. novembra 1992, Blagoje SIMIĆ je bio predstavnik u skupštini samoproklamovane "Srpske autonomne pokrajine severne Bosne", kasnije prozvane "Srpska autonomna pokrajina Semberije i Majevice" " Srpske republike Bosne i Hercegovine". U martu 1992. godine, Blagoje SIMIĆ se proglasio predsednikom "Srpske opštine Bosanski Šamac". Posle vojnog preuzimanja vlasti na dan 17. aprila 1992. godine, Blagoje SIMIĆ je postao predsednik skupštine Bosanskog Šamca, predsednik mesnog kriznog štaba SDS i predsednik ratnog predsedništva. 8. Milan SIMIĆ, rođen 1958, rođak Blagoja SIMIĆA, studirao je ekonomiju, bio je pripadnik Četvrtog odreda, a posle 17. aprila 1992. godine, postaje predsednik Izvršnog odbora skupštine Bosanskog Šamca; 9. Miroslav TADIĆ, poznat i kao Miro Brko, rođen 1937. godine, iz opštine Odžak, nekadašnji prosvetni radnik, držao je kafe AS u Bosanskom Šamcu i bio zamenik Sime ZARIĆA u Četvrtom odredu. Posle 17. aprila 1992. godine, Miroslav TADIĆ postaje predsednik "Komisije za razmenu" Bosanskog Šamca. 10. Stevan TODOROVIĆ, poznat i kao Stiv, Stevo, ili Monstrum, rođen 1957. godine u Donjoj Slatini, opština Bosanski Šamac, je bio imenovan za Šefa policije Bosanskog Šamca po vojnom preuzimanju vlasti 17.aprila 1991. godine. Pre toga, Stevan TODOROVIĆ je bio direktor u fabrici pletenog nameštaja. 11. Simo ZARIĆ, poznat i kao Šolaja, rođen 25. jula 1948. godine u Donjoj Dubici, opština Odžak, bivši šef milicije u Bosanskom Šamcu i agent SDB-a (Službe državne bezbednosti) koji je od 1. januara 1992. godine do najmanje 31. avgusta 1992. godine, organizovao i vodio jedinicu srpske teritorijalne odbrane, prvo poznate kao Četvrti odred, kasnije nazvane Peti bataljon druge posavske brigade.
12. Osim ako nije drugačije navedeno, sva dela i propusti navedeni u ovoj optužnici su se dogodili u vremenu između 17. aprila 1992. godine i 20. novembra 1992. godine na području opštine Bosanski Šamac u republici Bosni i Hercegovini na teritoriji bivše Jugoslavije. 13. U toku vremenskog perioda na koji se odnosi ova optužnica, na teritoriji Bosne i Hercegovine je trajalo stanje oružanog sukoba i delimične okupacije. 14. U toku vremenskog perioda na koji se odnosi ova optužnica, sve osobe koje se spominju u ovoj optužnici kao žrtve bile su sve vreme zaštićene Ženevskim konvencijama od 1949. godine. 15. U toku vremenskog perioda na koji se odnosi ova optužnica, svi optuženi po ovoj optužnici su bili dužni da postupaju u skladu sa ratnim zakonima i običajima, uključujući i Ženevske konvencije od 1949. godine. 16. U svakom paragrafu koji tereti za mučenje, dela su počinjena od strane, ili na podsticanje, ili sa odobrenjem ili znanjem, službene osobe ili osobe u tom svojstvu, i to sa jednim ili više od sledećih ciljeva: da bi se dobila informacija ili priznanje od žrtve ili od treće osobe ; da bi se žrtva kaznila za neko delo koje je učinila, ili za koje se sumnjalo da ga je učinila, žrtva ili treća osoba; da bi se žrtva ili treća osoba zastrašile ili prinudile; i/ili zbog bilo kog drugog razloga koji se temelji na diskriminaciji bilo koje vrste. 17. Sva dela i propusti koji, navedeni kao zločin protiv čovečnosti su bili deo rasprostranjenog, sistematičnog ili masovnog napada usmerenog protiv hrvatskog i muslimanskog stanovništva u opštini Bosanski Šamac. 18. Svaki optuženi je pojedinačno odgovoran za zločine za koje se navodi da ih je počinio u ovoj optužnici, u skladu sa članom 7(1) Statuta suda. Pojedinačna krivična odgovornost uključuje počinjenje, planiranje, podsticanje, naređivanje ili učestvovanje u planiranju, pripremi ili izvršenju bilo kog zločina navedenog u članu od 2 do 5 Statuta suda. 19. Paragrafi od broja 12 do 18 su ponovo navedeni i sadržani u svakoj od niže navedenih optužbi.
TAČKE 1
- 2 20. Od približno 17. aprila 1992. godine do najmanje 4. septembra 1992. godine, Simo ZARIĆ i Miroslav TADIĆ su učestvovali u planiranju i pripremi za nezakonitu deportaciju i nasilno preseljenje stotina stanovnika, bosanskih Hrvata i bosanskih Mulsimana, uključujući žene, decu i starce, iz njihovih domova u opštini Bosanski Šamac u druge zemlje ili u druge delove Bosne i Hercegovine koje nisu bile pod kontolom srpskih snaga. Ovim delima, Simo ZARIĆ i Miroslav TADIĆ su planirali, podsticali, naređivali ili počinili:
21. Oko 6. maja 1992, približno 50 zatvorenika, bosanskih Hrvata i bosanskih Muslimana koji su bili zatvoreni u zgradi Teritorijalne odbrane (nadalje TO) Bosanskog Šamca su premešteni od strane srpskih vlasti u zgradu poljoprivredne zadruge u obližnjem selu Crkvina. Oko 7. aprila 1992. godine, Slobodan MILJKOVIĆ, je, zajedno sa nekoliko vojnika, pripadnika paravojnih formacija, došao u zgradu poljoprivredne zadruge i naredio zatvorenicima da se poređaju uza zid. Slobodan MILJKOVIĆ je tada naredio vojnicima da pucaju, a i sam je učestvovao u pucanju i ubijanju 16 zatvorenika: Ivana AGATIĆA, Joze ANTUNOVIĆA, Ivan BARTOLOVIĆA, Luke BLAŽANOVIĆA, Nike BRANDIĆA, Luke GREGUREVIĆA, Seada HURTIĆA, Franje MANDIĆA, Ilije MATIĆA, Ive MIJIĆA, Josipa ORŠOLIĆA, Ive TUZLAKA i četvorice nepoznatih muškaraca. Istovremeno, Slobodan MILJKOVIĆ je prouzkovao strah od neposredne smrti i naneo tešku psihičku patnju drugoj grupi od 34 zatvorenika, uključujući Juru BAŠIĆA, Ibru TALETOVIĆA, Matu TUFEKOVIĆA i Vinka TUFEKOVIĆA. Ovim delima, Slobodan MILJKOVIĆ je naredio ili učinio:
22. Oko 26.aprila 1992. godine, u zgradi i dvorištu TO u Bosanskom Šamcu, Slobodan MILJKOVIĆ je ubio Antu Brandića poznatog i kao Dikan udarajući ga uzastopce drvenom motkom i pucajući u njega. Ovim delima, Slobodan MILJKOVIĆ je počinio:
23. Oko 7. jula 1992. godine, pošto je pretukao nekoliko zatvorenika u sportskoj sali srednje škole u Bosanskom Šamcu, Slobodan MILJKOVIĆ je pucao Bartolu Kljajiću u glavu. Ovim delima, Slobodan MILJKOVIĆ je počinio:
24. Oko 7. jula 1992. godine, pošto je pretukao nekoliko zatvorenika u sportskoj sali srednje škole u Bosanskom Šamcu i pošto je pucao u glavu Bartolu Kljajiću, Slobodan MILJKOVIĆ je naredio jednom od stražara da pretuče Marka Evića, te je stražar pucao i ubio Marka Evića. Ovim delima, Slobodan MILJKOVIĆ je podstakao, naredio ili na drugi način učestvovao u:
25. U nekoliko navrata u vremenskom razdoblju između 17. aprila 1992. godine i 30. juna 1992. godine, u zgradi ili blizu zgrade policije (nadalje SUP) i objekata TO u Bosanskom Šamcu, Slobodan MILJKOVIĆ je pretukao hrvatske i muslimanske zatvorenike koji su tamo bili zarobljeni, uključujući Muhameda Bičića, Esada Dagovića, Dragana Lukača, oca Jozu Puškarića, Sulejmana Tihića i Grgu Zubaka tako što ih je udarao nogama i različitim predmetima, policijskim pendrekom, velikom metalnom šipkom, amortizerom od automobila i automobilskom dizalicom. Ovim delima, Slobodan MILJKOVIĆ je počinio:
26. Oko 8. juna 1992. godine, Slobodan MILJKOVIĆ je izveo oca Jozu Puškarića, rimokatoličkog sveštenika, izvan zgrade SUP-a gde je otac Puškarić bio zatvoren, i odveo ga do obližnje zgrade radio-stanice gde je Slobodan MILJKOVIĆ pretukao oca Puškarića i slomio mu kost lica udarivši ga teškim predmetom. Ovim delima, Slobodan MILJKOVIĆ je počinio:
27. Jednom prilikom, u vremenskom razdoblju između 1. juna 1992. godine i 30. juna 1992. godine, u hodniku sportske sale osnovne škole u Bosanskom Šamcu, Milan SIMIĆ i nekolicina drugih su nogama udarali Muhameda Bičića i tukli ga neprestano sa gvozdenim šipkama i nogama od stolice. Ovim delima, Milan SIMIĆ je počinio ili na drugi način učestvovao u:
28. Oko 29. jula 1992, u hodniku zgrade SUP-a u Bosanskom Šamcu, Stevan TODOROVIĆ i drugi su ubili Antu Brandića poznatog i kao Anteša tako što su ga uzastopce šutirali teškim čizmama i udarali policijskim pendrecima. Ovim delima, Stevan TODOROVIĆ je počinio ili na drugi način učestvovao u:
29. Oko 29. jula 1992. godine u hodniku zgrade SUP-a u Bosanskom Šamcu, Stevan TODOROVIĆ i drugi su uzastopno tukli policijskim pendrecima i šutirali teškim čizmama Envera Ibralića, Hasana Jašarevića, Omera Nalića i oca Jozu Puškarića, nanevši time žrtvama teške telesne povrede. Ovim delima, Stevan TODOROVIĆ je učinio ili na drugi način učestvovao u:
30. Oko 15. jula 1992. godine, u sportskoj sali osnovne škole u Bosanskom Šamcu, Stevan TODOROVIĆ i drugi su uzastopno tukli Silvestra Antunovića velikom drvenom palicom. Od posledica premlaćivanja, Silvestar Antunović je ostao delimično nepokretan i zadobio druge teške telesne povrede. Ovim delima, Stevan TODOROVIĆ je učinio ili na drugi način učestvovao u:
31. Oko 13. juna 1992. godine, u hodniku zgrade SUP-a u Bosanskom Šamcu, Stevan TODOROVIĆ je prisilio svedoka A i svedoka B na međusobno seksualno opštenje u prisustvu nekolicine drugih zatvorenika i stražara. Ovim delima, Stevan TODOROVIĆ je podstakao, naredio i počinio:
32. Oko 19. juna 1992. godine, u osnovnoj školi u Bosanskom Šamcu, dok je ispitivao Omera Nalića o radio-stanici, Stevan TODOROVIĆ je naredio trojici ljudi da tuku Omera Nalića. Ovim delima, Stevan TODOROVIĆ je podstakao, naredio, počinio ili učestvovao u:
33. Posle 17. aprila 1992. godine, Blagoje SIMIĆ je postao najviši civilni funkcioner na opštini Bosanski Šamac, i kao takav je bio nadređen Stevanu TODOROVIĆU, novo-imenovanom srpskom šefu policije. 34. U odnosu na dela i propuste Stevana TODOROVIĆA koji su navedeni u ovoj optužnici, Blagoje SIMIĆ je bio upoznat ili je morao da zna da je Stevan TODOROVIĆ nameravao da učini ta dela ili da ih je već učinio. Blagoje SIMIĆ je propustio da preduzme potrebne korake da spreči takva dela ili da kazni Stevana TODOROVIĆA. Tim delima ili propustima, Blagoje SIMIĆ je krivično odgovoran za dela koja je počinio Stevan TODOROVIĆ i počinio je: u vezi sa ubistvom Ante Brandića opisanom u paragrafu 28:
u vezi sa premlaćivanjem opisanim u paragrafu 29:
u vezi sa seksualnim zlostavljanjem opisanim u paragrafu 31:
u vezi sa mučenjem Omera Nalića opisanom u paragrafu 32:
_________________________ |