 |
|
Ambasador Peter Galbraith objašnjava svoj stav da je Slobodan Milošević imao presudan uticaj na rukovodstvo hrvatskih Srba koje je uspostavilo kontrolu nad velikim dijelom teritorije u istočnom dijelu Hrvatske poznatom kao Krajina:
"… [M]eni je bilo jasno, a bilo je jasno praktično svim međunarodnim posrednicima, da je branjenik bio...da je ključno za svako mirovno rješenje to što rukovodstvo krajiških Srba ne bi donijelo nikakvu odluku – nikakvu važnu odluku u vezi mirovnog plana bez njegovog odobrenja, da se oni redovno konsultuju s njim i, zaista, vođe sa kojima sam ja razgovarao, najmanje s nekolicinom njih - Milanom Babićem, Milanom Milanovićem – rekli su mi da se redovno savjetuju s branjenikom u ovom predmetu."
Ambasador Galbraith opisuje sastanak koji je vodio s vođom hrvatskih Srba Milanom Babićem 2. avgusta 1995., na kojem je s njim razgovarao o prijedlozima za sklapanje mira s Hrvatskom, čime bi se izbjegla predstojeća hrvatska ofanziva na teritorije pod srpskom kontrolom. Ta akcija, poznata pod šifrom “Operacija Oluja”, počela je nekoliko dana poslije a kao posljedica više od 150.000 srpskih izbjeglica je napustilo svoje domove:
"Tada se postavilo pitanje da li se rukovodstvo u Kninu može navesti da to prihvati, a [Milan Babić] je rekao: “Moja stranka ima većinu u Skupštini. Mislim da ih mogu nagovoriti da pristanu na to.” Zatim je Galbraith pitao da li će [Milan] Martić [tadašnji predsjednik takozvane Republike Srpska Krajina] pristati na to? Babić je odgovorio: “Jedna rečenica od Miloševića i Knin će se s tim složiti.”
Pitanje tužioca: “I on je imao pravo. Stvari se ne bi odvijale onako kako su se odvijale. ”
Galbraith: “Da. Po mom mišljenju, rat se mogao izbjeći i 180.000 Srba ne bi postalo izbjeglice”.
"[Slobodan Milošević] mi je onda rekao da neću ništa postići time što ću se vratiti u Istočnu Slavoniju kao posrednik, iako su on i Tuđman upravo potpisali izjavu u kojoj se tražilo da Stoltenberg i ja vratimo u Istočnu Slavoniju, i da bi mi bilo bolje da odem na godišnji odmor u Dubrovnik.”
Tužilac: Kako ste vi interpretirali tu njegovu opasku? Šta je to trebalo da znači?
Galbraith: To je, po mojoj interpretaciji, trebalo da znači da znači da o rješenju za Istočnu Slavoniju neće odlučiti lokalni Srbi u toj posredničkoj diplomatiji, da – to sasvim sigurno neće odlučiti u Erdutu [bazi hrvatskih Srba u Istočnoj Slavoniji], već da će se to riješiti u Daytonu onda kada Milošević odluči da je to pogodno i korisno za njega i njegove širih namjera da se riješi to pitanje”.
Ambasador Peter Galbraith pružio je jake dokaze koji su potkrijepili navode da je Slobodan Milošević kontrolisao rukovodstvo hrvatskih Srba. Nakon perioda tokom 1991. godine kada su, prema navodima optužbe, snage pod kontrolom Slobodana Miloševića počinile mnoštvo zločina širom istočnog dijela Hrvatske, poznatog kao Krajina, hrvatski Srbi su držali pod kontrolom taj dio teritorije koji su hrvatske vlasti željele da povrate. Kako bi se izbjegao vojni sukob, međunarodni predstavnici, među kojima i Galbraith, pokušali su da pregovaranjima postignu sporazum između hrvatske vlade i srpske strane, koju je predstavljao Milošević i njegovi predstavnici u rukovodstvu hrvatskih Srba, među kojima je bio i pred MKSJ-om optuženi Goran Hadžić, i osuđeni Milan Babić i Milan Martić.
Nakon što se 10. avgusta 1995. požalio direktno predsjedniku Franji Tuđmanu zbog izvještaja o takvim kršenjima, ambasador Galbraith je otišao i pridružio se konvoju srpskih izbjeglica. Jedan od njih pozvao je Galbraitha da se popne na traktor s njegovom ženom i dvoje male djece. “Vidio sam … masu ljudi koja se okupila [duž puta], koji su podrugljivo dovikivali [i] uzvikivali uvrede,” rekao je Galbraith, “ali je hrvatska vlada rasporedila policajce svakih deset metara i incidenata nije bilo.” (Međunarodni sud je kasnije podigao optužnicu protiv trojice najviših živih vojnih i policijskih komandanata za zločine počinjene nad Srbima, u kojoj je preminuli hrvatski predsjednik Franjo Tuđman pomenut kao saučesnik).
Ambasador Galbraith svjedočio je i o izvještaju koji je sastavio o etničkom čišćenju u Bosni i Hercegovini. Izvještaj se zasnivao na četiri posjete bivšoj Jugoslaviji tokom 1991. i 1992. godine, tokom kojih je razgovarao sa desetinama i desetinama izbjeglica koje su preživjele zvjerstva počinjena u Bosni i Hercegovini. U izvještaju je zaključeno da Srbija i Crna Gora dijele odgovornost za ubistva koja su se u tom periodu dešavala u Bosni i Hercegovini. Proročki, Galbraith je u izvještaju napisao da je ono što se u tom trenutku dešavalo u Bosni i Hercegovini bilo glasnik zločina do kojih će tek doći: “S obzirom na uspjeh koji je imala Srbija sa svojom politikom etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini, ona bi mogla sprovesti istu politiku i u drugim područjima pod srpskom kontrolom, to jest na Kosovu i u Vojvodini. Već postoje znakovi da Srbija razmišlja o takvim postupcima i da ih je možda već i započela.”
Ambasador Peter Galbraith svjedočio je 25. i 26. juna 2003. Pročitajte cjelokupan tekst njegovog svjedočenja
(Transkripte ustupio Fond za humanitarno pravo)