|
Hag, 13. novembra 2001.
CC/P.I.S./635-t
PRESUDA U PREDMETU TUILAC PROTIV DUKA
SIKIRICE,
DAMIRA DOENA I DRAGANA KOLUNDIJE
Duko Sikirica je osuđen na 15 godina zatvora
Damir Doen je osuđen na 5 godina zatvora
Dragan Kolundija je osuđen na 3 godine zatvora
U nastavku ćete naći saetak zaključaka Pretresnog vijeća
III pročitan od strane sudije Patricka Robinsona, predsjedavajućeg
sudije Pretresnog vijeća III, na zasjedanju u utorak 13. novembra
2001. godine. Članovi Pretresnog vijeća III su takođe bili
sudija Richard May i sudija Mohamed El Habib Fassi Fihri. Ovaj saetak
ne čini dio presude o kazni. Kako je ukazao sudija Robinson: "Jedina
autoritativna verzija odluka Pretresnog vijeća i njihovih obrazloenja
sadrana je u pismenoj presudi."
*****
PROCEDURALNI KONTEKST
Trojica optuženih terete se za krivična djela za
koja se tvrdi da su bila počinjena nad nesrpskim stanovništvom u
općini Prijedor u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini, i konkretno,
u zatočeničkom objektu poznatom pod nazivom logor Keraterm,
tokom perioda od tri mjeseca u ljeto 1992.
Duško Sikirica, za koga se tvrdi da je bio zapovjednik
logora Keraterm, na početku je optužen za genocid, progon kao zločin
protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.
Damir Došen i Dragan Kolundžija, za koje se tvrdi da su bili vođe
smjena u logoru Keraterm, optuženi su za progon kao zločin protiv
čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Nakon
prijedloga za donoenje oslobađajuće presude po završetku
izvođenja dokaza optužbe, Vijeće je odbacilo tačke optužnice
kojima se optuženi Duško Sikirica tereti za genocid, a Damir Došen za
mučenje, nečovječna djela i okrutno postupanje.
Dana 31. augusta, nakon izvođenja dokaza odbrane
za Sikiricu i Došena, optuženi Kolundžija i optužba zajedno su dostavili
podnesak kojim su Vijeće obavijestili da je optuženi odlučio
izjasniti se krivim po optužbi za progon. Nakon toga, na raspravi pred
Vijećem, Kolundžija se izjasnio krivim po točki 3 optužnice,
naime za progon kao zločin protiv čovječnosti. Nakon što
je Pretresno vijeće prihvatilo to izjašnjavanje o krivici, optužba
je povukla preostale tačke protiv Dragana Kolundžije.
Dana 7. septembra 2001., dostavljeni su zasebni zajednički
podnesci optužbe i dvojice optuženih, Sikirice i Došena, kojima se na
sličan način Vijeće obavještava da su se oni odlučili
izjasniti krivim za optužbu za progon. Zatim se, na raspravi pred Vijećem,
svaki od ove dvojice optuženih izjasnio krivim po tački 3 optužnice,
to jest za progon kao zločin protiv čovječnosti. Nakon
što je Pretresno vijeće prihvatilo ta izjašnjavanja o krivici, optužba
je povukla preostale tačke protiv Duška Sikirice i Damira Došena.
Rasprava o kazni održana je 8. i 9. oktobra a, osim iznošenja
završnih riječi strana, svaki od osuđenih takođe je Vijeću
dao izjavu kojom izražava kajanje.
U skladu s praksom ovoga Suda, ja ću na ovoj sjednici
ukratko iznijeti nalaze Pretresnog vijeća u ovom predmetu. Naglašavam
da je ovo samo sažetak i da on nije dio Presude o kazni. Jedini mjerodavni
iskaz zaključaka Pretresnog vijeća i razloga zbog kojih je došlo
do tih zaključaka nalazi se u pismenoj presudi. Strane će na
završetku ove sjednice dobiti kopije te presude.
Ova presuda o kazni temelji se na tome što je Pretresno
vijeće prihvatilo potvrdna izjašnjavanja o krivici svakog od optuženih,
tome što se ono uvjerilo u činjeničnu osnovu terećenih
krivičnih djela, i na tome što su trojica optuženih nakon toga proglašeni
krivim po točki 3 optužnice za progon kao zločin protiv čovječnosti
prema članu 5 Statuta.
S tim u vezi, Pretresno vijeće smatra da, iako je
moglo odbaciti potvrdna izjašnjavanja o krivici, jednom kad ih je prihvatilo,
mora odmjeriti kaznu samo na osnovu činjenica o kojima su se strane
sporazumjele, a koje su navedene u Sporazumima o potvrdnom izjašnjavanju
o krivici.
U svakom od Sporazuma prihvaća se da postoji mnogo
dokaza da su bosanski Muslimani, bosanski Hrvati i drugi ne-Srbi bili
podvrgnuti nehumanim uslovima tokom njihovog zatočenja u logoru Keraterm
od otprilike 24. maja 1992. do 5. augusta 1992. To je, između ostaloga,
obuhvaćalo: nedovoljne količine hrane i vode, neadekvatnu ljekarsku
njegu i tretman, pretrpanost i nedostatak svježeg zraka i kretanja, te
nepostojanje odgovarajućih higijenskih uslova. U Presudi o kazni
se dokazi o tome detaljnije iznose, zato što se u svakom od Sporazuma
o potvrdnom izjašnjavanju o krivici podrazumijeva da točka za progon,
po kojoj su se svi optuženi potvrdno izjasnili o krivici, obuhvaća
te dokaze.
Krivično ponašanje u osnovi osuda za progon za sve
optužene sadržano je u činjeničnoj osnovi iznesenoj u svakom
od Sporazuma o potvrdnom izjašnjavanju o krivici.
Vijeće zatim prelazi na razmatranje faktora relevantnih
za odmjeravanja odgovarajuće kazne. Prilikom odmjeravanja kazne,
Pretresno vijeće uzelo je u obzir sljedeće faktore: težinu krivičnog
djela, uključujući eventualne otežavajuće faktore, olakšavajuće
okolnosti, kao i optu praksu izricanja zatvorskih kazni na sudovima
bivše Jugoslavije. Pretresno vijeće neće u svrhu ublažavanja
kazne uzeti obzir saradnju Sikirice sa Tužilaštvom, jer se ona ne može
okarakterizirati kao značajna.
FAKTORI UZETI U OBZIR PRILIKOM ODMJERAVANJA KAZNE
Duko Sikirica je prihvatio da je bio komandir
obezbjeđenja u logoru Keraterm između 14. juna i 27. jula 1992.
Iako je on vršio neke upravne radnje, nije imao nikakvu ulogu u efektivnom
upravljanju logorom koje je iz policijske stanice Prijedor II vodio Živko
Knežević pod optim rukovodstvom Sime Drljače iz Kriznog
štaba. Imao je veoma ograničenu vlast nad svojim kolegama rezervnim
policajcima istoga čina i nije imao ovlasti da kažnjava osobe koje
su mu bile podređene. Sikirica nije bio odgovoran za osiguravanje
adekvatne hrane, odjeće, vode, ljekarske pomoći i zadovoljavajućeg
smještaja zatočenika.
Sikirica je prihvatio da je ubio jednog od zatočenika
u logoru tako što ga je ustrijelio u glavu. Povrh toga, on prihvaća
da postoje značajni dokazi o ubistvima drugih ljudi u Keratermu tokom
perioda dok je on obavljao svoju dužnost, iako je sporazumom prihvaćeno
da nema dokaza da je on bio prisutan prilikom izvršenja masakra nad više
od stotinu ljudi u prostoriji broj 3, niti da je u tom učestovao na
bilo koji način. Osim lišavanja života, Sikirica je prihvatio da
postoje dokazi da su u logoru vršena premlaćivanja, silovanja i seksualni
delikti, kao i zastrašivanje, ponižavanje i psihološko zlostavljanje zatočenika.
On nadalje prihvaća da postoji mnogo dokaza da su zatočenici
bili podvrgnuti nehumanim uslovima tokom zatočenja u logoru Keraterm.
Kao komponentu sveukupne težine njegovog krivičnog
djela, Vijeće je uzelo u obzir nadređeni položaj Duška Sikirice
u Keratermu. Kao komandir obezbjeđenja, Duško Sikirica je prihvatio
da je imao tehničku dužnost da spriječi da ljudi ulaze u logor.
To što on nije izvršio svoju dužnost da spriječi ljude izvana da
dolaze u logor i zlostavljaju zatočenike otežava njegov zločin.
Njegov položaj nadređenog takođe otežava ubistvo koje je priznao
da je počinio.
Kad je riječ o olakšavajućim okolnostima, Vijeće
smatra da je glavni faktor koji treba uzeti u obzir prilikom ublažavanja
kazne njegova odluka da se potvrdno izjasni o krivici, no uzet će
u obzir i njegovo kajanje.
Potvrdno izjašnjavanje o krivici pomaže radu Suda na
dva načina: Prvo, ako se potvrdno izjasni o krivici prije početka
suđenja, optuženi omogućava Sudu da uštedi vrijeme i napore
na sprovođenju dugotrajne istrage i suđenja. Drugo, bez obzira
na trenutak potvrdnog izjašnjavanja o krivici, Pretresno vijeće nalazi
se u povoljnijem položaju jer potvrdno izjašnjavanje o krivici direktno
doprinosi jednom od osnovnih ciljeva Suda, a to je njegova funkcija utvrđivanja
istine. Kao što je zaključeno u predmetu Todorović, potvrdno
izjašnjavanje o krivici je uvijek važno za svrhu utvrđivanja
istine o zločinu.
Prema tome, dok će optuženi koji se potvrdno izjasni
o krivici po optužbama kojima se tereti prije početka suđenja
dobiti punu olakšicu za to potvrdno izjašnjavanje, onaj koji se potvrdno
izjasni nakon toga, dobit će neku olakšicu, ali ne onoliku koliku
bi dobio da se potvrdno izjasnio o krivici prije početka suđenja.
Stoga, Pretresno vijeće smatra da Duško Sikirica, iako se potvrdno
o krivici izjasnio kasnije, treba da dobije neku olakšicu za to potvrdno
izjašnjavanje.
Da bi prihvatilo kajanje kao faktor prilikom ublažavanja
kazne, Pretresno vijeće mora se uvjeriti da je izraženo kajanje iskreno.
S tim u vezi, Pretresno vijeće podsjeća na izjavu koju je Duško
Sikirica dao na raspravi o odmjeravanju kazne, i u kojoj je izrazio kajanje
za svoje zločine. Pretresno vijeće smatra to kajanje olakšavajućim
faktorom za odmjeravanje kazne.
Damir Došen je prihvatio da je bio vođa smjene
od 6 do 12 ljudi u logoru Keraterm od 3. juna do početka augusta
1992. Kao takav, on je imao izvjesnu ograničenu vlast, iako nije
imao čin i iako je bio na istom rangu kao i drugi stražari u njegovoj
smjeni. Nije imao ovlasti da bilo koga kazni. Došen nije igrao nikakvu
ulogu u upravljanju logorom i nije bio odgovoran za osiguravanje adekvatne
hrane, odjeće, vode, ljekarske pomoći i zadovoljavajućeg
smještaja.
Damir Došen je prihvatio da postoje dokazi da su se u
njegovoj smjeni odigravala premlaćivanja i da je on znao za ta premlaćivanja.
Međutim, postoje i dokazi da je on u nekoliko navrata pokušao spriječiti
zlostavljanje zatočenika. On prihvaća da su mnogi zatočenici
bili premlaćeni za vrijeme zatočenja u logoru Keraterm i da
su premlaćivanja prouzrokovala i teške fizičke i duševne patnje
žrtvama i onima koji su bili prisutni prilikom tih događaja. On nadalje
prihvaća da postoji mnogo dokaza da su zatočenici bili podvrgnuti
nehumanim uslovima tokom zatočenja u logoru Keraterm.
Vijeće smatra da je to to je Doen bio
na poloaju vođe smjene otežavajući faktor u njegovom zločinu.
On je bio na položaju povjerenja i taj je položaj zloupotrijebio: dozvolio
je progon i prešutno prihvatio nasilje nad upravo onim ljudima koje je
trebao štititi. Međutim, stupanj otežanja mora biti ograničen
u svjetlu ograničene prirode njegovih ovlasti.
Kad je riječ o olakšavajućim okolnostima, Vijeće
smatra, zbog istih razloga koji su razmatreni u vezi sa Sikiricom, da
Došen, usprkos tome što je njegovo izjašnjavanje o krivici došlo kasnije,
treba da dobije neku olakšicu za to izjašnjavanje. Nadalje, Vijeće
podsjeća na izjavu koju je Damir Došen dao prilikom rasprave o odmjeravanju
kazne u kojoj je izrazio kajanje za svoje zločine. Vijeće smatra
da je to kajanje olakšavajući faktor prilikom odmjeravanja kazne.
Vijeće je takođe uzelo u obzir dokaze da je Došen, kao vođa
smjene, često djelovao tako da ublaži strašne uslove koji su vladali
u logoru Keraterm. Vijeće je te postupke uzelo u obzir prilikom ublažavanja
kazne. Kad je riječ o drugim faktorima koje je navela odbrana, Vijeće
je zaključilo da se psihičko stanje Damira Došena u vrijeme kad
su počinjeni zločini ne može smatrati takvim da bi bilo povod
za ublažavanje kazne.
Dragan Kolundžija je prihvatio da je bio vođa
smjene u logoru Keraterm od početka juna do 25. jula 1992. Kao vođa
smjene, imao je kontrolu nad 6 do 12 stražara smjene i stoga je imao izvjesnu
vlast u logoru Keraterm. Kolundžija prihvaća da je bio na položaju
na kojem je mogao utjecati na svakodnevno upravljanje logorom kad je bio
na dužnosti.
Nema dokaza da je Kolundžija lično zlostavljao zatočenike
ili da je prešutno prihvaćao zlostavljanje od strane drugih. On prihvaća
da postoje dokazi da je u logoru Keraterm redovno dolazilo do zlostavljanja
zatočenika dok je on bio na dužnosti vođe smjene i prihvaća
odgovornost za to što je nastavio biti vođa smjene iako su mu bili
poznati nehumani uslovi u logoru. Konkretno, Kolundžija prihvaća
da postoji mnogo dokaza da su zatočenici bili podvrgnuti nehumanim
uslovima tokom zatočenja u logoru Keraterm.
Vijeće zaključuje da je Kolundžija u logoru
bio na sličnom položaju kao i Došen, to jest na položaju vođe
smjene s ograničenim ovlastima. Time što je nastavio biti vođa
smjene, iako je znao za uslove koji su vladali, on je zloupotrijebio svoj
položaj povjerenja. To u ovom predmetu predstavlja otežavajući faktor,
iako ograničene prirode, u skladu s njegovim ovlastima.
Vijeće smatra da se potvrdno izjašnjavanje o krivici
Dragana Kolundžije i njegovo povoljno postupanje sa zatočenicima
treba uzeti u obzir prilikom ublažavanja kazne.
Vijeće primjećuje da je potvrdno izjašnjavanje
o krivici Dragana Kolundžije bilo vie na vrijeme u poređenju
sa njegovim saoptuenima, s obzirom na to da je on to učinio
prije izvođenja dokaza odbrane. Vijeće nalazi da, iako to nije
učinjeno na početku postupka, Kolundžija treba da dobije gotovo
punu olakšicu za svoje potvrdno izjašnjavanje o krivici.
Nadalje, Vijeće je saslušalo mnogo dokaza o Kolundžijinim
naporima da olakša teške uslove u logoru Keraterm za mnoge zatočenike.
Vijeće zato smatra da mu kaznu treba ublažiti u značajnoj mjeri.
Vijeće takođe podsjeća na izjavu koju
je Dragan Kolundžija dao na raspravi o odmjeravanju kazne u kojoj je izrazio
kajanje za svoje zločine. Ono smatra da je to kajanje olakšavajući
faktor prilikom odmjeravanja kazne.
ODMJERAVANJE KAZNE
U posljednjem odjeljku presude Vijeće razmatra relativnu
težinu koju valja pridati gorenavedenim faktorima prilikom odmjeravanja
kazne za svakog od optuženih.
Na samom početku, Vijeće konstatira da su Duško
Sikirica, Damir Došen i Dragan Kolundžija proglašeni krivim za krivično
djelo progona, što je zločin protiv čovječnosti, koji je
po samoj svojoj prirodi veoma teško krivično djelo. Ovo krivično
djelo, kao i drugi zločini protiv čovječnosti, zahtijeva
da su djela optuženih u vezi sa rasprostranjenim i sistematskim napadom
na civilno stanovništvo za koji su optuženi znali. Nadalje, progon je
jedino krivično djelo navedeno u članu 5 Statuta koje zahtijeva
diskriminatornu namjeru i koje, zbog svog karaktera, može obuhvaćati
druga krivična djela. Pretresno vijeće u predmetu Blaškić
i, nedavno, Pretresno vijeće u predmetu Todorović, zaključili
su da krivično djelo progona zbog tih zasebnih odlika opravdava težu
kaznu.
Težina zločina Duška Sikirice razlikuje se
od ostalih saoptuženih zbog raspona krivičnog ponašanja koje leži
u osnovi i, što je značajnije, zbog razmjera njegovog ličnog
učešća u zločinima. On je jedini koji je proglašen krivim
za ubistvo u logoru, zato što je jednog od zatočenika ustrijelio
iz blizine tako da su drugi zatočenici i stražari logora to mogli
vidjeti. Kao što je gore razmotreno, taj zločin otežava činjenica
da je on bio komandir obezbjeđenja u logoru.
Glavni faktor koji je Pretresno vijeće uzelo u obzir
prilikom ublažavanja kazne za Duška Sikiricu je njegovo potvrdno izjašnjavanje
o krivici. U obzir je uzeto i njegovo kajanje. Valja primijetiti da bi
Sikirica dobio mnogo dulju kaznu u ovom predmetu da se nije potvrdno izjasnio
o krivici, čak i uzevši u obzir da je do izjašnjavanja došlo kasno.
Iako je krivično djelo Damira Došena teško,
budući da je proglašen krivim za zločin progona, Vijeće
je, prilikom procjene težine djela, imalo na umu da, iako je on prihvatio
da je znao za premlaćivanja u svojoj smjeni, u Sporazumu o potvrdnom
izjašnjavanju o krivici ne sugerira se da je on direktno bio uključen
u bilo koje od tih premlaćivanja.
Kad je riječ o faktorima koji su uzeti u obzir kao
olakšavajući faktori za kaznu, po mišljenju ovog Vijeća najvaniji
su Došenovo potvrdno izjašnjavanje o krivici i dokazi o njegovom povoljnom
tretmanu zatočenika. U obzir je uzeto i njegovo kajanje za koje je
Vijeće zaključilo da je iskreno.
Iako je Dragan Kolundžija proglašen krivim za
krivično djelo progona, po mišljenju ovog Vijeća težinu krivičnog
djela umanjuje činjenica, iznesena u Sporazumu o potvrdnom izjašnjavanju
o krivici, da nema dokaza da je on bio lično i neposredno uključen
u krivično ponašanje koje leži o osnovi.
Pretresno vijeće uzelo je u obzir sljedeće
olakšavajuće okolnosti za optuženog Kolundžiju. Prvo, potvrdno izjašnjavanje
o krivici do kojeg je, za razliku od saoptuženih, došlo prije nego što
je počelo izvođenje dokaza odbrane za Kolundžiju. Drugo, činjenica
da su mnogi od zatočenika koji su svjedočili za optužbu rekli
da je Kolundžija, u mnogo slučajeva, djelovao tako da ublaži strašne
uslove koji su prevladavali u logoru. Ti olakšavajući faktori u velikoj
mjeri idu u prilog značajnom smanjenju njegove kazne.
Sada ću pročitati operativni paragraf iz Presude
o kazni koju je donijelo ovo Vijeće. On glasi kako slijedi:
Duško Sikirica, Damir Došen i Dragan Kolundžija, molim
vas da ustanete.
251. Iz gorenavedenih razloga, razmotrivši argumente
strana, dokaze izvedene na raspravi o odmjeravanju kazne, Statut i Pravilnik,
PRETRESNO VIJEĆE IZRIČE SLJEDEĆE KAZNE:
Za DUŠKA SIKIRICU, kazna od 15 godina zatvora, s time
da u to treba uračunati 1 godinu, 4 mjeseca i 19 dana od datuma izricanja
ove Presude o kazni, kao i ono vrijeme koje će provesti u pritvoru
za vrijeme eventualne rasprave po žalbi.
Za DAMIRA DOŠENA, kazna od 5 godina zatvora, s time da
u to treba uračunati 2 godine i 19 dana od datuma izricanja ove Presude
o kazni, kao i ono vrijeme koje će provesti u pritvoru za vrijeme
eventualne rasprave po žalbi.
Za DRAGANA KOLUNDŽIJU, kazna od 3 godine zatvora, s time
da u to treba uračunati 2 godine, 5 mjeseci i 6 dana od datuma izricanja
ove Presude o kazni, kao i ono vrijeme koje će provesti u pritvoru
za vrijeme eventualne rasprave po žalbi.
U skladu s pravilom 103(C), svi osuđeni ostat će
u pritvoru Međunarodnog suda dok se ne privede kraju organiziranje
njihovog transfera u države gdje će izdržavati kaznu.
Ovime je završeno izricanje Presude o kazni. Suđenje
je završeno.
*****
|
