| SAOPŠTENJE ZA JAVNOST |
VIJEĆA
|
| (Isključivo za medije. Nije zvanični dokument) |
|
Haag, 15. travnja 2011.
NJ/MOW/PR1402t
Međunarodni sud Gotovinu i Markača proglasio krivim a Čermaka oslobodio krivice
 Ante Gotovina |
 Ivan Čermak |
 Mladen Markač |
Raspravno vijeće I Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) danas je donijelo osuđujuću presudu protiv dvojice hrvatskih generala, Ante Gotovine i Mladena Markača, a Ivana Čermaka oslobodilo krivice po optužbama za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja koje su počinile hrvatske snage tijekom vojne akcije Oluja od srpnja do rujna 1995. godine.
Gotovina, koji je imao čin general pukovnika Hrvatske vojske i bio zapovjednik Zbornog područja Split tijekom perioda na koji se Optužnica odnosi, i Markač koji je obnašao dužnost zamjenika ministra Unutarnjih poslova zadužen za pitanja Specijalne policije proglašeni su krivim za progon, deportaciju, pljačku, bezobzirno razaranje, po dvije točke Optužnice za ubojstvo, nečovječna djela i nečovječno postupanje. Izrečena im je kazna od 24, odnosno 18 godina zatvora. Oslobođeni su optužbi za nečovječna djela/prisilno premještanje. Čermak, koji je bio zapovjednik Zbornog mjesta Knin, oslobođen je svih optužbi.
Vijeće je zaključilo da su zločini počinjeni tijekom međunarodnog oružanog sukoba u Hrvatskoj, i to u kontekstu dugogodišnjih napetosti između Srba i Hrvata na području Krajine, gdje su prethodno počinjeni brojni zločini nad Hrvatima.
“Ovaj predmet, međutim, ne bavi se zločinima prije predmetnog vremena optužnice. On se ne bavi niti pitanjem legalnosti pribjegavanja ratu, odnosno vođenja rata”, rekao je predsjedavajući sudac Alphonsus Orie. “Središnje pitanje ovog predmeta jest jesu li srpski civili u Krajini bili meta zločina i treba li optužene držati kazneno odgovornima za te zločine”.
Vijeće je zaključilo da su hrvatske vojne snage i Specijalna policija počinili veliki broj zločina nad srpskim stanovništvom tijekom operacije Oluja.
Ovi zločini počinjeni su u okviru udruženog zločinačkog pothvata koji je imao za cilj trajno uklanjanje srpskog stanovništva s područja Krajine, silom ili prijetnjom silom, što je predstavljalo i uključivalo deportaciju, prisilno premještanje i progon putem uvođenja restriktivnih i diskriminacijskih mjera, protupravnih napada na civile i civilne objekte, deportaciju i prisilno premještanje. Vijeće je zaključilo da je udruženi zločinački pothvat počeo postojati najkasnije krajem srpnja 1995. godine na Brijunima, gdje se hrvatski predsjednik Franjo Tuđman sastao s visokim vojnim dužnosnicima kako bi razgovarali o vojnoj operaciji koja je započela nekoliko dana kasnije, 4. kolovoza.
Vijeće je zaključilo da je Tuđman bio ključni član udruženog zločinačkog pohvata i da je namjeravao Krajinu naseliti Hrvatima. Ostali članovi udruženog zločinačkog pothvata bili su Gojko Šušak, koji je bio ministar obrane i Tuđmanov bliski suradnik, Zvonimir Červenko, načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske. Među sudionicima udruženog zločinačkog pothvata bili su i drugi iz hrvatskog političkog i vojnog vodstvu koji su sudjelovali na predsjedničkim sastancima i bili Tuđmanovi bliski suradnici.
Vijeće je zaključilo da je Gotovina sudjelovao na brijunskom sastanku i doprinio planiranju i pripremi operacije Oluja. Gotovinino ponašanje, uključujući njegovu zapovijed da se protupravno napadnu civili i civilni objekti granatiranjem Benkovca, Knina i Obrovca 4. i 5. kolovoza 1995., predstavlja značajan doprinos udruženom zločinačkom pothvatu. Vijeće je nadalje zaključilo da su druga kaznena djela za koje se terete, iako nisu dio zajedničkog cilja, bili prirodna i predvidiva posljedica izvršenja udruženog zločinačkog pothvata, što je mogao predvidjeti i Gotovina.
Markač je također sudjelovao na brijunskom sastanku, čime je doprinio planiranju i pripremi operacije Oluja. Tijekom operacije Oluja i i pretraga koje su kasnije uslijedile približno 2.200 pripadnika Specijalne policije bilo je potčinjeno Glavnom stožeru Hrvatske vojske. Markač je zapovjedio Specijalnoj policiji da granatira Gračac 4. i 5. kolovoza 1995., što je predstavljalo protupravni napad na civile i civilne objekte i za posljedicu imalo prisilno premještanje osoba, čime je dao značajan doprinos udruženom zločinačkom pothvatu.
Vijeće je ustanovilo da je Specijalna policija također sudjelovala u razaranju i pljački imovine krajinskih Srba u Donjem Lapcu 7. i 8. kolovoza 1995. godine. Osim toga, 25. kolovoza 1995., pripadnici Specijalne policije umorili su nekoliko starijih seljana zaseoka Grubori. Tog i slijedećeg dana, ista je postrojba zapalila imovinu u Gruborima i selu Ramljane.
“Markač je širio lažne priče i sudjelovao u prikrivanju zločina koje su počinili njegovi podčinjeni nad krajinskim Srbima i njihovom imovinom”, rekao je sudac Orie. Vijeće je ustanovilo da je Markač znao da su njegovi podčinjeni izvršili ta kaznena djela, ali nije poduzeo nikakve mjere protiv njih, niti je poduzeo bilo kakve korake kako bi spriječio daljnje zločine.
Vijeće je zaključilo da je svojim djelima i propustima Markač stvorio klimu nekažnjivosti među sebi podređenima što je ohrabrilo izvršenje zločina nad krajinskim Srbima i njihovom imovinom.
Što se tiče Ivana Čermaka, Vijeće je zaključilo da on nije imao efektivnu kontrolu nad postrojbama Hrvatske vojske van kruga svojih potčinjenih u Zbornom mjestu, i Vijeće nije našlo pouzdane dokaze da su ti potčinjeni počinili bilo kakve zločine. Nadalje, predočeni dokazi ne pokazuju da je Čermak bio član udruženog zločinačkog pothvata niti da mu je namjerno ili značajno doprinio.
U vezi sa zločinima počinjenim na terenu, vijeće je ustanovilo da je Čermak poricao i sakrivao zločine počinjene u Gruborima 25. kolovoza 1995. Međutim, Tužiteljstvo nije dokazalo svoje navode da je Čermak dopustio, umanjivao, poricao ili sakrivao zločine nad Srbima, niti da je davao lažne, nepotpune ili obmanjujuće informacije ili netočna uvjeravanja međunarodnoj zajednici.
Vijeće je naložilo da se Čermaka pusti na slobodu što prije. Gotovini je u kaznu uračunato 1.956 dana koje je proveo u pritvoru, dok je Markaču uračunato 1477 dana. I Tužiteljstvo i obrana imaju pravo uložiti žalbu.
Suđenje je počelo 11. ožujka 2008. i trajalo je ukupno 303 dana tijekom kojih je u spis uvršteno 4.819 dokaznih predmeta. Raspravno vijeće je saslušalo iskaze ukupno 145 svjedoka, od kojih je 81 pozvalo Tužiteljstvo, 57 obrana, a sedam Raspravno vijeće.
Od svog osnivanja Međunarodni sud podigao je optužnice za teška kršenja humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. do 2001. godine protiv 161 osobe. Okončani su postupci protiv 125 osoba. U tjeku su postupci protiv 34 optužena.
*****
Sažetak presude u cijelosti dostupan je na :
http://www.icty.org/x/cases/gotovina/tjug/bcs/110415bcs_summary.pdf
Podaci o ovom predmetu dostupni su na:
http://www.icty.org/x/cases/gotovina/cis/bcs/cis_gotovina_et_al_bcs.pdf
Postupke u sudnicama možete pratiti na websiteu Međunarodnog suda na www.icty.org
*****
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju
Za više informacija stupite u kontakt s našom Službom za medije/komunikacije
Tel.: +31-70-512-8752; 512-5343; 512-5356 Fax: +31-70-512-5355 - Email: press [at] icty.org ()