Prvo stupanje Mirka Norca pred MKSJ u Den Haagu zakazano za 8. srpnja 2004.

Den Haag, 1. srpnja 2004.

JL/P.I.S./866-t

PRVO STUPANJE MIRKA NORCA PRED MKSJ U DEN HAAGU

ZAKAZANO ZA 8. SRPNJA 2004.

Dana 30. lipnja 2004., Raspravno vijeće I, u sastavu: sudac Liu (predsjedavajući), sudac El Mahdi i sudac Orie, izdalo je "Nalog o rasporedu za prvo stupanje pred Sud, i zahtjev za pritvaranje Mirka Norca i njegovu predaju Nizozemskoj".

U nalogu, Raspravno je vijeće konkretno:

Zakazalo "raspravu koja treba biti održana u četvrtak, 8. srpnja 2004. u 16:00 sati u sudnici I u svrhu omogućavanja optuženiku da se pred ovim Sudom izjasni o optužbama koje su protiv njega podignute";

Zatražilo "hrvatsku Vladu da pritvori 8. srpnja 2004. optuženika u ime Međunarodnog suda i osigura da je uz pratnju doveden u zračnu luku Schiphol u Nizozemskoj i ondje predan nizozemskim vlastima";

Zatražilo "Vladu Kraljevine Nizozemske da pritvori optuženika nakon što ga preuzme od hrvatskih vlasti u zračnoj luci Schiphol i da ga odmah preveze u Pritvorsku jedinicu Ujedinjenih naroda u Den Haagu", i

Naložilo "tajniku da osigura da optuženik ima odgovarajućeg pravnog zastupnika te da bude nazočan na zakazanoj raspravi".

Mirko Norac trenutačno izdržava zatvorsku kaznu u Hrvatskoj koja nije u vezi s ovim predmetom.

Popratni podaci

Prema optužnici, u studenom 1992., Mirko Norac je imenovan zapovjednikom 6. gardijske brigade HV-a. Šesta gardijska brigada je 1993. preimenovana u 9. motoriziranu gardijsku brigadu. Mirko Norac je bio zapovjednik 9. motorizirane gardijske brigade tijekom hrvatske vojne akcije "Medački džep". Tijekom akcije imenovan je zapovjednikom Sektora 1 – bojne postrojbe ustrojene s ciljem provođenja te akcije.

U optužnici koja je potvrđena 20. svibnja 2004. navodi se da je "prije i tijekom hrvatske vojne akcije u medačkom džepu od 9. rujna do 17. rujna 1993. ili do približno tog datuma, Mirko Norac, djelujući kao pojedinac i/ili u dogovoru s drugima, uključujući Janka Bobetka i Rahima Ademija, planirao, poticao, naredio, počinio ili na druge načine pomogao i podržao planiranje, pripremu ili izvršenje progonâ srpskih civila iz medačkog džepa na rasnoj, političkoj i vjerskoj osnovi".

U optužnici se navodi da je zločin progona počinjen na sljedeće načine:

"protupravnim lišavanjem života srpskih civila i zarobljenih i/ili ranjenih vojnika iz Medačkog džepa. U Prvom prilogu ove optužnice kao primjeri se navode podaci o nekim od osoba lišenih života;

okrutnim i nečovječnim postupanjem sa srpskim civilima i zarobljenim i/ili ranjenim vojnicima iz Medačkog džepa, kojima su, između ostalog, nanijete teške tjelesne ozljede vatrenim oružjem, rezanjem prstiju, teškim premlaćivanjem kundacima, nanošenjem opekotina cigaretama, skakanjem po tijelima, na način da su tijela vezivali za automobile i vukli ih cestom, sakatili ih i na druge načine zlostavljali. U Drugom prilogu ove optužnice kao primjer se navode pojedinosti nekih od tih radnji okrutnog i nečovječnog postupanja;

teroriziranjem civilnog stanovništva Medačkog džepa koje je većinom bilo srpske nacionalnosti, između ostalog, sakaćenjem i oskrvnućem leša Boje PJEVAĆ, javnim lišavanjem života Boje VUJNOVIĆ koju su živu zapalili uz izrugivanje, iskazivanjem namjere da se pobiju svi civili, pisanjem rasističkih natpisa po zgradama, ostavljanjem zlokobnih i prijetećih poruka na jednoj uništenoj zgradi, tako da je civilno stanovništvo moralo napustiti svoje domove i imovinu i zauvijek otići s tog područja;

uništavanjem osobne imovine srpskih civila u Medačkom džepu na način da su 9. rujna 1993. ili nakon tog datuma hrvatske snage na tom području sistematski uništile oko 164 kuće i 148 drugih zgrada (i njihov sadržaj) eksplozivom i podmetanjem požara, kao i na druge načine opisane u paragrafima 38 i 40 ove optužnice. To uništavanje se nastavilo nesmanjenom žestinom i nakon što je 15. rujna stupila na snagu obustava vatre i trajalo je do konačnog povlačenja hrvatskih snaga 17. rujna 1993. godine. U Trećem prilogu ove optužnice kao primjer se navode neka sela, zaselci ili područja u kojima su izvršene radnje pljačkanja imovine.

sistematskim pljačkanjem imovine srpskih civila za vrijeme i nakon vojne operacije u Medačkom džepu od strane elemenata hrvatskih snaga u sprezi s hrvatskim civilima koji su protupravno otuđivali osobnu imovinu kao što su električni uređaji i namještaj iz zgrada koje su već bile uništene ili ih se namjeravalo uništiti, odvodili stoku i odvozili poljoprivredne strojeve, demontirali zgrade i kamionima odvozili njihove dijelove, kao i na načine opisane u daljnjem tekstu. U Trećem prilogu ove optužnice kao primjer se navode neka sela, zaselci i područja gdje su izvršene radnje pljačkanja imovine."

Optužbe

U optužnici se Mirko Norac optužuje temeljem individualne kaznene odgovornosti (članak 7 (1) Statuta) na temelju njegove kaznene odgovornosti u svojstvu nadređenog za djela svojih podređenih (članak 7 (3) Statuta):

u jednoj točki za zločine protiv čovječnosti (članak 5 Statuta – progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi) i
u dvije točke za kršenja zakona i običaja ratovanja (članak 3 Statuta –pljačkanje javne ili privatne imovine; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela).

U optužnici se Mirko Norac optužuje temeljem kaznene odgovornosti u svojstvu nadređenog za djela svojih podređenih (članak 7 (3) Statuta):

u jednoj točki za zločine protiv čovječnosti (članak 5 Statuta – ubojstvo) i
u jednoj točki za kršenja zakona i običaja ratovanja (članak 3 Statuta – ubojstvo).