| SAOPŠTENJE ZA JAVNOST |
SEKRETARIJAT
|
| (Isključivo za medije. Nije zvaničan dokument.) |
|
Haag, 27. januar 1998.
CC/PIO/287t
Predmeti Čelebići, Vijeće je riješilo po raznim činjeničnim pitanjima
Odlukom donijetom 19. januara 1998. godine, Pretresno vijeće II (u sastavu: sudija Karibi-Whyte, predsjedavajući, sudija Odio Benito i sudija Jan) uvrstilo je u predmetni spis pismo koje je navodno tužilaštvu pisao optuženi Mucić.
Pretresno vijeće je, međutim, odbacilo zahtjev tužilaštva da primora Zdravka Mucića da dostavi uzorak svog rukopisa.
Zasebnom odlukom, Vijeće je takođe u predmetni spis uvrstilo dokumente i video trake zaplijenjene u vrijeme hapšenja dvojice optuženih.
Činjenice koje su dovele do odluke
Tokom sudskog procesa 8. jula 1997. godine, gđa. Teresa McHenry, zastupnik optužbe u ovom predmetu, ispitivala je svjedoka pod pseudonimom "P" tokom glavnog izvođenja dokaza. Tokom ovog ispitivanja, svjedok "P" je izjavio da mu je nepoznata žena uručila pismo koje mu je navodno napisao optuženi, otprilike mjesec dana prije njegovog svjedočenja.
Gospođa McHenry je zatražila uvođenje ovog pisma u dokazni materijal ("dokazni predmet 155"). Mucićev branilac je uložio prigovor na osnovu toga što nisu predočeni nikakvi odgovarajući dokazi u prilog tvrdnji da je pismo napisao njegov klijent.
Tužilaštvo je odgovorilo tvrdeći da je pismo napisao Mucić jer se pisac potpisao kao "Pavo", što je Mucićev nadimak, koji je prema tužilaštvu dobro poznat i identifikovan. Osim toga, gđa. McHenry je ustvrdila da pismo sadrži reference na nekoliko informacija koje nisu javno dostupne, posebno u okviru saznanja svjedoka "P" i Mucića, uključujući Mucićevu sadašnju adresu u pritvoru i informacije u vezi s njegovom ulogom u logoru Čelebići.
Tužilaštvo je takođe tvrdilo da, u slučaju da Pretresno vijeće smatra ove informacije nedovoljnima da bi napravilo vezu između optuženog i navedenog pisma u svrhe njegove prihvatljivosti, Sud bi trebao da naloži Muciću da predoči uzorak svog rukopisa radi analize i identifikacije.
Pretresno vijeće je 6. novembra 1997. godine izdalo usmenu odluku kojom je u predmetni spis uvrstilo dokazni predmet 155. Međutim, Vijeće je odbacilo drugi zahtjev tužilaštva za izdavanje naloga kojim bi optuženi bio primoran da predoči uzorak svog rukopisa.
Pretresno vijeće je 19. januara 1998. donijelo svoju pismenu odluku.
Prihvatljivost dokaznog predmeta 155
Prema mišljenju Pretresnog vijeća, potpravilo 89(C) "je naročito važno za ovu raspravu" i ( ...) njegove jednostavne riječi traže da se prihvate osnovni elementi relevantnosti i dokazne vrijednosti ". U pismenim i usmenim argumentima i tužilaštvo i odbrana su se pozvali na "Odluku o izjavama iz druge ruke" koju je Pretresno vijeće u predmetu Tadić donijelo 5. avgusta 1996. (vidi Saopštenje za javnost 102 od 7. avgusta 1996). Odluka o izjavama iz druge ruke zastupa stav da je pouzdanost implicitan zahtjev prihvatljivosti dokaza. Pretresno vijeće II "prihvata i slaže se s mišljenjem da je pouzdanost inherentan i implicitan dio svakog elementa prihvatljivosti. Da bi dokazi bili relevantni, te da bi postojao nexus između njih i predmeta rasprave, jasno je da ti dokazi moraju biti pouzdani".
Što se tiče samih činjenica, Pretresno vijeće je smatralo da tek treba da bude dokazano da je Mucić autor tog pisma. "Tužilaštvo nije pokazalo da Mucić obično potpisuje svoja pisma sa "Pavo", a Mucić se nije izjasnio, time primjenjujući svoje pravo prema odredbama člana 21 potparagrafa 3 i 4(g) i pravila 63. Dijelovi pisma koji se odnose na njega, kao što je njegova trenutačna adresa, nisu činjenice koje su poznate samo Muciću i svjedoku "P", već su javna stvar. Pretresno vijeće, prema tome, nije uvjereno da ovi faktori nedvosmisleno povezuju Mucića sa pismom. Sve što se u ovoj fazi može reći sa sigurnošću, prema tome, je da je utvrđeno dovoljno indicija pouzdanosti o tome je da je pismo, kao dokument, primio svjedok "P" od nepoznatog trećeg lica.
Pismo spominje Mucića i njegovu ulogu u logoru Čelebići i samo po sebi je dovoljno relevantno i ima dovoljno dokazne vrijednosti da bude prihvaćeno kao dokaz. Međutim, tvrdnja tužilaštva da pismo može dokazati određene elemente optužnice, budući da ga je napisao Mucić, ostaje i dalje predmet rasprave".
Bez naloga za dopstavljanje uzorka rukopisa
Odbrana se usprotivila zahtjevu tužilaštva za izdavanje naloga da Mucić protiv svoje volje dostavi uzorak svog rukopisa, smatrajući da bi takav nalog prisilio optuženog da se samoinkriminira. Time bi se prekršilo njegovo pravo na zaštitu od samoinkriminiranja iz člana 21, podparagraf 4(g) Statuta, koje čini neodvojivi dio pravičnog suđenja.
Pretresno vijeće se u velikoj mjeri saglasilo sa stavom odbrane. Prema pravilu 54 "na zahtjev bilo koje strane ili proprio motu, sudija ili Pretresno vijeće mogu izdati sudske pozive, subpoene, naloge za hapšenje i izručenje i naloge za prebacivanje koji su potrebni ( ...) za pripremu i vođenje suđenja". Međutim, kao što Pretresno vijeće ističe, "vršenje nadležnosti Pretresnog vijeća opisano u pravilu 54 mora biti dosljedno pravima optuženog koja su zagarantovana Statutom".
Pretresno vijeće je odbacilo tvrdnju tužilaštva da uzorak rukopisa ne zahtijeva izjavu u kojoj se priznaje krivica, te da je u potpunosti saglasan Statutu, međunarodnim konvencijama i sudskoj praksi nacionalnih pravosuđa. "Razlog zbog koga se traži uzorak rukopisa je, kako se tvrdi da se konačno utvrdi autorstvo dokaznog predmeta 155. Ukoliko se ono potvrdi, pismo će predstavljati dovoljnu potvrdu sadržaja u odnosu na određene tačke optužnice za koje se autor tereti. Očita implikacija je da bi nalogom Pretresnog vijeća optuženi bio prisiljen da pomaže tužilaštvu u njegovoj istrazi i vjerovatno predočiti dokaze koji ga inkriminišu. Činjenica da je uzorak rukopisa sam po sebi neutralan dokaz nije predmet rasprave. Ukoliko uzorak rukopisa, zajedno sa drugim dokazima, bude sačinjavao ključni dokazni materijal koji će dokazati optužbe protiv optuženog, tada bi nalog Pretresnog vijeća doveo do prisilnog predočenja samoinkriminirajućeg materijala.
Optuženi nije ni pravno ni moralno obavezan da ispuni vakuum nastao istražnom proceduralnom prazninom tužilaštva. Samoočuvanje je osnovni princip života. Elementarni princip dokaza je da onaj koji nešto tvrdi mora dokazati predmet svoje tvrdnje. Budući da tužilaštvo tvrdi da je određena osoba autor dokaznog predmeta 155, ono to mora dokazati bez pomoći odbrane".
Odluka o prihvatljivosti određenih dokumenata i video traka
Pretresno vijeće II je 19. januara 1998. godine donijelo još jednu odluku u vezi s prihvatljivošću dokaza. Vijeće je u predmetni spis uvrstilo dvanaest registratora s dokumentima i nekoliko video traka koje je austrijska policija u Beču zaplijenila iz prostorija firme Inda-Bau, s kojom je optuženi Delalić navodno imao bliske veze, kao i iz Mucićevog stana u glavnom gradu Austrije.
U ovoj odluci Pretresno vijeće II je vrlo detaljno protumačilo potpravilo 89(C) o kojem je prethodno bilo riječi. Vijeće je potvrdilo da odbija stav prema kom se pouzdanost smatra odvojenim preduslovom za prihvatljivost dokaza, nezavisno od relevantnosti i dokazne vrijednosti. Vijeće je, međutim, naglasilo da "prihvatanje dokumenta kao dokaza samo po sebi ne znači da se smatra da izjave sadržane u tom dokumentu prikazuju tačne činjenice. Naravno da će Pretresno vijeće u svojoj procjeni težine svakog dokaza najveći značaj dati faktorima kao što su autentičnost i dokaz autorstva".
Vijeće je odbacilo navode odbrane da prihvatanje dokumenata čiji navodni autori neće svjedočiti znači isto što i oduzimanje optuženima prava opisanog u članu 21(4)(e) Statuta da se ispitaju svjedoci koji svjedoče protiv njih: "Jasno je iz relevantnih odredaba Pravilnika da ne postoji sveopšta zabrana usvajanja dokumenata iz prostog razloga što njihov navodni autor nije pozvan da svjedoči u postupku. (...) Nadalje, ukoliko Pretresno vijeće smatra da je potreba da se obezbijedi pravično suđenje važnija od dokazne vrijednosti bilo kog dokaznog predmeta te kategorije, on se može izuzeti kao dokaz u skladu s potpravilom 89(D). Međutim, nema osnova za opšti zaključak da bi ikakvi štetni učinci imali veće efekte od dokazne vrijednosti dokumenata ove kategorije čime bi se ti dokumenti uopšteno smatrali neprihvatljivim".
Naprotiv, "Pretresno vijeće je mišljenja da ponuđeni dokazni predmeti sadrže izjave koje su date u isto vrijeme kada se pojavilo pitanje Delalićevog i Mucićevog položaja tokom perioda neprijateljstava, a koje se ovdje razmatra. Oni rasvjetljavaju njihove uloge i položaj. Budući da čine dio cjelokupne slike, mogu se prihvatiti kao dokaz u ovom postupku".
*****
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju
Za više informacija stupite u kontakt s našom Službom za medije/komunikacije
Tel.: +31-70-512-8752; 512-5343; 512-5356 Fax: +31-70-512-5355 - Email: press [at] icty.org
Pratite MKSJ na Twitteru i Youtubeu