|
Hag, 24. novembra 2000.
JL/P.I.S./542-t
OBRAĆANJE CARLE DEL
PONTE, TUŽIOCA MEđUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
I RUANDU, SAVJETU BEZBJEDNOSTI
Kompletan tekst izlaganja tužioca Savjetu
bezbjednosti Ujedinjenih nacija, 21. novembra 2000. u New
Yorku
Čast mi je što ponovo
imam priliku da se pojavim pred Savjetom bezbjednosti i podnesem izvještaj
o radu Tužilaštva za Ruandu i za bivšu Jugoslaviju. Od moga posljednjeg
obraćanja Savjetu bezbjednosti, znaČajne stvari desile su se na oba
Suda.
U posljednjih
nekoliko mjeseci provela sam dosta vremena u Aruši i Kigaliju, radeći
na poslovima vezanim za Međunarodni kriviČni sud za Ruandu. Na
tom Sudu upravo smo prošli kroz težak period reorganizacije predmeta
i pripremanja predmeta za suđenja.
Mnogo posla u oblasti prava i organizacije urađeno je iza kulisa u
predraspravnim fazama najvažnijih predmeta. Tokom ovog perioda nismo imali
veliki broj izvođenja dokaza optužbe u sudnicama, što je tužiocu uvijek
razlog za zabrinutost, posebno kada se optuženi nalaze
u pritvoru. Međutim, drago mi je da vas mogu izvijestiti da su suđenja
u nekim od ovih važnih predmeta otpoČela, a da ostala, zakazana prema
sudskom kalendaru, treba uskoro da poČnu.
U ovom trenutku u pritvoru
se nalaze se 44 optužena. U toku su tri suđenja, koja ukljuČuju
sedam optuženih. Osam drugih predmeta sa 22 optužena nalaze se u predraspravnoj
fazi i postepeno se pripremaju da poČnu do juna naredne godine. Među
njima su i dva "državna" predmeta (visoki ministri u vladi) i "vojni"
predmet (visoko
rangirani armijski oficiri). U svim ovim predmetima nismo mogli poČeti
sa suđenjima dok nije bilo odluČeno po predraspravnim pravnim
podnescima. Suđenje u još jednom od naših važnih predmeta, "medijskom"
predmetu, poČelo je prošlog mjeseca. U ovom predmetu
optužba izvodi dokaze koji ukazuju na navodnu glavnu ulogu koju su u genocidu
u Ruandi odigrali mediji. Smatra se da ovaj predmet postavlja pravni presedan
i on privlaČi veliko interesovanje.
Uz rad vezan za suđenja,
Sud je saslušao argumente i odluČio po brojnim važnim žalbama. Argumenti
povodom dvije takve žalbe su saslušani tokom mog posljednjeg boravka u
Aruši, a, kako je Savjet možda već upoznat, neposredno prije togao odbijena
je žalba na presudu i kaznu doživotnog zatvora bivšeg premijera Jeana
Kambandae. Za mene kao tužioca je ohrabrujuće
da presude koje smo uspjeli dobiti pred raspravnim vijećima
mogu podnijeti preispitivanje sudija u žalbenom postupku. Za moj ured
ovo znaČi da posao kriviČnog gonjenja ovih strašnih zloČina
može biti, i jeste, urađen prema neophodnim visokim kriviČnim
standardima.
Međunarodni kriviČni
sud za Ruandu, stoga, ulazi u veoma intenzivan period svoga mandata. U
narednim mjesecima većina visokih dužnosnika će biti izvedena pred lice
pravde. Ova suđenja će biti najozbiljnija kriviČna gonjenja na
kojima će Sud ikada morati da radi. Ona su razlog zbog kojeg je Sud osnovan,
i mi smo mjesecima Čekali da ovi predmeti dođu pred sud. Sada
ćemo, napokon, javno vidjeti rezultate svog dosadašnjeg truda uloženog
u pripremu suđenja.
I drugi predmeti će se naći
u pripremi na Međunarodnom sudu za Ruandu. Naše istrage se nastavljaju
i ja se nadam da ću u narednih nekoliko sedmica potpisati novih pet znaČajnih
optužnica. Vjerujem da postoje dobri izgledi za još nekoliko hapšenja
koja bi trebala da se izvrše do kraja godine. Nakon toga, moj najpreČi
zadatak biće izrada dugoroČnijeg plana istraga koji ću prezentirati
predsjedniku Suda kao osnovu za svojevrsno strateško planiranje mandata
Suda za Ruandu. Slažem se da je sada pravo vrijeme
da se takvo što uČini, i vjerujem da smo sada dostigli dovoljno visok
nivo u prikupljanju informacija da bi takva vrsta poduhvata bila vrijedna
truda.
Ukratko, u narednim mjesecima
možemo oČekivati znaČajan napredak u radu Međunarodnog suda
za Ruandu. Ali, ja bih željela da vidim napredak i van sudnica, i u drugim
podruČjima. Moramo se postarati da naš rad bude od veće važnosti za
narod Ruande. U Kigaliju je otvoren novi informativni centar, ali bih
ja željela da uČinimo i više. Tražiću
od raspravnih vijeća da se roČišta
održavaju u Ruandi, umjesto u Aruši, tako da narod Ruande može neposredno
vidjeti doprinos međunarodnog pravnog sistema ponovnom uspostavljanju
i održavanju mira i sigurnosti. Održavanje sudskih roČišta u samoj
Ruandi takođe će svjedocima i žrtvama umnogome olakšati pristup sudu.
Situacija u Ruandi se u velikoj mjeri popravila od 1994. godine, i naši
odnosi sa vladom su dostigli fazu u kojoj se mogu dati propisne i pouzdane
garancije za održavanje suđenja
Međunarodnog suda u samoj Ruandi. Štaviše, moglo bi se Čak i razmišljati
o premještanju Čitavog Suda u Kigali. Ništa ne bi jaČe pokazalo
privrženost međunarodne zajednice pravdi.
Ne bismo trebali zaboraviti
ni ulogu žrtava u procesu ostvarenja pravde. Glasovi preživjelih i rodbine
ubijenih ne Čuju se dovoljno glasno. Žrtve gotovo da nemaju prava
da sudjeluju u procesu suđenja, uprkos tome što je danas opšte prihvaćeno
da bi žrtvama to trebalo biti dozvoljeno. Sve ovo podjednako važi i za
Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju, gdje žrtve nisu u boljem položaju
i gdje su se optuženi liČno obogatili na raČun svoje države i
njenih građana.
Vjerujem da sudije u osnovi dijele moje mišljenje, ali ne podržavaju obavezivanje
samog Suda na obeštećenje žrtava, već se radije zalažu za osnivanje Komisije
za potraživanja ili neČeg poput toga. Za žaljenje je da Statut Suda
ne predviđa naknadu za uČešće žrtava u suđenju,
i da predviđa samo minimalnu naknadu
i obeštećenje ljudima Čiji su životi uništeni. Ipak, moj ured je priliČno
uspješan u traženju i zamrzavanju velikih koliČina novca na liČnim
raČunima optuženih, novca koji bi sudovi mogli prikladno iskoristiti
kao naknadu građanima koji to zaslužuju. Mi bi, stoga, trebali dati
žrtvama pravo da se izraze, i omogućiti da se njihov glas Čuje tokom
postupka.
Ako bi optuženi bio proglašen krivim, to bi tada stvorilo pravnu osnovu
za sudije da odluČe o konfiskaciji novca privremeno oduzetog od optuženog.
Tim novcem bi takođe mogli djelomiČno da se podmire troškovi optužbe.
Stoga bih ja, uz dužno poštovanje,
rekla Savjetu da sadašnji sistem u potpunosti ne ispunjava svoj zadatak
pružanja pravde narodu Ruande i bivše Jugoslavije, i pozvala bih vas da
ozbiljno i hitno razmotrite promjene koje bi uklonile ovu "manjkavost"
u našem procesu.
Gospodine predsjedniČe,
dozvolite mi da se sada okrenem Međunarodnom kriviČnom sudu za
bivšu Jugoslaviju, a prvo bih željela Savjetu dati najnovije podatke o
našem radu na Kosovu. Kao što će se Članovi Savjeta sjetiti, Čim
su naši timovi dobili pristup Kosovu, mi smo pokrenuli
ambiciozan projekat ekshumacije i forenziČkog ispitivanja masovnih
grobnica širom Kosova. Tokom 1999. ekshumirali smo 2.108 tijela sa 195
lokacija. To je sve što smo mogli postići u prošloj godini. Ove godine,
meni je bilo stalo da završimo posao prije nego
dokazni materijal propadne ili se izgubi. Radeći
i ovaj put uz pomoć profesionalaca
koje su mom uredu dale države Članice UN-a i Švicarska, naši timovi
su obradili još 325 lokacija, ekshumirali 1.577 tijela i pronašli nekompletne
ostatke u još 258 sluČajeva. Patolozi su izvršili 1.807 autopsija
žrtava. Rezultat ovoga je da smo završili naš program ekhumacija i sada
možemo sastaviti kompletnu sliku o razmjerama zloČina i naČinu
na koji su ti zloČini izvršeni. Moj ured još nije primio sve izvještaje
od raznih
forenziČkih timova, pa je, stoga, naša provizorna procjena da je za
dvije godine ekshumirano i pregledano skoro 4.000 tijela ili dijelova
tijela. Naravno, nikada neće biti moguće dati taČan broj ubijenih
zbog namjernih pokušaja da se tijela spale ili na
drugi naČin sakriju.
Dodaću da smo u Hrvatskoj i
Bosni i Hercegovini izvršili ekshumacije na osam lokacija, odakle je ekshumirano
491 tijelo, kao i mnogobrojni dijelovi ljudskih tijela. Ukupno je izvršeno
619 autopsija, ukljuČujući ne samo autopsije nad tijelima ekshumiranim
u našim ekshumacijama, već i neke autopsije koje smo, u ime bosanske Komisije
za traženje nestalih lica, izvršili nad tijelima koja su ekshumirale bosanske
vlasti. Naredne godine planiramo nastaviti s ovim ekshumacijama u Hrvatskoj
i Bosni.
Prije nego završim govoriti
o Kosovu, samo bih dodala da je moj ured primio niz emotivnih molbi da
istražimo navode o neprestanom etniČkom Čišćenju preostalog srpskog
i romskog stanovništva, koje je neprihvatljivo i koje će posijati sjeme
buduće osvete i trajne nestabilnosti u regionu. Da bi nadležnost Suda
mogla ukljuČiti zloČine protiv ČovjeČnosti poČinjene
na Kosovu nakon raspoređivanja snaga KFOR-a, treba promijeniti Član
5 Statuta Međunarodnog suda i izostaviti pozivanje na i preduslov
da mora
postojati "oružani sukob", što bi ovaj Statut uČinilo kompatibilnim
sa Statutom Suda za Ruandu. Neaktivnost na koju je Sud prisiljen u vezi
s onim što se na Kosovu događa od juna 1999. narušava istorijski kredibilitet
Suda. Moramo osigurati da jedinstvena
prilika koju Sud ima da pruži pravdu stanovništvu bivše Jugoslavije ne
bude zabilježena u istoriji kao manjkava i pristrasna u korist jedne etniČke
grupe a na štetu druge. Osim toga, ako dobijemo ovo moralno opravdano
i potrebno proširenje našeg mandata,
Sud bi mogao postati faktor koji će
destimulirati kampanju etniČkog Čišćenja koja na Kosovu još uvijek
traje.
Savjetu je vjerovatno poznato
da, prema sadašnjem Statutu Suda, preduslov da zloČini budu vezani
za oružani sukob efektivno onemogućava
moj ured da istražuje zloČine koji
se još uvijek vrše na Kosovu. Oni su van nadležnosti Suda. Stoga ja zvaniČno
tražim od Savjeta bezbjednosti da proširi nadležnost Suda u ovom smislu.
Gospodine predsjedniČe,
ove godine sam takođe provela dosta vremena u razgovorima sa hrvatskim
vlastima o nivou saradnje sa MKSJ-om. Odnosi su se svakako poboljšali
u poređenju sa politikom obstrukcije i odugovlaČenja prethodne
vlade. To sam naglasila prilikom svog posljednjeg obraćanja Savjetu, ali
sam isto tako izrazila rezervu da
će samo vrijeme pokazati da li će Hrvatska ispuniti sva svoja obećanja.
Željela bih da mogu reći da su svi problemi u potpunosti otklonjeni, ali
ne mogu. U sluČajevima gdje Hrvatska smatra da je saradnja suprotna
njenim politiČkim ili uskim bezbjednosnim
interesima, i dalje postoje velike
poteškoće. Jedan stari problem, dostava materijala iz Hrvatske koji bi
se koristio kao dokazni materijal u predmetu Kordić, ostaje neriješen,
a vrijeme za potpuno izvršenje dosad neizvršenih naloga Suda u tom predmetu
brzo
istiČe. Što se tiČe hrvatske akcije protiv Srba u Hrvatskoj 1995.,
poznate pod nazivom operacija "Oluja", još uvijek smo suoČeni sa tvrdoglavim
odbijanjem pristupa svjedocima i dokumentima koji su kljuČni za završetak
naših istraga. Zbog toga naš rad ozbiljno
kasni. Pored toga, nedavno su se javili neki veoma zabrinjavajući znaci
da saradnja poČinje da dobija i neke vrlo negativne aspekte. To se
vidi iz Činjenice da vlada dostavlja detalje mojih zahtjeva medijima,
a takva objelodanjivanja su praćena negativnom medijskom kampanjom protiv
Suda. To nas je veoma razoČaralo i ne možemo dozvoliti da se tako
nastavi. Stoga mi ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo što moram reći kako
sam bila u pravu što sam svoj sud zadržala za kasnije i što je moja prvobitna
rezerva bila vrlo osnovana. Vrlo je žalosno što poboljšanje saradnje u
većini drugih oblasti može biti u potpunosti ugroženo obstrukcijom kod
nekoliko kljuČnih pitanja. Pozivam Hrvatsku da prevaziđe ovaj
preostali problem i da se vrati na put potpune saradnje sa Sudom. Pozivam
i Savjet bezbjednosti da interveniše i osigura da Hrvatska konaČno
u potpunosti sarađuje sa Sudom.
S druge strane, zabrinuta sam
tempom hapšenja optuženih. Primijetila sam da ih u zadnje vrijeme ima
znatno manje. Hapšenje Duška Sikirice od strane SFOR-ovih snaga u junu
ove godine bilo je i posljednje, dok su se poČetkom ove godine hapšenja
vršila otprilike jednom mjeseČno. Možda nema jednostavnog objašnjenja
za smanjenje broja hapšenja, ali je svakako vrlo zabrinjavajuće to što
nije bilo hapšenja
u proteklih šest mjeseci. Zadnjih mjeseci sam takođe predlagala formiranje
specijalnih policijskih snaga koje bi imale nadležnost nad cijelom Bosnom
i Hercegovinom i Čiji bi zadatak bio hapšenje optuženih u bjekstvu.
Nažalost, moja inicijativa još nije
prihvaćena.
Takođe se Čini da ne možemo
biti zadovoljni rezultatima nedavnih izbora u Bosni, nakon kojih ne možemo
oČekivati nikakvo poboljšanje stava nekih organa lokalnih vlasti prema
saradnji sa Sudom. Otišla bih Čak i dalje primijetivši da je rezultat
izbora direktna posljedica nedostatka odluČnosti koju međunarodna
zajednica pokazuje u vezi sa hapšenjima. Time što se glavnim krivcima
za rat u Bosni dozvoljava da i dalje budu na slobodi, poslata je pogrešna
poruka i narodu i politiČarima Bosne poruka
da će zloČinaČki nacionalizam i njegovi zagovornici ostati izvan
domašaja pravde i da su prijetnje međunarodne zajednice samo puste
rijeČi. OkonČajmo tu opasnu situaciju u ime sveobuhvatne pravde,
trajnog mira i pomirenja. Ponovo pozivam međunarodne
snage u Bosni da budu jake i odluČne
u svom pristupu pitanju hapšenja svih optuženih koji su i dalje u bjekstvu.
Međutim, u međuvremenu
MKSJ-u ne nedostaje posla. Mnogi moji predmeti nalaze se pred pretresnim
i žalbenim vijećima, gdje se uskoro oČekuju znaČajne odluke po
žalbama koje će, između ostalog, uspostaviti praksu po važnim pitanjima
komandne odgovornosti i pravnoj regulativi u pogledu genocida. Izvođenje
dokaza za Četiri predmeta pred pretresnim vijećima se bliži kraju.
Među njima je i suđenje generalu
Krstiću za zloČine u Srebrenici i Dariju Kordiću koga se, kao politiČara
na visokoj funkciji, smatra odgovornim za zloČine u dolini rijeke
Lašve u srednjoj Bosni. Novo suđenje u vezi sa seksualnim zlostavljanjem
u FoČi poČelo je 30. oktobra, a još osam
predmeta je ili spremno za poČetak suđenja ili će to biti u prvoj
polovini 2001. Ta suđenja će se baviti zloČinima u Sarajevu i
Krajini, a predmet MomČila Krajišnika će biti prvi u kojem će se ispitivati
odgovornost najviših rukovodilaca bosanskih
Srba.
Pored toga, naše istrage se
nastavljaju i mogu se oČekivati nove optužnice u narednim mjesecima.
Moj ured zato istovremeno radi pod velikim pritiskom na nekoliko frontova:
nove istrage, priprema optužnica, predraspravne aktivnosti, vođenje
samih suđenja u kojima moramo biti i brzi i praviČni - i konaČno,
završetak svih proizašlih žalbenih postupaka. Prema tome, pred nama je
puno posla.
Na kraju izvještaja o mojim
aktivnostima, gospodine predsjedniČe, moram se osvrnuti na nedavne
događaje u Beogradu, koji su doveli do uklanjanja predsjednika Miloševića
sa funkcije, skidanja sankcija i povratka Savezne Republike Jugoslavije
u međunarodnu zajednicu. Svijet je prihvatio predsjednika Koštunicu,
iako je on više puta rekao kako saradnja sa Sudom za njega "nije
prioritet". Ukoliko je sam odabrao tu reČenicu, divim mu se ta reČenica
je vrlo mudra, sa mnogim mogućim tumaČenjima reČenica pravog
politiČara.
Ali to nije rješenje i pitanje
Miloševića se ne može tek tako gurnuti
u stranu. Miloševiću se mora suditi
na Međunarodnom sudu. Tome jednostavno
nema alternative. Nakon svih napora koje je međunarodna zajednica
uložila u Balkan kako bi se vratio mir na to podruČje, nakon nedjelja
bombardovanja NATO-a kako bi se sprijeČila masovna kršenja ljudskih
prava građana Kosova, i svjesni još uvijek ogromne moći i daljnjeg
uticaja tvrdolinijaša u Beogradu, bilo bi nezamislivo dozvoliti Miloševiću
da ne snosi posljedice za svoje ponašanje. Nije dovoljno reći da je gubitak
funkcije dovoljna kazna, niti je dovoljno da se
pozove na odgovornost za izborne mahinacije
ili da mu se za nešto sliČno sudi u zemlji. Već smo vidjeli da ne
može biti "pogodbe" s osobama kao što je Milošević.
Za svaku pohvalu je to što međunarodna
zajednica nije podlegla iskušenju da mu ponudi lak izlaz.
Da se to dogodilo, posljedice po međunarodnu kriviČnu pravdu bile
bi pogubne. Apelujem na Savjet bezbjednosti da ne dozvoli da se taj isti
rezultat usporeno postigne pasivnim odugovlaČenjem. Od kljuČne
je važnosti da se izbjegnu dvostruka
mjerila kada se radi o Saveznoj Republici
Jugoslaviji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Bilo kakvo omekšavanje pozicija
međunarodne zajednice prema Jugoslaviji ohrabriti će druge države
da pristanu sarađivati
sa Sudom. I ne treba da zaboravimo da se i drugi bjegunci, kao što je
Ratko Mladić, nalaze u SRJ. Nadležne
vlasti takođe moraju sarađivati sa Sudom u hapšenju tih osoba.
Namjeravam da ovo pitanje
liČno pokrenem sa predsjednikom Koštunicom koji me je prošle nedjelje
pozvao da organiziram pripreme za svoj put u Beograd u bliskoj budućnosti.
Šta god govorio predsjednik Koštunica, hapšenje predsjednika Miloševića
jeste prioritet. To je prioritet za njega i to je prioritet za mene. Po
mom mišljenju, to bi trebao biti i prioritet Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih
nacija koji
je u poglavlju VII Povelje Ujedinjenih nacija osnovao Sud kao svoj subsidijarni
organ i to ne kao instant rješenje politiČke krize, već kao ozbiljan
i trajni doprinos stvaranju osmišljenog i trajnog mira na Balkanu.
KonaČno, gospodine
predsjedniČe, moram ukratko prokomentarisati neke navode koje je ruski
predstavnik u Generalnoj skupštini juČer iznio kao odgovor na izvještaj
predsjednika Suda, sudije Jordae. Ruski predstavnik je kritikovao Sud
rekavši da je to politiČka i anti-srpska institucija koja ima
previše sredstava, koja nepropisno izdaje tajne optužnice, koja nije bila
dovoljno ažurna u istrazi NATO-a nakon prošlogodišnjeg bombardovanja,
koja je postigla ilegalan dogovor sa NATO-om i, najgore od svega, koja
predstavlja opasnost po jedinstvo usvojenog
međunarodnog prava i koja novim tumaČenjem prava stvara anarhiju
u međunarodnom pravu. Gospodine predsjedniČe, moram reći da su
takvi navodi uvredljivi i neosnovani. Mogla bih na svaku od ovih ozbiljnih
i neosnovanih tvrdnji posebno odgovoriti, ali bih
time zloupotrijebila vrijeme koje ste mi stavili na raspolaganje za podnošenje
mog izvještaja. Svako objektivno ispitivanje rada Suda jasno bi pokazalo
da su juČerašnji navodi ruskog predstavnika u Generalnoj skupštini
potpuno neosnovani. Nadam se da neću ponovo danas Čuti te tvrdnje.
Dodatno sam razoČarana gorepomenutom izjavom jer, osim ako nije maliciozno
i politiČki motivisana, zasnovana je na nesporazumima koji su se mogli
razjasniti da je ruska vlada odgovorila na mnoge zahtjeve koji su joj
upućeni u vezi sa mojom posjetom Moskvi,
kako bi razgovarali o radu Suda.
*****
|
