| SAOPŠTENJE ZA JAVNOST |
SEKRETARIJAT
|
| (Isključivo za medije. Nije zvaničan dokument.) |
|
Haag, 3. januar 1997.
CC/PIO/144t
Predmet Erdemović: uložena žalba na kaznu
Branilac Dražena Erdemovića je 23. decembra 1996. podnio žalbu na presudu o kazni od deset godina zatvora, koju je 29. novembra 1996. godine izreklo Pretresno vijeće I za zločin protiv čovječnosti.
Branilac Jovan Babić je u uvodnim napomenama objasnio da osjeća da ima "dužnost" da uloži žalbu, s obzirom da je presuda o kazni koju je izreklo Pretresno vijeće I bila "prva presuda o kazni za zločine protiv čovječnosti od suđenja u Nirnbergu ", da "privlači posebnu pažnju", i da "može uspostaviti presedan". Stoga je "prijeko potrebno da se utvrđene činjenice i propratni argumenti, kao i pravni zaključci u presudi o kazni još jednom ozbiljno i detaljno razmotre i ocijene".
Osnova za žalbu
Žalba je zasnovana na sljedeća tri osnova:
1. "pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjenicama što je dovelo do pogrešne primjene prava";
2. "pogrešnoj primjeni prava koja je uticala na valjanost presude o kazni" i,
3. "odluci o kazni".
1. Pogrešno i nepotpuno utvrđene činjenice
Kao prvo, u vezi s "objektivnim elementima", odbrana tvrdi da "ne dovodi u pitanje činjenice utvrđene u presudi o kazni". Odbrana se međutim ne slaže s "činjenicom iznesenom u presudi o kazi" da su "pripadnici 10. diverzantskog odreda pogubili dodatnih 500 muslimanskih civila istog dana u Domu kulture u Pilici", zbog toga što "Erdemović to nije rekao ni u jednoj od sedam izjava koje je dao". Odbrana se protivi ovoj tvrdnji zbog toga "što vjeruje da je ova pogrešna tvrdnja imala itekako uticaja na ocjenu Međunarodnog suda na težinu ukupne odgovornosti optuženog".
Kao drugo, odbrana navodi dva "subjektivna elementa", naime to da su sudije odbacile argument krajnje nužde i argumente odbrane u vezi s duševnim stanjem optuženog u vrijeme kada je zločin počinjen. Odbrana je navela da se "optuženi Erdemović nalazio pod uticajem izuzetne psihičke prinude koja je prevazilazila njegove snage i kojoj se on nije mogao oduprijeti", i da "u momentu kada se zločin dogodio nije imao kontrolu nad sobom i da nije djelovao s predumišljajem. U slučaju sumnje u takav zaključak, Međunarodni sud je trebao uzeti u obzir dodatne dokaze: izvještaj stručne komisije psihijatara i psihologa o psihičkom stanju optuženog u vrijeme kada je zločin počinjen".
Kao treće, u vezi s pitanjem naređenja nadređenih, odbrana kritikuje to što se Vijeće pozvalo na principe nirnberških suđenja zato što "nisu adekvatni". Prema odbrani, "Međunarodni sud nije napravio realno poređenje sadašnjeg predmeta i suđenja u Nirnbergu. U Nirnbergu se sudilo glavnim zločincima, a ne običnom njemačkom vojniku, dok se ovdje sudi upravo jednom običnom, upotrebljenom i zloupotrebljenom vojniku jedne strane ".
2. Primjena prava
Prema odbrani, "u nedostatku kodifikovanih međunarodnih pravnih odredbi", Vijeće je "trebalo prihvatiti univerzalne odredbe zakona evropskih zemalja s kojima je saglasno i zakonodavstvo Savezne Republike Jugoslavije". Odbrana zaključuje da je "Međunarodni sud u ovome predmetu pogrešno primijenio pravo tako što nije donio pravni zaključak (...) da je ovo tipičan primjer krajnje nužde i počinioca koji u vrijeme kada je zločin počinjen nije bio psihički sposoban i da nije djelovao s predumišljajem, te tako Erdemovića nije oslobodilo kazne".
3. Kazna
Odbrana je mišljenja da "brojne olakšavajuće okolnosti koje idu u prilog optuženom nisu dovoljno uzete u obzir". Odbrana odbacuje to što se sudije pozvale na nirnberške presude jer "običnim njemačkim vojnicima (...) se nije sudilo" i "djela glavnih zločinaca iz Nirnberga nisu usporediva s djelima optuženog Erdemovića". Odbrana izražava žaljenje što "je ovaj Međunarodni sud izabrao mnogo strožu kaznu za optuženog Erdemovića od onih izrečenih nekim od najvećih zločinaca Drugog svjetskog rata", što je prema odbrani "neshvatljivo i nepravedno". Odbrana zaključuje da je Vijeće trebalo "kao osnovu za kaznu uzeti minimalnu kaznu predviđenu odredbama Krivičnog zakona Jugoslavije za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva (...) što je pet godina, i takođe [načinilo grešku] time što tu kaznu nije ublažilo jer su se stekli svi uslovi za to".
Procedura
Predsjednik Cassese je 24. decembra 1996. imenovao Žalbeno vijeće koje će rješavati po ovoj žalbi. U sastavu Vijeća će biti sudija Cassese (predsjedavajući), sudija Li, sudija Stephen, sudija Deschênes i sudija Vohrah.
Još uvijek nije određen datum pretresa. Naredni korak je odgovor tužilaštva.
*****
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju
Za više informacija stupite u kontakt s našom Službom za medije/komunikacije
Tel.: +31-70-512-8752; 512-5343; 512-5356 Fax: +31-70-512-5355 - Email: press [at] icty.org
Pratite MKSJ na Twitteru i Youtubeu