|
Hag,
22. februara 2001.
JL/P.I.S./566-t
PRESUDA
PRETRESNOG VIJEĆA II
U PREDMETU
KUNARAC, KOVAČ I VUKOVIĆ
Prva osuđujuća
presuda za silovanje kao zločin protiv čovječnosti na MKSJ-u
Pretresno
vijeće II je našlo "da su pripadnici oružnih snaga bosanskih
Srba silovanje koristili kao instrument terora"
Prve
osuđujuće presude za porobljavanje kao zločin protiv čovječnosti
Pretresno
vijeće takođe navodi da "oportunisti koji se ne obaziru
na zakon ne trebaju očekivati milost, bez obzira na to koliko su
po poloju nisko u komandnom lancu"
U
nastavku ćete naći kompletan tekst sažetka zaključaka Pretresnog
vijeća II, koji je pročitala predsjedavajući sudija Florence
Mumba prilikom izricanja presude
Pretresno
vijeće danas izriče svoju presudu u predmetu protiv optuženih.
Potpuni tekst presude podijeliće se stranama. Ja ću pročitati
samo njen sažetak i dispozitiv.
Trojicu optuženih,
po nacionalnosti Srbe, tužilaštvo je optužilo za kršenje zakona i običaja
ratovanja, te za zločine protiv čovječnosti silovanje, mučenje,
porobljavanje i povrede ličnog dostojanstva.
Optuženi
su učestvovali u srpskoj kampanji na širem području opštine Foča
od početka 1992. do otprilike sredine 1993. godine. Kampanja je predstavljala
dio oružanog sukoba između srpskih i muslimanskih snaga u širem
regionu Foče koji je postojao tokom cijelog vremena na koje se odnosi
optužnica protiv optuženih.
Jedna od
svrha te kampanje bila je, između ostalog, da se područje
Foče očisti od Muslimana. U tome je kampanja bila uspješna.
Očišćeno je čak i ime grada.
Foča
je preimenovana u Srbinje i sada se nalazi na teritoriji Republike Srpske.
U Srbinju danas jedva da ima Muslimana.
Jedna od meta
te kampanje, osim muslimanskih oružanih snaga, bili su civili Muslimani.
U ovom predmetu to su osobito bile muslimanske žene.
Metoda
koja je pritom primijenjena sastojala se uglavnom od progona putem
terora.
Na opštoj
razini teror se odražavao u silovitom uništavanju muslimanskih vjerskih
simbola. Sve džamije u Foči dignute su u zrak, a njihovi ostaci sravnjeni
sa zemljom.
Civili Muslimani,
muškarci i žene, pohvatani su u selima u okolini Foče, pa čak
i u selima u susjednim opštinama Kalinovik i Gacko. Muškarci su razdvojeni
od žena i djece.
Muškarci
su često morali trpjeti duga razdoblja zatočeništva u zatvoru
KP Dom u Foči. Bilo je to zatočeništvo bez ikakvog opravdanja.
Neki su muškarci teško zlostavljani prilikom hapšenja. Neki su ubijeni
na licu mjesta, često pred svojom porodicom ili tako blizu da su ovi
mogli sve čuti.
Žene i
djeca iz fočanske regije odvođeni su na sabirna mjesta kao
što je Buk Bijela, naselje južno od Foče. Odatle su autobusima prebacivani
u srednjoškolski centar u Foči, gdje su zatočeni. Neki su
kasnije odvedeni na druga mjesta u Foči ili u okolini, kao
što je sportska dvorana "Partizan", nadomak policijske stanice, ili u
privatne kuće u Miljevini i Trnovačama. Tamo bi našli žene i djevojke
iz drugih dviju opština.
Na gorepomenutim
mjestima teror je poprimio drugu, veoma ličnu, dimenziju.
____________
O suđenju
protiv ove trojice optuženih ponekad se govori kao o "slučaju logora
za silovanje", odnosno kao o primjeru za to kako se sistematsko silovanje
žena druge nacionalnosti koristilo kao "sredstvo za ratovanje".
Reći
da se sistematsko silovanje koristilo kao "sredstvo za ratovanje" donekle
može dovesti u zabludu. Moglo bi se pomisliti da je postojao neki zajednički
pristup ili da je oružanim snagama bosanskih Srba naređeno da u okviru
svojih borbenih aktivnosti u širem smislu riječi siluju muslimanske
žene. Pretresnom vijeću nisu predočeni dovoljni dokazi da bi se
došlo do takvog nalaza.
Ono što
dokazi pokazuju jeste da su pripadnici oružanih snaga bosanskih Srba
silovanje koristili kao instrument terora. Taj im je instrument stajao
na raspolaganju da ga primijene kada i protiv koga su htjeli.
Ono što
dokazi pokazuju jeste da su srpske snage mogle uspostaviti i voditi
zatočenički centar za mnoštvo muslimanskih žena, kao što je to
bila sportska dvorana "Partizan" nadomak zgrade opštinske policije u Foči,
odakle su žene i mlade djevojke redovito odvođene na druge lokacije
radi silovanja.
Ono što
dokazi pokazuju jeste da se vlasti koje su trebale štititi žrtve,
kao što je lokalna policija nad kojom su kontrolu preuzeli Srbi, nisu
obazirale na njihove patnje. Umjesto toga, vlasti su pomagale u stražarenju
nad ženama te su se čak uključivale u njihovo maltretiranje kada
bi im se žene obratile za pomoć protiv svojih ugnjetavača.
Ono što
dokazi pokazuju jesu muslimanske žene i djevojke, majke i kćeri
zajedno, lišene i posljednjih ostataka ljudskog dostojanstva, žene i djevojke
prema kojima se postupalo kao prema svojini, kao da su stvari kojima slobodno
raspolažu srpske okupacijske snage - odnosno konkretnije koje skaču
na svaki mig trojice optuženih.
Ono što
sveukupni dokazi nedvojbeno pokazuju jeste što sve ličnost
sklona kriminalu može, u ratnim vremenima, učiniti bespomoćnom
civilnom stanovništvu:
Postupci
trojice optuženih bili su dio sistematskog napada na civile Muslimane.
Neka od njihovih djela mogla bi se u mirnodopska vremena bez sumnje
opisati kao organizirani kriminal.
Znali
su za postojanje vojnog sukoba u fočanskoj regiji jer su u njemu
sudjelovali kao vojnici u različitim jedinicama.
Znali
su da je jedna od glavnih namjera te kampanje bila protjerivanje Muslimana
sa tog područja.
Znali
su da je jedan od načina da se to postigne takva vrsta terora nad
muslimanskim civilnim stanovništvom koja bi tom stanovništvu zauvijek
onemogućila povratak.
Znali
su isto tako za opšti obrazac zločina, a osobito za zatočenje
žena i djevojaka na raznim lokacijama na kojima će biti silovane.
Postupci sve trojice optuženih, onako kako će kasnije biti opisani,
pokazuju van svake sumnje da su oni znali za zatočeničke centre
i za sistematsko prebacivanje žena i djevojaka na lokacije na kojima
će ih zlostavljati muškarci Srbi.
Trojica
optuženih nisu samo slijedili naređenja, ako su takva naređenja
uopšte postojala, da siluju muslimanske žene. Dokazi upućuju
na njihovu slobodnu volju. Među zatočenim ženama i djevojkama,
bila je i jedna djevojčica kojoj je tada bilo samo 12 godina. O
njoj se više nije ništa čulo od trenutka kada ju je jedan od optuženih
prodao. Žene i djevojke su bile posuđivane ili "iznajmljivane" drugim
vojnicima isključivo u svrhu uništavanja i zlostavljanja. Neke od
žena i djevojaka držane su u ropstvu mjesecima.
Trojica
optuženih nisu obični vojnici čiji je moral bio poljuljan uslijed
ratnih nevolja. To su ljudi koji u prošlosti nisu bili kriminalci koliko
je poznato ovom Pretresnom vijeću. Međutim, pogodovala im je mračna
atmosfera dehumanizacije onih koji su smatrani neprijateljima, u situaciji
u kojoj se nije niti postavljalo pitanje koje postavlja Eleanor Roosevelt,
"Gdje,
na koncu, počinju univerzalna ljudska prava? Na malim mjestima, blizu
doma
"
Trojica optuženih
sigurno ne ulaze u kategoriju političkih ili vojnih pokretača
koji stoje iza sukoba i strahota. Međutim, Pretresno vijeće želi
jasno naglasiti da, iako je u predmetima pred ovim Sudom općenito
poželjno da se gone i sude oni na višim nivoima vlasti, ovo Pretresno
vijeće ne prihvata da zbog nižeg ranga ili podređenog položaja
neko treba biti pošteđen krivičnog gonjenja.
Politički
vođe i ratni generali ostaju bez svoje moći ako obični ljudi
u ratu odbiju vršiti krivična djela. Oportunisti koji se ne obaziru
na zakon ne trebaju očekivati milost, bez obzira na to koliko su po
položaju nisko u komandnom lancu.
Dapače,
ovom prilikom treba reći da ni u mirnodopsko ni u ratno vrijeme časni
ljudi ne zlostavljaju žene.
Pretresno
vijeće sada će izreći svoju presudu svakom od optuženih.
MOLIM
OPTUŽENOG DRAGOLJUBA KUNARCA DA USTANE:
Dragoljube
Kunarac, u tačkama optužnice od 1 do 4 optuženi ste za silovanje
i mučenje, i kao kršenje zakona i običaja ratovanja i kao zločin
protiv čovječnosti.
Pretresno
vijeće ne prihvata vašu odbranu alibijem ni za jednu od tih optužbi,
što vrijedi i za sve druge tačke za koje vas tereti optužnica.
U odnosu
na optužbu da ste svjedokinju 87 odveli u kuću u Ulici Osmana Ðikića
16, barem u dva navrata u periodu od 13. jula do 1. avgusta 1992., gdje
su je, prema navodima, silovali drugi vojnici, Pretresno vijeće zaključuje
da ti navodi nisu utvrđeni van razumne sumnje.
U odnosu
na optužbu da ste 16. jula 1992. ili približno tog datuma odveli svjedokinju
75 i D.B. u Ulicu Osmana Ðikića 16, gdje ih je silovalo nekoliko
vojnika, i gdje ste vi lično silovali D.B. te pomogli i podržali grupno
silovanje svjedokinje 75 od strane nekoliko vojnika, Pretresno vijeće
nalazi da su te optužbe dokazane van razumne sumnje.
U odnosu
na optužbu da ste 2. avgusta 1992. odveli svjedokinje 87, 75, 50 i D.B.
u Ulicu Osmana Ðikića 16 i da ste vi, Dragoljube Kunarac, lično
silovali svjedokinju 87, te pomogli i podržali silovanje svjedokinja 87,
75 i 50 koje su izvršili drugi vojnici, Pretresno vijeće nalazi da
su te optužbe dokazane van razumne sumnje.
U odnosu
na optužbu da ste, barem u dva navrata, između 13. jula i 2. avgusta
1992., izveli svjedokinju 95 iz sportske dvorane "Partizan"
i odveli je u Ulicu Osmana Ðikića 16, gdje ste je, prema navodima,
prvi put silovali vi i još tri vojnika, dok su je drugi put silovala tri
vojnika a vi niste - Pretresno vijeće smatra da je dokazano van razumne
sumnje da ste vi lično silovali svjedokinju 95 u jednom incidentu,
ali da nije utvrđeno da su svjedokinju 95 silovali i drugi vojnici
u dva gorepomenuta incidenta.
Prema testu koje je Pretresno vijeće izložilo u presudi u vezi sa
kumulativnim osuđujućim presudama za isto postupanje, naime da
su takve presude dopustive samo ako svako od djela za koje se tereti sadrži
barem jedan različit element koji nije sadržan u drugom djelu - vaše
je postupanje kažnjivo i kao silovanje i kao mučenje, dakle i po članu
3 Statuta, kao kršenje zakona i običaja ratovanja, i po članu
5 Statuta, kao zločin protiv čovječnosti. To pravno načelo
primijenjeno je u optužnicama protiv sve trojice optuženih.
Pretresno
vijeće vas stoga proglašava KRIVIM
po
tački 1 optužnice, za mučenje kao zločin protiv čovječnosti,
po
tački 2 za silovanje kao zločin protiv čovječnosti,
po
tački 3 za mučenje kao kršenje zakona i običaja ratovanja,
te
po
tački 4 za silovanje kao kršenje zakona i običaja ratovanja.
U tačkama
optužnice od 5 do 8 optuženi ste za mučenje i silovanje, i kao
kršenje zakona i običaja ratovanja i kao zločin protiv čovječnosti.
S obzirom
na predočene dokaze, Pretresno vijeće zaključuje da te optužbe
nisu dokazane van razumne sumnje.
Pretresno
vijeće stoga proglašava da NISTE KRIVI po tačkama optužnice 5,
6, 7 i 8.
U tačkama
optužnice 9 i 10 optuženi ste za silovanje kao kršenje zakona i običaja
ratovanja te kao zločin protiv čovječnosti.
U odnosu
na optužbu da ste u toku septembra ili oktobra 1992. otišli u "Karamanovu
kuću" u Miljevini, gdje ste svjedokinju 87 odveli na gornji sprat
i silovali, Pretresno vijeće smatra da su te optužbe dokazane van
razumne sumnje.
Pretresno
vijeće vas stoga proglašava KRIVIM
po
tački optužnice 9 za silovanje kao zločin protiv čovječnosti,
a
po tački optužnice 10 kao kršenje zakona i običaja ratovanja.
U tačkama
optužnice 11 i 12 optuženi ste za mučenje i silovanje kao kršenje
zakona i običaja ratovanja.
Pretresno
vijeće nalazi da su te optužbe u potpunosti utvrđene.
Jedno veče
sredinom jula 1992., vi i još dva vojnika izveli ste svjedokinju 183 iz
njene kuće i odveli je na obalu rijeke Čehotine u Foči, gdje
ste je sva trojica silovali. Vi ste lično silovali svjedokinju 183
i pomogli i podržali silovanje koje su počinila ostala dvojica vojnika
time što ste ih podsticali dok su je oni silovali. Osim toga, izrugivali
ste se žrtvi, govoreći drugim vojnicima da pričekaju svoj red
dok ste je sami silovali, smijući se dok su je silovali drugi vojnici,
a na kraju ste joj rekli da će rađati srpsku djecu kojoj neće
znati oca.
Pretresno
vijeće vas, prema tome, proglašava KRIVIM
po
tački 11 optužnice za mučenje kao kršenje zakona i običaja
ratovanja, te
po
tački 12 za silovanje kao kršenje zakona i običaja ratovanja
U tačkama
optužnice od 18 do 21 optuženi ste za porobljavanje i povrede ličnog
dostojanstva kao zločine protiv čovječnosti, a za silovanje
i kao kršenje zakona i običaja ratovanja i kao zločin protiv čovječnosti.
Pretresno
vijeće nalazi, na osnovu predočenih dokaza, da su činjenice
u osnovi tih optužbi djelomično utvrđene van razumne sumnje.
Pretresno
vijeće drži da ste vi, Dragoljube Kunarac, 2. avgusta 1992. lično
silovali svjedokinju 191 u kući u Trnovačama, te da ste odvođenjem
djevojaka u tu kuću pomogli i podržali silovanje svjedokinje 186 koje
je izvršio vojnik pod pseudonimom DP6.
Međutim,
Pretresno vijeće nije uvjereno da je J.G., koju ste takođe doveli
u tu kuću, te noći silovao vojnik s nadimkom "Gaga".
Uz to, Pretresno
vijeće drži da ste od 2. avgusta 1992. nadalje, vi, Dragoljube Kunarac,
silovali svjedokinju 191 svaki put kad ste dolazili u kuću u Trnovačama,
dok je DP6 silovao svjedokinju 186 u tom istom periodu. Međutim, nije
utvrđeno da ste vi pomagali i podržavali silovanje svjedokinje 186
koje je vršio DP6 u tom periodu zato što nije pokazano da ste vi, osim
onda kad ste doveli žene u kuću, bili prisutni dok je DP6 silovao
svjedokinju 186, niti da ste mu pružali neku drugu podršku. Nije pokazano
da je vaše prisustvo, ili neki vaš čin pomogao ili podstakao DP6 da
siluje svjedokinju 186. Nedovoljno čvrsta veza između onoga što
se događalo u kući i vašeg povremenog prisustva rastegnula bi
pojam "pomaganje i podržavanje" izvan uobičajenih okvira
u slučaju ovog konkretnog silovanja, no ta je veza još uvijek dovoljno
čvrsta u odnosu na optužbu za porobljavanje.
Pretresno
vijeće takođe nalazi da su svjedokinje 186 i 191 nekoliko mjeseci
držane u kući u Trnovačama, gdje ste se prema njima odnosili kao
prema svojoj ličnoj svojini i vi i DP6.
Pretresno
vijeće smatra da su sljedeći elementi od posebne važnosti za krivično
djelo porobljavanja:
činjenica
da su djevojke bile zatočene;
činjenica
da su morale činiti sve što im se naredi, pa tako i kuhati i obavljati
kućne poslove;
činjenica
da ste polagali isključivo pravo na svjedokinju 191, rezervirajući
je za sebe;
to što
su one bile stalno na raspolaganju vama i DP6;
ostali
ponižavajući postupci, na primjer to što ste jednom vojniku pred
svjedokinjom 191 rekli da je može silovati za 100 njemačkih maraka;
te
to što
one nisu imale nikakvu stvarnu kontrolu nad svojim životom.
Pretresno
vijeće je mišljenja da ste vi i DP6 djelovali zajednički, te da
ste jedan drugoga pomagali i podržavali u porobljavanju tih žena.
Pretresno
vijeće, međutim, misli da dokazi nisu dovoljno čvrsti da podupru
optužbu za povrede ličnog dostojanstva ni kod svjedokinje 186 ni kod
svjedokinje 191.
Pretresno
vijeće vas stoga proglašava KRIVIM
po
tački 18 optužnice za porobljavanje kao zločin protiv
čovječnosti,
po
tački 19 za silovanje kao zločin protiv čovječnosti,
te
po
tački 20 za silovanje kao kršenje zakona i običaja ratovanja,
ali da
NISTE KRIVI po tački 21 za povrede ličnog dostojanstva kao
kršenje zakona i običaja ratovanja.
Svojim ukupnim
postupanjem iskazali ste krajnje nepoštovanje prema dostojanstvu ovih
žena i njihovom fundamentalnom ljudskom pravu na seksualno samo-određenje,
i to u tolikoj mjeri da vaše postupanje daleko nadmašuje ono što bi se,
u nedostatku boljeg izraza, moglo nazvati "prosječnom težinom
djela silovanja u vrijeme rata". Zlostavljali ste i uništavali muslimanske
žene zbog njihove nacionalnosti, odabirući među njima bilo koju
koja bi vam se u nekom času dopala.
Vi ste na
bojnom polju bili hrabar vojnik, vaši ljudi su navodno o vama bez razlike
imali visoko mišljenje. Tim autoritetom koji ste prirodno imali lako ste
mogli zauvijek zaustaviti patnje ovih žena. Zato je vaše učešće
u ovom mračnom planu seksualnog izrabljivanja još odbojnije.
Ne samo
što ste lično zlostavljali žene i djevojke, nego ste organizovali
da ih se prebacuje na druga mjesta, potpuno svjesni da će ih tamo
silovati i zlostavljati drugi vojnici.
Ovakvo ponašanje
zahtjeva strogu kaznu, primjerenu težini vaših zločina.
Pretresno
vijeće vas stoga osuđuje, Dragoljube Kunarac, na jedinstvenu kaznu
zatvora u trajanju od 28 godina.
Kazna počinje
teći od danas. Vrijeme koje ste proveli u pritvoru uračunaće
vam se u izdržavanje kazne.
Izvolite
sjesti.
MOLIM
OPTUŽENOG RADOMIRA KOVAČA DA USTANE.
Radomire
Kovač, po tačkama optužnice od 22 do 25 optuženi ste za
porobljavanje i silovanje kao zločine protiv čovječnosti,
te za silovanje i povrede ličnog dostojanstva kao kršenja zakona i
običaja ratovanja.
Na osnovu
predočenih dokaza Pretresno vijeće nalazi da su optužbe protiv
vas dokazane van razumne sumnje, i to kako slijedi :
Na dan 31.
oktobra 1992. ili približno tog datuma, četiri djevojke svjedokinje
87, 75, A.B. i A.S. - prebačene su u vaš stan u zgradi Lepa Brena
u Foči. Svjedokinja 75 i A.B. držane su u stanu otprilike jednu sedmicu,
tokom kojeg vremena ste se vi prema njima ponašali kao prema vašoj ličnoj
svojini i često ih seksualno zlostavljali.
Morale su
obavljati kućanske poslove. Higijenski uslovi su za sve djevojke bili
užasni i često su morale gladovati, budući da od vas nisu dobivale
dovoljno hrane.
Jednom prilikom
ste silovali svjedokinju 75 i svjedokinju 87 zajedno i u isto vrijeme
puštali muziku na svom stereo uređaju.
Tokom vremena
koje su provele u vašem stanu vi ste lično silovali svjedokinju 75
i A.B., a silovali su ih i drugi vojnici. Jednom prilikom je svjedokinja
75 odbila poći sa vojnikom po imenu Slavo Ivanović, kojeg ste
vi doveli u stan. Zbog toga ste je ošamarili i umjesto nje poslali 12-godišnju
A.B. Nakon otprilike nedjelju dana, predali ste te dvije djevojke drugim
srpskim vojnicima koji su ih nastavili silovati. Zatim ste došli u kuću
u kojoj su držane otprilike dvije sedmice i pretvarali se da vam ih je
žao.
One su nakon
toga predane jednoj drugoj grupi vojnika koji su ih nastavili silovati,
da bi ih na kraju doveli natrag k vama. Sutradan ste prodali A.B., a svjedokinju
75 dali vojniku sa pseudonimom DP1.
Vi ste, dakle,
lično silovali svjedokinju 75 i A.B., te pomagali i podržavali druge
vojnike koji su ih silovali, dopuštajući tim vojnicima da dolaze u
vaš stan i siluju djevojke, ili ih podstičući da to čine,
kao i time što ste djevojke predavali drugim muškarcima, znajući da
će ih oni silovati.
Dok su držane
u vašem stanu, vi i Jagoš Kostić stalno ste silovali svjedokinju 87
i A.S. Vi ste lično silovali svjedokinju 87, dok je Jagoš Kostić
silovao A.S., a katkada bez vašeg znanja i svjedokinju 87, koju ste vi
inače "rezervirali" za sebe.
Pretresno
vijeće stoga primjećuje da nije utvrđeno van razumne sumnje
da ste pomagali i podržavali Jagoša Kostića u silovanju svjedokinje
87, budući da dokazi pokazuju da je ta činjenica od vas skrivana.
Nepoznatog
datuma u periodu između 31. oktobra 1992. i otprilike 7. novembra
1992., prisilili ste svjedokinju 87, A.S. i A.B. da gole plešu na stolu
dok ste ih vi gledali. Međutim, nije utvrđeno van razumne sumnje
da je tom prilikom prisutna bila i svjedokinja 75.
Na kraju,
25. februara 1993. ili približno tog datuma prodali ste svjedokinju
87 i A.S. za po 500 njemačkih maraka nekim crnogorskim vojnicima.
U vezi sa
tačkom optužnice koja se odnosi na porobljavanje svjedokinja
87 i 75, te A.S. i A.B. Pretresno vijeće smatra da su od osobite važnosti
sljedeći elementi:
to što
su djevojke bile zatočene u fizičkom i psihičkom smislu,
jer čak i da su uspjele pobjeći iz stana, ne bi imale kamo otići;
to što
ste prodali svjedokinju 87, A.S. i A.B.;
to što
ste dali svjedokinju 75 i A.B. drugim vojnicima;
zlostavljanje,
u obliku batinanja i šamaranja;
polaganje
isključivog prava na svjedokinju 87;
loši uslovi
života i nedovoljno hrane;
činjenica
da su morale poslušati svako naređenje i raditi što god im se kaže,
pa tako i kuhati i raditi kućanske poslove.
U vezi sa
tačkom optužnice koja se odnosi na povrede ličnog dostojanstva
počinjene nad svjedokinjama 87 i 75, te A.S. i A.B. Pretresno vijeće
je ustanovilo da su od osobite važnosti sljedeći elementi:
to što
ste prisilili djevojke da gole plešu na stolu;
batinanje
i šamaranje djevojaka;
činjenica
da su djevojke bile "posuđivane" i prodavane drugim muškarcima;
činjenica
da ste jednom zajedno silovali svjedokinje 75 i 87, istovremeno puštajući
muziku na svom stereo uređaju.
Tokom cijelog
tog vremena bili ste svjesni da su te djevojke muslimanske nacionalnosti,
što je i bio jedan od glavnih razloga zašto ste ih maltretirali i zlostavljali.
Pretresno
vijeće vas, Radomire Kovač, stoga proglašava KRIVIM
po
tački optužnice 22 za porobljavanje kao zločin protiv
čovječnosti,
po
tački 23 za silovanje kao zločin protiv čovječnosti,
po
tački 24 za silovanje kao kršenje zakona i običaja ratovanja,
te
po
tački 25 za povrede ličnog dostojanstva kao kršenje zakona
i običaja ratovanja.
Iako niste
proglašeni krivim po tako brojnim tačkama kao optuženi Dragoljub Kunarac,
Pretresno vijeće smatra da je vaša krivica gotovo jednako velika kao
njegova.
Naročito
je strašno i zaslužuje svaku osudu vaše postupanje sa 12-godišnjom A.B.,
bespomoćnim djetetom prema kojem niste pokazali apsolutno nikakvo
sažaljenje, a koju ste seksualno zlostavljali na isti način kao i
druge djevojke. Na kraju ste je prodali kao da je predmet, svjesni da
to gotovo sigurno znači da će je dalje seksualno zlostavljati
i drugi muškarci.
Znali ste
da je zbog toga mogućnost da će se ona jednom vratiti majci, sa
čijom je neizmjernom tugom Pretresno vijeće bilo suočeno na
raspravi, time postala još manja. U vrijeme suđenja, dakle osam godina
kasnije, o tom djetetu se još uvijek ništa nije znalo. Postupak prema
A.B. najočitiji je primjer vaše potpune nemoralnosti i izopačenog
karaktera.
No, ono što
ste uradili drugim djevojkama nije ništa manje strašno. Držali
ste ih kao roblje koje pripada vama i Jagošu Kostiću, da biste ih
iskoristili kad god to poželite, ili ih dali nekome kome ste željeli iskazati
naklonost. Uživali ste u apsolutnoj vlasti koju ste imali nad njihovim
životima, što ste savršeno jasno pokazali kad ste ih natjerali da gole
plešu na stolu dok ih vi gledate. Nakon što su poslužile svrsi, vi ste
ih još i prodali.
Vaše postupanje
zaslužuje tešku kaznu.
Pretresno
vijeće vas stoga, Radomire Kovač, osuđuje na jedinstvenu kaznu
zatvora u trajanju od 20 godina.
Kazna počinje
teći od danas.
Vrijeme koje
ste proveli u pritvoru uračunaće vam se u izdržavanje kazne.
Izvolite
sjesti.
MOLIM
OPTUŽENOG ZORANA VUKOVIĆA DA USTANE.
Zorane Vuković,
u tačkama optužnice od 21 do 24 optuženi ste za mučenje
i silovanje, i kao zločine protiv čovječnosti i kao kršenje
zakona i običaja ratovanja.
Na osnovu
predočenih dokaza, Pretresno vijeće nalazi da nijedan navod koji
je u osnovi ovih tačaka nije dokazan van razumne sumnje.
Pretresno
vijeće stoga proglašava da NISTE KRIVI po tačkama optužnice
21, 22, 23 i 24.
U tačkama
optužnice od 33 do 36 optuženi ste za mučenje i silovanje, i kao
zločin protiv čovječnosti i kao kršenje zakona i običaja
ratovanja.
Na osnovu
predočenih dokaza, Pretresno vijeće nalazi da je samo jedan od
incidenata na kojima su zasnovane ove optužbe dokazan van razumne sumnje,
naime to da ste 14. jula 1992., ili približno tog datuma, lično silovali
svjedokinju 50. Vi i još jedan vojnik izveli ste je iz dvorane "Partizan"
nakon što ste zaprijetili njezinoj majci da ćete je ubiti ako vam
ne kaže gdje joj se kći krije. Majka je pošla da je potraži. Vi ste
je zatim odveli u drugu kuću, gdje ste je silovali.
Tada joj
je bilo 15 godina i vi ste to znali, što se vidi iz toga što ste joj rekli
da biste joj da nije iste dobi kao i vaša kćerka, kojoj je tada
bilo oko 15 godina uradili mnogo gore stvari.
Pretresno
vijeće ne prihvata dokaze prema kojima niste bili sposobni za seksualni
snošaj zbog povrede u predjelu skrotuma koju ste navodno pretrpjeli.
Pretresno
vijeće vas stoga, Zorane Vukoviću, proglašava KRIVIM
po
tački 33 optužnice za mučenje kao zločin protiv čovječnosti,
po
tački 34 za silovanje kao zločin protiv čovječnosti,
po
tački 35 za mučenje kao kršenje zakona i običaja ratovanja,
te
po
tački 36 za silovanje kao kršenje zakona i običaja ratovanja.
Dokazi koje
je izvelo tužilaštvo u vašem slučaju nisu u dovoljnoj mjeri potkrijepili
većinu tačaka kojima vas tereti optužnica, i zbog toga vaša kazna
mora biti blaža nego za drugu dvojicu optuženih.
Međutim,
Pretresno vijeće smatra veoma ozbiljnim to što ste pokazali potpuno
odsustvo grižnje savjesti i moralnosti, govoreći o vlastitoj kćeri
nakon što ste silovali svjedokinju 50, koja je tada imala samo 15 godina,
te se izrugivali njenoj patnji rekavši joj da ste joj mogli uraditi i
nešto mnogo gore.
Vaša djela
zahtijevaju tešku kaznu.
Pretresno
vijeće vas stoga osuđuje, Zorane Vukoviću, na jedinstvenu
kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.
Kazna počinje
teći od danas. Vrijeme koje ste proveli u pritvoru uračunaće
vam se u izdržavanje kazne.
Izvolite
sjesti.
____________________________
Ovime je
izrečena presuda Pretresnog vijeća.
Sjednica
je završena.
Molim da
sudije ustanu.
|
